Broj: Ppž-10132/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. N. P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 23. kolovoza 2021., broj: 3. Pp-914/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u u Dubrovniku od 23. kolovoza 2021., broj: 3. Pp-914/2021 na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. K. N. P. oslobođena je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se, pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenicu, mlt. svjedokinju K. P., pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedokinje K. P. od 12. studenog 2020. i ispitao svjedoka Ž. P., te zaključio da na temelju provedenih dokaza nije dokazano da bi se okrivljenica u inkriminirano vrijeme nasilnički ponašala prema kćeri.

6. Do ovakvog zaključka prvostupanjski je sud došao cijeneći da je okrivljenica poricala prekršaj, svjedokinja K. P., kćer okrivljenice, decidirano je izjavila da ju majka nikada nije udarila, niti povlačila za kosu i da je sve ona „u svojoj glavi preuveličala“, dok svjedok Ž. P. ne zna da li se u inkriminiranom razdoblju nešto dogodilo između majke i kćeri, samo zna da je K. htjela doći živjeti kod njega jer ju je navodno majka tukla.

7.

Dakle, sud je primijenio pravilo „in dubio pro reo“ i u sumnji odlučio u korist okrivljenice. Međutim, primijenjeno pravilo "in dubio pro reo" podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer primijenjeno načelo podrazumijeva da su prethodno izvedeni i ocijenjeni svi dostupni dokazi, što nije u ovom slučaju.

8. U smislu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

9. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice sukladno odredbi čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, jer nije ocijenio iskaz sa zapisnika o ispitivanju svjedokinje K. P. od 12. studenog 2020., niti je, nakon ispitivanja svjedokinje K. P. pred sudom, svjedokinji postavljao pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja njenog iskaza, a imajući u vidu različitost i nedosljednost kazivanja pred sucem istrage i sudom.

10. Naime, iskaz sa zapisnika o ispitivanju svjedokinje K. P. od 12. studenog 2020. pred sucem istrage, pribavljen u okviru izvida prekršaja od strane državnog odvjetništva, sukladno čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, zakonit je

sukladno

dokaz. Naime, maloljetna svjedokinja, rođ. 27. lipnja 2003. ispitana je odredbama čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 292. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. dalje ZKP/08) i odredbama čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) o ispitivanju djeteta.

10.1. Prema stanju spisa predmeta i obrazloženju pobijane presude i sam sud uzima iskaz maloljetne svjedokinje od 12. studenog 2020. pred sucem istrage zakonitim dokazom, budući ga izvodi kao dokaz u postupku i reproducira u obrazloženju pobijane presude. Međutim, prvostupanjski je sud propustio cijeniti navedeni dokaz prilikom donošenja odluke, te kao što je već rečeno, ispitati maloljetnu svjedokinju na proturječnosti u kazivanju pred sucem istrage i pred sudom.

11. Jednako tako, sud je zanemario iskaz svjedoka Ž. P. da „samo zna da je K. htjela doći živjeti kod njega jer ju je navodno majka tukla“, a nije cijenio niti podatke Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, kako se to osnovano ističe žalbom. Naime, zapisnici Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o ispitivanju svjedokinje maloljetne K. P. i svjedoka Ž. P. od 3. prosinca 2019. nisu dokaz o prekršajnom djelu i počinitelju na kojem bi se mogla temeljiti presuda u prekršajnom postupku, već isprava koja potvrđuje da je takva radnja u upravnom postupku provedena. Stoga sadržaj te isprave nije dokaz niti se može tijekom prekršajnog postupka predočavati, ali predstavlja izvor saznanja o tome treba li i na koje okolnosti K. P. i Ž. P. neposredno ispitati u svojstvu svjedoka na raspravi, a prvostupanjski sud je propustio navedene svjedoke ispitati na okolnosti koje se navode u zapisnicima Centra za socijalnu skrb Dubrovnik.

12. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da okrivljenica nije počinila prekršaj na način opisan u izreci pobijane presude.

13. Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, u kojem će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe tužitelja, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge dokaze, te ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.