Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-128/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. b. d.d. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku OD M.&P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika M. P. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćnici A. P., odvjetnici iz S. B., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-292/21-4 od 28. prosinca 2021., dana 14. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-292/21-4 od 28. prosinca 2021. ukida u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 5.281,42 kuna od 06. studenog 2021. do isplate, te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija.

II. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana i pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-292/21-4 od 28. prosinca 2021. u preostalom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave– Ugovora o namjenskom kreditu br. 3211273952, kreditna partija broj: 7103902163 od 24. listopada 2007., potvrđenom po javnom bilježniku A. B. iz P. dana 26. listopada 2007. pod brojem ovjere OV-20994/07, s potvrdom ovršnosti od 29. travnja 2021, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to iznosa od 408.184,62 kuna, na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2021. do isplate, iznosa od 5.281,42 kuna na ime dospjele redovne kamate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2021. do isplate, iznosa od 14.605,01 kuna na ime zatezne kamate, iznosa od 8.492,32 kuna na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, na nekretnini u vlasništvu ovršenika i to k.č.br. 4101/97, kuća i dvorište, površine 476 m[2] , upisane u zk.ul.br. 5987, k.o. P., zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. U ostalom dijelu, prijedlog za ovrhu odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi kojim je određena predložena ovrha žali se ovršenik pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a) uz prijedlog da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje o ovrsi i odbaci prijedlog za ovrhu.

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave–Ugovora o namjenskom kreditu br. 3211273952, kreditna partija broj: 7103902163 od 24. listopada 2007., potvrđenom po javnom bilježniku A. B. iz P. dana 26. listopada 2007. pod brojem ovjere OV-20994/07, s potvrdom ovršnosti od 29. travnja 2021, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 408.184,62 kuna na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2021. do isplate, iznosa od 5.281,42 kuna na ime dospjele redovne kamate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2021. do isplate, iznosa od 14.605,01 kuna na ime zatezne kamate, iznosa od 8.492,32 kuna na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u navedenom dijelu u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe. Također, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije narušena pravična ravnoteža iz odredbe članka 80 b stavka 2. i 3. OZ-a.

6. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, dok je prema članku 23. stavak 1. točka 5. OZ-a ovršna isprava i ovršna javnobilježnička isprava, koja svojstvo ovršnosti stječe pod pretpostavkama propisanim odredbom članka 28. OZ-a.

7. Sukladno članku 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09, dalje: ZJB-a) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dosjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha, dok prema stavku 6. istog članka isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Prema članku 59. ZJB-a sudionici u pravnom poslu mogu ispravu o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. ZJB-a ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

8. Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

9. U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o namjenskom kreditu br. 3211273952, kreditna partija broj: 7103902163 od 24. listopada 2007., potvrđenom po javnom bilježniku A. B. iz P. dana 26. listopada 2007. pod brojem ovjere OV-20994/07, s potvrdom ovršnosti od 29. travnja 2021., dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom (sukladno odredi članka 23. L Ugovora), a spisu je priložen i zemljišnoknjižni izvadak za navedenu nekretninu iz koje proizlazi da je ista u vlasništvu ovršenika.

10. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljeni na raspolaganje kredit u iznosu od 803.000,00 kuna, za kupnju zemljišta.

11. Imajući u vidu da je sam ovršenik na ročištu održanom dana 10. ožujka 2022. izrijekom naveo kako je novčani iznos ostvaren kreditom podignut za poslovanje obrta, u konkretnom slučaju nema primjeni zakonskih odredaba kojima se propisuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda na tržištu.

12. Naime, u smislu odredaba članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a u ovom slučaju prema navodu samog ovršenika Ugovor o kreditu sklopljen je za potrebe obrtničke djelatnosti ovršenika.

13. Žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbe članka 80 b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom članka 80 b stavka 3. Ovršnog zakona, u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, kao što je to slučaj u ovome postupku, radi čega niti u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori ovršenika.

13.1. Navedeni pravni stav sukladan je Zaključku prihvaćenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu.

14. Ovršenici se u žalbi činjenično pozivaju, ističući da im predmetna nekretnina služi za život i stanovanje, na povredu prava na dom koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), te koje je zajamčeno člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

15. U ovom slučaju, riječ je o suprotstavljenim interesima između fizičke osobe na strani ovršenika i privatne pravne osobe na strani ovrhovoditelja.

16. Iz sadržaja spisa predmeta vidljivo je da je Zaključkom poslovni broj Ovr- 292/21-7 od 10. veljače 2021. ovršenik upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je naveo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a u kojoj osporava visinu tražbine ovrhovoditelja po osnovi glavnice i po osnovi kamata.

17. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. usvojen je zaključak kako u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje sud pazi po službenoj dužnosti na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku.

18. Imajući u vidu činjenicu da ovršne isprave u predmetnom postupku predstavljaju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršne javnobilježničke isprave koje nisu prošle sudsku kontrolu, ovaj sud smatra kako je u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na čije pokretanje je upućen ovršenik, sud dužan po službenoj dužnosti paziti na prigovor poštivanja prava na dom, ukoliko se ovršenici činjenično pozovu na to pravo, u smislu naprijed prihvaćenog zaključka.

19. Valja naglasiti da zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene materijalnopravne i procesnopravne kriterije sadržane u testu razmjernosti, s obzirom na suprotstavljeni interes ovrhovoditelja u čiju korist je, u konkretnom slučaju, zasnovano založno pravo. Pri tome, na ovršenicima je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u njihovo pravo na dom, dok je ovrhovoditelj dužan dokazati da je provedba ovrhe prisilnim iseljenjem, odnosno, ovrhe na nekretnini nužna, te da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja.

20. S obzirom da je u ovom postupku na strani ovrhovoditelja privatna pravna osoba koja zahtijeva ovrhu na nekretninama ovršenika kao fizičkih osoba, već sada valja odgovoriti ovršenicima kako su u ovakvim slučajevima, mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka utjelovljeni u zakonodavstvu Republike Hrvatske koje popisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje su privatne osobe dužne poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom. U tom smislu ukazuje se na praksu Europskog suda za ljudska prava, predmet broj 43777/13 Vrzić protiv Hrvatske, presuda od 12. srpnja 2016. i F.J.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj 76202/16, odluka od 6. studenog 2018., kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1479/18 od 29. siječnja 2020.

21. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18) propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

22. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je zatražio i prvostupanjski sud pobijanim rješenjem o ovrsi odredio ovrhu, među ostalim, i radi naplate zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 5.281,42 kuna obračunatih na ime redovne kamate. Sukladno citiranim zakonskim odredbama članka 31. stavka 1. ZOO-a, zabranjeno je ugovaranje i određivanje naplate zateznih kamata na dospjele, a neisplaćene kamate.

23. Naime, ovrhovoditelj može osnovano potraživati isplatu dugovanih iznosa prema izvodima iz poslovnih knjiga, ali pri tome treba voditi računa da je zabranjen anatocizam, te da na dospjele neisplaćene iznose glavnice može potraživati samo kamate sukladno Ugovoru, te sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

24. Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu ovršenika u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonskih zateznih kamata na obračunate redovne kamate u iznosu od 5.281,42 kuna, i u tom dijelu pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbiti kao neosnovan, temeljem odredaba članka 380. točka 3. ZPP-a. U preostalom dijelu, u kojem nisu ostvareni žalbeni razlozi ovršenika kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu pobijano rješenje o ovrsi potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. OZ-a.

U Splitu 14. travnja 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.