1

Poslovni broj: Gž R-291/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-291/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. (OIB:…) iz P., zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku u P., protiv tuženika O. d.o.o. u stečaju (OIB:…) iz P., zastupanog po stečajnom upravitelju K. T. (OIB:…) iz S. B., a ovaj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. u G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pr-6/2022-22 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e  

 

              Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pr-6/2022-22 od 24. svibnja 2023. - i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je (u st. I.) da je osnovana tražbina prvog višeg isplatnog reda tužiteljice prema tuženiku s osnova neisplaćene razlike plaće u bruto iznosu u visini od 136.257,55 eura/1.026.632,65 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče kako je pobliže navedeno u izreci odluke, sve u roku od 15 dana. U st. II. utvrđeno je da je osnovana tražbina prvog višeg isplatnog reda tužiteljice prema tuženiku za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.103,95 eura/128.869,71 kunu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

             

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zastupan po punomoćnicima iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne odluke o troškovima postupka. Žalitelj pobija presudu navodeći da obrazloženje odluke ne sadrži sve odlučne činjenice već samo činjenice koje idu u prilog tužitelju pa da je stoga pobijana presuda nepotpuna i da se ne može na valjani način ispitati. Odluka da se zaposlenicima tuženika isplaćuje minimalna plaća donesena je od strane uprave društva, uz suglasnost radničkog vijeća i nadzornog odbora i odnosila se na sve zaposlenike. Tužiteljici je u razdoblju od pet godina isplaćivan minimalac čemu ona nije prigovorila niti se protivila tom iznosu sve do podnošenja predmetne tužbe. Isto tako tužiteljica kao član uprave O. d.o.o. morala je biti upoznata sa financijskom situacijom društva i samim time odgovorna za financijsko poslovanje te je morala biti svjesna zašto i iz kojih razloga joj se isplaćuje minimalna plaća te ako je smatrala to nepoštenim i protivnim Ugovoru – trebala je prigovoriti. Isto tako tuženik drži da u postupku nije uzeto u obzir da tužiteljeva plaća koju traži tužbom nije knjižena niti kod Porezne uprave u iznosima koji se spominju u samoj tužbi. Nadalje, u postupku se nije vodilo računa da je tužiteljica prijavila u stečajnom postupku tražbinu koja je niža od iznosa koje sada zahtijeva predmetnom tužbom.

 

2.1.              Žalbeni je prijedlog tuženika "da se ukine pobijana presuda i utvrdi da je tužba povučena te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka".

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženika je osnovana.

 

6.              Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da joj je tuženik u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2021. isplaćivao plaću koja je manja od one utvrđene Ugovorom o pravima i obavezama člana uprave od 20. ožujka 2003. (dalje Ugovor), Kolektivnim ugovorom te Pravilnikom o radu i to za razdoblje od lipnja 2016. do svibnja 2021.

 

7.              Pri tome u ovom postupku nije sporno slijedeće:

             

-da je ovaj postupak pokrenut tužbom tužiteljice od 01. srpnja 2021.;

 

-da je 20. siječnja 2022. sud prvog stupnja donio rješenje o prekidu postupka jer je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj St-600/2021-24 od 13. srpnja 2021. otvoren stečajni postupak;

 

-da je tužiteljica putem punomoćnika prijavila tražbinu u stečajnom postupku te je na ispitnom ročištu od 15. listopada 2021., odnosno rješenjem od 19. listopada 2021. tražbina u visini od 852.120,86 kuna osporena od strane stečajnog upravitelja pa je tužiteljica temeljem čl. 269. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24 – dalje SZ). podnijela prijedlog za nastavak postupka;

 

-da je rješenjem od 07. ožujka 2022. postupak nastavljen;

 

              -da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 04. prosinca 2002., a da je 20. ožujka 2003. sklopila navedeni Ugovor temeljem kojega je imenovana za člana uprave tuženika te su joj čl. 3. navedenog Ugovora definirana primanja kao člana uprave;

 

              -da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo D. H., mag. oec, univ. spec. oec, proizlazi da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća u razdoblju od 2016. godine do 2021. godine u iznosu od 1.026.632,65 kuna, odnosno 136.257,55 eura. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu sa istim i postavila svoj zahtjev za utvrđenjem da je osnovana njezina tražbina prvog višeg isplatnog reda (stranica 268 do 270 spisa).

 

8.              Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužiteljice te je utvrdio da je osnovana njezina tražbina prvog isplatnog reda u navedenom iznosu od 136.257,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako je pobliže naznačeno u izreci odluke (na prvi iznos od 2.210,15 eura od 26. srpnja 2016. do isplate, na posljednji iznos od 2.611,21 euro od 26. lipnja 2021. do isplate). Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je utvrdio da s osnova tražbine prvog višeg isplatnog reda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u visini od 17.103,95 eura, odnosno 128.869,71 kuna.

 

9.              Nad tuženikom je tijekom postupka otvoren stečajni postupak.

 

9.1.              Tuženik je u svojoj žalbi između ostalog istaknuo da je tužbeni zahtjev kakav je i prihvaćen sastavljen na način da nije kao takav tužiteljica istoga prijavila u stečajnom postupku, odnosno da je sastavljen suprotno odredbi čl. 270. SZ-a.

 

10.              Žalbeni navod tuženika je osnovana.

 

11.              Ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice (čl. 269. st. 1. SZ-a). U parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 270. SZ-a).

 

12.              U skladu sa navedenom odredbom tužiteljica je pravilno postavila svoj zahtjev kao deklaratoran zahtjev (tužba na utvrđenje) koji ne sadrži kondemnaciju na isplatu određene novčane tražbine. Međutim, prema rješenju Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu od 19. listopada 2021. u predmetu poslovni broj St-600/2021 kojim su utvrđene i osporene tražbine vjerovnika proizlazi da tražbina tužiteljice u iznosu od 47.645,40 kuna nije osporena (t. 32.) dok je tražbina tužiteljice u iznosu od 852.120,86 kuna osporena (t. 236.).

 

13.              Zahtjev podnesen radi utvrđenja osporene tražbine (u parničnom postupku) mora biti identičan prijavi tražbine u stečajnom postupku i u pogledu osnovanosti i u pogledu iznosa tražbine i isplatnog reda, a naknadne izmjene nisu dopuštene.

 

14.              Prvostupanjski je sud prihvaćajući navedeni zahtjev tužiteljice koji je sačinjen prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka propustio primijeniti odredbu čl. 270. SZ-a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 270. SZ-a.

 

15.              Dakle, tužiteljica je bila upućena u parnicu, odnosno osporena joj je tražbina u visini od 852.120,86 kuna pa preko tog iznosa zahtjev tužiteljice ne može biti osnovan. Financijskim vještačenjem bi osim toga bilo potrebno utvrditi i na što se odnosi neosporeni dio tražbine od 47.645,40 kuna jer ukoliko se isti iznos odnosi na plaću tužiteljice vještak bi prilikom izračuna trebao uzeti u obzir i navedeni novčani iznos. Nije potpuno jasno, jer se prvostupanjski sud o tome nije očitovao, da li je tužiteljica ranije primala plaću u navedenim iznosima (prije lipnja 2016.) te na što se odnosila Uredba od 01. siječnja 2017. o kojoj je iskazivala svjedokinja P..

 

16.              Nadalje, ostaje pitanje zateznih kamata koje je sud na svaki pojedini mjesečni iznos dosudio od dospijeća do isplate. Prema SZ-u stečajni vjerovnici se prema svojim tražbinama razvrstavaju u isplatne redove. Tražbine viših isplatnih redova dijele se na tražbine prvog višeg isplatnog reda (tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u ukupnom bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanih zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljenih zbog ozljeda na radu ili profesionalne bolesti) i tražbine drugog višeg isplatnog reda u koje ulazi sve ostale tražbine prema dužniku osim onih koji su razvrstani u niže isplatne redove.

 

16.1.              Prema odredbi čl. 138. st. 1. i čl. 139. st. 1. SZ proizlazi da taj Zakon, kada se radi o kamatama, razlikuje tražbinu dospjelu po toj osnovi do otvaranja stečajnog postupka i nakon otvaranja stečajnog postupka i sukladno vremenu dospijeća iste razvrstava u tražbine višeg ili nižeg isplatnog reda. Međutim, sud prvoga stupnja u ovom dijelu nije ulazio u ocjenu radi li se o sporednoj tražbini dospjeloj do ili nakon otvaranja stečajnog postupka, niti je izvršio uvid u rješenje kojim je tražbina osporena kako bi utvrdio odnosi li se osporavanja iste i na ovaj dio pa u tom dijelu nije moguće ispitati niti odluku suda prvoga stupnja.

 

17.               Navedeno se odnosi i na parnični trošak jer u postupku nije vidljivo da bi tužiteljica naknadu parničnog troška koji je nastao prije otvaranja stečajnog postupka prijavila u stečajnom postupku što je bila u obvezi jer bi se radilo o tražbini drugog višeg isplatnog reda.

 

18.              Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

19.              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice primjenjujući pri tome stavove navedene u ovoj odluci.              

 

 

U Puli - Pola 11. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.