Broj: P-1251/2019-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja S. K., OIB: iz U. 51 i II tužiteljice M. K., OIB: iz U. 51, koje zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnica iz D., protiv tuženika D. G., OIB: iz I. 55, koga zastupa punomoćnik I. B. A., odvjetnica iz G., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 18. siječnja 2022. godine, u nazočnosti punomoćnika I i II tužitelja Z. D., odvjetnice iz D. i punomoćnika tuženika I. B. A., odvjetnice iz G., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 21. ožujka 2022. godine;

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji S. K., OIB: , U. 51 i M. K., OIB: , U. 51 stekli svaki u ½ dijela pravo vlasništva na nekretnini i to kčbr. 2238/124 šuma sa 1 kj upisana u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik, a što je tuženik D. G., OIB: , I. 55 dužan trpjeti, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku D. G., OIB: 56886180921, I. 55 da tužiteljima, nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 8.185,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od dana dostave presude do isplate sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji S. K. i M. K. po punomoćniku Z. D., odvjetnici iz D., podnijeli su kod ovoga suda tužbu protiv tuženika Dušana Golubović, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Tužitelj u tužbi navode da su stvarni vlasnici i posjednici kčbr. 2238/124 šuma sa 5755 m2, upisana u Posjedovnom listu br. 57 k.o. Uljanik, na posjednika Kudrna Stjepana, a da se predmetna čestica vodi upisana u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik kao kčbr. 2238/124 šuma sa 1 kj upisana na imenu tuženika. Isto tako navode da je predmetna čestica u vlasništvu oboje tužitelja i njihovih pravnih prednika preko 50 godina te da ju isti neprekidno posjeduju i uživaju, dok tuženik niti njegovi prednici nikada nije ostvarivao ikakva vlasnička prava niti posjedovao predmetnu česticu, tako da su prednici tužitelja (L. I. i L. M. – ujak i ujna II tužiteljice) istu stekli kupoprodajnim ugovorom od F. S. i to 1965. godine, u ugovoru navedena kao kčbr. 2238/1-2-b-1 šuma sa 800 čhv. i kčbr. 2238/1-2-b-2 šuma sa 800 čhv., a da su tužitelji istu stekli u ½ dijela svaki, od L. I. i M. ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana 27. 02. 1968. (u istom je omaškom navedena nekretnina kao kčbr. 2238/1-2-c-1 šuma sa 800 čhv. i kčbr. 2238/1-2-c-2 šuma sa 800 čhv.), a da je za predmetnu česticu (koja je kasnije spojena u kčbr. 2238/1-2-b šuma sa 1 kj) 1992. godine izvršena prenumeracija te se ista danas vodi kao kčbr. 2238/124. Isto tako tužitelji u tužbi navode da se kao posjednik u katastarskim evidencijama vodi samo I tužitelj iako u stvarnosti oboje tužitelja su stekli vlasništvo i oboje posjeduju predmetnu nekretninu te je iz navedenog vidljivo da kako tužitelji tako i njihovi prednici (L. i F.) predmetnu nekretninu posjeduju duže od 50 godina i to kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici te su se u vezi navedenog tužitelji usmeno obratili tuženiku radi rješavanja mirnim putem, no tuženik je odbio isto riješiti mirnim putem, te stoga tužitelji pokreću ovaj postupak te kako tužitelji, a kao jedini faktični posjednici i stvarni vlasnici predmetne nekretnine imaju pravni interes da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, to isti predlažu da sud, pa makar zbog ogluhe donese presudu kojom se utvrđuje da su tužitelji stekli svaki u ½ dijela pravo vlasništva na nekretnini i to kčbr. 2238/124 šuma sa 1 kj upisana u zhk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da osporava da bi tužitelji bili stvarni vlasnici i posjednici čkbr. 2238/124 upisane u z.k.ul.br. 1811 k.o. Uljanik te da je navedenu nekretninu kupio tuženik od Karlović Petra 1966 godine kao čkbr. 2238/1/2/b sa 1 kj koja je prethodno još 1960. godine bila otpisana iz z.k.ul.br. 862 k.o. Uljanika, a da je ta nekretnina koja je prethodno još 1960. godine bila otpisana iz z.k.ul.br. 862 k.o. Uljanika i da je prenumeracijom iz 1992. godine (zbirka isprava Z- 1263/92) dobila broj 2238/124. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz priloženog kupoprodajnog ugovora prodavatelja F. S. i kupaca L. I. i M. na koji se pozivaju tužitelji vidljivo je da je isti zaključen 1965. godine te da su predmet tog ugovora nekretnine iz zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik i to čkbr. 2238/1-2-c-4 šuma sa 800 čhv., te nekretnine iz zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik i to čkbr. 2238/1-2-b-1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1-2-b-2 šuma sa 800 čhv., a u to vrijeme, dakle 1965. godine čkbr. 2238/1-2-b još od 1960. godine nije bila u zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik nego u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik i to na imenu i vlasništvu B. M., a ne F. S., a osim toga površina te katastarske čestice uvijek je bila 1 katastarsko jutro, a ne 800 čhv. i konačno te 1965. godine u zemljišnim knjigama u k.o. Uljanik nije postojala čkbr. 2238/1-2-b-1 sa 800 čhv., a parcela tuženika iz zk.ul.br. 1811 nakon sastava predmetnog kupoprodajnog ugovora od 18. marta 1965. godine još jednom je promijenila vlasnika 1966. godine kada je na temelju kupoprodaje kao vlasnik upisan K. P. pravni prednik tuženika. Isto tako iz odgovora na tužbu proizlazi da iz upisa u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik proizlazi da su kupljene nekretnine upisane u posjedovnicu pod brojem 1-3, da su se nekretnine u A pod rednim brojem 1 već nalazile u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik, a da su nekretnine u A pod brojem 2-3 pripisane iz zk.ul.br. 862 iste k.o., a također proizlazi da su nekretnine u A pod brojem 2-3 prenumeracijom upisane u A pod brojem 7-8, a nekretnina pod rednim brojem prenumeracijom je dobila broj 2238/118 i kao takova upisana je u zk.ul.br. 1998 k.o. U.. Dakle, prema sadašnjoj numeraciji S. F. je prodao I. i M. L. čkbr. 2238/115, 2238/116 i 2238/118, sve zajedno 1 kj i 800 čhv. Isto tako iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. februara 1968. primatelja uzdržavanja L. I. i M. i davatelja uzdržavanja K. S. i M. proizlazi da su predmet ugovora između ostalog i nekretnine upisane u zk.ul. br. 1130 k.o. Uljanik i to čkbr. 2238/1/2/c/4 šuma sa 800 čhv., čkbr. 2238/1/2/c/1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1/2/c/2 šuma sa 800 čhv. dakle, sve tri nekretnine tada su u zk.ul. br. 1130 k.o. Uljanik međutim zanimljivo je da je jedino numeracija čkbr. 2238/1/2/c/4 identična onoj iz kupoprodajnog ugovora između F. i L., dočim su ostale dvije parcele iako se radi o istim nekretninama potpuno drugačije numerirane u ugovoru o doživotnom uzdržavanju između tužitelja i L. i upravo u tome je i zabuna koja je tim veća što je prilikom prenumeracije u katastru slovčana oznaka iz gruntovnice protumačena kao "e" dočim je ta ista slovčana oznaka u kupoprodajnom ugovoru protumačena kao "b", a u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao "c". Isto tako tuženi navodi da se prema tome netočno u tužbi navodi da bi čkbr. 2238/124 nastala spajanjem 2238/1-2-d-1 i čkbr.2238/1-2-b-2 jer za to nema apsolutno nikakvog uporišta. Naime, da je F. L.. prodao tri puta po 800 čhv. dakle 1 kj. i 800 čhv., L. su na tužitelje prenijeli tu istu površinu. Tužitelji su se kao vlasnici na toj površini upisali u zemljišne knjige, a potom različitim stjecateljima otuđili te nekretnine, a sada tvrde da im pripada i daljnjih 1600 čhv. (odnosno 1 kj.) od tuženika dakle, da F. nikada nije bio vlasnik predmetne parcele pa vlasništvo nije mogao prenijeti na L. pa onda ni L. na tužitelje, a jedino što je u ovom slučaju pogrešno to je katastarska evidencija te tužitelji nikada nisu posjedovali sporne nekretnine, makar ne da bi to tuženik znao, a temeljem čega je u katastru evidentiran kao posjednik K. S. pa čak od 1972. godine vidljivo je iz povijesti promjena na katastarskim česticama gdje stoji da se to dogodilo prilikom postupka obnavljanja katastarskog operata 1972. godine i to najvjerojatnije bez sudjelovanja tuženika na temelju izjave samog tužitelja K. S..

4. Tužitelj je podneskom 10. prosinca 2019. godine izvijestio sud da osporava navode odgovora na tužbu koji su suprotni s navodima tužbe te da tuženik uz odgovor ne prilaže nikakve pisane dokaze te su istaknuli da je točno da je tuženik kupio određene nekretnine od P. K., ali se radi o česticama broj 2238/119 i 2238/120, a povodom kojih je i sam tuženik vodio postupke za sređivanje svog vlasništva (pa tako protiv Republike Hrvatske pod brojem P-42/2019. pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, a za čkbr. 2238/119, protiv V. B. pod brojem P- 541/2016, a za čkbr. 2238/120), te iste čestice doista tuženik i posjeduje, a česticu koja je predmet tužbe tuženik nikada nije posjedovao niti vršio na istoj vlasnička prava.

5. Tuženik je podneskom od 11. veljače 2020. godine istaknuo da tužitelj uopće nije obrazložio osnov tužbe obzirom da utužuje vlasništvo na katastarskoj čestici koja nije bila predmet pravnih poslova između F. i L. niti između L. i tužitelja, a da su predmet tih pravnih poslova bile sadašnje čkbr. 2238/115, 2238/116 i 2238/118 k.o. U. što se zaključuje analizom dokumentacije i usporedbom sa povijesnim stanjem u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik gdje se vidi da su tužitelji temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. 02. 1968. godine upravo na tim nekretninama upisali kao vlasnici i to baš iza L. I. i M., a da je točno da je tuženik od P. K. kupio čkbr. 2238/119, ranije 2238/1-2-E-5 i čkbr. 2238/120 ranije čkbr. 2238/1-2-e-6, ali je gotovo istovremeno kupio i spornu čkbr. 2238/124 koja je jedina tada bila knjižno vlasništvo P. K. te nije točno da tuženik ne bi posjedovao nekretninu koja je predmet tužbe kao što nije točno da bi tužitelji mogli dosjesti nekretninu koji ni na koji način ni od koga nisu stekli, a što su uvidom u zemljišne knjige mogli utvrditi osobito zato što su na svemu što je bilo predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju s L. i upisali svoje pravo vlasništva.

6. Tijekom postupka izvođenja sud je ispitao svjedoke M. S., M. Ž., S. M., P. G., Z. G., P. R., M. K., D. Č., ispitao je tužitelja S. K. kao stranku, proveo je očevid uz nazočnost geodetskog vještaka B. Č. koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje i isti dao i na glavnoj raspravi, izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista br. 57 D. geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Garešnica (list br. 4), u izvadak iz zemljišne knjige (list broj 5), u snimku Geoportala (list br. 6), u preslik kupoprodajnog ugovora zaključenog između S. F. kao prodavatelja i I. L. i M. L. kao kupaca 18. 03. 1965. godine (list br. 7-9), u preslik Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između I. L. i M. L. kao primatelja uzdržavanja i K. S. i K. M. kao davatelja uzdržavanja 27. 02. 1968. godine (list br. 10- 13), u preslik rješenja (list br. 14), u preslik prijavnog lista (list br. 15-17), u povijest promjena na katastarskim česticama 2238/124 k.o. Uljanik, Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar nekretnina Garešnica (list br. 18), u izvatke iz zemljišne knjige (list br. 27-28), u preslik zemljišne knjige, u dopis Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Garešnica, Urbroj: 541-16-03-01/3-20-2 s privicima (list br. 32-37), u službenu bilješku, pročitao je zapisnik s očevida, i razgledao je skicu lica mjesta, te je izvršio uvid u cjelokupan spis.

7. Na temelju tako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

8. Tijekom postupka, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik i to čkbr.2238/124 – šuma u Čučevcu sa 1 jutrom u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika D. G. iz I. 55, i to na temelju Ugovora o kupoprodaji od 17. 12. 1966. godine sklopljenog sa P. K. koja ugovor je proveden pod brojem Z-221/67.

9. Kao što je naprijed navedeno tužitelji u tužbi navode da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina koje su predmet postupka i da su iste vlasništvo tužitelja i njihovih pravnih prednika preko 50 godina te da ih neprekidno posjeduju i uživaju, a da su ih prednici tužitelja L. I. i L. M. stekli kupoprodajnim ugovorom od F. S. i to 1965. godine time da je u ugovoru navedena čkbr. 2238/1-2-b-1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1-2-b-2 šuma sa 800 čhv., a da su tužitelji te nekretnine stekli od I. L. i M. L. ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenom 27. 02. 1968. godine time da je omaškom u tom ugovoru navedena nekretnina opisana kao čkbr. 2238/1-2-c-1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1-2-c-2 šuma sa 800 čhv., a da je za predmetnu česticu koja je kasnije spojena u čkbr. 2238/1-2-b šuma sa 1 kj tijekom 1992. godine izvršena prenumeracija te da se ista danas vodi kao čkbr. 2238/124 te da se u katastarskim evidencijama kao posjednih istih vodi I tužitelj.

10. Uvidom u preslik kupoprodajnog ugovora (list br.7) zaključenog između Stjepana Farkaš kao prodavatelja i I. L. i M. L. kao kupca 18. 03. 1965. godine, utvrđeno je da je istim prodavatelj prodao kupcima nekretninu upisanu u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik koja se sastoji od čkbr. 2238/1-2-c-4 šuma sa 800 čhv. i nekretnine upisane u zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik koje se sastoje od čkbr. 2238/1-2-b-1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1-2-b-2 šuma sa 800 čhv. Uvidom u preslik ugovora o doživotnom uzdržavanju (list br. 10-13) utvrđeno je da je isti zaključen između I. L. i M. L. kao primatelja uzdržavanja te K. S. i K. M. kao davatelja uzdržavanja dana 27.

02. 1968. godine i da su istim primatelji uzdržavanja davateljima uzdržavanja svakome u ½ dijela predali u vlasništvo svoje nekretnine upisane u zk.ul.br. 1052 k.o. Uljanik koje se sastoje od čkbr. 157, čkbr. 158/2, čkbr. 160/2, nekretnine upisane u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik koje se sastoje od čkbr. 2238/1/2/c/4 – šuma sa 800 čhv., čkbr. 2238/1/2/c/1 šuma sa 800 čhv. i čkbr. 2238/1/2/c/2 šuma sa 800 čhv. te izvanknjižno vlasništvo nekretnina koje se vode kod Ureda za katastar u Daruvaru u Pl broj 154 pod oznakama čkbr. 156/2, 1542, 1543, 1544, 1548/2 i 728/8. Uvidom u preslik kupoprodajnog ugovora na listu broj 7 utvrđeno je da je kod oznake katastarskih čestica izvršeno pretipkavanje slovčanih oznaka te se sa sigurnošću na istima ne može razaznati točan broj čkbr.

11. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 57 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Garešnica sa stanjem na dan 24. rujan 2019. godine (list br. 4), utvrđeno je da je kao posjednik nekretnina koje su predmet postupka pri Državnoj geodetskoj upravi upisan tužitelj S. K., A.. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama 2238/124 k.o. Uljanik Državne geodetske uprave – Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Garešnica Urbroj: 541-16-03-01/3-19-2 od 20. 09. 2019. godine, utvrđeno je da su uvidom u arhivu utvrdili da je od 1972. godine kada je potvrđen obnovljeni katastarski operat za k.o. Uljanik čkbr. 2238/1-2-b Laudan Drlež šuma površine 1 jutro bila upisana u posjedovni list broj 57 na posjedniku S. K., A., a prelaskom na automatsku obradu podataka čkbr. 2238/1–2–B promijenila je podbroj na 2238/124 i površina je iskazana u m2 te iznosi 5755 m2.

12. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. između ostalog proizlazi da čkbr. 2238/1/2/b koja je bila upisana u zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik odgovara sadašnjoj čkbr. 2238/124 i prenešena je u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik (Z-8/61) na ime i vlasništvo B. M. rođene K., a sada je vlasništvo tuženika.

13. Iz iskaza I tužitelja S. K. između ostalog proizlazi da su L. M. i L. I. koji je bio ujak njegove supruge u trećem mjesecu 1965. godine zaključili kupoprodajni ugovor sa S. F. temeljem kojeg su od istog kupili tri nekretnine odnosno tri katastarske čestice time da je svaka bila veličine 800 čhv., a jedna je od tih čkbr. bila zasebno i međaši sa šumom koja je sada vlasništvo G., a ove dvije čkbr. bile su veličine svaka 800 čhv., međutim nalazile su se jedna uz drugu i čine jednu cjelinu ukupne površine 1 rali te da su on i supruga 1968. godine sa M. L. i I. L. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su stekli njihovu imovinu pa tako i vlasništvo na ove tri nekretnine, odnosno tri katastarske čestice koje je opisao, a kada su L. sa F. zaključili kupoprodajni ugovor oni su njemu platili kupoprodajnu cijenu i uživali nekretnine koje su predmet postupka, a nakon toga su on i supruga sa L. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 1968. godine i s njima su živjeli u zajedničkom domaćinstvu te su počeli uživati ove tri nekretnine koje su kupili od F., a jedna od tih tri čkbr. bila je ispravno upisana te je i upisano vlasništvo na njihovo ime i oni su je kasnije dali svojoj kćerki S. I. i ta čestica sada međaši sa šumom Golubović i ove dvije druge čkbr. koje su L. kupili od F. su zapravo nekretnine koje su predmet postupka i kod istih je prilikom pisanja ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su on i supruga zaključili s L. odvjetnik D. koji je sastavljao taj ugovor pogrešno upisan naziv tih čkbr. na način da je umijesto oznake B napisao oznaku C tako da su supruga i on temeljem tog ugovora upisani kao vlasnici nekih drugih nekretnina, a ne nekretnina koje su predmet postupka, a on to kod pisanja ugovora nije primijetio pa dakle da su on i supruga u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekih drugih nekretnina koje oni nisu uživali i kada su to utvrdili k njima su došli ljudi iz Dežanovca koji su uživali te nekretnine te su im oni rekli neka pripreme sve što je potrebno pa su otišli kod javnog bilježnika i potpisali isprave da se ti ljudi upišu kao vlasnici tih nekretnina. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i supruga nekretnine koje su predmet postupka stekli ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili s L. i od tada te nekretnine uživaju, a u istom ugovoru je pogrešno označena oznaka tih nekretnina i iz tog razloga nisu upisani kao vlasnici nekretnina koje su predmet postupka, a koje je pokazao na licu mjesta te da su on i supruga te nekretnine počeli posjedovati i uživati od 1968. godine na način da su u toj šumi rušili drva za ogrijev, nekada svake godine, a nekada svake druge, ovisno o potrebama te da su 1991. godine u toj šumi rušili tri hrasta te su te trupce prodali te je i pokazao te panjeve i svaki puta kada je rušio drva u toj šumi zvao je lugara i dobivao potrebnu dokumentaciju kao što je izvoznica i slično no istu nije sačuvao, a lugar je po njegovom zahtijevu izlazio na lice mjesta i udarao štambilj te je vještak na skici lica mjesta pokazao panjeve od hrastova koje je on pokazao, a koje je porušio prije 10-tak godina te sa sigurnošću može reći da D. G. i nitko iz njihove obitelji nekretnine koje su predmet postupka nije uživao i nije ih obilazio, a on ih je redovito obilazio no ne može reći kako često, ali jednom do dva puta godišnje i nitko mu nije branio da ruši drva u toj šumi te je saznao da je došlo do greške u pisanju oznake predmetnih čestica kada ga je gospođa iz katastra nazvala i on je došao k njoj te mu je priopćila da su on i supruga u katastru upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, a u gruntovnici nisu te da se u gruntovnici površina tih nekretnina vodi na G. i to u površini od 1 jutro. I. tako iz iskaza tužitelja proizlazi da kada su ga nazvali iz katastra pije otprilike dvije godine je otišao u gruntovnicu te je utvrđeno da su on i supruga upisani kao vlasnici šume tih ljudi iz Dežanovca, a koja šuma se nalazi u blizini predmetnih nekretnina te se sada vodi kao čkbr. 115 i 116, a čestica njegove kćerki koju su stekli od L. je 118 dok je Golubovićeva čkbr. 119, a predmetne nekretnine su pretvorene u jednu česticu čija je površina 1 jutro s podoznakom 124, time da kada je katastar vršio preoblikovanje oznaka čestica njih nitko nije zvao, a prije pokretanja ovoga postupka obratio se D. G. i došao je kod njega s dokumentacijom koju mu je dala gospođa u katastru te je on bio na prijemu i rekao mu je što su mu rekli u katastru te da je pitao da li to mogu mirno riješiti te je on rekao OK i da će potpisati što trebam no D. G. je imao zamotanu ruku i rekao je da mora ići u ponedjeljak kod liječnika tako da mu je on rekao kada mu odgovara da će kod bilježnika pripremiti što je potrebno i doći po njega te ga odvesti kod bilježnika na što je D. G. rekao da može ići u utorak pa je doista on u utorak automobilom došao kod D. G., a tada je iz kuće izašao njegov sin P. te je rekao da je njegov otac odustao, a vi poduzmite što treba. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da kada je F. L. prodavao nekretnine on je bio gruntovni vlasnik, a ta šuma koja je sporna u ovome predmetu je u katastru na njegovo ime dospjela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju te je on do 90-tih godina za ovu šumu plaćao porez i davanja.

14. Iz iskaza svjedoka M. Ž. i S. M. između ostalog proizlazi da znaju za koju šumu tužitelj tuži i da je tužitelj tu šumu uživao i rušio stabla u njoj, a tužitelji su tu šumu stekli od I. L. i njegove žene M. L. koji su se kupili od nekog čovjeka iz B. time da je L. u blizini ove šume imao još jednu zemlju koja je od ove predmetne odjeljena s nekakve tri parcele i tu parcelu su stekli tužitelji koji su je dali svojoj kćeri S., a ta šuma se nalazi pokraj šume G.. I. tako iz iskaza svjedoka Stjepana Maček proizlazi da zna gdje se nalazi šuma vlasništvo K., a koja je bila krivo prepisana na K. i prije kratkog vremena je tu zemlju K. vratio K.. Iz iskaza svjedoka M. S. proizlazi da njegova zemlja koja je u naravi šuma međaši sa nekretninama koje su predmet postupka za koje tužitelj tuži i zna da tu zemlju za koju tužitelj tuži uživaju tužitelji od kada pamti, odnosno još kada je bio dijete time da su prije tu zemlju uživali I. i M. L. od kojih su je tužitelji stekli jer su ih uzdržavali te zemlja koja je predmet spora u naravi predstavlja šumu. I. tako iz iskaza svjedoka M. S. proizlazi da je on svoju zemlju koja međaši s predmetnim nekretninama naslijedio po svojoj majci, a koja ih je naslijedila od svoga oca te da on nikada nije čuo ni vidio D. G. da bi uživao nekretnine koje su predmet postupka, a da je on I. L. poznavao još kao dijete te da je predmetnu nekretninu po L. naslijedio kum odnosno tužitelj S. K. kojeg zove kum budući je S. K. njegov otac bio vjenčani kum. Svjedok M. S. na očevidu je pokazao nekretnine koje su predmet postupka za koje je naveo da je šuma tužitelja te je pokazao i međašne oznake između šume tužitelja i njegove šume te je naveo da je rođen 1955. godine i da su njegovi roditelji te baka i djed uživali šumu koja međaši sa šumom tužitelja i da su još 1969. godine njegov djed i tata išli u tu šumu sa L. i pokazivali među između tih nekretnina te da on zna da su tužitelji uživali ovu šumu dok ove druge u toj šumi nikada nije vidio dakle da nikada nikog drugog osim obitelji K. nije vidio u toj šumi. Svjedok M. Ž. je na očevidu pokazao nekretninu u kojoj je kao dijete sa svojim ocem i tužiteljem rušio drva te je pokazao međašne oznake te šume te je izričito naveo da su drva koja su rušili u toj šumi izvozili putem koji se nastavlja na predmetnu šumu, a koji vodi na P.. Svjedok S. M. je na očevidu pokazao šumu tužitelja koju je on obilazio i čuvao te kolac koji predstavlja međašnu oznaku između šume tužitelja i susjedne nekretnine te je izričito naveo da zna da je iz te šume drva vozio S. K. i njegov ujak I. L. koji je bio zvonar, a da tuženi nikada nije rušio drva u toj šumi i vozio ih.

I. nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. između ostalog proizlazi da je izvršio identifikaciju čkbr. 2238/124 šuma površine 1 jutro (5755 m2) koja je upisana u posjedovnom listu 57 k.o. Uljanik kao posjed S. K. te da digitalna kopija katastarskog plana odgovara stvarnom stanju na terenu. I. tako iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da je na očevidu svjedok M. K. pokazao da se predmetna šuma nalazi tu negdje, ali točne međne linije nije znao pokazati na terenu, a svjedok P. R. na terenu nije znao pokazati međne linije predmetne šume, ali je potvrdio da je to šuma u kojoj se nalazi. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. proizlazi da je svjedok M. S. na očevidu pokazao drvene kolce koji na terenu predstavljaju međnu liniju između čkbr. 2238/114 koja je u njegovom vlasništvu i predmetne čkbr. 2238/124, a čiji položaj je prikazan točkama A1 i A2 te one odgovaraju katastarskom planu u granicama dozvoljenog ustupanja, a svjedok M. Ž. je na licu mjesta pokazao željeznu cijev koja predstavlja u naravi početak predmetne šume te je na skici mjesta i označena kao brojem B2, a čiji položaj na terenu odgovara katastarskom planu dok je svjedok S. M. pokazao kolac koji predstavlja međašnu oznaku između šume tužitelja i susjedne nekretnine, a koja je na skici lica mjesta označena kao točka C2 koja odgovara točkama A2 i B2 te je rukom pokazao da međna linija prolazi od pokazanog kolca. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. proizlazi da je svjedok P. G. na licu mjesta otprilike pokazao šumu koja je predmet očevida, a svjedokinja Z. G. je pokazala predmetnu šumu na terenu koja se proteže od točke E1, koja je prikazana na slici lica mjesta i nalazi se na putu te je rukom pokazao da se predmetne nekretnine protežu od puta dok je svjedok D. Č. pokazala predmetnu nekretninu, a njezino pokazivanje je prikazano točkama F1, F2 i F3. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. proizlazi da je tužitelj S. K. na licu mjesta pokazao međne linije koje su označene točkama H1, H2, H3, H4 i H5 te tri panja koja je rušio, a čiji položaj je pokazan na skici lica mjesta. Iz nalaza i mišljenja vještaka B. Ć. proizlazi da je konstatirao da je čkbr. 2238/1-2-B-1 u zemljišnim knjigama odgovarala čkbr. 2238/1–2–E-1, a predmetna čestica je na temelju Z- 1693/92. promijenila podoznaku i sada ima broj 2238/115, dok čkbr. 2238/1– 2–D-2 u zemljišnim knjigama ima podoznaku 2238/1–2- E-2 sada u zemljišnim knjigama ima novi broj koji je dobiven na temelju Z.1263/92. i nosi oznaku čkbr. 2238/116, a čkbr. 2238/1-2-C-4 u zemljišnim knjigama odgovara čkbr. 2238/1-2-E-4 sada odgovara čkbr. 2238/118 dok čkbr. 2238/1/2/B odgovara sadašnjoj čkbr. 2238/124. Isto tako iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Ć. proizlazi da je predmet kupoprodajnog ugovora između F. i L. bila čkbr. 2238/1-2-C-4, čkbr. 2238/1-2-B-1 i čkbr. 2238/1-2-B- 2, a te čestice danas nose oznaku 2238/1189, 2238/115, i 2238/116. Isto tako iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da čkbr. 2238/124 koja je nekada imala oznaku 2238/1/2/B nije nastala od drugih čestica već je u zemljišnim knjigama upisana sa tom površinom i tim brojem, a da je čkbr. 2238/1-2-B-1 šuma u Čućevcu površine 800 čhv., koja se navodi u kupoprodajnom ugovoru od 1965. godine u zemljišnim knjigama imala broj 2238/1-2-E-1 i prepisana je sa S. F. na I. L. i M. L. rješenjem Z-1181/65., a da ta čkbr. sada ima novi broj 2238/115 (Z-1263/92) dok je čkbr. 2238/1-2-B-2 šuma u Čućevcu površine 800 čhv., koja se navodi u kupoprodajnom ugovoru od 1965. godine u zemljišnim knjigama imala broj 2238/1-2- E-2 i prepisana je sa F. S. u korist L. M. i L. I. (Z-1181/65), a sada ima novi broj 2238/116 (Z-1263/92). Isto tako iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da je čkbr. 2238/1-2-C-4 (u zemljišnim knjigama 2238/1-2-E-4) koja je bila upisana u zk.ul.br. 1130 k.o. Uljanik odgovara sadašnjoj čkbr. 2238/118 (Z-1263/92) koja je upisana u zk.ul.br. 1998 u korist I. rođene K. iz C., a čkbr. 2238/1/2/B koja je bila upisana u zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik odgovara sadašnjoj čkbr. 2238/124 i prenesena je u zk.ul.br. 862 k.o. Uljanik te odgovara sadašnjoj čkbr. 2238/124 i prenešene je u zk.ul.br. 1811 k.o. Uljanik (Z-8/61) na ime i vlasništvo B. M. rođene K., a sada je vlasništvo tuženika.

15. Dakle, tužitelji tvrde da su nekretnine koje su predmet spora stekli tijekom 1968. godine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili sa M. L. i I. L., a koji su im predali u vlasništvu sve svoje nekretnine te da su isti te nekretnine kupili 1965. godine od S. F.. Tužitelji tvrde da navedene nekretnine od 1968. godine nesmetano i samostalno posjeduju na način da su ih redovito obilazili i rušili stabla u istima te da im to nitko nikada nije priječio. Takove tvrdnje tužitelja potvrđene su iskazima svjedoka M. Ž. te iskazima svjedoka S. M. i M. S. koji su nezainteresirani za ishod postupka, a koji imaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama. Uvidom u dostavljene preslike ugovora, utvrđeno je da su doista tužitelji zaključili s I. L.. i M. L. ugovor o doživotnom uzdržavanju a kojim su I. L. i M. L. tužiteljima prenijeli u vlasništvo svoje nekretnine. Po ocjeni ovoga suda s obzirom na sve naprijed obrazloženo logično je i uvjerljivo da su doista tužitelji od M. L. i I. L. stekli između ostalog i nekretnine koje su predmet postupka te da su ih od tada nesmetano i samostalno uživali no uslijed greške u pisanju navedenog ugovora te nekretnine su pogrešno naznačene, a zatim i pogrešno provedene u zemljišnim knjigama tako da su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnina koje nisu bile predmet prodaje i koje nisu uživali pa su ih oni, a kako to izričito navodi tužitelj S. K. pa su oni izdali valjane tabularne isprave za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama osobama koje su ih doista i uživale. Da je tome tako proizlazi i iz podataka Državne geodetske uprave i to povijesti promjena na katastarskim česticama 2238/124 k.o. Uljanik Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnine Garešnica Urbroj: 541-16-03-01/3-19-2, a iz kojeg proizlazi da su uvidom u arhivu utvrdili da je od 1972. godine od kada je potvrđen obnovljeni katastarski operat za k.o. Uljanik čkbr.2238/1-2-B Laudan Drlež šuma površine 1 jutro bila upisana u posjedovni list broj 57 na posjedniku S. K., A., a 1992. godine prelaskom na automatsku obradu podataka čkbr. 2238/1 – 2 –B promijenila je podbroj na 2238/124 te površina je iskazana u m2 i iznosi 5755 m2. Dakle čkbr. koja je predmet postupka je 1972. godine, a kada je potvrđen obnovljeni katastarski operat za k.o. Uljanik bila upisana kao posjed tužitelja S. K. i to znači na temelju provedenog postupka na terenu koji je prethodio potvrđivanju obnovljenog katastarskog operata. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tužitelji su već 1972. godine bili posjednici predmetnih nekretnina, a što je utvrđeno u postupku koji je proveden pri Državnoj geodetskoj upravi i navedeno upućuje na istinitost i točnost navoda tužitelja da su oni doista nekretnine koje su predmet postupka stekli tijekom 1968. godine temeljem zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s I. L. i M. L., a koji su te nekretnine kupili od F. S. međutim prilikom pisanja navedenih ugovora došlo je do pogreške pri naznaci podoznaka navedene čkbr., a kasnije i do pogriješnog upisa prava vlasništva. P. ocjeni ovoga suda iskazima svjedoka S. M., M. S. ( koji je vlasnik nekretnina koje međaše s predmetnim nekretninama) te iskazom svjedoka M. Ž. nedvojbeno je utvrđeno da tužitelji kao vlasnici posjeduju nekretnine koje su predmet postupka od 1968. godine te da su na istim nekretninama rušili stabla i odvozili drva i da im to nitko nikada nije priječio. Takove tvrdnje potvrđene su i podacima iz službene evidencije Državne geodetske uprave.

16. Dakle, budući da tužitelji nesmetano i samostalno posjeduju predmetne nekretnine od 1968. godine na jednak način kao i danas, a ranije je to činio na isti način i njihov prednik to jest S. F., to su tužitelji kao samostalni posjednici predmetnih nekretnina, a čiji posjed je bio pošten te budući se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje je njegov prednik neprekidno posjedovao kao pošteni i samostalni posjednik nekretnine koje su predmet spora, stekli

vlasništvo

na predmetnim nekretninama dosjelošću sukladno odredbi članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to je tužbeni zahtijev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama valjalo usvojiti. Naime, vrijeme dosjedanja počelo je još 1968. godine kada su tužitelji temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili s I. L. i M. L. stekli predmetne nekretnine i počeli ih posjedovati. Po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji predmetne nekretnine posjedovali kao pošteni posjednici budući da je svjedok M. S. izričito naveo da još od kada je bio dijete pamti da su bile poznate međe između nekretnina koje su predmet postupka i nekretnina koje su sada njegovo vlasništvo te je iste i pokazao na očevidu, a isto tako je i izričito naveo da su raniji vlasnici predmetnih nekretnina L. postavljali među odnosno pokazao je na očevidu kolac na mjestu na kojem je raniji vlasnik označavao među kao i željezni kolac koji označava među, a koji je postavljen u vrijeme kada su nekretnine koje su predmet postupka posjedovali prednici tužitelja L. M. i L. I.. Tvrdnje tužitelja da su kao pošteni i samostalno posjednici predmetne nekretnine uživali na način da su u istima rušili stabla i vozili drva potvrdio je svjedok svjedok Stjepan Maček koji je potpuno nezainteresiran za ishod postupka i koji je upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno a su tužitelji prilikom zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sa I. L. i M. L. uvedeni u posjed predmetnih nekretnina i da su im pokazane međe tih nekretnina tako da isti nisu imali razloga posumnjati u to da nekretnine koje su predmet postupka nisu u zemljišnim knjigama upisane kao njihovo vlasništvo odnosno vlasništvo njihovih prednika, a nisu imali niti razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji tijekom 1972. godine doista posjedovali predmetne nekretnine, a što je utvrđeno u tijeku postupka obnove katastarskog operata za katastarsku općinu Uljanik, dakle da su tužitelji posjedovali predmetne nekretnine utvrđeno je po službenim osobama u tijeku provedbe postupka potvrđivanja obnovljenog katastarskog operata za katastarsku općinu Uljanik.

17. Naime, odredbom članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji u trenutku kada su zaključili ugovor sa I. L.. i M. L. uvedeni u posjed predmetnih nekretnina te da su im pokazane međašne oznake predmetnih nekretnina i njima susjednih nekretnina. Točno je da je u zemljišnim knjigama nekretnina koja je predmet postupka upisana kao vlasništvo tuženika, no kao što je naprijed obrazloženo uslijed greške u pisanju Ugovora o prijenosu vlasništva i provedbi istih u zemljišnim knjigama tužitelji su upisani kao vlasnici drugih nekretnina, a ne nekretnina koje su predmet postupka, a koje su im predane u vlasništvo i u čiji posjed su uvedeni, no po ocjeni ovoga suda tužiteljima kao osobama koje imaju prosječna životna iskustva i znanja nije moralo i moglo biti poznato da su oznake katastarskih čestica u Ugovoru o prijenosu vlasništva, a kasnije i u zemljišnim knjigama pogriješno upisane te da oni nisu upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama nekretnina koje su stvarno posjedovali i uživali i koje su stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje nekretnine su im od ranijih vlasnika uredno pokazane te su uvedeni u posjed istih i uz nazočnost vlasnika susjednih nekretnina su im pokazane međe tih njihovih nekretnina, a kako su to potvrdili svjedoci M. S. i M. Ž.. Nedvojbeno je utvrđeno da kada su tužitelji stekli predmetne nekretnine od I. L. i M. L., nije vršena identifikacija nekretnina po geodetskom vještaku, a koji bi točno identificirao i mjerio površine nekretnina koje su predmet predaje u posjed pa doista po ocjeni ovoga suda tužitelji u trenutku stjecanja posjeda predmetnih nekretnina nisu znali i s obzirom na okolnosti nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Uvažavajući sve navedeno i činjenicu da su tužitelji predmetne nekretnine stekli i uvedeni su u posjed istih tijekom 1968. godine kada u primjeni prilikom identifikacije nekretnina nisu bili uobičajeni GPS uređaji koji vrlo točno mogu identificirati i utvrditi točne površine nekretnina, po ocjeni ovoga suda ne može se zaključiti da tužitelji nisu bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina i da su s obzirom na okolnosti imali razloga posumnjati ili da su znali da im ne pripada pravo na sporne nekretnine. Posebno je valjalo cijeniti činjenicu da je uvidom u isprave koje su u spis dostavili tužitelji utvrđeno primjerice na kupoprodajnom ugovoru (list br. 7) da je prilikom pisanja odnosno štampanja istog na pisaćem stroju došlo kod označavanja čkbr.2238/1-2-B- 1 do ispravljanja odnosno pretipkavanje slova B pa je moguće da je prilikom provedbe istog kasnije pogrešno pročitana oznaka te čkbr. kao 2238/1 – 2 – C – 1, ili 2238/1-2-E-1, odnosno kako je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (list broj 10) naznačena parcela označena kao šuma sa 800 čhv. Tijekom postupka je po ocjeni ovoga suda nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji sa I. L. i M. L. tijekom 1968. godine zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su stekli vlasništvo nekretnina koje su predmet postupka međutim zbog pogreške u pisanju ugovora i označavanju kat. čestica tužitelji nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama iako su te nekretnine u provedenom postupku kod Državne geodetske uprave prilikom potvrđivanja obavljenog katastarskog operata već 1972. godine upisane kao posjed tužitelja i tužitelji su od 1968. godine u posjedu predmetnih nekretnina na način da s ih redovito obilazili i rušili stabla na istima te odvozili drva iz tih nekretnina.

18. Dakle, po ocjeni ovoga suda s obzirom na sve okolnosti koje su naprijed obrazložene, tužitelju u trenutku kada su stekli posjed spornih nekretnina nisu znali, a niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda, a uvažavajući i činjenicu da i uvidom u podatke Državne geodetske uprave, tužitelji na nedvojben način nisu mogli posumnjati da im njihovi prednici predaju u posjed nekretnine na kojima tužitelji ne mogu steći vlasništvo pa se doista ne može zaključiti da bi tužitelji bili nepošteni posjednici.

19. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul.broj 1811 k.o. Uljanik i to čkbr. 2238 /124,upisan tuženik no tužitelji su kao savjesni, istiniti i pošteni posjednici stekli pravo vlasništva na istima temeljem odredbe članka 159. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama te je tužbenom zahtijev tužitelja valjalo udovoljiti te presuditi kao u izreci.

20. Sud je cijenio iskaze svjedoka P. G., Z. G., P. R., M. K. i D. Č., a koji su iskazivali da je nekretnine koje su predmet postupka posjedovao tuženi, no po ocjeni ovoga suda isti nisu logični i uvjerljivi s obzirom na sve naprijed obrazloženo te s obzirom na činjenicu da ovi svjedoci na licu mjesta nisu mogli točno i određeno pokazati međe predmetnih nekretnina. Sud je njihove iskaze u dijelu gdje su naveli da su u šumi tuženika rušili drva cijenio s obzirom na činjenicu da se doista druga nekretnina koje je vlasništvo tuženika i koju on posjeduje, nalazi u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina pa je logično da su ovi svjedoci, a s obzirom na malu prostornu razliku između tih šuma, rušili drva u drugoj šumi tuženika, a ne na predmetnim nekretninama budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji posjedovali nekretnine koje su predmet postupka nesmetano i samostalno te u istima redovito rušili stabla, a kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza potpuno nezainteresiranog svjedoka S. M. te iz iskaza svjedoka M. S. koji međaši s predmetnim nekretninama te iz iskaza svjedoka M. Ž..

21. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka S. M. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima, a radi se o svjedoku koji je potpuno nezainteresiran za ishod postupka. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka M. S. i M. Ž. jer su isti logični i uvjerljivi, a radi se o svjedocima koji su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza i koji su na očevidu jasno i određeno izvršili pokazivanje predmetnih nekretnina. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka P. G., Z. G., D. Č., M. K. i P. R. no njihove iskaze u dijelu gdje su naveli da je tuženi uživao i da je vlasnik nekretnina koje su predmet postupka sud je cijenio kao neuvjerljive s obzirom da isti nisu na očevidu mogli točno pokazati međe predmetnih nekretnina, a niti mjesta gdje su rušili stabla, odnosno kako je to naprijed obrazloženo.

22. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju geodetskog vještaka B. Ć. jer je isti dat na osnovi obavljenog očevida u skladu s pravilima znanosti i struke.

23. Budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu sukladno odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, dužan je tužiteljima naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani, a koji se odnose na trošak sudskih pristojbi, na trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provođenje očevida uz nazočnost geodetskog vještaka te na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku. Potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na zastupanje istih po odvjetniku te su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav tužbe u iznosu od 550,00 kn, sastav podneska od 10. prosinca 2019. u iznosu od 550,00 kn, na zastupanje tužitelja na ročištima 12. veljače 2020., 13. 05. 2020., 08. prosinca 2021. godine, 18. siječnja 2022. i 16. lipnja 2021. godine u iznosu od 550,00 kn za svako ročište. Nadalje potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 962,50 kn, na trošak predujma za provedeno vještačenje i očevid u iznosu od 2.972,80 kn te na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 kn.

24. Sud je odlučio da neće provoditi daljnje dokaze i to grafološko vještačenje rukopisa na papiru kojeg je na ročištu 13. svibnja 2020. godine u spis predao svjedok S. M. budući da je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno, a kako je to naprijed obrazloženo, a tekst na papiru nije odlučan za ishod ovoga postupka kako je to iskazao i sam svjedok M. S.. Sud je odlučio da neće provesti dokaz saslušanjem II tužiteljice i tuženika budući da isti zbog zdravstvenih razloga nisu mogli pristupiti na ročište, a tuženi iako je bio pozvan na plaćanje predujma kako bi bio ispitan u mjestu prebivališta taj predujam nije platio.

25. Obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 21. ožujka 2022. godine.

S u d a c :

Jarmilka Kučera-Slivar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. punomoćnicima tužitelja, s pozivom na platež sudske pristojbe i razlike predujma u iznosu od 1.097,80 kn

2. punomoćniku tuženika