1                            Poslovni broj: Gž-1272/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1272/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvaritužiteljica: 1. J. F. (OIB:…) iz Z., 2. M. R. (OIB:..) iz S., 3. L. L. R. (OIB:…) iz J., i 4. R. K. (OIB:…) iz Z., sve zastupane po punomoćnici J. D., odvjetnici u H., protiv tuženika J. B. (OIB:…) iz J., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u S. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-1121/2022-31 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-1121/2022-31 od 29. rujna 2023.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Prihvaća se tužba i tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice:

1. F. J., OIB: …, Z.

2. R. M., OIB:…, S.

3. R. L. L., OIB:…, J.

4. K. R., OIB:…, Z.

vlasnice svaka za po 1/4 dijela nekretnine označene kao č.zem. 4990/10 upisana u z.k.ul. 671 k.o. J..

2. Ovlaštene su tužiteljice temeljem ove presude zatražiti i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini i udjelu sve kako je to opisano ad 1/ izreke ove presude na svoje ime u svoju korist uz istovremeni izbris istog prava s imena tuženika."

II. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Pa se nalaže tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi solidarno tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 1.670,62 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi utvrđenoj u članku 29. ZOO-a, dok se zahtjev tužiteljica za traženi iznos od 53,09 eura troška sudske pristojbe za tužbu odbija."

 

2.              Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga čl. 353. ZPP-a jer u provedenom postupku nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te da iz  prikupljenog procesnog materijala izvedeni pogrešni zaključci i time pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Žalbom navodi, da suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u provedenom postupku nije dokazano potrebno vrijeme dosjedanja, te da na strani tužiteljica je nekretnina stečena dosjelošću temeljeći na povijesnom posjedovnom listu broj 436 k.o. J., koji posjedovni list ne postoji, kao ni ne prileži povijesni prikaz kretanja posjeda od revizije katastra pa do danas, pa ostaje nejasno temeljem kojeg dokaza je izveden takav zaključak. O eventualnom početku posjedovanja svjedoci su različito iskazivali, te su iskazi njihovi proturječni jer nitko od saslušanih stranaka nije potvrdio da se predmet tužiteljica nalazi u posjedu utužene nekretnine od 1952. godine, niti spisu prileži takva isprava. O prestanku obrađivanja nekretnine i napuštanje posjeda saslušani su svjedoci i stranke, koji su također različito iskazali, a i iz iskaza tužiteljice proizlazi da vrijeme dosjedanja, ukoliko je uopće i započelo, nije dovršeno. Smatra se i zaključak prvostupanjskog suda pogrešnim da se poštenje posjeda pretpostavlja a onaj tko tvrdi suprotno da to treba dokazati, obzirom da tijekom postupka je tuženik i pružio niz dokaza kojima ukazuje da posjed tužiteljica i njihovih pravnih prednika nije bio niti pošten, što je minimalni uvjet za stjecanje prava vlasništva. Ukazuje, da su tuženik i njegovi pravni prednici od osnivanja zemljišne knjige upisani kao vlasnici utužene nekretnine redom nasljeđivanja dužem od 130 godina, a ukoliko se i zanemari ta činjenica, postavlja pitanje temeljem kojeg pravnog osnova su prednici tužiteljica stupili u posjed utužene nekretnine, o čemu saslušani svjedoci nisu iskazivali a obzirom i da tužiteljice nisu pružile nikakvo objašnjenje u navedenom smislu, logično je ono što tuženik iznosi od samog početka postupka, da je prednik tužiteljica stupio u posjed utužene nekretnine po ovlaštenju prednika tuženika da na istoj zasadi lavandu i da nakon što ista ugine, napuste posjed. Time su tužiteljice i njihovi pravni prednici, od trenutka stupanja u posjed bili svjesni da je predmetna nekretnina dana na korištenje do opoziva, odnosno dok ne ugine lavanda i nije uvrštena u ni jedan pravni posao i ostavinski postupak, zbog čega posjed tužiteljica nije pošten. S druge strane, nakon što je lavanda uginula i tužiteljice napustile posjed, tuženik upisan kao zk. vlasnik neometano je vršio posjedovne čine i postavlja pitanje iz kojeg razloga mu tužiteljice nisu osporile pravo na njihovoj nekretnini da prikuplja drva za kamin i postavlja ograde od smričih. Nadalje, ukazuje da u ni jednom provedenom ostavinskom postupku i sklopljenom pravnom poslu tužiteljice i njihovi pravni prednici nisu smatrali da utužena nekretnina predstavlja njihovo vlasništvo, bilo knjižno ili izvanknjižno, time i smatra da predmetna nekretnina ne predstavlja ostavinsku masu prednika tužiteljice iz razloga što o smrti A. G., utužena nekretnina nije bila u njegovom posjedu, kao ni u trenutku smrti M. G. jer je lavanda uginula i posjed predan stvarnom vlasniku tuženiku, tako da trenutkom njihove smrti nikakva prava nisu prenesena na tužiteljice, a time i nije otklonjen istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije, obzirom da i rješenjem o nasljeđivanju iza pok. M. G. i A. G. predmetna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja, ni kao knjižno ni kao izvanknjižno vlasništvo. Smatra i pogrešnom i odluku o trošku, iako je djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz zahtjev troška sastava žalbe.

 

3.              Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovorom na žalbu, tužiteljice istu smatraju neosnovanom i da se istom neistinito interpretiraju iskazi svjedoka i tužiteljica u odnosu na posjed i vrijeme posjedovanja, ukazujući i da se svjedok predložen od strane tuženika, na višekratno pozivanje suda nije odazvao, kao i da tužiteljice nikada nisu napustile posjed predmetne nekretnine, niti tuženik stupio u posjed iste.

              Žalbeni je prijedlog odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

5.              Žalba tuženika nije osnovana.

 

6.              Predmet ovog spora je zahtjev 1. tužiteljice J. F., 2. tužiteljice M. R., 3. tužiteljice L. L. R. i 4. tužiteljice R. K. (dalje 1., 2., 3., i 4. tužiteljice) da se utvrdi da je dosjelošću stečeno pravo vlasništva na nekretnini kč. br. 4990/10 upisanoj u zk. ul. 671 k.o. J. i to svaka u 1/4 suvlasničkog udjela.

 

7.              Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj spor pravno relevantnih činjenica utvrdio:

              -da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda upisana kao vlasništvo tuženika;

              -da je prema uvjerenju Gradskog ureda za katastar izdana 25. studenog 1998., na istoj u posjedovnom listu naveden kao posjednik N. G., od A. (otac tužiteljica), a prema priloženom posjedovnom listu (str. 94) posjednik, između ostalih i predmetne nekretnine, naveden je A. G. (djed tužiteljica);

              - da je svjedok J. F. iskazao, da mu je poznato da su krajem '70.-tih godina i '80.-tih godina pok. roditelji tužiteljica na predmetnoj nekretnini imali lavandu, da su se na njoj nalazile masline koje su u istočnom dijelu izgorjele '90.-tih godina te su ga i roditelji tužiteljica zamolili da izgorene masline posječe, te ih je posjekao i dovezao do auta i njihov zet, suprug 3. tužiteljice odvezao dalje, da se i danas vide masline koje su se oporavile od požara, da mu nije poznato tko je prije roditelja tužiteljice imao posjed na predmetnoj nekretnini ali da se oduvijek znalo čija je predmetna nekretnina odnosno da je bila u posjedu obitelji tužiteljica, kao i da je postojao običaj da bi ljudi koji bi ostarjeli ili se razboljeli nekretnine davali drugom da ih obrađuje odnosno koristi ali za predmet ovog spora to nikada nije čuo, kao i da između oca tuženika i obitelji G. nije čuo da je bilo ikakvih sukoba, kao i da je bio iznenađen kada su mu tužiteljice rekle da između njih u svezi predmeta spora vodi konkretan postupak, da se na predmetnoj nekretnini i dalje nalaze masline i to na istočnoj onoj koje su oporavljene od požara a na zapadnoj i one koje nisu izgorjele u požaru, kao i da nikada nije čuo da bi djed tuženika dao predmetnu nekretninu djedu tužiteljica, kao i da roditelji tužiteljica imaju kuću na H. i kada bi se brala lavanda boravili bi u toj kući, te su im i prilikom branja lavande pomagali unajmljeni radnici i 1. tužiteljica;

              -da iz iskaza J. D., supruga kćerke tuženika, proizlazi da nikog osim članova obitelji na predmetnoj nekretnini nije viđao i da je često sa puncom odlazio na predmetnu nekretninu, da bi skupljali drva za potpalu odnosno za roštilj i uočio da se nalaze ostaci lavande, planika, smrič i pokoji bor a da danas predmetna nekretnina nije održavana i nikada nije unutar obitelji čuo da bi nekome oni dali predmetnu nekretninu a poznato mu je po pričama unutar obitelji, kako je predmetna nekretnina samo privremeno bilo nekome ustupljena radi lošeg imovinskog stanja ali ne zna tko bi predmetnu nekretninu zbog toga dao prednicima tužiteljice, da su obitelji tužiteljica i tuženika bili u dobrim odnosima odnosno da su bili prijatelji, te da je upravo predmetna nekretnina iz tog razloga dana na korištenje, ne zna tko je zasadio lavandu, kao ni da li se za korištenje predmetne nekretnine davala naknada od strane obitelji tuženika, kao i da li bi obitelj tužiteljica donosila darove obitelji tuženika iz zahvalnosti;

              -da iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi, da je predmetna nekretnina bila u posjedu djeda i oca tužiteljica, te je ista i ograđena međama a na njoj se nalazila lavanda i to u smjeru istok-zapad, dok su se na istoj i nalazile masline, da mu je poznato da je predmetna nekretnina nalazila se u posjedu prednika tužiteljica i da su istu obrađivali a danas se na njoj nalaze ostaci lavande i maslina i makija na dnu parcele, odnosno na sjeveru predmetne nekretnine a da je i 1. tužiteljicu viđao otprilike 10-15 godina kako s roditeljima bere lavandu, da su otac tužiteljica i otac tuženika obojica živjeli u V. i nisu bili u rodbinskim odnosima ali nisu bili posvađani niti u nekim prisnim odnosima i da nikada nije čuo da bi prednik odnosno otac ili djed tuženika, dao ocu ili djedu tužiteljica na korištenje predmetnu nekretninu do opoziva iz razloga što su tužiteljice bile lošeg imovnog stanja, kao ni da nikada nije bilo sukoba između obitelji tužiteljica i tuženika, niti je obitelj tužiteljica ikakve darove donosila obitelji tuženika, dok na pitanje u kakvom su odnosu bili djed tužiteljica i djed tuženika navodi, da je bio premali i da mu nije poznato o tome ali misli da između njih nije bilo sukoba jer bi se o tome pročulo, i da se lavanda zadnji put brala 1994. godine/1995. godine, dok nakon toga ista se nekretnina nije obrađivala ali je povremeno na njoj i viđao 1. tužiteljicu, te mu nije poznato da li nekretninu obilazi tuženik, a sve što je naveo poznato mu jer on u susjedstvu ima svoju kuću, a na daljnje pitanje i navodi da koliko mu je poznato je lavandu zasadio otac tužiteljica otprilike 1977. godine, dok ranije prije nego što je zasađena lavanda osobno ne zna što se nalazilo ali je čuo od oca da je prije lavande na predmetnoj nekretnini bio vinograd koji je i obrađivala obitelj G.;

              -da je 1. tužiteljica J. F. navela, da je ona otprilike 1973. godine-1974. godine nakon što se njena majka razboljela, na predmetnoj nekretnini pomagala svojem ocu u branju lavande a i pri tome pomagali su im i najamni radnici u branju lavande, koja se brala svake godine do '90.-tih godina, kada se sa time prestalo, da su njezini roditelji osim na predmetnoj nekretnini lavandu imali još na tri mjesta a da je najmlađa od četiri sestre i da joj je po priči sestara i roditelja poznato da se na predmetnoj nekretnini prije lavande nalazila i loza, koju su obrađivali njeni roditelji a prije njih djed i sestre, da su ponekad na predmetnu nekretninu dolazili s mazgom, da je otac često pokazivao granice predmetne nekretnine i govorio kako je to njihovo, a da nikoga od obitelji tuženika nije vidjela, a kada je telefonski kontaktirala sa tuženikom, da joj je sam rekao kako na predmetnoj nekretnini nisu nikada bili ali da ipak se trebalo "gledati povijest", da su u blizini predmetne nekretnine braća i sestre tuženika imali i brali lavandu, te su nju i njene roditelje i djeda viđali na predmetnoj nekretnini i nikada ništa nisu rekli, niti su im to osporili, dok su obitelj tužiteljica i tuženika bili u korektnim odnosima, nisu bili posvađani ali nisu ni odlazili jedni kod drugih, da joj nikada otac nije rekao da bi obitelj tuženika dala na korištenje predmetnu nekretninu do opoziva a da je sigurna, ukoliko je to istina, da bi joj to otac bio spomenuo, kao i da im nitko nikada od strane obitelji tuženika nije rekao niti osporavao pravo na predmetnu nekretninu, kao što i na njoj nikada nije viđala tuženika a da ona svako ljeto povremeno i pristupi na predmetnu nekretninu, dok su i njezini nećaci koji su tada imali 10-12 godina povremeno skupljali drva za kumin i ogrjev na predmetnoj nekretnini a danas povremeno uzima suprug njene sestre L. R. – 3. tužiteljice, da je koliko joj je poznato po riječima njezina oca predmetnu nekretninu je otac naslijedio od njenog djeda, dok nije provjeravala tko je bio uknjižen na predmetnoj nekretnini, već zna ono što joj je otac rekao a da joj je poznato da je otac vinovu lozu izvadio i zasadio lavandu početkom '70.-tih godina;

              -da je 4. tužiteljica R. K., potvrdila iskaz 1. tužiteljice njezine sestre i istaknula, da je pet godina starija od nje, te da joj je poznato da je na predmetnoj nekretnini '60.-tih godina bio vinograd, odnosno zasađena vinova loza, a u to vrijeme i kasnije svako ljeto boravila je kod svoje bake odnosno mamine mame koji su imali nekretninu odnosno kuću u blizini predmetne nekretnine i svojim roditeljima pomagala oko berbe grožđa i svim poslovima vezanim za vinovu lozu a koji bi se obavljali u rano proljeće, kako ni djed, ni otac, nikada nisu spomenuli da bi predmetna nekretnina imala ikakve veze sa obitelji tuženika, nije joj poznato kada je obitelj tužitelja stupila u posjed predmetne nekretnine ali je poznato kako su joj otac i djed govorili da je nekretnina oduvijek bila njihova i nikada nisu spomenuli da bi bila u vlasništvu ili posjedu tuženika, dok je i poznato joj da je vinovu lozu zamijenila lavanda '70.-tih godina;

              -da je 3. tužiteljica L. L. R. pridružila se navodima svojih sestara istaknuvši, da su i njezini sinovi kada su bili jako mali, sami na predmetnoj nekretnini brali lavandu i da je ta nekretnina oduvijek bila njihova a njezin suprug i danas na njoj bere drva za ogrjev za kumin, iz razloga što mu je isto potrebno budući da mu kćer ima restoran, kao i da su njezini sinovi prije a njezin suprug sada, brali lavandu odnosno uzimali drva za komin upravo na toj nekretnini;

              -da tuženik J. B. navodi, kako mu je poznato da je njegov djed bio jako dobar prijatelj sa djedom tužiteljica, redovno su se družili i nedjeljom igrali karte, te da je njegov djed, djedu tužiteljica predmetnu nekretninu dao na korištenje kako bi na njoj sadili lavandu, dok je njegovu kuću, koja je od predmetne nekretnine udaljena 15 m, počeo renovirati '90.-tih godina i u potpunosti obnovio 2015. godine i svo to vrijeme na predmetnoj nekretnini nikada nije viđao niti da bere lavandu, niti da skuplja drva, kao što ni danas na predmetnoj nekretnini ne viđa nikoga, da se njegov djed se zvao J., rođen je 1890. godine a umrlo 1964. godine odnosno 1965. godine, dok se djed tužiteljica zvao M. a nije mu poznato kada je isti preminuo, dok mu je poznato da je njegov djed dao na korištenje predmetnu nekretninu radi sadnje lavande '60.-tih godina da o tome nisu ništa pismeno sastavljali jer da to nije bilo potrebno, da je otac tužiteljice cijenio to što je njegov djed za njih napravio odnosno da bi mu se uvijek lijepo javio kada bi se susreli, dok prema njegovom sjećanju da je lavanda bila zasađena '60.-tih godina ali mu nije poznato što je bilo na predmetnoj nekretnini prije lavande, da se njegov djed bavio poljoprivredom a otac je radio u hotelskom poduzeću J., da su imali dosta zemlje ali da su iste većinom obrađivali članovi obitelji, povremeno sezonski radnici, ovisno o potrebi a predmetnu nekretninu je stekao njegov djed, na način da mu je dao R. zv. B., budući da su bili prijatelji, te njegov djed, osim u predmetnom slučaju, nikada nikome nije dao nekretnine na korištenje, dok je djedu tužiteljica dano na korištenje samo radi lavande a koliko mu je poznato, nakon što bi lavanda eventualno propala, ili se prestalo obrađivati, predmetna se nekretnina trebala vratiti njegovom djedu.

 

8.              Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev utvrđenja stjecanja vlasništva svake tužiteljice po 1/4 dijela, dok je odbijen u odnosu naloga tuženiku da izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičina prava vlasništva. Tijekom postupka i pregledom posjedovnog lista broj 436 utvrđeno je da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan N. G.(otac tužiteljica), dok je i iz izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno da je kao vlasnik iste upisan J. B. – tuženik u postupku. Pregledom rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-272/96 iza pok. N. G. kao nasljednica proglašena je njegova supruga M. G., dok je i u odnosu na nekretnine koje su i bile upisane u njegovo vlasništvo prema Ugovoru o darovanju iste posebno i uknjižene na svaku od tužiteljica u 1/4 dijela. Cijeneći iskaze svjedoka i paragraf 1460 bivšeg OGZ-a i pravno pravilo iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a, kao i mišljenje proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 04. travnja 1960., kojim je rok za dosjedanje skraćen na 20 godina sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 9/92, 77/92 – dalje ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed, dok ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao, niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, posjed se smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno a nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova cijeneći i odredbu čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO-a, kao i odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 43/12, 152/14 – dalje ZV) u vezi odredbe čl. 160. ZV-a, cijeni da je u predmetnom postupku utvrđeno kako su tužiteljice dokazale da su stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i to izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme, obzirom da pošten posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova a sukladno navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten, dok se ne dokaže suprotno, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da posjed nije bio pošten, odnosno da je prednik tužiteljice znao da mu ne pripada pravo na posjed i da mu je prednik tuženika samo dopustio da se koristi predmetnom nekretninom. Obzirom i iz izjava svjedoka J. F. i I. B., koji su i naveli da su prednici tužiteljica imali neprekidan posjed na predmetnim nekretninama koji nitko nije osporio, niti nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, dok i posjed prednika i to djeda tužiteljica, nije sporan između stranaka ali je sporno da je isti izvršavan, smatrajući da mu isti pripada ili je znao da je nekretnina u vlasništvu prednika tuženika, koji ju je privremeno koristio uz odobrenje vlasnika a navedeno je tijekom postupka trebalo utvrditi, budući o toj činjenici ovisi poštenost posjeda. Iz same izjave tuženika i iskaza svjedoka J. D., zeta tuženika, o tome nije dostavljen niti jedan dokaz, dok je i sam tuženik naveo kako o eventualnoj činjenici da je njegov djed predmetnu nekretninu dao samo na korištenje djedu tužiteljica, nema materijalnih dokaza odnosno pisani trag, niti postoje svjedoci koji bi to potvrdili, dok iskazu svjedoka J. D. nije poklonjena vjera, obzirom da nije objektivan i u tazbinskom odnosu je sa tuženikom.

 

9.              Također je i navedeno da tijekom postupka i nije bilo sporno da se tužiteljice odnosno njihovi preci nalaze u posjedu predmetne nekretnine, što i dokazuju saslušani svjedok J. F. i I. B., a niti tuženik tužiteljicama nije osporavao činjenicu posjeda, kako u odnosu na tužiteljice, tako i na njezine pravne prednike. Sama činjenica da je u zemljišnim knjigama upisan tuženik, ne utječe na savjesnost posjeda. Prigovor tuženika u odnosu na tužiteljice, da iste ne bi bile aktivno legitimirane, cijeni kao neosnovan jer je utvrđeno da je A. G. naslijedio sin N., kojega su naslijedile zakonske nasljednice tužiteljice, svaka u 1/4 dijela, pa obzirom su one ujedno zakonske nasljednice iza majke M., koja je umrla 2016. godine, odredbom čl. 5. Zakona o nasljeđivanju/03 ostavina prešla na nasljednike i na koji način je uređeno čl. 128. st. 1. ZV-a, time su i nasljednici stekli vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva. Obzirom je još djed tužiteljica A. G. stekao pravo vlasništva dosjelošću, a N. G. (otac tužiteljica) i tužiteljice nasljeđivanjem, proizlazi da su one aktivno legitimirane u predmetnom postupku. Prigovor tuženika da nije moguće odrediti početak roka dosjedanja također smatra neosnovanim, obzirom na iskaze svjedoka a i tužiteljice, da isto počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a izvršava istekom posljednjeg dana potrebnog za dospjelost, a kako iz javne isprave posjedovnog lista 436 k.o. J. proizlazi da prednici tužiteljica su 1952. godine bili u posjedu predmetne nekretnine od tada se i računa rok dosjedanja, pa su još na strani prednika tužiteljica (djeda A.) ispunjene pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću do 1972. godine, dok i ističe da za stjecanje dosjelosti nije potrebna svakodobna prisutnost na nekretnini, nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodobnog raspolaganja sa nekretninom, obzirom se ista i danas koristi za potrebe siječe drva, branja lavande za osobne potrebe, što je iskazom i potvrdio svjedok I. B., pa kako je dokazan posjed prednika tužiteljica da traje više od 70 godina, obzirom je i sam tuženik iskazivao da je njegov djed '60.-tih godina dao predmetnu nekretninu na korištenje djedu tužiteljica, čime su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. I prigovor tuženika da nije dokazan identitet nekretnine, smatra neosnovanim, iako očevid nije proveden, budući je taj dokaz od strane tužiteljica predložen nakon zaključenja prethodnog postupka ali isto tako i sama identifikacija nekretnine nije bila sporna između stranaka, pa stoga i očevid po vještaku geodetske struke nije bio nužan. Stoga je i u pobijanom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

10.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11.              Na temelju odredbe čl. 388. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (st. 1.), da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.) i da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).

 

11.1.              Na temelju pravnog pravila 1460. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91), propisano je "da se kroz dosjelost stječe nije dovoljno da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.)", dok je pravnim pravilom paragrafa 1461.OGZ propisano da je "zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi na pr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t.d."

 

11.2.              Prema pravnom pravilu paragrafa 1463. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je propisano da posjed mora biti pošten, dok je pravnim pravilom paragrafa 1477. OGZ propisano da "tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vrijeme od trideset ili četrdeset godina nije dužan pokazati zakonit naslov stečenja, ali ako bi suprot njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tada ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutog duljeg vremena."

 

12.              Na temelju odredbe čl. 28. st. 4. i 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, a nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

 

13.              Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

13.1.              Na temelju odredbe čl. 160. st. 1. i 2. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u  samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

14.              Cijeneći sadržaj zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, obzirom da žalitelj takve zaključke nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu sa svojom žalbom, da su i prednici tužiteljica bili u dugogodišnjem neometanom posjedu predmetnih nekretnina i to dugi niz godina, a i da je u posjed istih i stupio nakon njihovog djeda i njihov otac, kao i da su i one zajedno sa roditeljima vršile posjed nekretnine, time što je i brana lavanda i to godinama još sa roditeljima tužiteljica. Iskazi svjedoka, suprotno žalbenim navodima, ne mogu se cijeniti suprotnim, obzirom su iskazivali o vremenu kada su isti imali saznanja o posjedu i postupcima kojima se i vršio posjed na predmetnoj nekretnini. Pri tome i u predmetu postoji posjedovni list broj 436 za k.o. J. osnovom kojega je i u tom posjedovnom listu na predmetnoj nekretnini naveden kao posjednik prednik tužiteljica i to njihov otac, kao i upisan posjed djeda tužiteljica (umro 1973.g.), dok je pri tome i prikazan posjed upravo predmetne nekretnine.

 

15.              Iz iskaza tuženika proizlazi da bi posjed predmetne nekretnine se počeo vršiti '60.-tih godina ali pri tome nije dokazano, niti utvrđeno, da bi taj posjed bio od strane djeda tuženika predan djedu tužiteljica osnovom vršenja sadnje lavande. Pri tome, u tom prethodnom razdoblju na predmetnoj nekretnini je bila vinova loza, dok se i iz iskaza saslušanih svjedoka ima zaključiti da je lavanda počela sa sadnjom negdje '70.-tih godina. Žalbeni navodi kojima se ukazuje da svjedoci i tužiteljice potvrđuju navode tuženika da je prednik tužiteljica stupio u posjed po ovlaštenju prednika tuženika, ne mogu se prihvatiti, obzirom da to svjedoci, kao i same tužiteljice ne potvrđuju, kada isti navode da to nikada nisu čuli a isto tako i nemaju nikakvih saznanja da bi tako od strane prednika tuženika i bilo postupljeno. Iskaz zeta tuženika J. D. i nije se mogao posebno cijeniti obzirom na povezanost sa tuženikom, dok iz iskaza ostalih svjedoka nije utvrđeno da bi prednici tuženika, pa ni tuženik, osporavali vršenje posjeda na predmetnoj nekretnini.

 

16.              Iz tih provedenih dokaza i proizlazi da je prednik tužiteljica, njihov djed, bio u neometanom posjedu predmetnih nekretnina još od '60.-tih godina prošlog stoljeća, te da je i na tom dijelu postojao vinograd koji se održavao sve do '70.-tih godina a kasnije je i posađena lavanda, koja je održavana sve do '90.-tih godina. Iskaz tuženika kojim navodi da je nekretnina ustupljena djedu 1., 2., 3. i 4. tužiteljica 60-tih godina radi sadnje lavande ne proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka, obzirom da je lavanda započela se saditi 70-tih godina, pa se vršenje posjeda ne može osnivati na ustupanju nekretnine, o kojem nemaju saznanja saslušani svjedoci. Posjed proizlazi i iz činjenice da je dio gdje su i bile posađene masline 90-tih godina opožareno, te je i angažiran J. F., saslušan kao svjedok, od strane roditelja tužiteljica, na koji način se može zaključiti o vršenju posjeda, predmetne nekretnine. I tužiteljice se nalaze u posjedu istih, iako nema tako velike površine lavande, ali i 1.tužiteljica također navodi da preko ljeta dolazi na tu nekretninu i ubire lavandu u manjem dijelu, kao i 3.tužiteljica, pa je ocjena i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljica, i dao dovoljno jasne i uvjerljive razloge. Da se utvrđenje stjecanja dosjelošću osniva na posjedu pravnih prednika, nije potrebno da nekretnina na kojoj se vrši taj posjed bude dio rješenja o nasljeđivanju, obzirom se ta rješenja mogu odnositi samo na upisana vlasništva. Žalbeni navodi da je u postupku prigovorio i identitetu nekretnine nisu osnovani, obzirom da to nije utvrđeno, niti proizlazi iz postupka.

 

17.              Suprotno žalbenim navodima žalitelja činjenice za ovakav zaključak proizlaze iz izvoda iz katastra za predmetne nekretnine, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka i takav zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na utvrđenom činjeničnom stanju nema razloga za suprotan zaključak samo s obzirom da iz istih takvih dokaza tuženik za sebe želi ostvariti povoljniji zaključak, pa je žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

18.              Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a pravilno odlučio o svim troškovima postupka, pa je i žalba u tom dijelu neosnovana. Time što je odbijen dio zahtjeva nalogom tuženiku da izda tabularnu ispravu, ne utječe na dosuđeni trošak jer se postupak uz izvođenje dokaza provodio u odnosu na utvrđenje vlasništva-suvlasništva, dok je zahtjev za izdavanje tabularne isprave sporedan i o istom nije bilo spora.

 

19.              Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

U Puli - Pola 11. ožujka 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.