Poslovni broj: Usž-1015/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja K. B. d.o.o. O., kojeg zastupa I. F., odvjetnik iz D., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z., radi zabrane neovlaštenog gospodarskog korištenja pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2388/21-8 od 8. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2388/21-8 od 8. studenog 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS).
3. U žalbi detaljno ponavlja sve navode koje je isticao u tužbi. Ističe kako se u obrazloženju presude navodi da: "iako jest točna tužiteljeva tvrdnja da kč. 2905 k.o. O. ne postoji u javnoj evidenciji zemljišta to jest u katastru ista ne čini nezakonitom osporeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što je dio pomorskog dobra, na koji se odnosi prvostupanjskim rješenjem tužitelju nametnuta obveza, odnosno zabrana, ostalim navodima izreka tog rješenja (ispred caffe bara L., sportska luka O.) određen je na način koji nedvojbeno ne dovodi u pitanje mogućnost dobrovoljnog i prisilnog izvršenja tog rješenja". Tužitelj smatra da se ovakav pravni stav ne bi mogao tolerirati niti pravnom laiku, a kamo li prvostupanjskom sudu. Navodi da ne samo da je točna tužiteljeva tvrdnja da kč. 2905 k.o. O. ne postoji u javnoj evidenciji zemljišta to jest katastru već je točna i tužiteljeva tvrdnja da kč. 2905 k.o. O. ne postoji u zemljišnim knjigama niti je ikad kao evidentirana postojala. S obzirom na navedeno kada je točno da kč. 2905 k.o. O. ne postoji niti je ikad postojala, to nije osnovano da ta katastarska čestica bude sastavni dio izreke prvostupanjskog rješenja bez obzira da li se ostalim navodima te izreke pobliže, približno ili na neki drugi način opisuje određeno mjesto, jer se tužitelju upravo u pogledu te katastarske čestice nameće određena obveza i zabrana. Navodi da se ispred caffe bara L. nalazi isključivo javni put identificiran kao katastarska čestica 76/8 z.ul. 1099 k.o. O. koja je upisana kao pomorsko dobro, no tužitelj na bilo koji način ne koristi gospodarski tu česticu niti to bilo tko tvrdi. Smatra da predmetni prostor na kojem je tužitelju određena zabrana nije određen, niti odrediv. Ističe da obrazloženje presude nije sačinjeno sukladno odredbi članka 60. stavak 4. ZUS-a. Ponovno ističe da ne koristi gospodarski prostor koji se nalazi ispred caffe bara L. i unutar granice luke sportska luka O.. Isto tako sud u obrazloženju navodi da je dio pomorskog dobra dan u koncesiju drugoj pravnoj osobi (Udruzi PŠU P. j.). Kako u spisu nema niti jedna isprava iz koje bi proizlazilo da je toj pravnoj osobi dan u koncesiju prostor ispred caffe bara L. predlaže da Visoki upravni sud uvaži žalbu, poništi pobijanu prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke i presudom sam riješi stvar i traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi kako je točno da je tužitelju zabranjena gospodarska upotreba pomorskog dobra ispred caffe bara L. kč. 2905 k.o. O., sportska luka O. bez valjanog ugovora o koncesiji. Inspekcijskim nadzorom od 31. listopada 2018. utvrđeno je da tužitelj gospodarski koristi pomorsko dobro koje je u naravi dio sportske luke O. ispred caffe bara L. bez valjanog ugovora o koncesiji, odnosno bez suglasnosti davatelja koncesije.
7. Kako je utvrđeno da je u pitanju gospodarsko korištenje pomorskim dobrom suprotno članku 7. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ 158/03., 100/04., 141/06., 108/09., 123/11., 56/16. i 98/19. – dalje u tekstu: Zakon) prema ocjeni ovoga Suda činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. Ostale činjenice vezane za nepostojanje kč. broja 2905 k.o. O. te davanje koncesije drugoj osobi nisu predmet ovoga postupka budući da je nesporno utvrđeno da tužitelj koristi pomorsko dobro, naplaćivanjem parkiranja, protivno odredbi članka 7. Zakona. Dakle tužitelj koristi pomorsko dobro bez valjane pravne osnove, a nesporno se radi o pomorskom dobru u dijelu sportske luke O.
9. S obzirom na navedeno izreka prvostupanjskog rješenja kojim se zabranjuje tužitelju gospodarska uporaba pomorskog dobra u sportskoj luci O., bez valjanog ugovora o koncesiji, je odrediva te se stoga može i izvršiti, suprotno tvrdnji tužitelja.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavka 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Zagrebu 14. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš
