REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6851/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. L. G. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: 80. Pp J-1175/2019 od 22. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. L. G. i okr. M. P., na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući preinačiti presudu i proglasiti okrivljenike krivim za predmetni prekršaj te im izreći kaznu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Osnovano žalitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da izvedeni dokazi ne pružaju dostatnu osnovu za osuđujuću odluku, odnosno, da nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenici počinili terećeni prekršaj budući da „isti poriču djelo te jedan drugoga optužuju za događaj i ne spore da su se porječkali oko parkiranja vozila, dok je okr. M. P. priznao da je L. G. prijetio time što ga je s obje ruke uhvatio za nadlaktice i gurnuo te mu rekao da će ga ubiti“ te da „nema dokaza da je ove prilike bilo vike i galame na javnom mjestu, a ponašanje okr. M. P. prema okr. L. G. ima karakter prijetnje za što se goni po privatnoj tužbi“, zbog čega ih je trebalo osloboditi od optužbe. Naime, okr. M. P. je u svojoj obrani između ostaloga jasno iskazao: „Vike i galame je bilo ove prilike jer su jedan i drugi vikali. Iz njihove zgrade i susjedne zgrade ljudi su došli na prozore gledati što se to događa.“ (odlomak 3. presude), iz čega proizlazi da je vike između oba okrivljenika predmetne zgode bilo te je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze.
5.1. Nadalje, potrebno je napomenuti da prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čini onaj „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir„, iz čega je razvidno da je zakonsko obilježje prekršaja, između ostaloga, vikanje na javnom mjestu, pri čemu je irelevantan sadržaj riječi, odnosno, je li se upotrijebljenim izrazima nekoga vrijeđalo ili mu se prijetilo, budući da je odlučna činjenica intenziteta, odnosno, načina kojim su se izgovarale određene riječi, dok nije odlučan sadržaj izgovorenih riječi. Osim toga, hvatanje za nadlaktice i guranje osobe na javnom mjestu (što se okr. M. P. stavlja na predstavlja takav stupanj teret) je uznemirujuća radnja koja, po stavu ovog suda,
neprimjerenog ponašanja kojim se stvara nemir i narušava normalan i uobičajen način života građana. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u postupku nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, doprinijela je i okolnost što je prvostupanjski sud, bez valjanog obrazloženja, odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem kao svjedoka M. J. „koji je zaposlen u inozemstvu, jer je ocijenjeno da provođenje tog dokaza nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja“. Naime, dužnost je suda izvesti sve dokaze koje smatra važnim u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, a kako je izvođenje dokaza ispitivanjem tog svjedoka predloženo u optužnom prijedlogu te iz obrana okr. L. G. proizlazi da je M. J. bio očevidac događaja, isti vrlo vjerojatno ima saznanja o važnim činjenicama, što je sud morao provjeriti ispitivanjem tog svjedoka, svakako prije donošenja oslobađajuće odluke.
6.1. Osim toga, suprotstavljene obrane okrivljenika u dijelovima u kojima se oni međusobno terete i poriču svoj dio inkriminacije, bez izvođenja drugih dokaza koji sudu stoje na raspolaganju (ispitivanje svjedoka, suočavanje okrivljenika o spornim okolnostima), u konkretnom slučaju ne mogu biti temelj za oslobađajuću odluku. Ovo iz razloga jer je uloga suda odlučujuća za svestrano razjašnjenje i utvrđivanje činjenica u postupku u kojem sudac izvodi sve dokaze koje smatra važnim jer je teret dokaza, osim na tužitelju, podredno i na sudu, što proizlazi iz odredbi čl. 171. st. 2 (okrivljenik se može braniti i šutnjom), čl. 165. st. 9. (sudac odlučuje o izvođenju dokaza na glavnoj raspravi), čl. 177. (sud objavljuje završetak dokaznog postupka kada ustanovi da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza), čl. 222. st. 3. (kada sud u žurnom postupku na temelju izvedenih dokaza ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno donosi odluku), nakon čega s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist (čl. 88. st. 1. PZ-a). Posljedica ovakve postupovne nepravilnosti, propuštanje je okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do oslobađajuće presude.
7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenike, svjedoka M. J., otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 14. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
