Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-3218/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog E.K., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. E.K., protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 25. lipnja 2020., broj: PpP-574/2019, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. E.K. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik E.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo okr. E.K. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s time da se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji ima uračunati u trajanje zaštitne mjere.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno dovodeći u pitanje vjerodostojnost iskaza djelatnika policije, pretpostavljajući da su se ovi prethodno dogovorili. U vozilu je bila i A.P., pa predlaže da se ista ispita u svojstvu svjedoka, kao i da se ispita M.P., te provjeri rad svjetala predmetnog vozila. Nadalje prigovara kazni i zaštitnoj mjeri, jer da je sankcija rigorozna i dovodi u pitanje njegovu egzistenciju, budući da ne može ni voziti ni raditi.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka I.B., E.S. i K.K. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te potom izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Naime, okrivljenik u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje događaj i svojstvo vozača kritične zgode dok odbijanje ponuđenog alkotestiranja prilikom kontrole vozača i vozila proizlazi iz rezultata provedenog postupka na glavnoj raspravi, odnosno iskaza policijskih službenika i tome suglasnog zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 30. prosinca 2018., budući da iz sadržaja istog jasno proizlazi da je odbio ponuđeno ispitivanje. Žalitelj u postupku pred sudom nije predlagao druge dokaze, pa sada bez uspjeha paušalno predlaže izvođenje dokaza, za koje je znao i tijekom postupka, pa je, u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog, pri čemu paušalnim tvrdnjama ne dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočenja policijskih službenika.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, te primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te njegove loše materijalne prilike, kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona i to u značajnoj mjeri ispod posebno zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, smatrajući da će se i tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, ne nalazeći nove relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne, koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je utvrdio da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela te potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj paušalnim navodima žalbe nije doveo u pitanje odluku suda prvog stupnja.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.