Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-286/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C., OIB …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. i M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika 1. S. B. iz R., OIB …, zastupan po punomoćniku D. Š. V., odvjetniku iz R. i 2. S. m. iza B. d.o.o. u stečaju iz R., zastupana po stečajnom upravitelju M. Ž. iz R., a ovaj po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika 1. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-490/2019 od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika 1. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-490/2019 od 7. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 385.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim treba izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim od 1. tuženika potražuje preostali utuženi iznos od 15.000,00 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama na isti iznos te u cijelosti u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na 2. tuženika koji glasi: "Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja prema drugotuženiku B. d.o.o. u stečaju u iznosu od 3.310.764,34 kn a koja tražbina predstavlja tražbinu drugog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava u tablici stečajnog upravitelja upisana pod rednim brojem 2 osporene tražbine, drugi viši isplatni red, broj tražbine iz 1."

III. Nalaže se 1. tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 285.100,00 kn u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija.

IV. Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 335.700,00 kn u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija."

2. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom II. i IV. zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu sukladno tužbi i tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška tužitelju, a na teret tuženika, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tuženik 1. pobija presudu u dijelu pod točkom I. i III. zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovni postupak, te da obveže tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik 1. u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik 1. isplati tužitelju iznos od 400.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate, te da se utvrdi da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku 2. u iznosu od 3.310.764,34 kn, a koja tražbina predstavlja tražbinu drugog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava u tablici stečajnog upravitelja upisana pod rednim brojem II. osporene tražbine, drugi viši isplatni red, broj tražbine I.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da potvrdom tuženik 1. potvrđuje dana 24. lipnja 2016. da za građevinski projekt Kastav duguje tužitelju iznos zajma 365.000,00 EUR-a,

- da iz potvrde od 24. lipnja 2016. tuženik 1. potvrđuje da je tvrtka B. d.o.o. primila zajam u iznosu od 20.000,00 EUR-a od tužitelja i da će se mjesečne rate od 404,05 EUR-a doznačavati na tužiteljev račun,

- da iz potvrde od 24. lipnja 2018. proizlazi da se potvrđuje primitak zajma za građevinski projekt u K. u iznosu od 120.000,00 EUR-a za 2009. i da ratu kredita koja iznosi 677,62 EUR-a treba plaćati tvrtka B. d.o.o.,

- da se potvrdom od 24. lipnja 2016. potvrđuje da je tvrtka B. d.o.o. primila zajam od tužitelja u iznosu od 15.000,00 EUR-a,

- da ugovorom o zajmu od 8. srpnja 2016. tuženik 1. potvrđuje da tužitelju duguje iznos zajma u iznosu od 30.000,00 EUR-a i da će vratiti u dvije rate, prvu ratu 15. kolovoza 2016. u iznosu od 10.000,00 EUR-a, a drugu ratu 31. prosinca 2016. u iznosu od 20.000,00 EUR-a,

- da ugovorom o zajmu od 10. ožujka 2015. tužitelj potvrđuje da je od tuženika 1. primio zajam u visini od 330.608,51 EUR-a, a od toga je 250.000,00 EUR-a upisano kao hipotekarni dug na nekretnini,

- da iz izjave od 24. lipnja 2016. proizlazi da tuženik 1. potvrđuje primitak po pozajmici od tužitelja u iznosu od 250.000,00 EUR-a za izgradnju urbanih kuća i da je navedena vrijednost isplaćivana u više navrata i da to počeviši s danom od 6. veljače 2009.

- da iz predugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. siječnja 2016. proizlazi da je zaključen između tužitelja kao kupca, tuženika 2. kao prodavatelja, predmet kupoprodaje stan broj 1., kupoprodajna cijena u ugovorenom iznosu od 119.000,00 EUR-a, dok je člankom 7. ugovoreno da po primitku cjelokupno ugovorene kupoprodajne cijene investitor se obvezuje vratiti kupcu primljenu rezervaciju u iznosu od 20.000,00 EUR-a,

- člankom 7. stavkom 8. navedenog predugovora o kupoprodaji ugovoreno je da su ugovorne strane suglasne da ukoliko investitor odustane od realizacije pravnog posla kupoprodaje i ne pristupi sklapanju glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine po ispunjenju ugovorenih uvjeta za sklapanje istog predugovora se raskida po sili zakona, a investitor ima obvezu kupcu na ime odustatnine isplatiti iznos od 30.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da između tužitelja i tuženika 1. nije bio zaključen ugovor o zakupu, već ugovor o zajmu, pa je obvezao tuženika 1. da tužitelju isplati iznos od 385.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2017. do isplate.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a žalitelji u svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

11. Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja (članak 637. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO). Prema odredbi članka 638. stavak 1. ZOO-a imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica, te imovina stečena poslovanjem ortaštva).

12. Kako nema dokaza što je točno tuženik 1. uložio u ortački odnos, a tužitelj osporava postojanje ortačkog odnosa, s tim da iz korespondencije između istih je vidljivo da se ne govori o ortačkom odnosu, već se tužitelj interesira kada će mu tuženik 1. vratiti pozajmljeni iznos od 400.000,00 EUR-a, to je prvostupanjski sud pravno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o zajmu.

13. Takva pravna ocjena prvostupanjskog suda rezultat je pravilnog tumačenja sadržaja izjave o priznanju duga od 24. lipnja 2016., a kojim su stranke uredile svoj pravni odnos i koji ugovor je imao ishodište u odredbi članka 499. ZOO- a.

14. Prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti novac, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema odredbi članka 500. stavak 1. ZOO-a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

15. Iz sadržaja odredbe članka 499. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je ugovor o zajmu konsensualni prani posao, a koji nastaje kada su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a što je iznos novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti taj iznos novca zajmodavcu.

16. Za pravni učinak izjave o priznavanju duga od 24. lipnja 2016. odlučno je da su se stranke sporazumjele o iznosu novca koji su dali u zajam i vremenu trajanja ugovorenog zajma, a koja suglasnost je izvjesno postignuta u trenutku potpisivanja te izjave od strane tuženika 1. jer isti ne bi potpisao da nije primio taj sporni iznos na ime zajma.

17. Izjavom od 24. lipnja 2016. tuženik 1. je priznao postojanje duga s osnove zajma prema tužitelju u visini od 365.000,00 EUR-a s povratom do 31. prosinca 2016. Na račun tuženika 1. dana 5. srpnja 2016. uplaćen je iznos od 20.000,00 EUR- a, a dana 28. lipnja 2018. na račun kćeri tuženika 1. je uplaćen iznos od 15.000,00 EUR-a, a ukupno potraživanje tužitelja iznos 400.000,00 EUR-a.

18. Kako tuženik 1. tužitelju prema izjavi o priznanju duga od 24. lipnja 2016. nije vratio na ime zajma iznos od 365.000,00 EUR-a, kao i iznos od 20.000,00 EUR-a uplaćen 5. srpnja 2016., to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika 1. da tužitelju isplati iznos od 385.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2017. kada je tuženik 1. pa u zakašnjenju (članak 29. stavak 1. ZOO-a), dok je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 15.000,00 EUR-a koji se odnosi na uplatu izvršeno na račun kćeri tuženika 1., a budući nije utvrđeno da bi se radilo o ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika 1.

19. Tužba je podnesena 25. ožujka 2019., a izjavu o priznanju duga u iznosu od 365.000,00 EUR-a tuženik 1. je potpisao 24. lipnja 2016., s rokom vraćanja 31. prosinca 2016. Iznos od 20.000,00 EUR-a, te 15.000,00 EUR-a uplaćeni su nakon izjave o priznanju duga, pa je neosnovan prigovor zastare utuženog potraživanja.

20. Nad tuženikom 2. B. d.o.o. otvoren je stečajni postupak rješenjem pod poslovnim brojem St-149/19 od 16. svibnja 2019. U odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 58.000,00 EUR-a da je osnovano u dijelu koji se odnosi na iznos od 20.000,00 EUR-a kao povrat recenzije prema predugovoru od 14. siječnja 2016. sukladno članku 7. točci 6. i da je društvo u obvezi vratiti taj iznos, dok iznos od 38.000,00 EUR-a stečajni upravitelj osporava jer nije u skladu s odredbama predugovora.

21. Rješenjem pod poslovnim brojem P-490/19 od 21. srpnja 2021. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika 2. zbog brisanja iz sudskog registra, da bi stečajni upravitelj stečajne mase iza B. d.o.o. preuzeo postupak.

22. S obzirom na činjenicu da tužitelj potražuje naspram tuženika 2. dok je nad njim bio otvoren stečajni postupak, to se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17, 36/22 – dalje: SZ) kao lex scpecialis.

23. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke propisane odredom članka 198. i članka 203. SZ-a jer se inače pobijanje može utvrđivati kondermnatornom tužbom.

24. Pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojim se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobojati u skladu s odredbama ovog Zakona (članka 198. stavak 1. SZ-a).

25. Prema odredbi članka 203. stavak 1. ZS-a propisano je da pravna radnja dužnika bez naknade ili uz neznatnu naknadu može se pobijati, osim ako je poduzeta četiri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, dok je stavkom 2. propisao da ako se radi o uobičajenom prigodnom daru neznatne vrijednosti, radnja se ne može pobijati.

26. Sukladno odredbi članka 212. stavak 9. SZ-a pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskog ograničenja iz stavka 2. ovog članka.

27. U konkretnom slučaju pobijanim pravnim radnjama tužitelj je pogodovan. Naime, stečajni postupak nad tuženikom 2. je otvoren rješenjem poslovni broj St- 149/19 od 16. svibnja 2019., a pobijane radnje poduzete su 24. lipnja 2016., prije otvaranja stečajnog postupka, pa je tužitelj pogodovan jer mu se omogućava naplata tražbine koju isti potencijalno ima prema trećoj osobi, odnosno tuženiku 1. Prijavljene tražbine su veće od vrijednosti stečajne mase, pa pogodovanje koje je učinjeno predmetnim pobijanim radnjama nije dozvoljeno.

28. Nadalje, ne radi se o radnji koja ima značenje uobičajenog dara neznatne vrijednosti, a poduzete su u propisanom roku prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, pa kako niti jedna priložena priznanica nije uplaćena na račun tuženika 2. već tuženika 1., to je sud prvog stupanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 2. Za navesti je da iznos od 20.000,00 EUR-a priznat tužitelju od strane stečajnog upravitelja u stečajnom postupku iza B. d.o.o., pa stoga tužitelj nema pravo potraživati i odustatninu iz točke 8. predugovora o kupoprodaji nekretnina, budući da nisu bili ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o kupoprodaji u rokovima iz točke 6. koji rokovi nisu produžavani.

29. Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnoga načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na koje temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu, te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji, a o postojanju pravno relevantnih činjenica.

30. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 7. stavak 2. ZPP-a).

31. Sud je vezan činjeničnim supstratom i zahtjevom, pa je tužitelj bio dužan dokazati da je njegov zahtjev osnovan.

32. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi o svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

33. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantne činjenice prema pravnom i činjeničnom osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti zakonitost pobijane presude.

34. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je skladno vrijednosti predmeta spora, odredbi članka 154. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka, pri tome cijeneći da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, u odnosu na tuženika 1., dok je u odnosu na tuženika 2. u cijelosti tužbeni zahtjev odbijen, pa je isti obvezan da naknadi tuženiku 2. prouzročeni parnični trošak.

35. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika 1. kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 14. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.