Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-622/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ivana Stipčića, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice N. C., OIB …, R., … zastupane po punomoćnici A. S. L.,

odvjetnici u R., protiv tuženice R. A. d.d., OIB …,

Z., …, zastupanog po punomoćnicima Z.

o. u. S. P. i dr., R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o

žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1416/2019 od 26. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice R. A.

d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1416/2019 od 26. lipnja 2020. u točkama 1., 2., 3. i 4. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice R. A. d.d. i preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka 6. izreke) i sudi:

Nalaže se tuženici R. A. d.d. da tužiteljici N. C.

naknadi troškove postupka u iznosu od 5.465,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka, tužiteljice N. C. i tuženice R. A. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 628- 50-36618820 koji je sklopljen dana 11. rujna 2006. g. između tužiteljice N. C. iz R., …, OIB: … kao korisnika kredita i

tuženika R. A. d.d. Z., … ( ranije na adresi

u Z. ) kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika V. Š. pod

brojem OU-286/2006 dana 13. rujna 2006. g. u dijelu koji glasi: „ u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora „pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici novčani iznos od 5.169,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 54,15 kn od 30.11.2007. g.

- na iznos od 53,55 kn od 04.01.2008. g.

- na iznos od 52,95 kn od 31.01.2008. g.

- na iznos od 52,30 kn od 29.02.2008. g.

- na iznos od 51,69 kn od 01.04.2008. g.

- na iznos od 51,09 kn od 30.04.2008. g.

- na iznos od 100,50 kn od 31.05.2008. g.

- na iznos od 99,25 kn od 30.06.2008. g.

- na iznos od 98,00 kn od 31.07.2008. g.

- na iznos od 96,74 kn od 03.09.2008. g.

- na iznos od 95,49 kn od 01.10.2008. g.

- na iznos od 94,19 kn od 07.11.2008. g.

- na iznos od 92,93 kn od 03.12.2008. g.

- na iznos od 91,68 kn od 31.12.2008. g.

- na iznos od 90,33 kn od 13.02.2009. g.

- na iznos od 89,03 kn od 16.03.2009. g.

- na iznos od 130,97 kn od 27.04.2009. g.

- na iznos od 129,02 kn od 22.05.2009. g.

- na iznos od 127,07 kn od 31.05.2009. g.

- na iznos od 125,07 kn od 30.06.2009. g.

- na iznos od 123,12 kn od 31.07.2009. g.

- na iznos od 121,12 kn od 31.08.2009. g.

- na iznos od 119,08 kn od 14.10.2009. g.

- na iznos od 117,08 kn od 04.01.2010. g.

- na iznos od 115,04 kn od 04.01.2010. g.

- na iznos od 112,95 kn od 22.02.2010. g.

- na iznos od 110,95 kn od 31.03.2010. g.

- na iznos od 108,82 kn od 28.04.2010. g.

- na iznos od 106,77 kn od 09.06.2010. g.

- na iznos od 104,64 kn od 09.06.2010. g.

- na iznos od 102,50 kn od 02.07.2010. g.

- na iznos od 100,36 kn od 20.08.2010. g.

- na iznos od 98,18 kn od 23.08.2010. g.

- na iznos od 96,00 kn od 20.09.2010. g.

- na iznos od 93,82 kn od 25.10.2010. g.

- na iznos od 91,59 kn od 01.12.2010. g.

- na iznos od 89,36 kn od 10.12.2010. g.

- na iznos od 87,08 kn od 19.01.2011. g.

- na iznos od 84,85 kn od 16.02.2011. g.

- na iznos od 82,53 kn od 11.03.2011. g.

- na iznos od 80,25 kn od 13.04.2011. g.

- na iznos od 77,93 kn od 18.05.2011. g.

- na iznos od 75,61 kn od 09.06.2011. g.

- na iznos od 73,24 kn od 30.06.2011. g.

- na iznos od 70,87 kn od 17.08.2011. g.

- na iznos od 68,50 kn od 31.08.2011. g.

- na iznos od 66,09 kn od 15.11.2011. g.

- na iznos od 63,67 kn od 12.12.2011. g.

- na iznos od 61,26 kn od 12.12.2011. g.

- na iznos od 58,80 kn od 09.02.2012. g

- na iznos od 56,29 kn od 13.03.2012. g.

- na iznos od 53,83 kn od 18.04.2012. g.

- na iznos od 51,32 kn od 18.04.2012. g.

- na iznos od 48,77 kn od 14.06.2012. g.

- na iznos od 46,26 kn od 02.08.2012. g.

- na iznos od 43,66 kn od 10.09.2012. g.

- na iznos od 41,06 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 38,46 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 35,85 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 33,21 kn od 28.11.2012. g.

- na iznos od 30,56 kn od 11.12.2012. g

- na iznos od 27,87 kn od 02.01.2013. g.

- na iznos od 25,17 kn od 12.02.2013. g.

- na iznos od 22,48 kn od 02.04.2013. g.

- na iznos od 19,69 kn od 02.05.2013. g.

- na iznos od 16,95 kn od 07.06.2013. g.

- na iznos od 14,21 kn od 12.07.2013. g.

- na iznos od 11,38 kn od 16.09.2013. g.

- na iznos od 11,38 kn od 16.09.2013. g.

- na iznos od 8,55 kn od 03.10.2013. g.

- na iznos od 0,28 kn od 03.10.2013. g.

pa do isplate po stopi od 15 % godišnje teče od 30. studenog 2007. g. do 31. prosinca 2007. g. , po stopi od 14 % godišnje od 01. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g., po stopi od 12 % godišnje tekućim od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % tekućim od 01.08.2015. g. do 31.12.2015. g., po stopi od 8,05 % tekućim od 01.01.2016. g. do 30.016. 2016. g., po stopi od 7,88 % od 01.01.2017. g. do 30.06.2017. g., po stopi od 7,41 % tekućim od 01.07. 2017. g. do 31.12.2017. g. , po stopi od 7,09 % od 01.01.2018. g. do 30.06.2018. g., po stopi od 6,82 % godišnje tekućim od 01.07.2018. g. do 31.12.2018. g., po stopi od 6,54 % tekućim od 01.01.2019. g. do 30.06.2019. g., po stopi od 6,30 % godišnje od 01.07.2019. g. do 31.12.2019. g., po stopi od 6,11 % godišnje tekućim od 0.01.2020. g. pa do isplate a u slučaju promjene zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 628- 50-36618820 koji je sklopljen dana 11. rujna 2006. g. između tužiteljice N. C. iz R., … 13, OIB:… kao korisnika kredita i

tuženika R. A. d.d. Z., … ( ranije na adresi

u Z. ) kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika V. Š. pod

brojem OU-286/2006 dana 13. rujna 2006. g u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 14.137,84 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 45,58 kn od 03.12.2008. g.

- na iznos od 60,64 kn od 13.02.2009. g.

- na iznos od 71,49 kn od 16.03.2009. g.

- na iznos od 76,40 kn od 27.04.2009. g.

- na iznos od 64,30 kn od 22.05.2009. g.

- na iznos od 66,94 kn od 22.05.2009. g.

- na iznos od 45,80 kn od 29.06.2009. g.

- na iznos od 30,24 kn od 21.07.2009. g.

- na iznos od 34,38 kn od 19.08.2009. g.

- na iznos od 42,58 kn od 14.10.2009. g.

- na iznos od 41,87 kn od 04.01.2010. g.

- na iznos od 33,58 kn od 04.01.2010. g.

- na iznos od 49,14 kn od 04.01.2010. g.

- na iznos od 61,61 kn od 22.02.2020. g.

- na iznos od 79,36 kn od 31.03.2010. g.

- na iznos od 75,29 kn od 28.04.2010. g.

- na iznos od 99,37 kn od 09.06.2010. g.

- na iznos od 94,80 kn od 09.06.2010. g.

- na iznos od 103,71 kn od 02.07.2010. g.

- na iznos od 180,78 kn od 20.08.2010. g.

- na iznos od 164,92 kn od 23.08.2010. g.

- na iznos od 213,39 kn od 20.09.2010. g.

- na iznos od 196,64 kn od 25.10.2010. g.

- na iznos od 169,70 kn od 01.12.2010. g.

- na iznos od 226,54 kn od 10.12.2010. g.

- na iznos od 298,85 kn od 19.01.2011. g.

- na iznos od 247,65 kn od 11.03.2011. g.

- na iznos od 265,60 kn od 13.04.2011. g.

- na iznos od 242,77 kn od 18.05.2011. g.

- na iznos od 246,87 kn od 09.06.2011. g.

- na iznos od 343,80 kn od 09.06.2011. g.

- na iznos od 353,24 kn od 17.08.2011. g.

- na iznos od 434,23 kn od 17.08.2011. g.

- na iznos od 392,63 kn od 15.11.2011. g.

- na iznos od 347,09 kn od 12.12.2011. g.

- na iznos od 342,20 kn od 12.12.2011. g.

- na iznos od 338,69 kn od 12.12.2011. g.

- na iznos od 360,42 kn od 09.02.2012. g.

- na iznos od 379,35 kn od 18.04.2012. g.

- na iznos od 381,89 kn od 18.04.2012. g.

- na iznos od 368,79 kn od 14.06.2012. g.

- na iznos od 377,64 kn od 02.08.2012. g.

- na iznos od 383,69 kn od 10.10.2012. g.

- na iznos od 373,51 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 376,18 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 368,55 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 352,06 kn od 19.10.2012. g.

- na iznos od 369,64 kn od 11.12.2012. g

- na iznos od 378,08 kn od 02.01.2013. g.

- na iznos od 372,16 kn od 21.01.2013. g.

- na iznos od 338,99 kn od 12.02.2013. g.

- na iznos od 367,17 kn od 02.05.2013. g.

- na iznos od 369,63 kn od 07.06.2013. g.

- na iznos od 358,59 kn od 12.07.2013. g.

- na iznos od 324,24 kn od 16.09.2013. g.

- na iznos od 323,37 kn od 03.10.2013. g.

- na iznos od 331,80 kn od 03.10.2013. g.

- na iznos od 345,33 kn od 03.10.2013. g.

- na iznos od 364,06 kn od 03.10.2013. g.

pa do isplate po stopi od 15 % godišnje teče od 30. studenog 2007. g. do 31. prosinca 2007. g., po stopi od 14 % godišnje od 01. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g., po stopi od 12 % godišnje tekućim od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % tekućim od 01.08.2015. g. do 31.12.2015. g., po stopi od 8,05 % tekućim od 01.01.2016. g. do 30.016. 2016. g., po stopi od 7,88 % od 01.01.2017. g. do 30.06.2017. g., po stopi od 7,41 % tekućim od 01.07. 2017. g. do 31.12.2017. g. , po stopi od 7,09 % od 01.01.2018. g. do 30.06.2018. g., po stopi od 6,82 % godišnje tekućim od 01.07.2018. g. do 31.12.2018. g., po stopi od 6,54 % tekućim od 01.01.2019. g. do 30.06.2019. g., po stopi od 6,30 % godišnje od 01.07.2019. g. do 31.12.2019. g., po stopi od 6,11 % godišnje tekućim od 0.01.2020. g. pa do isplate a u slučaju promjene zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

5. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za više zatraženu zakonsku kamatu na pojedine iznose (anuitete) koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate umjesto od dana uplate tužiteljice .

6. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.772,55 kn u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. lipnja 2020. g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila tuženica zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, i naloži joj da tuženici naknadi troškove postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženice, predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na glavni zahtjev tužiteljice, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tužena, jer suprotno njezinim žalbenim navodima pobijana presuda je jasna i razumljiva i može se ispitati. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, isti razlozi nisu u suprotnosti s provedenim dokazima i stanjem spisa i ovaj drugostupanjski sud ih prihvaća u cijelosti.

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 628-50-36618820 sklopljenog 11. rujna 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora, solemniziranog po javnom bilježniku 13. rujna 2006. i to u dijelu odredbe članka 2. stavak 1. Ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i dijelu članka 7. stavak 1. Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, te isplata preplaćenih anuiteta kredita sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos.

7. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo pa su neosnovani i ti žalbeni prigovori tuženice.

7.1. Među strankama i nije sporno da su tužiteljica i tuženica 11. rujna 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 628-50-36618820 za novčani iznos od 16.308,85 CHF, koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci (7 godina), da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 84 jednaka mjesečna anuiteta, uz promjenjivu kamatnu stopu, a promjena kamatnih stopa se vrši sukladno Odluci Banke, dakle jednostranom odlukom banke. Sve navedeno i proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu (stranica 18 do 19 spisa). Utvrđeno je da je tužiteljica u cijelosti kredit otplatila.

8. Obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. To stoga što ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope, ali i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima se osporava pravilnost toga zaključka prvostupanjskog suda.

8.1. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Neosnovani su žalbeni navodi kojima ukazuje da navedena presuda nema pravni učinak "erga omnes", odnosno navodi da u postupcima za zaštitu potrošača nije utvrđeno da su odredbe ugovora o kamatnoj stopi ništetne, već da je utvrđeno da su nepoštene odredbe jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenjaju kamatne stope. Naime, člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i presuda Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuje prvostupanjski sud, pa prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih zakonskih odredbi obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

9. Obzirom je kamata faktično cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje se kamata, dakle cijena određuje jednostrano, prema odluci banke, bez formiranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja. Tužena nema ovlaštenja mijenjati kamatnu stopu po svom nahođenju jednostrano i time visinu obveze tužitelja, a pozivom na odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. u slučaju "Franak", povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13, banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09. i 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

10. Osnova odgovornosti tužene utvrđena je navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž-7129/13 u kojoj je tužena bila stranka postupka. Naime, sukladno utvrđenjima u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., tužena prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljem nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužitelju da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je tužiteljicu upoznala s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stopi.

11. Odredbom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora (članka 87.). Ta je materija jednako bila regulirana i u članku 96., članku 99. i članku 102. ZZP iz 2007. godine (stupio na snagu 30. srpnja 2007.).

12. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora a putem tih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, obzirom tužiteljici nije moglo biti poznato u kojem iznosu će valuta i kamatna stopa narasti, kao što nije imala mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi.

13. I prema odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-3142/2918 od 19. ožujka 2019., proizlazi stav da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe članka 502.a i članka 502.b ZPP primjenjuju na način da one propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 502.a ZPP, na koju tuženica ukazuje žalbom. To se u predmetnom postupku i primjenjuje u odnosu na tuženu obzirom je upravo i vezano za zahtjev tužiteljice prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 i odlučeno da je tužena u ovom postupku od 31. srpnja 2005. pa do 5. srpnja 2012., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kada prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, odnosno u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa do 5. srpnja 2012. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača. Odluka o zaštiti kolektivnih interesa potrošača odnosi se na sve kreditne ugovore.

14. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12., te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i pravilno je postupio kada je obvezao tuženu na vraćanje više uplaćenog iznosa (članak 323. ZOO). Visina je na pravilan način utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

15.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno odredio predmet vještačenja, odnosno zadatak vještaka, a pravilno je postupio i kada u odnosu na to nije prihvatio prigovore tuženice. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je tužiteljica trebala dokazati a vještak utvrditi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su navodno utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita. To stoga što je tužena kamatu mijenjala jednostrano, bez obavještavanja tužitelja o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope i bez mogućnosti da tužitelj na to utječe.

16. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan prigovor zastare koji je tužena istaknula i pravilno je postupio kada je isti odbio.

16.1. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge …došlo je do prekida zastare. O navedenom pravnom pitanju izneseno je

mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 13. lipnja 2014., time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju, a tužba je podnesena 22. listopada 2018., zastara nije nastupila.

17. I odluka o tijeku i visini zakonskih zateznim kamatama je pravilna.

18. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je u izreci presude u dijelu odluke o troškovima postupka (točka 6. izreke) iznos troškova koji je tuženica dužna naknaditi tužiteljici pogrešan i suprotan iznosu koji je naveden u obrazloženju presude, međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjsku presudu u tom dijelu nije trebalo ukinuti jer se radi o pogrešci u pisanju iznosa u izreci presude.

18.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio za koje radnje tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka i u kojem iznosu, kao i iznos troškova postupka na koje pravo ima tuženica obzirom na djelomično povlačenje tužbe. Slijedom navedenog i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 5.465,00 kuna.

19. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u točkama 1., 2., 3. i 4. izreke potvrditi temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

19.1. Temeljem članka 373. a ZPP, žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u točci 6. izreke preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke.

20. Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, zahtjev tužene jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka, a zahtjev tužiteljice jer odgovor na žalbu nije bio nužan za vođenje spora.

21. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na sporedno potraživanje odnosno tijek zakonskih zateznih kamata, jer u tom dijelu presuda nije pobijana žalbom.

U Sisku 14. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić

Broj zapisa: eb30a-760a5

Kontrolni broj: 0e18f-17690-9d8b6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ALENKA LEŠIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.