Republika Hrvatska
Trgovački sud u
Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 3 P-81/2020-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d.
V., OIB: … , zastupan po punomoćnici M.
W., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. T.
iz R., OIB: … , zastupana po punomoćnicima iz
OU G. M., L. P. i I. B., odvjetnicima iz
R., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja (vps. 10.000,00 kn),
nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 01. ožujka 2022. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja M. W., odvjetnice iz Z. te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te na ročištu za objavu presude dana 14. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I. d.d.,
V., OIB: … , u stečajnom postupku koji se vodi
pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika I. T., R., OIB: …, u
iznosu od 169.972,33 kuna, kao tražbine II višeg isplatnog reda", kao neosnovanim.
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja navodeći da je rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6223/2019 od 17. prosinca 2019. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/2017 od 4. srpnja 2019. tužitelj upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svoga osporavanja. U stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj St-529/2017 tuženik je prijavio tražbinu te je tražbina tuženika osporena od strane vjerovnika, ovdje tužitelja koji je upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svoga osporavanja. Tužitelj osporava tražbinu tuženika iz razloga jer je tražbina tuženika nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a koji se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem Stpn-332/14 i to nad pravnim prednikom tužitelja društvom I. g. d.d. Z. Tuženik temelji tražbinu na ovršnoj ispravi Trgovačkog suda u
Zagrebu broj P-2312/07 koja je izgubila pravnu snagu u odnosu na pravnog prednika tužitelja, a time automatski i u odnosu prema tužitelju, jer je predmetna ovršna isprava donesena prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Tuženik svoju tražbinu koja je nesporno nastala prije otvaranja predstečajne nagodbe koja je otvorena 3. siječnja 2013., nije prijavio u prekluzivnom roku, te istu ne može više potraživati. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem broj Gž- 580/17 od 7. lipnja 2017. te Ustavni sud u odluci broj U-III/354/16 od 30. ožujka 2017. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je osnovano osporavanje tužitelja I. d.d. V. u stečajnom postupku koji se vodi pred
Trgovačkim sudom u Varaždinu broj St-529/2017 u odnosu na tražbinu tuženika I. T. iz R. u iznosu od 169.972,33 kn, kao tražbine II višeg isplatnog reda.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio parnični postupak pod brojem P-2312/07 od 11. srpnja 2013. koji sud nije odredio prekid parničnog postupka radi otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad prednikom tužitelja, te je dana 4. prosinca 2014. sud donio prvostupanjsku presudu kojom je obvezao prednika tužitelja I. g. d.d. isplatiti tužiteljima naknadu štete. Presuda je donijeta nakon zaključenja predstečajne nagodbe koja je zaključena 20. siječnja 2014. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2714/15 od 14. travnja 2016. navodi se da prednik tužitelja sve do žalbe na presudu Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 nije isticao da tražbina nije prijavljena, niti je radi utvrđenja ove činjenice predlagao dokaze. U pogledu posljedica neprijavljivanja tražbine tuženik se poziva na recentnu sudsku praksu i to rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2434/16, te na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu I. B. protiv Hrvatske temeljem zahtjeva broj 43595/06. Tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Tuženik podneskom od 26. listopada 2021. dostavlja sudsku praksu i to presudu Visokog trgovačkog suda RH broj 77 Pž-4889/2020-2 od 5. svibnja 2021. prema kojoj tužitelj ne može s uspjehom osporavati tražbinu tuženika, obzirom da je o istoj odlučeno pravomoćnom presudom.
3. Na ročištu od 1. ožujka 2022. punomoćnica tužitelja se poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1489/17 i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-1436/2020. Naime, u tim presudama sud zauzima stav da vjerovnik koji nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnu nagodbu gubi pravo na ostvarivanje iste tražbine u bilo kakvom drugom postupku. Ročište za glavnu raspravu od 1. ožujka 2022. održano je u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika koji je ispričao svoje prisustvovanje te iskazao da ustraje kod svih navoda i dokaznih prijedloga, te predlaže da sud odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelja obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj 4 St-529/2017-265 od 4. srpnja 2019. (list 5-74), u rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj 74 Pž-6223/19-2 od 17. prosinca 2019. (list 75-78), u odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-580/17 od 7. lipnja 2017. (list 79-81), u odluku Ustavnog suda broj U-III/354/16 (list 83-88), u odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7570/15 od 3.11.2015. (list 89-100), u rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad I. g. d.d. od 3.1.2013.
(list 110-111), u prijavu tražbine tuženika (list 112-113), u ispravak prijave tražbine (list 115), u podnesak u predstečajnom postupku pred Finom od 11.7.2013. (list 116-117), u podnesak u predmetu Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 (list 118-119), u presudu Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 od 4. prosinca 2014. (list 120-141), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2714/15-3 od 14. travnja 2016. (list 145- 163), u rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-2434/16-2 od 20. travnja 2017. (list 164-166), u presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu I. B. protiv Hrvatske od 19. lipnja 2008. (list 167-175), u presudu Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-86/20-20 od 29. rujna 2020. (list 176-187), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4889/20-2 od 5. svibnja 2021. (list 194-200), te je putem sustava eSpis izvršio uvid u Povrv-1436/20 Trgovačkog suda u Zagrebu i Gž-1489/17 Županijskog suda u Zagrebu.
5. Tijekom ovog parničnog postupka i to uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je da su rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj 4 St-529/17-265 od 4. srpnja 2019. upućeni vjerovnici I. g. d.d. V. i I. d.d. V. kao osporavatelji tražbine za koje postoji ovršna isprava, na parnicu protiv vjerovnika i to između ostalog tuženice I. T. za osporenu tražbinu u iznosu od 169.972,33
kn, radi dokazivanja osnovanosti svoga osporavanja. Nadalje je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 od 4. prosinca 2014. tuženik I. g. d.d. Z. obvezan tužiteljici I. T. isplatiti iznos od 6.356,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 2014. po stopi od 12%
godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena. U povodu žalbe tuženika donijeta je presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2714/2015-3 od 14. travnja 2016. kojim se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 od 4. prosinca 2014. potvrđuje u dosuđujućem dijelu i to za tužiteljicu I. T. u iznosu od 6.356,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 2014. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena. U obrazloženju presude Županijskog suda u Osijeku navodi se između ostalog i to da u odnosu na žalbene navode kojima tuženik obavještava sud da je dana 21.4.2014. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj Stpn-344/13 sklopljena predstečajna nagodba nad tuženikom u kojem postupku tužiteljica nije prijavila svoja potraživanja, potrebno je istaknuti da te činjenice tuženik do sada nije iznosio tijekom postupka, niti je za njihovo utvrđenje predlagao izvođenje dokaza, te je žalba odbijena kao neosnovana.
6. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu poziva i na pravno stajalište koje je zauzeto u predmetu I. B. protiv Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava,
u povodu zahtjeva broj 43595/06, presude donijete 19. lipnja 2008. godine u kojoj sud posebno naglašava da ako prema domaćem pravu postoji situacija podijeljene odgovornosti u smislu prijave tražbine u stečajni postupak, kako od strane podnositelja zahtjeva odnosno vjerovnika, tako i od strane stečajnog upravitelja, nametanje obveze prijave tražbine isključivo podnositeljici zahtjeva u situaciji kad je ona već pokrenula građanski postupak protiv stečajnog dužnika, predstavljalo bi nerazmjeran teret. Stečajni upravitelj trebao je znati da je građanski postupak financijske naravi te da ga je podnositeljica zahtjeva prethodno pokrenula protiv stečajnog dužnika, pa u takvim okolnostima podnositeljici zahtjeva nije pruženo puno jamstvo poštenog suđenja prema standardima koje nalaže članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Sud je u sličnim predmetima zauzeo stajalište da je nad društvom I. g. d.d. Z. vođen postupak predstečajne nagodbe prema
odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12 i 144/12 – u daljnjem tekstu: ZFPPN), te je u istom postupku sklopljena predstečajna nagodba u smislu članka 66. ZFPPN-a. Postupak predstečajne nagodbe otvoren je 3. siječnja 2013., Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem broj Stpn-332/14-102 od 5. rujna 2014. odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu, te tužena u postupku predstečajne nagodbe nije prijavila svoju tražbinu o kojoj se u trenutku otvaranja postupka predstečajne nagodbe vodio parnični postupak kod Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2312/07, te tražbina tužene u postupku predstečajne nagodbe nije utvrđena. Društvo I. d.d. je pravni slijednik društva
I. g. d.d., a tražbina tužene stekla je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti temeljem presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2312/07 od 4. prosinca 2014. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2714/2015-3 od 14. travnja 2016., dakle nakon zaključenja postupka predstečajne nagodbe nad prednikom društva Isto d.d. u stečaju.
8. Presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-86/2020-20 od 29. rujna 2020. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4889/2020-2 od 5. svibnja 2021., u kojoj se ističe da I. g. d.d. kao tuženik u parničnom
postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci broj P-2312/07, nije obavijestio sud da je otvoren postupak predstečajne nagodbe, niti je predložio prekid postupka prema odredbama ZFPPN. Pravomoćna presuda mjerodavna je za pravne odnose između stranaka, a u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad društvom I. d.d. postojala je pravomoćna presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci u kojoj je odlučeno o tražbini tužene, pa bi osporavanje tako utvrđene tražbine tuženika u ovom postupku bilo suprotno i odredbama članka 6. stavak 2. i 3. Zakona o sudovima.
9. Stoga, u konkretnom slučaju, budući da se radi o tražbini koja je utvrđena pravomoćnom presudom koja je stekla pravomoćnost i ovršnost prije otvaranja stečajnoga postupka nad društvom dužnika I. d.d. u stečaju, sada se ne može osnovano osporavati ta tražbina iz razloga koje navodi tužitelj, a to je da je tražbina nastala prije otvaranja predstečajne nagodbe nad prednikom društva I. d.d. i da ta tražbina nije prijavljena u predstečajnu nagodbu u prekluzivnom roku. Navedeno bi bilo i suprotno naprijed navedenom pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava,
a takav stav zauzima i sudska praksa u predmetu P-91/2020 Trgovačkog suda u Varaždinu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 2718/2021 od 8.2.2022. Osporavanje tužitelja nije osnovano jer je o tražbini tuženika odlučeno meritornim odlukama nakon predstečajne nagodbe te ta kasnija ovršna isprava obvezuje i ima pravni učinak prema pravnom slijedniku društva I. g. d.d. Z., društvu I. d.d. u stečaju. Presuda Visokog
trgovačkog suda RH broj Pž-2718/2021-2 od 8. veljače 2022. navodi da pitanje dopuštenosti vođenja parničnog postupka u kojem je donesena ovršna isprava zbog neprijavljivanja tražbine u postupku predstečajne nagodbe, ne može biti predmet ovog postupka. Unatoč tome što tužena u postupku predstečajne nagodbe nije pravodobno prijavila svoju tražbinu, ne znači samo po sebi da ne mogu osnovano prijaviti tu tražbinu u stečajnom postupku. Obveza prijave tražbine u predstečajnom postupku postoji kako za vjerovnika, tako i za dužnika. Stoga, prihvaćajući sve naprijed navedene stavove, ovaj sud je u konkretnom slučaju odbio tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a) te je sud obvezao tužitelja na platež troška tuženiku i to za sastav odgovora na tužbu od 16. ožujka 2021. u iznosu od 750,00 kn + PDV 25% u iznosu od 187,50 kn, za sastav podneska od 26. listopada 2021. u iznosu od 750,00 kn + PDV 25% u iznosu od 187,50 kn, za pristup ročištu od 5. studenog 2021. u iznosu od 750,00 kn + PDV 25% u iznosu od 187,50 kn, što ukupno iznosi 2.812,50 kn, prema troškovniku tuženika koji je dostavio podneskom od 28. veljače 2022. Sud je u cijelosti priznao trošak tuženiku, budući da je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Varaždin, 14. travnja 2022.
SUDAC:
Jasna Lekić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste,
u tri primjerka.
DNA : 1. Pun. tužitelja M. W., odvjetnica iz Z.
2. Pun. tuženika G. M., odvjetnik iz R.