Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-1526/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T. B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. T. B., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 31. siječnja 2020., broj:PpP-1714/2019, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. T. B. kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca ukida.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. T. B. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. T. B. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, po braniteljici K. J., odvjetnici u R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka.

2.1. Žalitelj u bitnome ponavlja svoju obranu, ne poričući brzinu kretanja, međutim, da je to učinio jer je vidio vozilo koje mu se približavalo velikom brzinom i da je stoga ubrzao brzinu kretanja, jer se osjećao nelagodno i u strahu od ugroze, odnosno, da je postupio prema uobičajenoj ljudskoj reakciji. Smatra da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, a ima roditelje u poodmakloj životnoj dobi koji ovise o njemu, pa mu je vozilo prijeko potrebno. Upravljanje motornim vozilom je sastavni dio njegovog zaposlenja, poslodavac može otkazati ugovor o radu, pa predlaže da se zaštitna mjera ukine. Budući da ranije nije kažnjavan smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla i primjenom opomene.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koju upire i žalitelj.

5. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Žalitelj nije dovodio u pitanje upravljanje vozilom autocestom A-1 u smjeru juga i brzinu kretanja izvan naselja od 157,5 km/h, na mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 100 km/h, a utvrđenje njegove brzine kretanja proizlazi i iz rezultata dokaznog postupka, odnosno dokaza izvedenih na ročištu od 19. rujna 2019, pa tako i zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila broj xxxxx od 11. studenoga 2018. koji je kritične prilike vlastoručno i potpisao, nakon pregledanog video zapisa, bez primjedbi. Na izvedene dokaze žalitelj nije prigovarao, niti je predlagao izvođenje drugih dokaza, pa je dakle sukladno odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, što je propustio učiniti, a prvostupanjski sud je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, donio na zakonu osnovanu odluku.

5.2. Okolnost koju žalitelj ponavlja u žalbi kao razlog povećanja brzine kretanja iznad propisanog ograničenja na predmetnom dijelu autoceste A-1 ne može isključiti njegovu odgovornost, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, budući da vozač koji se kreće iza drugog vozila treba prilagoditi brzinu kretanja i ne smije biti poticaj (i opravdanje) za upravljanje vozilom preko propisane brzine kretanja.

5.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, te već pravilno cijenjenih svih poznatih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, a suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za počinjeni prekršaj, ne nalazeći naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, niti žalitelj sada u žalbi ističe i dokumentira takve okolnosti. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena težini i opasnosti djela, te u svemu pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

6.1. Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 5.000,00 kuna, što nije slučaj u ovom predmetu, budući da je za predmetno djelo propisana kazna do 7.000,00 kuna.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Međutim, ispitujući odluku u pogledu izrečene zaštitne mjere, imajući na umu činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, da mu je vozačka dozvola potrebna za obavljanje poslova radnog mjesta, a naročito cijeneći činjenicu da ranije nije bio prekršajno osuđivan pa se smatra primarnim počiniteljem, to njegovo ponašanje po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja takav oblik kršenja prometnih propisa i ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj.

8.1. Navedene okolnosti i osobine ličnosti žalitelja, po mišljenju ovog Suda, ne upućuju na nužnost primjene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, pa je prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu trebalo preinačiti na način da se izrečena zaštitna mjera ukida.

9. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući da tu žalbenu osnovu ističe paušalno bez posebnog konkretiziranja, a odluka je utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona. Paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren je s obzirom na složenost i trajanje postupka, bliže minimalno propisanog iznosa, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim naprijed citiranim Rješenjem, uzimajući u obzir složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbi članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.