REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-544/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.Š., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 30. siječnja 2019., broj: 34 Pp J- 221/2019-23, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. S.Š. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. S.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 30. siječnja 2019., broj: 34 Pp J-221/2019-23, proglašen je krivim okr. S.Š. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. S.Š. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da se ne smatra krivim, a da je i vlasnica lokala potvrdila da nije radio nikakve gluposti, a kamoli narušavao javni red i mir i udario I.P. po licu. Osim toga, ističe da je nezaposlen i da nema novaca za piće, a isto tako da ne može platiti novčanu kaznu.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedoka oštećenog I.P., obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivo o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret pa je tako iskazao „…S. je tada počeo galamiti i počeo mu psovati, govoreći mi „Jebo ti Bog mater, kakva ste vi to familija, svi ste cigani, lopovi P.“…kada sam krenuo S.Š. je došao do mene i udario me rukom po licu…“. Pravilno je prvostupanjski sud povezujući iskaz svjedoka S.Š. i svjedoka D.S. koji iako nije vidio fizički sukob (a, što ne znači da sukoba i nije bilo, jer je u jednom trenutku i D.S. otišao u toalet) je iskazivao o vrijeđanju između S.Š. i I.P., zaključio da se događaj odvijao na način kako je to opisao svjedok I.P., a čime je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.3. Žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je nezaposlen i da nema novaca za platiti kaznu.

6.1. Razmotrivši odluku o kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 50 do 350 DEM, u protuvrijednosti domaće valute, odnosno, kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana, pa je evidentno da novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, a što je protuvrijednost od 160 DEM, predstavlja blažu vrstu kazne.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2022

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.