Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-191/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz V., …, OIB:…, zastupanog po punomoćnicima J. K. i

M. R., odvjetnicima u Z. o. u. u V.,

protiv tuženice B. V. iz H. 2, OIB:…, zastupane po

punomoćnicima M. K., L. H. i J. V., odvjetnicima u

O. d. K., H. i V., j.t.d. u V., radi zaštite od uznemiravanja (imisije), odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: 22 P-898/15-28 od 25. siječnja 2019., 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice B. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: 22 P- 898/15-28 od 25. siječnja 2019.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice B. V. za nadoknadom troška parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, označenom pod točkom I izreke ove presude, odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženoj V. B., …, I., OIB:…,

da spriječi otjecanje otpadnih voda s nekretnine u svojom vlasništvu, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel u I. i to čkbr. 8077/2 u naravi kuća i dvorište ukupne površine 1057 m2, odnosno kuća broj 2 u Horvatskom površine 76 m2, te dvorište površine 981 m2 upisano u z.k.ul.br. 3532 k.o. K., u skici izmjere vještaka B. Š. iz vještačkog nalaza od

16.11.2016. godine pobliže označena kao površina unutar točaka A-B-C-D na nekretninu u vlasništvu tužitelja, upisanu u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel u I. i to čkbr. 8079/2 u naravi pašnjak u D. površine 1618 m2, upisano u z.k.ul.br. 4314 k.o. K. u skici izmjere vještaka B. Š. iz vještačkog nalaza od 16.11.2016. godine pobliže

označena kao površina unutar točaka C-D-E-F na način da prestane ispuštati otpadne vode putem cijevi koje se na skici izmjere vještaka B. Š. iz vještačkog nalaza od 16.11.2016. godine protežu pravcem P1-S1-S2-K2-K3.

II/ Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupku u iznosu od 15.161,04 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Protiv navedene presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na što prema žalbenim navodima ukazuje tuženica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje ona ukazuje u žalbi.

7. Tužitelj tužbom zahtijeva da sud naloži tuženici da spriječi otjecanje otpadnih voda s nekretnine u njenom vlasništvu čkbr. 8077/2 upisane u zk.ul.br. 3532 k.o. K., na nekretninu u vlasništvu tužitelja čkbr. 8079/2 upisane u zk.ul.br. 4314 k.o. K., na način da prestane ispuštati otpadne vode putem cijevi koje se protežu pravcem P1-S1-S2-K2-K3 skice vještaka.

8. Dakle, iz sadržaja tužbenog zahtjeva, kao i iz činjeničnih navoda tužbe, proizlazi da tužitelj traži zaštitu svog vlasništva od uznemiravanja kakva je propisana člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-proč. tekst - dalje u tekstu: ZV).

9. Prema odredbi članka 167. stavka 1. ZV vlasnik ima pravo podići negatorijsku tužbu (actio negatoria) kad ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva. Uznemiravanje treba biti posljedica neke ljudske radnje ili propuštanja ili uređaja kojeg je načinio čovjek, a ne slučajnog događaja ili više sile. U okvirima negatorijske tužbe je i zaštita od prekomjernih posrednih i neposrednih imisija. Subjektivno pravo na ovu tužbu proizlazi iz općeg pravila da je vlasnik prilikom izvršavanja svog prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima, koji nisu suprotni njegovu pravu (članak 31. stavak 1. ZV). Cilj negatorijske tužbe je zaštita opravdanog interesa vlasnika i posjednika nekretnine spriječiti da mu s druge nekretnine dolaze štetni utjecaji kao što su dim, otpadne vode, buka i slično (članak 110. ZV) pa prema vlasniku ili nesamostalnom posjedniku može postaviti određeni zahtjev na neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnog izvršavanja prava vlasništva (članak 100. stavak 2. ZV).

10. Da bi prema odredbi članka 167. stavka 1. ZV tužitelj ostvario zaštitu prava vlasništva tužbom iz te zakonske odredbe mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga treća osoba uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari, dok prema odredbi stavka 2. tog članka ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

11. Tuženica je osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva, između ostalog, istaknula i prigovor kojim ukida zahtjev tužitelja navodeći da ne uznemirava tužitelja bespravno u vlasništvu njegove predmetne nekretnine jer da ima pravo stvarne služnosti provođenja voda preko predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja osnovano dosjelošću, a za korist svoje nekretnine opisane u tužbi, pozivajući se pri tome na zakonske odredbe članka 192. stavka 2. ZV i članka 198. stavka 1. ZV, koje odredbe sadrže posebna pravila o služnosti vodovoda i o pravu kapnice.

12. Nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio, a što proizlazi i iz stanja spisa:

- da je tuženica vlasnica čkbr. 8077/2 u naravi kuća i dvorište ukupne površine 1057 m2, kuća broj 2 u H. površine 76 m2 i dvorište površine 981 m2 upisane u zk.ul.br. 3532 k.o. K., dok je tužitelj vlasnik nekretnine čkbr. 8079/2 u naravi pašnjak u D. površine 1618 m2, upisane u zk.ul.br. 4314 k.o. K., na

kojoj nema upisanih tereta;

- da je nekretnina tuženice smještena sjeverno od javnog puta u naselju H., da je to u naravi kuća, dvorište i voćnjak, a sjevernije u odnosu na tu nekretninu je nekretnina tužitelja u naravi pašnjak, da su na nekretnini tuženice septičke jame iza kuće, sa sjeverne strane, koje se sastoje od cijevi promjera 1100 mm i visine 2 m, time da se svaka septička jama sastoji od dvije cijevi (1+1 m) i da ispust cijevi ide prema sjevernom dijelu nekretnine tuženice, da je na nekretnini tužitelja plastična cijev promjera 110 mm i dužine oko 30 cm koja izlazi iz zemlje sa nekretnine tuženice, a ispod cijevi je vidljivo u dužini od oko 3 metra ostatak od otpadnih voda, odnosno promijenjena je boja zemljišta kuda voda otječe;

- da je nekretnina tužitelja kčbr. 8079/2 na skici vještaka označena slovima C-D-E-F- C, a nekretnina tuženice kčbr. 8077/2 slovima A-B-C-D-A, dok su dvije septičke jame na nekretnini tuženice obilježene slovima S1 i S2, da su predmetne septičke jame izvedene od betonskih cijevi promjera 1100 mm na razmaku od dvadesetak centimetara, ukopane u zemlju i pokrivene betonskim poklopcima preko kojih poklopaca je sloj zemlje od oko 10 cm i da na istom dijelu raste trava, da je slovom P1 u skici izmjere obilježen položaj na obiteljskoj kući na kojoj se nalazi izvod kanalizacijskih cijevi iz obiteljske kuće prema septičkoj jami koja je obilježena slovom S1, da je prema pokazivanju tuženice u skici izmjere linijom obilježenom slovima K1- K2 prikazan položaj kanalizacijskih cijevi promjera 110 mm kojima se ne koristi tuženica, već da se tim smjerom dovode otpadne vode s južne parcele, koja se nalazi sa druge strane puta i koja je u vlasništvu J. H. iz H. 4, da po

pokazivanju tuženice otpadne vode koje izlaze iz njezine kuće prolaze linijom koja je u skici obilježena slovima P1-S1-S2-K2-K3-K4, da se u točki koja je obilježena slovom K2 nalazi “račva“ u kojoj se te dvije otpadne vode spajaju i odvode dalje do točke označene slovom K4 koja se nalazi na parceli tužitelja, da je u točki obilježenom slovom K4 zatečen ispust cijevi iz zemlje, a u produžetku koje točke K4 prema nekretnini tužitelja i susjednoj nekretnini čkbr. 8079/1 na udaljenosti od oko 3 metra su vidljivi znakovi ispuštanja otpadnih voda iz cijevi u točki K4;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za područje zaštite okoliša R. R. proizlazi da tuženica na čkbr. 8077/2 za sanitarne otpadne vode koristi dvokomornu septičku jamu koja je u skici izmjere prikazana slovima S1 i S2, napravljenu od betonskih cijevi duljine od 1 metra na način da su izrađene dvije komore, svaka promjera od 1100 mm i dubine 2 metra, prekrivene betonskim poklopcem, dno septičke jame nije betonirano, da je razmak između betonskih cijevi 20 cm, da su betonske cijevi pri vrhu spojene, a površina da je prekrivena slojem zemlje debljine 10 cm, da tuženica nije vršila čišćenje septičke jame putem ovlaštene osobe, da se otpadne sanitarne vode iz septičke jame tuženice na čkbr. 8077/2 k.o. K. ispuštaju putem PVC cijevi promjera 110 mm, a pravac položenih cijevi pomoću kojih se ispuštaju otpadne sanitarne vode prikazan je na skici izmjere od 16. studenog 2016. i označen slovima S2-K2-K3-K4 ukupne duljine 40,25 m, da se na nekretnini tuženice na čkbr. 8077/2 k.o. K. spajaju cijevi (na skici izmjere od 16. studenog 2016. označeno slovom K2) pomoću kojih se ispuštaju otpadne sanitarne vode iz obiteljske kuće J. H. iz H. 4, K., te da se

zajedničkom PVC cijevi promjera 110 mm odvode na čkbr. 8079/2 k.o. K., da je uviđajem utvrđena promjena terena te je tlo po kojem se slijevaju otpadne sanitarne vode bilo izuzetno zasićeno vodom te je vidljiva promjena tla u dužini od 3 m uslijed ispuštanja otpadnih sanitarnih voda na čkbr. 8079/2 k.o. K., da Odluka o odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda G. I. ("Službeni vjesnik Varaždinske županije", broj 6/97., 23/03.) utvrđuje uvjete i način odvodnje otpadnih voda za aglomeraciju koju čine sva naselja na području G. I. i uvjete ispuštanja otpadnih voda na području G. I. na kojima nije izgrađen sustav javne odvodnje u cilju zaštite čovjekove okoline, da članak 2. navedene Odluke propisuje da su vlasnici i korisnici zemljišta i objekata dužni odvodnju sa svojih zemljišta i objekata vršiti u skladu s odredbama Zakona o vodama i tom Odlukom, da je člankom 19. navedene Oduke propisano da na području gdje ne postoji izgrađeni javni odvodni sustav je obvezna izgradnja unutarnje kanalizacije i nepropusne sabirne jame bez mogućnosti izljeva, a na temelju uvjeta propisanih u lokacijskoj dozvoli, a tuženica na nepravilan način ispušta otpadne sanitarne vode iz septičke jame koje se slobodnim padom ispuštaju na nekretninu čkbr. 8079/2 k.o. K. i natapaju tlo koje je u vlasništvu tužitelja što negativno utječe na okoliš koji utjecaj je trajan.

13. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni navodi kojima tuženica preocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice, u odnosu na koje su činjenična utvrđenja utemeljena na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Imisije su, prema pravnoj teoriji, fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, otpadne vode i slično. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanje samih štetnih imisija, a po čemu se dijele na neposredne ili direktne i posredne ili indirektne. Posredne su imisije one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s čije nekretnine dolaze, dakle prirodnim silama ili slučajem. Dijele se na uobičajene koje su dopuštene i prekomjerne koje su nedopuštene. Osnovni kriterij razgraničenja je uobičajenost korištenja s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i s obzirom na mjesne prilike.

15. Neposredne imisije su, u pravilu, zabranjene, a dopuštene su jedino ako postoji pravni temelj za takvo ponašanje u smislu članka 110. stavka 4. ZV.

16. Budući da se u konkretnom slučaju štetne imisije sastoje u ispuštanju otpadnih voda iz (dvokomorne) septičke jame koja se nalazi na nekretnini tuženice na nekretninu tužitelja po PVC cijevima postavljenim u tu svrhu po nekretnini tuženice i dijelom na nekretninu tužitelja, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, te da tužbenim zahtjevom konkretne negatorijske tužbe tužitelj od tuženice traži da ga prestane uznemiravati u zahtjevu određenim bespravnim neposrednim imisijama (članak 110. stavak 4. ZV) to neosnovano tuženica ukazuje u žalbi kako pobijana presuda nema razloge o ne/primjerenosti imisija obzirom na namjenu nekretnine tužitelja jer bi to bilo bitno kada bi se radilo o posrednim imisijama.

17. Iz navedenih razloga pravno su nebitni žalbeni navodi kojima tuženica elaborira o količini vode koja se provodi kroz cijevi.

18. Na žalbene navode tuženice valja i odgovoriti da tužitelj ne zahtijeva nikakvu naknadu štete pa su svi žalbeni navodi u tom pravcu nebitni („izostanak objašnjenja o šteti“ i da nije utvrđena nikakva šteta).

19. Dosjelošću se stvarna služnost stječe protekom određenog vremena i ispunjenjem zakonom predviđenih uvjeta (eventualni kasniji upis prava u zemljišne knjige nema konstitutivno značenje već samo deklaratorno).

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije dokazala da je dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti ispuštanja otpadno sanitarne vode na nekretninu tužitelja po cijevi, jer nije dokazala da je izvršavala njezin sadržaj na istovjetan način kroz dvadeset godina (članak 229. stavak 1. ZV). Naime, tuženica je u svom stranačkom iskazu (kojeg je dala na ročištu glavne rasprave 14. prosinca 2018.), a tuženica zasigurno ne bi iskazivala na svoju štetu, iskazala kako je „cjevovod“ koji je u skici označen slovima S1-S2-K2 izgrađen negdje prije 15 godina i ide po njenoj nekretnini sve do točke K3 gdje dolazi do izlijevanja iz cijevi na nekretninu tužitelja. Svjedok B. H. iskazivao je kako mu je poznato da otpadna voda koje ide preko nekretnine tužitelja po njoj protječe već više od 20 godina, međutim taj svjedok uopće ne iskazuje da bi to bilo upravo na način opisan u zahtjevu tj. putem cijevi ukopanih po predmetnom pravcu, pa suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno prvostupanjski sud iz iskaza tog svjedoka nije izveo zaključak da bi tuženica stekla dosjelošću naprijed navedeno pravo stvarne služnosti.

21. Pravilno je prvostupanjski sud, temeljem utvrđenja utemeljih na izvedenim dokazima, zaključio da je tužitelj vlasnik nekretnine u odnosu na koje traži zaštitu od uznemiravanja i da tuženica uznemirava bespravno tužitelja u vlasništvu predmetne nekretnina na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je pravilno zaključio kako tuženica nije dokazala da ima pravo poduzimati ono što uznemirava tužitelja pa je pravilno primjenjujući naprijed navedeno materijalno pravo ZV, navedeno i u pobijanoj presudi, ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15., 103/14., 144/14. i 107/15.) i po osnovi i po visini tužitelju priznatih troškova, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

23. Radi navedenog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP kao pod točkom I izreke presude ovog suda.

24. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je njen zahtjev za nadoknadom troška parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II izreke ove presude, članak 166. stavak 1. ZPP).

U Sisku 14. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić

Broj zapisa: eb30a-75d35

Kontrolni broj: 0a283-c33da-0593b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ALENKA LEŠIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.