Broj: Ppž-10270/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. I. P. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 6. srpnja 2021., broj: 42. Pp J-1886/2020-23, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okr. I. P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 6. srpnja 2021., broj: 42. Pp J-1886/2020-23, proglašen je krivim okr. I. P. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. I. P. po braniteljici odvjetnici I. N. podnio je žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Žalbom se ističe da su okrivljenik i bivša supruga podijelili posjed u zajedničkoj kući u Ulici P. S. xx u T. te su okrivljeniku pripale prostorije na prvom katu, a bivšoj supruzi u prizemlju kuće, stoga ne postoje zajedničke prostorije na prvom katu kuće.

6. Okr. I. P. proglašen je krivim da je počinio nasilje u obitelji na način da nije omogućio korištenje zajedničkih prostorija na prvom katu kuće svojoj bivšoj supruzi S. P., zamijenivši brave i ne uručivši ključeve istih. Prema činjeničnom opisu radnji, a tako je navedeno i u obrazloženju pobijane presude, kao i u pravnoj kvalifikaciji optužbe, očigledno je da se okrivljeniku stavlja na teret da bi počinio ekonomsko nasilje.

6.1. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 5. propisano da je ekonomsko nasilje, između ostalog, zabrana ili onemogućavanje korištenje zajedničke ili osobne imovine

6.2. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da se ekonomsko nasilje manifestira kao zabrana ili onemogućavanje korištenje zajedničke ili osobne imovine pa je, prema tome, postojanje zajedničke ili osobne imovine jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Međutim, ova odlučna činjenica u postupku nije utvrđena s potrebnom izvjesnošću. Prema obrazloženju pobijane presude okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je bravu na prvom katu, gdje inače živi, promijenio prije pet godina, bivša supruga i mlađi sin žive u prizemlju, ona nema ključ za ulazak u stan u kojem on živi, brak je razveden prije 10 godina, u tijeku je postupak diobe bračne stečevine. Ovakvu obranu okrivljenika sud nije prihvatio, držeći je neuvjerljivom, a odluku o krivnji temeljio je na iskazu oštećenice, bivše supruge okrivljenika, koja je sudu bila uvjerljiva, detaljno je opisala događaj, teretila je okrivljenika da je kritičnog dana zamijenio bravu na prvom katu gdje se nalazi nekoliko prostorija od kojih ona koristi samo jednu sobu, a tu su i njezine osobne stvari. Ulazi u tu sobu preko balkona, nema pristup kuhinji niti sanitarnom čvoru, mlađi sin živi u prizemlju i zaključava stan, nema ključa ni pristupa te je potvrdila da je u tijeku postupak diobe bračne stečevine. Na glavnoj raspravi 11. veljače 2021. okrivljeniku je predočen zapisnik o ispitivanju ošt. svjedokinje od 20. listopada 2020., očitujući se na isti okrivljenik je i dalje ostao kod obrane da on živi na gornjem katu kuće, a bivša supruga sa mlađim sinom u prizemlju u uređenom stanu od 60 m2, dok je oštećenica ostala kod izjave da ne živi sa sinom u prizemlju, nego na katu u jednom apartmanu, a isti je (okrivljenik) zaključao stubište i izlaz na potkrovlje. Zajednički sin stranaka T. P., kao privilegirani svjedok, prihvatio je blagodat nesvjedočenja.

7. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da je okrivljenik počinio prekršaj na način opisan u izreci pobijane presude.

7.1. Naime, tijekom dokaznog postupka nije otklonjena proturječnost iskaza okrivljenika i ošt. svjedokinje, a po ocjeni ovog suda, okrivljenik je tijekom postupka dosljedno tvrdio da oštećenica uopće ne stanuje na katu, kao što je i oštećenica dosljedno tvrdila da živi na katu, međutim, mijenjajući iskaz da živi u jednoj sobi, u koju ulazi preko balkona – iskaz od 20. listopada 2020., odnosno u jednom apartmanu – iskaz od 20 listopada 2020. Iz obrazloženja pobijane presude nije jasno zašto je obarana okrivljenika neuvjerljiva, a iskaz svjedokinje uvjerljiv, a imajući u vidu da nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrdio istinitost jednog od dva suprotstavljena iskaza. Pri tome, budući se iskazi okrivljenika i svjedokinje nisu slagali u odlučnim činjenicama, sud je propustio na zakonom propisan način provesti dokaz njihovim međusobnim suočenjem kako bi se otklonile proturječnosti, što je svakako trebao na glavnoj raspravi 11. veljače 2021., kojoj su okrivljenik i oštećenica nazočili, te dati analizu tog dokaza ocjenjujući kako sadržaj iskaza, tako i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika.

8. Po ocjeni ovog suda, u postupku nije utvrđeno da li je okrivljenik zamijenio brave ili ne (svjedokinja na raspravi 20. listopada 2020. navodi da je „navedenog dana“ okrivljenik zamijenio brave na prvom katu, da ulazi preko balkona u tu sobu, pri čemu nije jasno da li to čini sve „od tog dana“ ili i prije, da bi na raspravi 11. veljače 2021. izjavila da je „isti zaključao stubište i izlaz na potkrovlje“. Nadalje, u postupku nije utvrđeno da li se radi o zajedničkoj imovini, kako to propisuje čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, okrivljenik i oštećenica su suglasni o tome da je postupak diobe bračne stečevine u tijeku, dakle, nije pravomoćno okončan, brak je razveden prije 10-ak godina, a ispitanici nisu suglasni o tome da li između njih postoji dogovor o korištenju prostorija u kući na navedenoj adresi u T. ili ne.

9. Za osuđujuću presudu potrebno je s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što znači da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Slijedom svega navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije sa potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se u konkretnom slučaju ne može s dovoljnim stupnjem izvjesnosti zaključiti o krivnji okr. I. P.

10. Iz navedenih razloga osnovana je žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je trebalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i oštećenice na zakonom propisan način, provesti i druge dokaze čija nužnost izvođenja se ukaže potrebnom (pročitati odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu, ugovor o korištenju, ispitati osobe koje imaju saznanja o načinu korištenja sporne nekretnine) i nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

11. Pri donošenju nove, u slučaju osuđujuće odluke, skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da iz činjeničnog opisa djela u optužbi, a tako i u pobijanoj presudi, ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno okolnost da bi okrivljenik „ponovio“ nasilje u obitelji, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. I. P. stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, pa navedeni nedostatak nije saniran navođenjem u obrazloženju presude okolnosti iz kojih proizlazi činjenica ponovljenog nasilja (pravomoćna presude radi prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). S obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, prvostupanjski će sud u novom postupku voditi računa o načelu zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. travnja 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.