Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-680/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. T. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. i K. j.t.d. Z., protiv ovršenika M. I., ranije vl. trg. A. G., OIB: …, radi namirenja novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj Ovr- 1075/2021-2 od 21. listopada 2021., 12. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj Ovr-1075/2021-2 od 21. listopada 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovršni prijedlog kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP), a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), predlažući žalbu usvojiti te pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti te vratiti sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz obrazloženja pobijane odluke u bitnom proizlazi kako je ovrhovoditeljev prijedlog odbijen jer prvostupanjski sud smatra da bi ovrha dijelom bila zatražena na temelju isprava koje nisu podobne za ovrhu, a dijelom na temelju isprave koja je podobna za izravnu naplatu putem Financijske Agencije (članak 284. OZ-a).
6. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 352. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je kako je ono doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava.
7. Iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj 9. kolovoza 2021. sudu podnio prijedlog za ovrhu kojim, na temelju ovršnih isprava i to rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovrv-330/00 od 11. veljače 2000., poslovni broj Ovr-1021/06 od 16. listopada 2006. i Ovr-22/14 od 14. srpnja 2014, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 15.796,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način na koji je to određeno u prijedlogu te radi naplate troškova postupka određenih rješenjima Ovr-1021/06 i Ovr-22/14 kao i radi naplate troška ovog postupka od suda zahtijeva određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.
8. Prvostupanjski sud je prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan smatrajući kako ovrhovoditelj temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-330/00 od 11. veljače 2000., od Financijske Agencije može zahtijevat izravnu naplatu (članak 284. st. 1. OZ-a), dok rješenja Ovr-1021/06 i Ovr-22/14 ne bi bila podobna za ovrhu jer ne sadrže nalog za ispunjenje tražbine ovršenika, niti rok za dobrovoljno ispunjenje, slijedom čega nemaju svojstvo ovršne odluke iz članka 25. stavka 1. OZ-a, a time ne bi predstavljali niti ovršnu ispravu u smislu članka 23. stavka 1. točke 1. OZ-a na temelju koje se može odrediti ovrha.
9. Uvidom u rješenje Ovrv-330/00 (list 10-11 spisa) proizlazi kako je njime, na temelju prijedloga ovrhovoditelja B. B. d.d. Z. određena ovrha protiv ovršenika A.-G. trg., G., vl. I. M. i to na žiro računu ovršenika.
10. Uvidom u rješenje Ovr-1021/06 (list 12-13 spisa) proizlazi kako je njime, na prijedlog sada ovrhovoditelja (kojem je od raniji ovrhovoditelj B.-B. d.d. Z. ustupio potraživanje) određena ovrha protiv sada ovršenika i to na 1/3 plaće koju prima kod poslodavca G. B. d.o.o., B.
11. Uvidom u rješenje Ovr-22/14 (list 4-5 spisa) proizlazi kako je njime, na prijedlog sada ovrhovoditelja određena ovrha protiv sada ovršenika i to na ovršenikovim novčanim sredstvima.
12. Najprije je potrebno kazati kako su sve tri isprave koje je ovrhovoditelj uz svoj prijedlog podnio ovršne isprave. Tako je rješenje Ovrv-330/00 ovršna isprava kojom je utvrđeno potraživanje ovrhovoditeljevog prednika u iznosu od 13.385,35 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a rješenja Ovr-1021/06 i Ovr-22/14 predstavljaju provedbena rješenja Ovrv-330/00, osim u dijelu kojim je određen trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (1.220,00 i 1.250,00 kuna). Stoga je izneseni stav prvostupanjskog suda u dijelu u kojem smatra kako rješenja Ovr-1021/06 i Ovr-22/14 ne bi bila podobna za ovrhu, a time niti imali svojstvo ovršne isprave pogrešan.
13. Ovrhovoditelj može izravno od FINA-e zatražiti samo provedbu rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, a na temelju rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na stalnom novčanom primanju ovršenika izvansudski može tražiti ovrhu izravno od drugog poslodavca, a ne izravnom naplatom od FINA-e.
14. Dakle, izravna naplata na temelju isprava taksativno navedenih odredbi članka 209. stavka 1. OZ odnosi se na rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha na novčanoj tražbini na računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika.
15. Tako je zaključeno i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. st. 2. ZS-a ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.
16. Dakle, na temelju prezentiranih isprava i to rješenja Ovrv-330/00 te Ovr- 1021/06 ovrhovoditelj ne bi mogao od FINA-e zahtijevati izravnu naplatu, dok u odnosu na rješenje Ovr-22/14spisu prileži potvrda Financijske Agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPNOS (list 7 spisa) i to rješenja Ovr-22/14. U takvoj situaciji, ovrhovoditelj ne može od Financijske Agencije zahtijevati ponovnu aktivaciju osnove za plaćanje, već mora ishoditi novu osnovu za plaćanje koju će zatim sud dostaviti Financijskoj Agenciji na provedbu. Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
17. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, bilo je potrebno pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
18. U ponovljenom postupku sud će ispitati ovrhovoditeljev prijedlog u smislu odredbe članka 39. OZ-a, te pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
19. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. st. 1. OZ-a, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
20. Odluka o trošku sastava žalbe, sukladno odredbi članka 166. st. 3. ZPP-a, ostavlja se za konačnu odluku.
Split, 14. travnja 2022.
Sudac:
Miho Mratović, v. r