REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž-208/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Branimira Miljevića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. Č. (OIB:…) iz Z., sada na radu u SR N., N. i II. tužiteljice S. S. (OIB:…) iz D., sada na radu u SR N., N., obje zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz S., protiv tuženice L. K. (OIB:…) iz D., zastupane po punomoćnici M. L., odvjetnici iz V., radi poništavanja i utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 17. prosinca 2020., poslovni broj: 17 P-296/2019-36., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica M. Č. i S. S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 17. prosinca 2020., poslovni broj: 17 P-296/2019-36., u pobijanim točkama I. i II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbijaju se tužiteljice s tužbenim zahtjevima koji glase:

"1. Poništava se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 13. ožujka 2014. godine, između sada pokojnog S. K. i tužene L. K. koji je ovjeren dana 20. ožujka 2014. godine po Općinskom sudu u Vrbovcu, pod poslovnim brojem R2-25/14.

2. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 13. ožujka 2014- godine, između sada pokojnog S. K. i tužene L. K. koji je ovjeren dana 20. ožujka 2014. godine po Općinskom sudu u Vrbovcu, pod poslovnim brojem R2- 25/14.

3. Nalaže se na osnovu ove presude uspostava ranijeg zemljino-knjižnog stanja kakovo je bilo prije uknjižbe nekretnine na ime i vlasništvo tužene L. K. po osnovu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 13.03.2014. godine, pobliže navedenog pod I, tako da se s imena i vlasništva tužene L. K. briše uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 2356 k.o. N., označenim kako k.č.br. 83/1, u naravi dvorište površine 261 čhv, kuća površine 28 čhv i gospodarska zgrada površine 42 čhv odnosno ukupne površine 331 čhv, uz istovremeni upis tog dijela nekretnine na ime i vlasništvo sada pokojnog S. K..

4. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pokojnog S. K. ulaze nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2356 k.o. N., označene kao k.č.br. 83/1, u naravi dvorište površine 261 čhv, kuća površine 28 čhv i gospodarska zgrada površine 42 čhv odnosno ukupne površine 331 čhv.

5. Tuženoj se nalaže da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 15.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana,'' kao s neosnovanima.

II Nalaže se tužiteljicama da tuženici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženica s dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kuna, kao s neosnovanim."

2. Protiv presude tužiteljice su pravovremeno podnijele žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a pobijaju i odluku o troškovima postupka. U žalbi navode da prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže i temelji samo i gotovo isključivo na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. G. M., pri čemu ne uzima u obzir neprijeporno utvrđene činjenice tijekom dokaznog postupka. Smatraju da je nalaz vještaka kontradiktoran s njegovim mišljenjem i u odnosu na utvrđeno zdravstveno stanje pok. S. K.. Smatraju da vještak nije na pravilan način cijenio sve utvrđene okolnosti s obzirom na stanje bolesti pok. S. K., a osim toga da vještak kao psihijatar nije niti bio stručan sam donositi decidirani zaključak o sposobnosti pok. S. K. da shvati što potpisuje i kakve posljedice ima sporni ugovor. Ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio dokazni prijedlog da se provede kombinirano medicinsko vještačenje od strane neurologa i psihijatra, jer bi tek tim vještačenjem bilo moguće na nedvojben način utvrditi bitne činjenice, a to je stupanj Parkinsonove bolesti kod pok. S. K., te kakve je posljedice do tada po njegovo stanje i sposobnost za rasuđivanje mogla ostaviti Parkinsonova bolest od koje je bolovao 20 godina. Nadalje, ističu kako prvostupanjski sud uopće nije cijenio iskaze tužiteljica koje su iskreno, vjerodostojno i istinito ukazivale da se zdravstveno stanje njihova oca jako pogoršalo od 2012., da je znao zaboravljati, da ih je teško prepoznavao, da je prilikom ovjere ugovora na sudu naveo pogrešno ime kćeri kao A. umjesto S., a što je ukazivalo na, u najmanju ruku, smušenost. Ističu nadalje da objektivno sumnjaju i na pristranost suda jer se radilo o ovjeri ugovora od strane suca istoga suda u Vrbovcu, pa kako na tom sudu radi samo pet sudaca, postoji vjerojatnost da uredujući sudac ne želi izložiti mogućim komplikacijama svog kolegu koji je ovjerio sporni ugovor na tom istom sudu, iako to, s obzirom na zdravstveno stanje pok. S. K., nije smio. Predlažu stoga da se njihova žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica, podredno da se prvostupanjska presuda ukine predmet i vrati na ponovno suđenje i to nekom drugom sucu u sastavu Općinskog suda u Sesvetama. Traže i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljice su žalbu podnijele zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navode o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi. Sadržajno, tužiteljice ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a.

5.1. Na temelju članka 8. ZPP-a sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju, a pri tome je u obvezi stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Prednje navedeno sud može učiniti samo ako je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a, odnosno ako je, između ostalog, savjesno i brižljivo analizirao svaki dokaz zasebno, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se žalbom ukazuje.

5.2. Ispitujući dalje pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbenim navodima pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da je 13. ožujka 2014. sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između sada pokojnog S. K., oca tužiteljica, kao primatelja uzdržavanja s jedne strane, i tuženice L. K., kao davateljice uzdržavanja s druge strane, te da je navedeni ugovor ovjeren 20. ožujka 2014. kod Općinskog suda u Vrbovcu pod poslovnim brojem: R2- 25/2014.;

- da je u vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pok. S. K. bolovao od Parkinsonove bolesti;

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka prim. G. M., dr. med., specijaliste psihijatra i subspecijaliste forenzičke i biologijske psihijatrije, proizlazi da je razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja pok. S. K. u vrijeme potpisivanja Ugovora, prema uvidu u medicinsku dokumentaciju, bila takva da vještak ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na nespornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. S. K. u vrijeme potpisivanja Ugovora;

- da je raspravni sudac koji je ovjeravao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, na zapisniku prilikom ovjere spornog ugovora, a nakon obavljenog razgovora sa S. K., konstatirao da unatoč fizičkoj nemoći S. K. potpuno smisleno i sa razumijevanjem odgovara na postavljena pitanja, daje jasne i nedvosmislene odgovore, te se stječe dojam o njegovoj potpunoj sposobnosti za shvaćanje pravnih posljedica zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7. Vještačenje u ovom predmetu provedeno je po sudskom vještaku prim. G. M., dr.med., specijalisti psihijatrije i subspecijalisti forenzičke i biologijske psihijatrije. Biologijska psihijatrija je disciplina koja naglašava kemijske i neurološke uzroke psihijatrijskih bolesti i pristupa liječenju, dok je forenzička (sudska) psihijatrija grana psihijatrije koja se bavi pravnim pitanjima vezanim uz duševne poremećaje. Sudsko psihijatrijski vještaci provode vještačenja osoba koje zbog duševnih poremećaja dolaze u kontakt s pravnim normama, kaznenog i građanskog prava.

7.1. S obzirom na navedeno, a osobito cijeneći stručnost vještaka s obzirom na njegove kvalifikacije, neosnovani su žalbeni navodi da vještak nije bio stručan donositi zaključak o sposobnosti pok. S. K. da shvati značenje onoga što potpisuje i posljedice koje će sporni ugovor imati.

7.2. Vještak je sasvim jasno, nedvosmisleno i detaljno odgovorio na svako postavljeno pitanje i u dopunskom vještačenju na glavnoj raspravi održanoj 20. rujna 2019., te nije ostavio nikakve dvojbe glede sposobnosti za rasuđivanje pok. S. K. u vrijeme zaključenja ugovora. U odnosu na žalbene navode da je pok. S. K. znao zaboravljati, da je teško prepoznavao tužiteljice, a što je prema navodima žalbe ukazivalo na pogoršanje njegova zdravstvenog stanja i razvoj demencije, treba navesti da je vještak u svom očitovanju naveo da se u medicinskoj dokumentaciji nigdje izrijekom ne bilježi dijagnoza demencije, već se samo u otpusnom pismu iz siječnja 2015. može zaključiti da se radi o demencijskom procesu u sklopu Parkinsonove bolesti, iako se navedena dijagnoza ne navodi u istom otpusnom pismu. Za zaključiti je dakle, da u medicinskoj dokumentaciji pok. S. K. prije (a niti nakon) zaključenja ugovora nije evidentirana dijagnoza demencije, te da se pojam demencijskog procesa u sklopu osnovne bolest pojavljuje tek u medicinskoj dokumentaciji gotovo dvije godine nakon zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7.3. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza kombiniranim medicinskim vještačenjem po neurologu i psihijatru. Žalbenim navodima utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u pitanje.

8. Pravilno je također prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i utvrđenja iz zapisnika od 20. ožujka 2014. kada je izvršena ovjera Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tom je prilikom, vrlo detaljno, predlagatelj S. K. saslušan i to upravo iz razloga kako bi se uredujući sudac uvjerio je li predlagatelj sposoban shvatiti pravne posljedice zaključenja ugovora. Tako je, između ostalog, uredujući sudac konstatirao da je predlagatelj teško fizički pokretan, gotovo nepokretan, u invalidskim kolicima zbog čega je njegovo saslušanje obavljeno u predvorju suda. Iz zapisnika proizlazi da je predlagatelj sam, bez ičije pomoći, odgovarao na postavljena pitanja. Bio je potpuno prostorno i vremenski orijentiran, rekavši pri tome da je u braku sa L. K. (ovdje tuženicom) od 2007., ali da s njom živi već 26 godina, da ima dvije kćerke, da obje žive u Njemačkoj kao i njihova majka sa kojom je također živio nevjenčano. Prilikom razgovora je naveo što sve posjeduje od imovine, te je izrazio želju da njegova imovina pripadne njegovoj supruzi L. K. pod uvjetom da ga ista doživotno uzdržava. Sasvim jasno je naveo da mu je poznato da njegove zakonske nasljednice u slučaju zaključenja ugovora ne ostvaruju pravo na nasljeđivanje imovine koja je predmetom ugovora, a isto je obrazložio činjenicom da im je tijekom života pomagao. Zaključak uređujućeg suca, nakon prethodnog saslušanja predlagatelja, bio je da je predlagatelj S. K., unatoč njegovoj fizičkoj nemoći, iako je otežano, odnosno tiho govorio, bio potpuno sposoban shvatiti pravne posljedice zaključenja ugovora, nakon čega se pristupilo potpisu i ovjeri ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

8.1. Žalbeni navod da je pok. S. K. pogrešno naveo ime svoje kćeri koju je umjesto S. nazvao A. te da isto upućuje na zaključak da bi se radilo o, kako je u žalbi navedeno, u najmanju ruku smušenosti, nisu od ključnog značaja i to zbog toga što je iz samog zapisnika vidljivo da je pok S. K. govorio tiho i otežano, zbog čega postoji mogućnost da je ime kćerke pogrešno upisano na zapisnik. To stoga, što točnost ostalih podataka i to ime druge kćerke kao i godine njihova rođenja, zatim ime supruge, podatke o imovini, adresu stanovanja, tužiteljice nisu osporile.

8.1. Nadalje, žalbeni navodi vezani uz sumnju na pristranost prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijane presude, a zbog činjenice da uređujući sudac ne želi izložiti mogućim komplikacijama svog kolegu koji je ovjerio sporni ugovor, iako ga nije smio ovjeriti s obzirom da rade na istom sudu, potpuno su neosnovani i neargumentirani.

9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 322. i člankom 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21), odnosno da nema uvjeta za poništaj niti utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zbog čega su tužbeni zahtjevi tužiteljica pravilno odbijeni kao neosnovani.

10. I odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14,118/14 i 107/15).

11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. I II. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Tužiteljice su odbijene sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nisu uspjele. Ova odluka se temelji na članku 166. stavku 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

13. U nepobijanom dijelu, u točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić