Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-3637/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.T., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 28. veljače 2020., broj: 26.PpP-1600/2019, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.T. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju okr. I.T. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je, putem branitelja G.M., odvjetnika u R., podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj ističe da je optužnim prijedlogom stavljeno na teret da bi djelo počinio 18. listopada 2018. u 21,15 sati, a u izreci presude je proglašen krivim za drugo vrijeme, odnosno istog dana u 14,15 sati, pa smatra da ne postoji objektivni identitet optužbe. Naime, nakon što je obrana na nelogičnosti vremena počinjenja djela upirala tijekom postupka sud je protivno odredbe članka 160. i članka 161. Prekršajnog zakona pozvao tužitelja da uredi optužni akt u pogledu vremena, pa isto predstavlja prekoračenje optužnog akta, pri čemu da nakon te izmjene okrivljeniku nije omogućeno izjašnjavanje razumije li takav optužni akt i na taj način da mu je povrijeđeno pravo obrane. Okrivljenik tvrdi da mu nitko nije ponudio testiranje na droge kada je zaustavljen na cesti u 13,45 sati, već da je sam rekao da je konzumirao marihuanu, a niti u policijskoj postaji da mu nisu ponudili testiranje. Ističe da policijski službenik Ivan Katalinić nije bio u smjeni, pa je nejasno kako bi postupao prema okrivljeniku. Također navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer da se sud ne obrazlaže brojne proturječnosti iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije. Naime, policijski službenici paralelno su provodili i kriminalističko istraživanje, pa je tada okrivljenik potpisao puno papira bez da je znao što potpisuje. Stoga smatra da na temelju provedenog postupka nije moguće izvan razumne sumnje utvrditi da je okrivljenik počinio djelo stavljeno mu na teret. Navodi da je kazna prestroga jer nije ranije osuđivan za isto djelo.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona počinjenu prekoračenjem optužnog prijedloga, budući da je iz prvostupanjskog predmeta i izreke pobijane presude razvidno da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog akta, odnosno da postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena, dok je u tijeku postupka samo uređeno vremensko određenje unutar istog dana odbijanja testiranja. Iako je u pravu žalitelj da nakon započinjanja prekršajnog postupka nema dopune optužnog akta koju bi inicirao sud, budući da od tada do zaključenja dokaznog postupka u smislu odredbe članka 176. st. 1. Prekršajnog zakona optužnim aktom disponira tužitelj na način da isti, ako se odnosi na događaj koji je predmet optužbe ili na s njim usko povezani događaj, može izmijeniti ili podnijeti novi optužni prijedlog, konkretno uređenje vremena u predmetnom slučaju nije od utjecaja na odluku. Naime, točno određenje sata odbijanja testiranja unutar određenog dana ne predstavlja bitno obilježje djela prekršaja okrivljeniku stavljenog na teret, niti je to sporna činjenica za pravilno utvrđenje stanja stvari.

Međutim, treba istaknuti da je sud ovlašten, bez tužitelja, u izvjesnoj mjeri činiti intervencije u činjenični opis optužbe i urediti ga dodavanjem ili ispuštanjem onih činjenica koje nisu bitne za radnju ostvarenja prekršaja, odnosno, izmijeniti bilo koji dio činjeničnog opisa ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji im je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena činjeničnog opisa ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenike.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja.

7. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7.1. Žalitelj u postupku pred sudom i sada u žalbi ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti, a ovlaštenje za postupanje policijskog službenika proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Odbijanje testiranja, suprotno tvrdnji žalitelja, proizlazi iz rezultata provedenog postupka, naročito zapisnika o ispitivanju osumnjičenika (koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona) kada je uredno upozoren, izrijekom priznao počinjenje djela prekršaja stavljenog mu na teret i to upravo u 14,15 sati dana 18. listopada 2018., koje odbijanje testiranja potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 18. listopada 2018. kada je prethodno i upozoren da odbijanjem testiranja čini prekršaj, a te zapisnike je žalitelj bez primjedbi potpisao. Prema izričitoj zakonskoj odredbi članka 282. stavka 4. citiranog Zakona, žalitelj je bio dužan postupiti prema zahtjevu policijskog službenika, pa bez uspjeha svoje postupanje opravdava činjenicom da je konzumirao marihuanu prije par dana.

7.2. Pogrešno žalitelj upire da ga je policijski službenik trebao uputiti na stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, jer je to slučaj kada ispitanik na mjestu ispitivanja poriče izmjerenu vrijednost, međutim, u koju se situaciju žalitelj nije doveo budući da nije prihvatio ispitivanje.

7.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Pogrešno žalitelj ističe povredu materijalnog prava, upirući na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u kojem smislu se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj Sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

9. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za predmetno djelo, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

10. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.