Posl. broj: 2 Ovr-459/2021-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E  O  O V R S I

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. d.o.o. Z., …, OIB …, kojeg zastupa N. D., odvj. iz O. D. i p. j.t.d. iz Z., protiv ovršenika M. M., OIB … iz Z., …, kojeg zastupa J. P., odvj. iz Z., radi ovrhe na nekretninama, dana 14.travnja 2022. godine,

r i j e š i o  j e

I. Sud određuje predloženu ovrhu prema prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 11.listopada 2021.g.

II Ovrhovoditelju se odmjerava trošak ovrhe u iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1.Ovrhovoditelj je protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave– pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl.br. P-338/2020-27, od 14. svibnja 2021. godine, kojom je utvrđeno da ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. veljače 2019. godine, koji je ovjeren 4. veljače 2019. godine po javnom bilježniku Z. B. iz Z., kojim se prodaje nekretnina upisana u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužica, pov. 239 čhv-a (860 m2), kojeg su zaključili prvotuženik I. M. kao suvlasnik nekretnine u 1/2 dijela i prodavatelj, te drugotuženik i ovopredmetni ovršenik M., nema pravni učinak prema ovrhovoditelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje ovrhovoditeljevog potraživanja prema tuženiku I. M. u iznosu od 358.049,47 kn uvećanom za zakonsku zakonsku kamatu koja teče od 11. lipnja 2007. godine do plaćanja, te u daljnjem iznosu od 44.735,00 kn, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. rujna 2008. godine do isplate, te u iznosu od 8.439,00 kn uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2019. godine do isplate, po važećoj kamatnoj stopi, te da je drugotuženik i ovopredmetni ovršenik M. M. dužan trpjeti da tužitelj, ovopredmetni ovrhovoditelj, svoje potraživanje namiri prodajom u ovršnom postupku 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužice, pov. 239 čhv-a (860 m2). Ovrhovoditelj navodi da je istom presudom tuženima naloženo da mu solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 22.450,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 24. svibnja 2021. godine.

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

2.Stoga ovrhovoditelj predlaže da sud temeljem navedene pravomoćne presude radi naplate njegove tražbine u iznosu od 358.049,47 kn uvećanom za zakonsku zakonsku kamatu koja teče od 11. lipnja 2007. godine do plaćanja, te u daljnjem iznosu od 44.735,00 kn, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. rujna 2008. godine do isplate, te u iznosu od 8.439,00 kn uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2019. godine do isplate kao i radi naknade troškova parničnog postupka iz predmeta posl.br. P-338/2020, u iznosu od 22.450,00 kn, s kamatom od 24. svibnja 2021. godine, kao i troškova ovršnog postupka, odredi ovrhu na 1/2 dijela nekretnina ovršenika upisanih u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužice, pov. 239 čhv-a (860 m2).

3.Sud je 27. listopada 2021. godine donio rješenje o ovrsi, protiv kojeg rješenja je ovršenik podnio pravovremenu žalbu u kojoj ističe da je rješenje o ovrsi donijeto suprotno odredbi čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona, jer ovršenik nije izdao pisanu suglasnost da se ovrha može provesti na predmetnoj nekretnini koja je nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je on dužan uzdržavati, pa se stoga unatoč pravomoćnoj presudi na koju se ovrhovoditelj poziva, ovrha na predmetnoj nekretnini ne može provesti.Uz to, ovrhovoditelj nije dostavio nikakav dokaz da ovršenik posjeduje neku drugu nekretninu, slijedom čega prijedlog za ovrhu nije podnesen u skladu sa zakonom.

4.Nadalje, ovršenik smatra da bi se provođenjem ovrhe na njegovom suvlasničkom dijelu narušila i pravična ravnoteža između ovrhovoditelja i ovršenika u smislu čl. 80.b OZ-a, jer u konkretnoj situaciji ne samo da se radi o nekretnini u kojoj ovršenik stanuje, već ovrhovoditelj ničim nije dokazao potrebu za hitnim namirenjem svojeg potraživanja na ovakav način, niti koji bi bili razlozi za namirenje na štetu ovršenika, imajući u vidu da konkretno dugovanje nije nastalo njegovom krivnjom, već krivnjom njegovog oca. Stoga ovršenik predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage i da se ukinu provedene radnje.

5.Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru Gž Ovr-792/2021-2, od 14. siječnja 2022. godine, ukinuto je rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-459/2021-5, od 27. listopada 2021. godine i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak s uputom da prvostupanjski sud u ponovnom postupku ocijeni da li bi prodaja suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, imajući pri tom u vidu sve okolnosti slučaja, a osobito one propisane u čl. 80. b , st. 3. OZ-a, te nakon toga donijeti ponovnu odluku o prijedlogu za ovrhu.

6.U navedenom rješenju Županijskog suda navedeno je da se ovršenik neosnovano poziva na odredbu čl. 75. st. 7. OZ-a, budući da se ovrha pokreće na temelju presude kao ovršne isprave u kojem slučaju ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za ovrhu dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje, te navodi da je takvo stajalište zauzeto i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, održanog 21. ožujka 2021. godine.

7.Nadalje, Županijski sud u Bjelovaru u svojem rješenju od 14. siječnja 2022. godine navodi da se ovršenik u žalbi više ne može pozivati na pravo na dom, te da je on vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a ovrha je određena na 1/2 dijela predmetnih nekretnina sukladno ovršnoj ispravi, te u slučaju prodaje jedne polovine suvlasničkog

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

dijela, ovršenik će i nadalje ostati suvlasnik u 1/2 dijela, te će imati pravo suposjeda, a što znači i pravo stanovanja, ukoliko u predmetnoj nekretnini doista i stanuje.

8.Ovrhovoditelj je osporio navode iz žalbe ovršenika te je naveo da nije narušena pravična ravnoteža između stranaka, budući da se ovrha provodi temeljem pravomoćne presude ovog suda radi pobijanja pravnih radnji dužnika, kojom je utvrđeno da pravni posao kojim je ovršenik stekao 1/2 dijela nekretnine, koja je predmetom postupka, nema učinka prema ovrhovoditelju. Navodi da je parnični postupak pokrenut zbog toga što je otac ovršenika raspolagao sa 1/2 dijela predmetne nekretnine na način da ju je faktički darovao tuženiku i tako onemogućio ovrhovoditelja da barem djelomično namiri svoju tražbinu koju ima prema ocu ovršenika temeljem pravomoćne presude ovog suda posl.br. P-400/07, kojom je ocu ovršenika naloženo da na ime naknade štete isplati ovrhovoditelju iznos od 358.049,47 kn, s kamatom od 11. lipnja 2007. godine i parnični troška u iznosu od 44.735,00 kn s kamatama od 22. rujna 2008. godine.

9.Kako ovrhovoditelj u razdoblju nakon pravomoćnosti navedene presude nije pronašao drugu imovinu oca ovršenika na kojoj bi se mogao namiriti, te je pokrenuo ovršni postupak na mirovini oca ovršenika u kojem je ovrhovoditelj do sada namirio samo 17.101,11 kn, obzirom da mirovina oca ovršenika iznosi oko 2.000,00 kn, te mu se mjesečno usteže oko 500,00 kn, a da dug na dan 21. ožujka 2022. godine iznosi 986.660,44 kn, to bi ovrhovoditelju trebalo oko 160 godina da bi ovrhom na mirovini oca ovršenika namirio svoju tražbinu. Kako je u ugovoru o kupoprodaji kojim je ovršenik stekao predmetnu nekretninu ugovorena kupoprodaja od 30.000,00 € , te je u predmetu posl. br. P-388/2020, ovršenik naveo da je vrijednost 1/2 nekretnina 112.500,00 kn, to prema mišljenju ovrhovoditelja vrijednost njegove tražbine nije nerazmjerno manja od vrijednosti jedne polovine nekretnina koje su predmetom ovrhe, već je njegova tražbina višestruko veća.

10.Kako ovrhovoditelj protiv ovršenika nema neku drugu ovršnu ispravu, te je ovršenik u predmetu posl. br. P-388/2020 u nekoliko navrata priznao da dugi niz godina živi i radi u inozemstvu, te da u Republici Hrvatskoj nema primanja niti druge imovine, to ovrhovoditelj nema osnove niti mogućnosti da se od ovršenika namiri na drugim predmetima ovrhe.

11.Ovrhovoditelj smatra da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem dijela svog potraživanja ovrhom na predmetnim nekretninama, budući da je ova nekretnina od 2003. godine bila u fiducijarnom vlasništvu S. b., te da je ovršenik ranije dobio brisovno očitovanje te banke koje je predao u zemljišne knjige istodobno s kupoprodajnim ugovorom od 4. veljače 2019. godine, čime je očigledno pokušao onemogućiti ovrhovoditelja da pokrene ovršni postupak na 1/2 dijela nekretnine koja bi bila upisana na njegovog oca, a kako je ovrhovoditelj u zemljišnim knjigama uspio zabilježiti spor radi pobijanja pravnih radnji dužnika, te su sada ispunjeni uvjeti za brisanje zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, jer je postupak pravomoćno dovršen, to je vrlo vjerojatno da bi ovršenik daljnjim raspolaganjima predmetnim nekretninama ponovno pokušao onemogućiti ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu.

12.Ovrhovoditelj još ističe da je ovršenik temeljem ovršne isprave - pravomoćne presude u predmetu P-388/2020, dužan trpjeti da ovrhovoditelj svoje potraživanje namiri prodajom 1/2 dijela nekretnine u ovršnom postupku, te da bi stoga odbijanjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj bio u potpunosti onemogućen namiriti svoju tražbinu barem u

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

pretežitom dijelu. Stoga se predlaže da sud donese rješenje o ovrsi, kako je to predloženo i da sud nastavi s postupanjem u ovom predmetu.

13.U toku postupka sud je izvršio uvid u ovosudni spis P-338/2020, zk. izvatke i u specifikaciju F.-e.

14.Prijedlog za ovrhu je osnovan.

15.Nesporna je činjenica da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl.br. P- 338/2020- 27 od 14.svibnja 2021.g. utvrđeno da je ništav ugovor o kupoprodaji kojim je otac ovršenika ovršeniku prodao 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužica, pov. 239 čhv-a (860 m2), te da isti nema pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema ocu ovršenika u iznosu od 358.049,47 kn uvećanom za zakonsku zakonsku kamatu koja teče od 11. lipnja 2007. godine do plaćanja, te u daljnjem iznosu od 44.735,00 kn, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. rujna 2008. godine do isplate, te u iznosu od 8.439,00 kn uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2019. godine do isplate, po važećoj kamatnoj stopi, te da je ovršenik M. M. dužan trpjeti da ovrhovoditelj svoje potraživanje namiri prodajom u ovršnom postupku 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužica, pov. 239 čhv-a (860 m2).

16.Neosnovani su navodi ovršenika da je rješenje o ovrsi doneseno protivno odredbi čl. 75. st. 5. i 7. (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17 i 131/20-dalje OZ-a), jer kao što je to naveo i Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci od 14. siječnja 2022. godine, budući se ovrha pokreće na temelju presude kao ovršne isprave, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje.

17.Nadalje, prema mišljenju ovog suda, ovršenik se u žalbi ne može pozivati na pravo na dom, a uz to kako je ovršenik vlasnik cijele k.č.br. 1144/3 upisane u zk.ul. 1735 k.o. Martinci Zlatarski, a ovrha je određena na 1/2 dijela predmetnih nekretnina i u slučaju prodaje suvlasničkog dijela od jedne polovine, ovršenik i nadalje ostaje suvlasnik u 1/2 dijela te nekretnine, a time i suposjednik te time ima i pravo stanovanja na drugoj polovici predmetnih nekretnina, te nije povrijeđeno njegovo pravo na dom.

18.T

emeljem odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 13120-dalje OZ-a), ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kn, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno, da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

razloga, te je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito usuglasio s time da ovrhovoditelj može radi namirenja određene tražbine zatražiti namirenje prodajom određene nekretnine.

19.Po ocjeni ovog suda, a polazeći od sadržaja ovršne isprave, u konkretnom ovršnom predmetu ne može se primijeniti odredba čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a. Naime, ovršna isprava u ovom predmetu je presuda donesena u postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u kojoj je izričito navedeno da ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je ovršenik od svog oca kupio nekretnine koje su predmetom ovrhe, nema pravni učinak prema ovrhovoditelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema ocu ovršenika i da je ovopredmetni ovršenik dužan trpjeti da tužitelj svoje potraživanje namiri prodajom u ovršnom postupku nekretnina koje su predmetom ovrhe (

1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1735 k.o. M. Z. i to k.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužica, pov. 239 čhv-a (860 m2))

.

20.Dakle, ovrhovoditelj nema druge mogućnosti, odnosno ne može na temelju navedene ovršne isprave zatražiti ovrhu na drugim predmetima ili sredstvima ovrhe protiv ovršenika, niti može zatražiti ovrhu na nekoj drugoj nekretnini ovršenika ako bi ovršenik istu imao, zbog čega bi, ako bi sud donio odluku iz st. 2. čl. 80.b OZ-a, ovrhovoditelj bio u situaciji da svoju tražbinu ni na koji način ne može namiriti od ovršenika, čime bi se u cijelosti izgubila svrha vođenja ovakve vrste parničnog postupka u kojem, ako se utvrdi da određeni pravni posao gubi pravni učinak, vjerovnik se može naplatiti samo iz onog predmeta koji je bio predmet pravnog posla koji je izgubio pravni učinak u dijelu koji je potreban za namirenje vjerovnika. Ovakav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, u predmetu posl. br. Gž Ovr-405/2020.

21.Iako ovaj sud smatra da se u konkretnom predmetu ne može primijeniti odredba čl. 80b st. 2. i 3. OZ-a, iz naprijed navedenih razloga, s obzirom na sadržaj i uputu rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, od 14. siječnja 2022. godine, ovaj sud je proveo ocjenu da li bi prodaja suvlasničkog dijela nekretnina narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te je utvrdio da određivanjem ovrhe na 1/2 dijela predmetnih nekretnina nije došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

22.Naime, uvidom spis ovog suda posl. br. P-338/2020-27 od 14. svibnja 2021. godine, utvrđeno je da je na dan 11. lipnja 2019. godine potraživanje ovrhovoditelja prema ocu ovršenika iznosilo 947.829,55 kn, te da su ugovorom o kupoprodaji roditelji ovršenika prodali ovršeniku cijelu k

.č.br. 1144/3 kuća i dvorište Dužica, pov. 239 čhv-a (860 m2) upisanu u zk.ul. 1735 k.o. M. Z., odnosno svaki svoju polovicu

, za kupoprodajnu cijenu od ukupno 30.000,00 €, slijedom čega bi vrijednost ½ predmetnih nekretnina, koje je ovršeniku prodao otac , bila 15.000,00 €, a kako je tražbina ovrhovoditelja prije 3 godine bila 947.829,55 kn, to je vrijednost tražbine daleko veća od vrijednosti nekretnine koja je predmetom ovrhe.

23.Nadalje, uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje izdanu od strane F.- e u predmetu ovog suda Ovr-36/2019, utvrđeno je da ovrhovoditelj provodi ovrhu na mirovini oca ovršenika, te je do sada naplaćeno na ime glavnice 10.439,00 kn i 6.662,11 kn kamate, te je ostalo nenaplaćeno 986.660,44 kn.

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

24.Uvidom spis posl. br. P-338/2020-27 od 14. svibnja 2021. godine, utvrđeno je da otac tuženika osim nekretnine koje je darovao ovršeniku nema druge nekretnine, slijedom čega je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, jer otac ovršenika nema druge imovine osim ove kojom je raspolagao ovršnom ispravom, a s obzirom na visinu njegove mirovine svaki mjesec plijeni mu se iznos nešto veći od 500,00 kn, što je nerazmjerno malo u odnosu na tražbinu ovrhovoditelja koja iznosi više od 950.000,00 kn.

25.Kao što je već rečeno, predmetom ovrhe je samo polovica kuće, te ovršenik svoje potrebe za stanovanjem i zadovoljavanjem osnovnih životnih potreba može zadovoljiti posjedovanjem i stanovanjem u drugoj polovici predmetnih nekretnina.

26.Budući je temeljem ovršne isprave, presude posl. br. P-338/2020-27 od 14. svibnja 2021. godine ovršenik dužan trpjeti da ovrhovoditelj svoje potraživanje namiri prodajom 1/2 dijela predmetnih nekretnina, to ovrhovoditelj ima opravdan interes za vođenje ovog postupka, jer on protiv ovršenika ne može zatražiti provođenje ovrhe na nijednom drugom predmetu, osim na predmetnim nekretninama, a kako je presuda kojom je ocu ovršenika naloženo da plati tražbinu radi koje se vodi ovaj postupak postala pravomoćna još 2010.godine, to ovrhovoditelj ima opravdan razlog za vođenjem ovog ovršnog postupka i namirenjem dijela svoje tražbine.

27.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze utvrdio da je prijedlog za određivanje osnovan, te je temeljem odredbe čl. 41. i čl. 80.b OZ-a, valjalo riješiti kao u izreci pod I. i odrediti ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditelja zaprimljenom kod ovog suda 11. listopada 2021. godine, budući da nije došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

28.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona, a troškovi ovrhovoditelja odnose se na sastav prijedloga za ovrhu, za što je ovrhovoditelju određeno 5.000,00 kn na što je priznat PDV 1.250,00 kn, prema Tbr. 7. toč. 1. i 2. te Tbr. 11. toč. 1. i 42 OT-e, te su troškovi odmjereni u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

29.Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

U Zlataru, 14. travnja 2022. godine

SUDAC:

Jelena Habulin, v.r.

Posl. broj: Ovr- 459/2021-17

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se uložiti žalba u roku od 8 dana po primitku prijepisa istog .Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka , a o istoj odlučuje Županijski sud u Bjelovaru.

DN-a:

1. pun.ovrhovoditelja

2. pun. ovršenika

3. zk odjel ovdje – uz rješenje ŽS u Bjelovaru Gž Ovr-792/2021-2, od 14. siječnja 2021. godine