REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2141/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. S., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13. i 69/17.), odlučujući o žalbi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje granične policije Varaždin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 14. lipnja 2019., broj: 33 Pp J-237/19-22, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje granične policije Varaždin, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. M. S., za prekršaj za koji je proglašen krivim, na temelju čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, izriče novčana kazna u iznosu 23.000,00 (dvadesettritisuće) kuna za svakog stranca, a što je, uz primjenu čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ukupno 50.000,00 (pedesettisuća) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku 60 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 14. lipnja 2019., broj: 33 Pp J-237/19-22, okr. M. S. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, a što je 1.500,00 kuna za svakog stranca, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.

5.1. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, odmjeravajući vrstu i visinu prekršajnopravne sankcije, cijenio vrstu i težinu počinjenog prekršaja, obranu okrivljenika, činjenicu da je okrivljenik prosječnog imovnog stanja te da je neosuđivan zbog ove vrste prekršaja. Međutim, po ocjeni ovog suda, citirane olakotne okolnosti, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

5.2. Osnovano tužitelj ističe da okolnost „vrste i težine počinjenog prekršaja“ nije i ne može biti naročito olakotna okolnost. Prije svega, prvostupanjski sud nije uopće konkretizirao što je točno mislio kada je naveo da je prilikom odmjeravanja kazne cijenio vrstu i težinu počinjenog prekršaja pa se, dakle, radi o potpuno paušalnom i općenitom pojmu. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je, imajući na umu propisanu kaznu za ovaj prekršaj (novčana kazna od 23.000,00 kuna za svakog stranca ili kazna zatvora do 60 dana) očigledno da se radi o jednom od najtežih prekršaja i da, po tom kriteriju, nema osnove za zaključak o opravdanosti ublažene novčane kazne. Osim toga, prvostupanjski sud zanemaruje da se nije radilo o samo jednom strancu, već o njih četiri, a što ukazuje na povećan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra.

5.3. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Također, osnovano tužitelj u žalbi ističe da, kako je to i sam prvostupanjski sud utvrdio, okr. M. S. nije lošeg, nego prosječnog imovnog stanja, koja okolnost, isto tako, ne daje temelj za ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma.

5.4. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, očigledno precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okr. M. S. izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanoj visini (za svakog državljanina Iraka po 23.000,00 kuna), smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Međutim, s obzirom da čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona propisuje da okrivljeniku fizičkoj osobi ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu većem od 50.000,00 kuna, ovaj sud, unatoč tome što se u konkretnom slučaju radi o četiri državljana Iraka, nije imao zakonske ovlasti okrivljeniku izreći novčanu kaznu veću od 50.000,00 kuna.

6. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.