Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj: 5 P-547/2011-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, OIB: 29608777564, po sucu tog suda Žani Vlainić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.B., OIB:… iz
O.,
zastupanog
po
punomoćniku
D.M,
odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D.M i Z.L.M iz
Z.,
,
protiv
tuženika
REPUBLIKE
HRVATSKE,
OIB:52634238587,
zastupane
po
ODO
u
G.,
Građansko-upravni
odjel,
G.
a
ono
po
zamjenici
Općinskog državnog odvjetnika M.B-B, radi utvrđenja i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. veljače 2022. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zz tuženika, po objavi dana 13. travnja 2022.
p r e s u d i o j e:
1. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"
I. Utvrđuje se da je nevaljan i bez pravnog osnova zemljišno-knjižni upis z.k.č.br. 306/11 pašnjak sa 405 čhv, te z.k.č.br. 306/12 pašnjak sa 102 čhv, upisanih u A-I u z.k.ul. 2271 (ranije zkul. 2050) k.o. P.kao i upis z.k.č.br. 2586 Autocesta s površinom 322593 u A-I u zkul. 2413 k.o. P.na ime i za korist tuženika Republike Hrvatske, a što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši otpis z.k.č.br. 306/11 pašnjak sa 405 čhv, te z.k.č.br. 306/12 pašnjak sa 102 čhv iz z.k. uloška 2271 k.o. P., kao i otpis z.k.č.br. 2487/13 šuma sa 226 čhv iz z.k. uloška 2413 k.o. Prozor, te da se iste upišu u z.k.ul. br. 2156 k.o. Prozor na ime i za korist tužitelja J.B. iz O., kao vlasnika u 1/1 dijela, dok će u zkul. 2413 k.o. P. ostati u A-I
upisana z.k.č.br. 2586 autocesta sa 321779,4 m2 na ime i za korist tuženika, a ujedno se pod prijetnjom ovrhe nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju J.B. preda u isključivi posjed z.k.č.br. 306/11 pašnjak sa 405 čhv, te z.k.č.br. 306/12 pašnjak sa 102 čhv, te kčbr. 2487/13 šuma sa 226 čhv, sve upisane u k.o. P.
II. Tuženik Republika Hrvatska može se osloboditi obveze iz točke I. ove presude, ukoliko tužitelju J.B umjesto z.k.č.br. 306/11 pašnjak sa 405 čhv, te z.k.č.br. 306/12 pašnjak sa 102 čhv, te 2487/13 šuma sa 226 čhv upisanih u A-I u z.k.ul. 2271 i 2413 k.o. Prozor u zamjenu dade u isključivo vlasništvo i posjed dio od 3020 m2 z.k.č.br.938/1 pašinac pod Prozorom više ograde sa 13 r i 300 čhv upisane u A-I u z.k.ul. br. 2050 k.o. P. utvrđen skicom od 05.01.2015. godine koja je sastavnim dijelom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz oblasti geodezije
M.L. dipl. ing. geod. od prosinca 2014. godine, a koji nalaz i mišljenje su sastavnim dijelom ove presude, a kojih 3020 m2 z.k.č.br. 938/1 k.o. Prozor su na rečenoj skici omeđeni točkama izmjere 30.32- 17.59 – 12.41 – 68.63 – 30.2 -71-36 – 30.00, te su omeđene sa zapada i sjeverozapada crnom linijom, a sa sjevera, istoka i juga crvenom linijom, a površina im je šrafirana zelenim kosim crtama, te koji dio od 3020 m2 z.k.č.br. 938/1 k.o. P. utvrđen skicom od 05.01.2015. godine koja je sastavnim dijelom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz oblasti geodezije M.L. dipl. ing. geod. od prosinca 2014. godine, a koji nalaz i mišljenje su sastavnim dijelom ove presude, je na rečenoj skici omeđen točkama izmjere 30.32- 17.59 – 12.41 – 68.63 – 30.2 -71-36 – 30.00, te je omeđen sa zapada i sjeverozapada crnom linijom, a sa sjevera, istoka i juga crvenom linijom, a površina mu je šrafirana zelenim kosim crtama, se ima formirati kao posebna čestica i otpisati iz z.k.ul. br. 2050 k.o. P.i upisati u z.k.ul. br. 2156 k.o. P. na ime i za korist tužitelja J.B. iz O. kao vlasnika u 1/1 dijela, te koji upis u zemljišnim knjigama je tuženik Republike Hrvatska u tom slučaju dužan trpjeti, a ujedno se pod prijetnjom ovrhe nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju J.B preda u isključivi posjed predmetni dio od 3020 m2 z.k.č.br. 938/1 k.o. P. utvrđen skicom od 05.01.2015. godine koja je sastavnim dijelom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz oblasti geodezije M.L. dipl. ing. geod. od prosinca 2014. godine, a koji nalaz i mišljenje su sastavnim dijelom ove presude, a kojih 3020 m2 z.k.č.br. 938/1 k.o. Prozor su na rečenoj skici omeđeni točkama izmjere 30.32- 17.59 – 12.41 – 68.63 – 30.2 -71-36 – 30.00, te su omeđene sa zapada i sjeverozapada crnom linijom, a sa sjevera istoga i juga crvenom linijom, a površina im je šrafirana zelenim kosim crtama
.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 61.911,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu pak do konačne isplate, sve pod prijetnjom ovrhe.
IV. Sve naprijed navedeno pod I. – III. u roku od 15 dana ".
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod ovoga suda tužitelj je podnio tužbu i tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 4. siječnja 2022. u kojoj navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u O. poslovni broj P-9/00-10 od 30. travnja 2004. utvrđen između ostalog i vlasnikom kčbr.306/6 pašnjak Dražica od 840 čhv, upisane u z.k.ul. 501 k.o. P., kao i da nakon donošenja navedene presude prijavnim listom u prosincu 2004. navedena čestica cijepana i to na kčbr.2487/12, kčbr.2487/13 te kčbr.306/11 i kčbr. 306/12, s tim da su kčbr.2487/12 i kčbr.2487/13 i nadalje ostale upisane kao vlasništvo grada O. te tvrdi da je uspio temeljem gore citirane presude izvršiti uknjižbu tih nekretnina na svoje ime, ali ne i u odnosu na kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 obje upisane u k.o. P. koji se po navodima tužitelja bez ikakve valjane i pravne osnove prenesen na ime i za korist tuženika. Ističe da je ranije kčbr. 306 cijepana temeljem prijavnog lista G….od 12. svibnja 1996. i to na kčbr. 306/6 od 840 čhv koju česticu obuhvaća naprijed navedena presude i istodobno tvrdi da su zbog očite omaške katastra u O. prilikom provođenja parcelacijskog elaborata za potrebe gradnje autoceste dodjeljivani isti brojevi čestica pa da je na taj način kčbr. 306/6 numerički još jednom korištena iako je već bila formirana i imala površinu od 840 čhv, no da je ponovno cijepana na četiri nove čestice i to kčbr. 306/11, 306/12, 2487/12 i 2487/13, a čija ukupna površina iznosi 840 čhv. Nadalje, tužitelj navodi da je preko plombe povodom prijedloga tužitelja provedeno rješavanje ove druge sporne parcelacije, zbog čega je tužitelj i odbijen s prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su upisane kao vlasništvo tužene i predlaže da se utvrdi nevaljanim z.k.upis kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 obje upisane u z.k.ul. 2050 k.o. P. na ime i korist tuženika, a da se iste upišu u z.k.ul. 2156 k.o. P. na ime i za korist tužitelja. Istodobno tužitelj ističe građansko-pravnu ponudu ( facultas alternativa) u smislu da se tuženik može osloboditi obveze iz postavljenog tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno u točki II odbijenog tužbenog zahtjeva kao iz izreke. Podneskom od 4. siječnja 2022. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način kao u točki I. izreke, s tim da je sud dopustio objektivnu preinaku rješenjem od 14. siječnja 2022. smatrajući prednje svrhovitim za konačno rješenje odnosa između stranaka, sukladno članku 190. stavak 2. i članku 191.stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91,91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Tužitelj u točki I. tužbenog zahtjeva ističe da je nevaljan i bez pravnog osnova zemljišnoknjižni upis kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 upisanih u z.k.ul. 2271 (ranije z.k.ul. 2050) k.o. P.r, kao i upis kčbr. 2586. autocesta s površinom 322593 upisana u z.k.ul. 2413 k.o. P.r na ime i u korist tuženika te u kondemnatornom dijelu zahtjeva da se naloži tuženiku da tužitelju preda u isključivi posjed zemljište kčbr. 306/11, kčbr. 306/12 i kčbr. 2487/13, upisane u k.o. P., uz prethodni otpis navedenih zemljišnih čestica iz sadašnjih z.k.ul. i to kčbr. 306/11 i 306/12 te kčbr. 2487/13 u zk.ul. br. 2156 na ime i za korist tužitelja uz isticanje građanskopravne ponude kao iz točke II. izreke.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška. Navodi da se tužitelj u tužbi poziva na presudu Općinskog suda u O. poslovni broj P-9/00-10 od 30. travnja 2004. iz koje je vidljivo da je tužitelj dobiven s tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, a uvidom u navedenu presudu utvrđeno je da je tužitelj istom stekao pravo vlasništva na kčbr. 306/6 k.o. Prozor upisanoj kao vlasništvo grada O., a ne kao vlasnika RH. Nadalje tužena ističe da su kčbr.306/11 i 306/12 k.o. P.upisane kao opće dobro s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta d.o.o. Z. za upravljanje građenje i održavanje autocesta, a ne kao vlasništvo Republike Hrvatske i uz to posebno naglašava da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje nevaljanog i upisa bez pravnog osnova, a u pogledu navoda da je zbog očite omaške katastra prilikom provođenja parcelacijskog elaborata autoceste došlo do dodjele dva puta istih brojeva , tužena ističe da je na prijeporne čestice Republika Hrvatska uknjižena na temelju zakona te i pod pretpostavkom da je proveden prijavni list tvrtke "G. M." od 12. srpnja 1996. na temelju kojeg je donesena presuda Općinskog suda u O. poslovni broj P-9/00-10 od 30. travnja 2004., upis Republike Hrvatske bi se odnosi na čestice nastale tim prijavnim listom budući one nisu ništa drugo do dijelovi ranije kčbr.306 k.o. P., s novim podoznakama. Naime, tuženik Republika Hrvatska tvrdi da je prijedlogom R-229/99 od 9. prosinca 1999. koji je zaprimljen pod brojem Z- 200/00 zatražila upis u korist Republike Hrvatske na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu te je rješenjem suda od 13. siječnja 2000. i upisana kao vlasnik. Posebno naglašava da je prednje izvršeno 4 godine prije donošenja presude Općinskog suda u O. od 30. travnja 2004., na koju se poziva tužitelj. Također tužena ističe da nije točan navod da na dan 30. travnja 2004. Republika Hrvatska nije bila upisana vlasnikom na prijeporu, jer je Republika Hrvatska rješenjem od brojem Z-20/00 od 13. siječnja 2000. upisana vlasnikom na kčbr. 306 k.o. P., dakle 2000. s tim da je predmetna čestica kasnije po podnijetom prijavnom listu cijepana, a prijedlog je podnesen od strane RH pod brojem Z-813/04 i zaprimljen je u nadležni odjel dana 27. travnja 2004. dok je presuda pod brojem P-9/00-10 od 30. travnja 2004. postala pravomoćna dana 30. kolovoza 2004. dakle, već kada je parcelacija bila izvršena na prijedlog RH. Isto tako tužena naglašava da je nesporno da tužitelj tijekom parničnog postupka nije koristio institut zabilježbe spora, a niti je provjeravao aktualno zemljišno-knjižno stanje. Nastavno tome tuženik navodi da je po svojoj naravi tužba tužitelja brisovna tužba te ističe prigovor zastare za podnošenje te tužbe budući je nedvojbeno protekao rok prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama,a ističe i prigovor aktivne legitimacije tužitelju za podnošenje brisovne tužbe budući tužitelj u tom slučaju može biti samo nositelj knjižnog prava odnosno onaj koji je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije promjene. Ističe također da se ne radi o alternativnom tužbom zahtjevu već o prijedlogu tuženiku samo za slučaj ukoliko bi točka 1. bila osnovana, s tim da ne predstavlja po načinu kako je isti postavljen zahtjev koji bi sud mogao usvojiti. Predlaže da se s obzirom na naprijed navedene razloge tuženik odbije sa tužbom u cijelosti i zahtjeva naknadu parničnog troška.
3. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjska odluka donijeta je pod poslovni brojem: 4 P-975/09-7 od 20. travnja 2011., s tim da je po žalbi tužitelja ista ukinuta iz procesnih razloga i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje, sve prema rješenju Županijskog suda u G. poslovni broj: 4 Gž- 1912/2011-2 od 13. listopada 2011.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u uvid u cjelokupni spis - dokaze koji prileže spisu i to u presliku dopisa pun. tužitelja zastupniku tuženika od 23. travnja 2007., uvid u parnični predmet Općinskog suda u O., poslovni broj P- 974/09 (ranije P-67/08), uvid u pisani odgovor tuženika punomoćnicima tužitelja od 2.svibnja 2007. i 23. listopada 2007., uvid u z.k.izvod iz z.k. uloška 2050 k.o,. P., uvid u pravomoćnu i ovršnu presude Općinskog suda u O. P-9/00-10 od 30. travnja 2004., uvid u presliku prijavnog lista G.-M. od 12. svibnja 1996., uvid u presliku prijavnog lista s potvrdom od 6. prosinca 2004., uvid u presliku rješenja Općinskog suda u O. Z-1716/04 od 26. kolovoza 2004., presliku žalbe tužitelja od 26. siječnja 2005., uvid u presliku rješenja Općinskog suda u O. Z-127/05-4 od 26. ožujka 2007. presliku z.k izvadak z.k.ul. 2050 k.o. P. i 2258 k.o.Č., uvid u potvrdu o imovnom stanju tužitelja, uvid u izvod iz zk.ul. 2050 k.o. P., uvid u cjelokupni parnični predmet Općinskog suda u O. broj 9/00, uvid u z.k.predmet Z-20/00, z.k. predmet Z-127/05, z.k.predmet Z-1716/04, Z-813/04, uvjerenje ovog suda od 27. siječnja 2010., uvid u z.k.izvadak 306/11 i 306/12 k.o. P.uvid u z.k. rješenje Općinskog suda u O. od dana 13. siječnja 2000., pročitan iskaz svjedokinje J.M., izvršen je uvid u podatke o statusu općeg dobra dostavljen od Hrvatske autoceste d.d., uvid povijesni pregled stanja izdano od PU za Katastar, Ispostava O., uvid u sudsku praksu ing. registra, uvid u potvrde Srednje škole O. od 9. svibnja 2013. uvid u potvrdu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta R. od 2. svibnja 2013., uvid u potvrdu o imovnom stanju izdanu od Porezne uprave Ispostave O. od 9. svibnja 2013., obavijest o mirovini HZMO za majku tužitelja A.B, uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke M.L., uvid u uvjerenje LSŽ Odsjeka za graditeljstvo Ispostava O. od 25. listopada 2010. te u izvod za predmetne čestice sa mrežne stranice GEO portala, uvid u zrakoplovne fotografije lica mjesta predmetnih nekretnina prije izgradnje autoceste kao i lica mjesta za zamjensku nekretninu kčbr. 938/1 k.o. P., uvid u vještački nalaz i mišljenje vještaka M.L. iz prosinca 2014. uz zapisnik ovog suda od dana 26. rujna 2014., uvid u z.k.izvadak z.k.ul. 2156 k.o. Prozor, uvid u dopis Ličko-senjske županije, Odsjeka za graditeljstvo o statusu nekretnina k.o. P. od 27.svibnja 2015., uvid u izvod iz prostornog plana uređenja grada O., te izmjene i dopune od 27. svibnja 2015., čita se iskaz svjedokinje
J.M. i svjedoka I.Ž.
od 30. studenog 2021., vrši
se uvid u povijesni izvadak za prijepor i to za zemljišne čestice upisane u zk.ul. 2050 i 2271 k.o, P. k.o. i sudsku praksu Odluku VSRH od 29. siječnja 2014 te elektronski ispis z.k.izvoda za zemljišne čestice upisane u z.k.ul. 2156 i 2413 k.o. P. te se vrši uvid u sudsku praksu iz ING registra koja se odnosi na parcelacijski geodetski elaborat u pogledu postupanja nadležnog ureda za katastar, uvid u povijesni izvadak vrši se uvid u predmete Z-1671/09, i Z-31/2016 Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda u O., uvid u rješenje Ureda državne uprave LSŽ službe za prostorno uređenje
zaštitu
okoliša,
graditeljstvo
i
imovinsko pravne poslove od 8. siječnja 2003. kao i uvid u katastarski prijavni list broj UP/I- 932/06/15-02/45 od 25. ožujka 2015.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmetni spor odnosi se na tužbu tužitelja zbog nevaljanog upisa u zemljišnoj knjizi koji upis, prema tužbenim navodima, postoji tada kada u času kad je upis bio zahtjevan za njegovu provedbu uz tvrdnju da za nastupanje pravnih učinaka takvog upisa nisu bile ispunjene pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava, odnosno tužitelj tvrdi da su predmetne nekretnina kao iz točke I. izreke uknjižene nevaljanim upisom u vlasništvo tuženika RH uz zahtjev za predaju u posjed istih.
7. Na osnovi provedenih dokaza i ocjene istih u smislu članka 8. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je pravomoćnom presudom tadašnjeg Općinskog suda u O. br. P-9/00-10 od 30. travnja 2004.g. , pravomoćnom s danom 24. studenog 2004. tužitelj stekao pravo vlasništva , između ostalog, i na "novoformiranoj kčbr. 306/6 pašnjak dražica od 840 čhv, upisana u zk.ul. 511 k.o. P.", te je naloženo zemljišno-knjižnom vlasniku Gradu O. izdavanje tabularne isprave, a što je sve razvidno iz točke II. izreke navedene presude iz spisa pod posl.br. P-9/00. Nadalje je utvrđeno, da je pod točkom III. izreke presude, tužitelj odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na Republiku Hrvatsku, kao V. tuženu, budući ista kao nevlasnik novoformirane kčbr. 306/6 nije mogla biti pasivno legitimirana.
8. Nastavno tome, tužitelj je temeljem pravomoćne i ovršne presude podnio prijedlog za upis zk.odjelu, a povodom kojeg je isti svojim rješenjem Z-1716/04 od 11. siječnja 2005.g. odbio uknjižbu prava vlasništva na kčbr. 306/6 upisane u zk.ul. br.2050 k.o. P. vlasništvo Republike Hrvatske i to iz razloga jer da je navedena čestica u zemljišnim knjigama upisana u površini od 72 čhv, a u izreci presude da je naznačena površina od 840 čhv, s tim da po podnijetoj žalbi od strane ovdje tužitelja, u svojstvu predlagatelja, Općinski sud u O. u predmetu Z-127/05, svojim rješenjem od 26. ožujka 2007.g., usvaja žalbu predlagatelja, te preinačuje pobijano rješenje na način da se dopušta uknjižba prava vlasništva na temelju presude P- 9/00-10 i to na dijelu nekretnine pod ranijom oznakom kčbr. 306/6 pašnjak dražica od 840 čhv, zk.ul. 511 k.o. P., a koji dio se sastoji od novoformiranih čestica i to kčbr. 2487/12 i 2487/13 obje upisane u zk.ul. 510 k.o. P., kao vlasništvo Grada O.. U obrazloženju se navodi da je dozvoljena uknjižba i u pogledu ove dvije novoformirane čestice, budući su iste upisane kao vlasništvo Grada O., no da su druge dvije čestice i to čkbr. 306/11 i čkbr. 306/12 upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, zbog čega je žalba u odnosu na ove dvije čestice valjalo odbiti, te potvrditi predmetno rješenje, a koje isprave su sve sadržane u spisu tadašnjeg Općinskog suda u O., posl.br. Z-1716/04, koji prileži spisu pod brojem gornjim.
9. Uvidom u spis istoga suda Z-20/00 utvrđeno je ovdje tužena Republika Hrvatska, u zemljišnoknjižnom postupku u svojstvu predlagatelja, podnijela 9. prosinca 1999.g., prijedlog protiv protustranke Grada O., za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske , između ostalog i na kčbr. 306. pašnjak u Obilju, u površini od 12 r. i 22 čhv upisanoj u zk.ul. 511 k.o. P., i to temeljem odredbe članka 3. stavka 1. mjerodavnog Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", br. 54/94. - pročišćeni tekst, 48/95., 19/98. i 105/99.) , Izvršenim uvidom u spis predmeta Z-20/00 nedvojbeno je utvrđeno da je prijedlog tuženika Republike Hrvatske pod brojem R-229/99 zaprimljen u Zemljišnoknjižni odjel tadašnjeg Općinskog suda u O., iz kojeg prijedloga proizlazi da se kčbr. 306. pašnjak u obilju u površini od 12 rali i 22. čhv. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu – dana 23. srpnja 1991. nalazila izvan granice građevinskog područja, pa stoga predlagatelj (ovdje tuženik) smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 3. stavak. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu za stjecanje prava vlasništva na ime i u korist Republike Hrvatske,te stoga predlaže da se u odnosu na predmetnu nekretninu izvrši otpis iz z.k.ul. br. 511, k.o. P.upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada O. uz istovremenu pripis u novi z.k.ul. iste k.o. Prozor na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u O. poslovni broj: Z-20/00 od dana 11. siječnja 2000. potpisano po z.k. referentici i predsjedniku suda izvršen je besteretni otpis predmetne kčbr. 306. sa vlasništva Grada Otočca ranije upisane u z.k.ul. 511. k.o. Prozor i u cijelosti se pripisuje u z.k.ul. 2050. k.o. Prozor u korist i na ime Republike Hrvatske uz napomenu da je predmetno rješenje postalo pravomoćno dana 27. veljače 2000. Dakle, predmetnim pravomoćnim rješenjem Z-20/00 od 13. siječnja 2000.g. dozvoljena je uknjižba prava vlasništva , između ostalog , i na kčbr. 306. u cijelosti u korist Republike Hrvatske, odnosno brisano je pravo vlasništva sa Grada O., a daljnjom parcelacijom kčbr. 306. za potrebe izgradnje autoceste nastale su kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12, obje neprijeporno u vlasništvu Republike Hrvatske.
10. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da je četiri godine prije no što je presuda br. P-9/00-10 od 30. travnja 2004.g. (pravomoćna s danom 24. studenog 2004.), na koju se tužitelj poziva u smislu tabularne isprave za uknjižbu na prijepor, odnosno na kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12, na predmetno zemljište valjano bila uknjižena Republika Hrvatska, a ne Grad O., koji je bio pasivno legitimiran od strane tužitelja u presudi br. P-9/00-10 od 30. travnja 2004.g. Da je tome tako proizlazi i izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige za zemljišne čestice upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 2050. k.o. P., iz kojeg proizlazi da je na kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 od 2000. godine uknjižena Republika Hrvatska.
11. Nadalje, uvidom u predmet Općinskog suda u O. poslovni broj: P-9/00 razvidno je da je presuda P-9/00-10 od 30. travnja 2004.g. temeljena na utvrđenjima iz prijavnog lista koji je sačinjen 12. svibnja 1996.g. po geometru iz "G.-M", a kojim je kčbr. 306. parcelirana na nove kčbr. i to 306/1, 306/4, 306/5 i 306/6. Novoformirana kčbr. 306/6 formirana je sa površinom od 840 čhv, koja je kao takva i unesena već i u tužbu, a potom i u u presudu
12. Međutim, iz prijavnog lista sačinjenog po Područnom uredu za katastar G., Ispostava O., iz prosinca 2004.g., (list 21-23 ovog spisa), razvidna je naznaka da je promjena nastala na zahtjev stranke kako bi se provela presuda P- 9/00-10, jer da se podudaraju čestice sa parcelacijskim elaboratom autoceste B.-Z.-D. koji je već proveden u zemljišnim knjigama, a da bi se proveo prijavni list iz 1996.g. bilo je potrebno izvršiti prenumeraciju podoznaka radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama sa stanjem u katastru zemljišta, pa da tako kčbr. 306/6 odgovaraju nove čestice i to kčbr. 306/11, kčbr. 306/12, kčbr. 2487/12 i kčbr. 2487/13 k.o. P..
13. Stoga su naknadno provedenom parcelacijom s naznakom za 'vlastito usklađivanje', prema prijavnom listu Područnog ureda za katastar G.Ispostava O.UP I 932-07/04-05/338, od kčbr. 306/6 u površini od 840 čhv, (koja čestica je bila novoformirana u numeričkom smislu kao 'rezervacija' za potrebe tužbe u predmetu P-9/00, a prema prijavnom listu od 12. svibnja 1996.g.), formirane su četiri katastarske parcele i to kčbr. 2487/12, 2487/13 upisane u k.o. P.- koje su ostale upisane kao vlasništvo Grada O., te kčbr. 306/11 i 306/12 k.o. P., koje su upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske i to temeljem rješenja Z-20/00 od 13. siječnja 2000.g., pa je s obzirom na navedeno tužitelj u svojstvu predlagatelja u odbijen sa prijedlogom za upis prava vlasništva na kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 iz razloga jer je ovršnom ispravom pasivno legitimiran bio Grad O., te se zemljišnoknjižni sud prilikom odbijanja tužiteljevog prijedoga nedvojbeno rukovodio načelom knjižnog prednika. Također, spisu zemljišnoknjižnog suda Z-1716/04 prileži izvadak iz zemljišne knjige izdan 25. siječnja 2005. godine iz kojeg izvatka proizlazi upis kčbr. 2487/12 i kčbr. 2487/13 u vlasništvu Grada O., a u pogledu kčbr. 306/11 i 306/12 upisana je Republika Hrvatska. Također, iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je sastavni dio spisa broj: Z- 127/05, a koji z.k. izvadak je izdan pod brojem: 9823/06 dana 18. prosinca 2006. proizlazi da je na kčbr. 2487/12 i na kčbr. 2487/13 uknjižen Grad O., dakle i nakon više od jedne godine dana od otvaranja za autoceste A1 – 2005. godine.
14. Iako prednja utvrđenja proizlaze iz izvršenog uvida u javne isprave koji prileže spisu i u koje parnični sud nije imao razloga posumnjati, prihvaćen je dokaz za saslušanjem svjedoka i to J.M., voditeljice Zemljišnoknjižnog odjela
ovog suda u O., kao i svjedoka I.Ž, voditelja Područnog ureda za
katastar G., Ispostava O.. Iz iskaza svjedokinje J.M.,
voditeljice Zemljišnoknjižnog odjela ranijeg Općinskog suda u O., sada Stalne službe ovog suda u O. utvrđeno da je svjedokinja izvršila uvid u zemljišnoknjižne predmete odnosne na predmetni slučaj te da je na utuženoj nekretnini bila upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske još 2000.godine i to temeljem prijedloga Republike Hrvatske, a u svojem iskazu svjedokinja potvrđuje da se u navedenom zemljišnoknjižnom odjelu sve plombe vode kronološki i da se tako i rješavaju. Ista potvrđuje da je osobno potpisala rješenje Z-20/00 od 13. siječnja 2000. i da je predmetni upis proveden u korist RH u zemljišne knjige još 13. siječnja 2000.
15. Također, iz iskaza svjedoka I.Ž.voditelja Područnog ureda za katastar G., Ispostava O.koji je u toj Ispostavi bio zaposlen od 1. veljače 2004. u bitnom je utvrđeno da je čest slučaj bio da su u bivšoj državi SFRJ fizičke osobe uzurpirale jedan dio općeg dobra upisanog kao društveno vlasništvo i da bi stoga bili evidentirani u katastarskom operatu uz napomenu da su isti plaćali porez po katastarskom prihodu, no prema podacima iz spisa tužitelj nije bio evidentiran kao vanknjižni vlasnik na prijeporu. Svjedok je podrobno opisao upravni dio postupka koji se odnosi na postupanje u katastru i to u pogledu postupka koji je prethodio stjecanju vlasništva na nekretninama koje bi nastale parcelacijom čestice. Naime, svjedok iznosi da su u katastru zaprimali prijamne listove od individualnog geodeta i to prijavni list za katastar i za zemljišne knjige s kopijom katastarskog plana, dok je posjedovni list morao odgovarati podacima u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama. Nadalje isti navodi da se u katastru za elaborate za prethodnu provedbu vršila numerička rezervacija zemljišnih čestica i to pretežito sa takvim zahtjevima u građevinskim područjima, a prema tada mjerodavnom pravilniku kako je bilo i propisano. Posebno na upit zz tuženika i to na pitanje od čega polazi privatni geodet iz tvrtke "G. M." kada radi elaborat i daje nove podoznake česticama, a koji elaborat se odnosi na prethodnu provedbu, svjedok navodi da u vrijeme kada je taj geodet sačinjavao prijavni list za potrebe parničnog postupka te je označio kao novoformiranu kčbr. 306/6, s tim da u to vrijeme nije bilo rezervacije za numeričke oznake novoformiranih čestica, dok su nasuprot tom vremenu ovlašteni geodeti danas dužni napraviti usklađenje po numeričkim oznakama prema obliku i površini zemljišta, a poglavito kada se radi o novoformiranim česticama i česticama koje se cijepaju, no svjedok pri tom ima saznanja da je u vrijeme sačinjavanja prijavnog lista (1996.), konkretni geometar imao registriran obrt i da je s obzirom na svjedokova saznanja, a iz svjedoku nepoznatih razloga geometar napravio omašku što nije pristupio usklađenju predmetnih katastarskih čestica na naprijed opisani način, pri čemu ističe da je sad u pogledu izmjere drugačija situacija, više normirana i da su danas isključivo ovlašteni geodeti licencirani i u mogućnosti izraditi parcelaciju odnosno parcelacijski elaborat. Pri tome naglašava da se parcelacijski elaborat izrađuje za potrebe provedbe promjene broja, položaja, oblika i načina uporabe i površine katastarske čestice u katastarskom operatu, a isto treba biti usklađeno i u nadležnom z.k.odjelu. Pored navedenog, tvrdi da parcelacija predstavlja upravni postupak jer je rezultat parcelacije osnivanje novih katastarskih čestica i da su se, dok nisu bili ustrojeni uredi ovlaštenog ing. geodezije, prije 1997., geodetski elaborati ovjeravali u uredu za katastar, nakon čega bi išli na provedbu u zemljišno-knjižne odjele, no da su stranke u okviru nadležnosti katastra u upravnom postupku uvijek imale pravo žalbe na navedeno rješenje i to u roku od 15 dana.
16. Na prednje okolnosti saslušan je i tužitelj J.B, koji navodi da je predmetnu nekretninu i to kčbr. 306/6 upisanu u k.o. P. stekao po osnovi dosjelosti u odnosu na Grad O., s tim da je 1996. izvansudski sa privatnim geodetom izašao na teren te da je te 1996. napravljen elaborat, a s obzirom da se radilo o zemljišnoj čestici veće površine, da je geodet izvršio parcelaciju predmetne čestice u dijelu njegovog posjedovnog uživanja, kao da je i ta novoformirana čestica numerički naznačena kčbr. 306/6, a da se dijelom sastoji od kčbr. 306, a dijelom od kčbr. 2487 u ukupnoj površini od 844 čhv. U pogledu upravnog postupka i zaprimanja geodetskog elaborata smatra da je došlo do omaške, jer njegov elaborat nije proveden što je i prouzročilo predmetni spor. Na upit da li se na osnovi pravomoćne presude koja je postala pravomoćna 24. studenog 2004. uz odgovarajući prijedlog pokušao uknjižiti u zemljišne knjige, isti navodi da nema podrobnijih saznanja o prijamnom listu za predmetnu česticu, ali da je od angažiranog geodeta čuo da je prijavni list dostavljen u katastar, s tim da je od z.k. referentica u O. na upit dobio usmeni odgovor da predmetno nije moguće provesti, jer su u vrijeme kada je isti pitao za to formirane četiri čestice evidentirane - pod novim brojem. Na upit da li je u vrijeme kada je pristupio izvršenju odnosno uknjižbi pravomoćne presude imao profesionalnog punomoćnika, isti se očituje da nije imao profesionalnog punomoćnika, a na daljnji upit da li se pismeno obraćao nadležnom Uredu za katastar s obzirom da se prethodno radilo o upravnom postupku, isti se očituje da je tada imao smrtni slučaj u obitelji, pa da je samo službenice pitao usmeno i neformalno o tome i da zbog smrtnog slučaja nije postupao niti u upravnom postupku, a niti zemljišno-knjižnom postupku. Na daljnji upit, s obzirom na okolnost da je presuda na koju se isti poziva bila pravomoćna 24. studenog 2004., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 1. travnja 2008. tužitelj se očituje da je predmetno zemljište, u međuvremenu, uslijed brze izgradnje autoceste (autocesta A1 službeno je otvorena 2005.), bilo u značajnoj mjeri devastirano, s tim da opet ističe smrtni slučaj u obitelji koji ga je jako pogodio te da je nakon toga nešto manje od 4 godine od ishođenja presude podnio predmetnu tužbu.
17. Pri ocjeni dokaza sud je svoju vjeru poklonio izjavi svjedokinje J.M. , na osnovi čijeg iskaza je utvrđeno da su utužene nekretnine, odnosno novoformirane čkbr. 306/11 i 306/12, upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske 2000. godine na prijedlog tužene RH kao predlagatelja, koji upis je valjano proveden dana 13. siječnja 2000.godine, s tim da je tužitelj u odnosu na Republiku Hrvatsku kao V. tuženu u presudi posl. br. P-9/2000-10 od dana 30. travnja 2004. odbijen sa tužbom kao neosnovanom. Nastavno tome, po ocjeni parničnog suda vjerodostojan je i okolnosan iskaz svjedoka I.Ž., dok je iskaz tužitelja J.B. potvrdio zaključak suda da tužitelj, izvjesno uslijed ozbiljnih osobnih životnih problema,propustio u svojstvu stranke u upravnom postupku pred tadašnjim Uredom za katastar poduzimati niti jednu službenu radnju (primjerice podnio žalbu u tom upravnom postupku), dok je isti u pogledu uknjižbe prijepora u zemljišnoknjižnom odjelu odbijen sa valjanim obrazloženjem sa prijedlogom za upis prava vlasništva na čkbr. 306/11 i 306/12 iz razloga jer se ovršna isprava odnosila na Grad O., te se nadležni zemljišnoknjižni sud prilikom odbijanja tužiteljevog prijedoga nedvojbeno rukovodio načelom knjižnog prednika, odnosno upisane Republike Hrvatske, različite pravne osobe od tuženika Grada O. u predmetu tadašnjeg Općinskog suda u O. posl. br. P-9/2000.
18. Za istaći je da je za rješavanje ovog predmeta irelevantna provedena parcelacija za potrebe gradnje autoceste, pa i parcelacija prema prijavnom listu geodetskog obrta "G.M." od 12. svibnja 1996.g., a na temelju koje je donesena presuda P-9/00, budući sve te čestice koje su nastale prijavnim listovima, nisu ništa drugo do dijelovi ranije kčbr. 306 k.o. P., s novim podoznakama, a na predmetnu zemljišnu česticu tužena Republika Hrvatska upisana je vlasnicom 13. siječnja 2000.g. Iz prednjeg proizlazi da je tužena postala vlasnicom čkbr. 306 k.o. P., prije no što je navedena nekretnina prijavnim listom cijepana u predmetu Z-813/04 koji prijedlog je zaprimljen 26. travnja 2004.g., dok je presuda P-9/00 stekla svojstvo pravomoćnosti nakon provedene parcelacije, koja je provedena dana 3. kolovoza 2004.g., dok je predmetna presuda postala pravomoćna 24. studenog 2004.
19. Isto tako, valja naglasiti da je kčbr. 306/6 pašnjak dražica od 840 čhv, koja je i novoformirana prema prijavnom listu od 12. svibnja 1996.g., isključivo radi vođenja parničnog postupka pod br. P-9/00 , te bi prijavni list i bio proveden samo pod uvjetom usvajanja tužbenog zahtjeva, pa je očito da je u konkretnom slučaju riječ da je čkbr. 306/6 označena kao novoformirana pod određenim uvjetom, kao 'rezervacija' za parnični postupak, a nedvojbeno je da je naknadno došlo do nove parcelacije kčbr. 306., što je okolnosno u svom iskazu naglasio i svjedok I.Ž.
20. Međutim, upravni postupak parcelacije zemljišta, kao niti njezino vrijeme, niti razlog, ne može biti temelj za stjecanje vlasništva, pa prema tome čak i da je proveden prijavni list od 12. svibnja 1996.g., upis tužene, odnosno Republike Hrvatske bi se odnosio i na čestice nastale tim prijavnim listom.
21. Ovaj parnični sud prihvatio je dokazni prijedlog tuženika te je izvršen uvid u u cjelokupni parnični spis poslovni broj P-974/09 iz sadržaja kojeg spisa proizlazi da je tužitelj J.B. odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i to presudom ovog suda poslovni broj P- 974/2009 od dana 11. travnja 2012. sa tužbenim zahtjevom za predajom u posjed kčbr. 2487/12 i kčbr. 2487/13, s tim da je predmetna prvostupanjska odluka potvrđena od strane Županijskog suda u Gospiću pod brojem Gž-1630/2012 od dana 19. ožujka 2013. Predmetni zahtjev ovdje tužitelja za predajom u posjed navedenih zemljišnih čestica je odbijen s obzirom na utvrđenje suda da je do donošenja pravomoćne presude Općinskog suda u Otočcu posl. br. P-9/00 od 30 travnja 2004. kao vlasnik kbr.306/6 iz koje su nastale kčbr. 2487/13 i kčbr. 2487/12 bio upisan Grad O., s tim da je u zemljišnim knjigama od strane tužitelja izostala zabilježba tog spora. Tako iz razloga presude proizlazi utvrđenje suda da tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije imao razloga posumnjati da bi te čestice bile u vlasništvu fizičke osobe, pa stoga sud smatra da je tuženikov status poštenog graditelja nesporan, dok je po ocjeni suda tvrdeći da se predmetno zemljište nalazi u njegovom stvarnom vlasništvu i posjedu - tužitelj nepošten vlasnik, jer je u tom slučaju trebao zabraniti gradnju poštenom graditelju, a ne čekati s tužbom i bez zabilježbe o sporu u zemljištu u zemljišnim knjigama da autocesta A1 ne bude dovršena, kao u konkretnom slučaju. Iz obrazloženja također proizlazi da tuženik nije mogao pozvati tužitelja da sudjeluje u postupku izvlaštenja, jer se isti nije nigdje spominjao kao vlasnik predmetnih nekretnina, a tuženik u vrijeme izgradnje autoceste i u vrijeme njenog projektiranja i pribavljanja imovinsko-pravne dokumentacije, nije znao, niti je morao znati za spor koji se vodi kod tadašnjeg Općinskog suda u O.. U pravomoćnoj odluci se nadalje navodi da je tužitelj mogao znati da se trasa proteže i preko njegovih čestica, no da isti nije ništa poduzimao da se takva gradnja zabrani, pa da se stoga tuženik smatra poštenim graditeljem. Isto tako, sud je pri donošenju odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu imao u vidu da se radi o autocesti kao općem dobru na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva, a niti druga stvarna prava sukladno članku 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), kao i da ne postoji pravna osnova prema kojem bi se moglo naložiti uklanjanje izgrađene autoceste kao općeg dobra.
22. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. u tom parničnom postupku posebno ustraje na utvrđenju, koje je prihvaćeno od strane prvostupanjskog suda i to uvidom u javne isprave, da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. vodeći se načelom povjerenja u zemljišne knjige ishodio rješenje o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta broj: UP/I-943-01/02-01/07 od 8. siječnja 2003. koje rješenje je postalo pravomoćno dana 29. siječnja 2003., kao i da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. ishodio i rješenje o izdvajanju šuma broj: UP/I-943-01/02-01/06 od 10. siječnja 2003. koje je postalo pravomoćno 31. siječnja 2003. čime je predmetno zemljište postalo opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, s tim da je sukladno članku 2. tada mjerodavnog Zakonu o javnim cestama ("Narodne novine", br. 180/04), propisano da javne ceste predstavljaju opće dobro i da se na njima nije moglo stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, a tako i u skladu s člankom 3. stavak 2. ZV. Kao i u obrazloženju presude, predstavnik Hrvatskih autocesta d.o.o. ističe da tuženik nije bio u mogućnosti pozvati tužitelja da sudjeluje u postupku izvlaštenja od 2000. do 2003. jer isti nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik zemljišnih čestica koje su bile predmetom izvlaštenja, tvrdeći da je ovdje tužitelj svojim nemarnim postupanjem sebe doveo u situaciju da ne sudjeluje u postupku izvlaštenja jer iako tvrdi da prijepor posjeduje 20 do 30 godina, nije izvršio uknjižbu vlasništva na svoje ime u vrijeme kad je tuženik sa povjerenjem u zemljišne knjige pribavljao dokumentaciju za izgradnju autoceste.
23. Nastavno je na navedenu presudu Županijskog suda u G. poslovni broj Gž-1630/2012 od dana 19. ožujka 2013., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj: P-974/2009 od dana 11. travnja 2012. , izjavljena revizija od strane tužitelja koja je odbačena kao nedopuštena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2793/13-2 od dana 14. prosinca 2016. Naime, iz predmetne revizijske odluke proizlazi da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za predajom u posjed utuženih nekretnina, pri čemu se u odluci navodi da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. u trenutku gradnje autoceste bio u uvjerenju da je vlasnik spornih nekretnina Grad O., s tim da tužitelj nije u vrijeme gradnje autoceste pokušao na bilo koji način dati do znanja, primjerice zabilježbom spora, da polaže pravo vlasništva na navedenim nekretninama, odnosno kčbr. 2487/13 šuma sa 226 čhv. , niti je tražio zabranu bilo kakve gradnje dok autocesta A1 na tom dijelu nije bila dovršena. Isto tako, u revizijskoj odluci VSRH navodi se da tuženik nije imao saznanja da bi tužitelj polagao pravo na vlasništvo utuženih nekretnina zbog čega nije niti bio uključen u postupak izvlaštenja. Parničnom predmetu ovog suda broj: P- 974/09 prileži i odluka Ustavnog suda RH broj U-III-1254/2017 od 17. svibnja 2017. prema kojoj odluci je odbačena ustavna tužba tužitelja koju je podnio protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2793/13-2 od 14. prosinca 2016.i to zbog nepostojanja postupovnih pretpostavki za njenu dopuštenost.
24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva da je nevaljan i bez pravnog osnova zemljišnoknjižni upis kčbr. 2586 Autocesta s površinom 322593 m2 u A-I u z.k.ul. 2413 k.o. P., za koji tužbeni zahtjev je dopuštena objektivna preinaka tužbe, koja je uređena podneskom od dana 4. siječnja 2022., tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz o nevaljalosti predmetnih upisa. Tužitelj naime u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I., zahtjeva da sud pod prijetnjom ovrhe naloži tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju J.B. preda u isključivi posjed kčbr. 306/11 pašnjak sa 405 čhv., te kčbr. 306/12 pašnjak sa 102 čhv., te kčbr. 2487/13 šuma sa 226 čhv., sve k.o. P. Iz izvršenog uvida u povijesni izvadak za predmetne nekretnine proizlazi da iste predstavljaju dio novoformirane kčbr. 2586. upisanu u zk.ul. 2413. u naravi autocesta sa 322583 m2, s tim da je na osnovi naprijed provedenih dokaza u pogledu kčbr. 306/11 i kčbr. 306/12 utvrđeno da je tuženik od 2000. valjano upisan kao vlasnik istih, dok je u vrijeme ishođenja prostorno – planske dokumentacije za izgradnju autoceste 2003. kčbr. 2487/13 bila upisana kao vlasništvo Grada O. i kao takva predmetna je zemljišna čestica izvlaštena za potrebe izgradnje autoceste.
25. Sud je na osnovi svih naprijed navedenih razloga prihvatio prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije koji prigovor je istaknut od strane tuženika RH u odnosu na zemljišne čestice kao iz točke I. tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što za podnošenje stvarnopravne tužbe kojom isti zahtjeva brisanje nevaljane uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja ima ovlast samo osoba koja je bila upisana kao nositelj - prednik knjižnog prava na tim zemljišnim česticama što u konkretnom slučaju izostaje, uz napomenu da bi bio osnovan i prigovor zastare jer bi oštećeni nositelj - prednik knjižnog prava, što pak nedvojbeno ne proizlazi iz statusa tužitelja, bio dužan podnijeti brisovnu tužbu u roku od tri godine od dana kada je zahtjevan, odnosno proveden nevaljani upis.
26. Valja istaći da je sud izvršenim uvidom u pravomoćnu presudu P- 974/2009 od dana 11. travnja 2012.ovog suda, kojom je tužitelj odbijen za predajom u posjed, između ostalog, kčbr. 2487/13 koja predstavlja i predmet ovog spora zaključio da tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. tijekom 2003. pri ishođenju dokumentacije za izgradnju autoceste nije imao razloga posumnjati da bi ta zemljišna čestica bila u vlasništvu fizičke osobe, pa stoga sud smatra da je status Hrvatskih autocesta d.o.o. kao poštenog graditelja nesporan, dok je po ocjeni suda tvrdeći da se predmetno zemljište nalazi u njegovom stvarnom vlasništvu i posjedu - tužitelj nepošten vlasnik, jer je u tom slučaju trebao zabraniti gradnju poštenom graditelju, a ne čekati s tužbom, i uz to bez zabilježbe o sporu u zemljišnim knjigama - sve dok autocesta A1 ne bude dovršena, kao u predmetnom slučaju, uz napomenu da je presuda na koju se tužitelj poziva postala pravomoćna 24. studenog 2004., dok tužitelj predmetnu tužbu podnosi 1. travnja 2008.
27. Budući iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da su Hrvatske autoceste d.o.o. tijekom 2003. ishodile sve potrebne zemljišno-knjižne isprave i ostalu prostorno-plansku dokumentaciju za izgradnju autoceste, isto dovodi ovaj parnični sud do zaključka da niti Hrvatske autoceste d.o.o., a niti tuženik nisu bili u mogućnosti pozvati tužitelja da sudjeluje u postupku izvlaštenja, jer se tužitelj nije nigdje navodio kao vlasnik predmetne nekretnine, a Hrvatske autoceste d.o.o., kao niti tuženik u vrijeme izgradnje autoceste i u vrijeme njenog projektiranja i pribavljanja dokumentacije, nisu znale, niti su morali znati za spor koji se vodi kod tadašnjeg Općinskog suda u O.. Nasuprot tome, upravo je tužitelj mogao znati da se trasa autoceste proteže i preko zemljišne čestice za koju tvrdi da je njegovo vlasništvo, no tužitelj, što je utvrđeno i u ovom postupku, nije ništa poduzimao da se takva gradnja zabrani, pa se stoga tuženik smatra poštenim graditeljem u pogledu kčbr. 2487/13 šuma sa 226 čhv, kao dijela novoformirane kčbr. 2586, upisane u k.o. P.. Isto tako, sud je pri donošenju odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu u pogledu navedene kčbr. 2487/13, kao dijela novoformirane kčbr. 2586. upisane u k.o. P. imao u vidu da se radi o autocesti kao općem dobru na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva, a niti druga stvarna prava sukladno odredbama Zakona o javnim cestama i članku 3. ZV, kao i da ne postoji pravni osnov prema kojem bi se moglo naložiti uklanjanje izgrađene autoceste kao općeg dobra – predajom u posjed tužitelju. Jednako tako, donošenjem rješenja o izvlaštenju od dana 10. siječnja 2003. (pravomoćno 31.siječnja 2003.), izvlaštene predmetne zemljišne čestice pod autocestom postale su opće dobro u javnoj uporabi, pa već nakon tog datuma tužitelj nije bio u pravnoj mogućnosti steći pravo vlasništva nad prijeporom po niti jednoj osnovi, sukladno odredbi članka 2. stavak 1. u svezi članka 80. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 65/02), a u sukcesiji propisa istovjetno je određeno i člankom 3. u svezi članka 76. stavak.1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10) te mjerodavnom odredbom članka 3. stavak 2. u svezi članka 141. stavak 2. Zakona o cestama (84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21), koji propis je sada na pravnoj snazi. Isto tako, nesporno je utvrđeno da su predmetne nekretnine još od 2003. godine, na osnovi rezultata postupka izvlaštenja, po svom statusu postale opće dobro u javnoj uporabi, na kojima je izgrađena autocesta otvorena za prometovanje od 2005. godine. Dakle, na javnim se cestama, kao u predmetnom slučaju, ne može se stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, pa tako niti predmetnim stvarnopravnim zahtjevom - u odnosu na zemljišne čestice koje su predmet ovog spora, odnosno kčbr. 306/11, kčbr. 306/12 i kčbr. 2586. upisane u k.o. P., pa stoga nije osnovan niti dio tužbenog zahtjeva za predajom u posjed istih.
28. U odnosu na stvarnopravni zahtjev tužitelja koji se prema tužbenom navodu odnosi na nevaljani knjižni upis, valja naglasiti da je tijekom postupka na pravnu snagu je stupio novi Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, dalje: ZZK/19), prema kojem je u odredbi članka 241. propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13,108/17, dalje: ZZK/96).
29. U predmetnom slučaju uslijed prihvaćenog prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, sud je zaključio da je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev iz točke I., sve u skladu s člankom 129. ZZK/96. Pored navedenog, sud na osnovi provedenog dokaznog postupka nije utvrdio da je u konkretnom slučaju nevaljan i bez pravnog osnova upis prava vlasništva u korist tužene na kčbr. 306/11 i 306/12, kao i novoformirane kčbr. 2586 za potrebe izgradnje autoceste A1. Nasuprot tome, utvrđenje je ovog suda da su svi naprijed navedeni upisi provedeni sa stvarnim pravnim stanjem nekretnina, za čiju su provedbu bile ispunjene pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom, sukladno članku 120. i članku 121. ZZK/96, pa je stoga tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kao iz točke I. izreke presude.
30. Zaključno, alternativna ovlast oslobođenja tuženika od obveze iz točke. II. izreke ne predstavlja tužbeni zahtjev, već građanskopravnu ponudu tužitelja tuženiku o kojoj sud nije u mogućnosti raspravljati, a budući je tužitelj odbijen sa osnovnim tužbenim zahtjevom iz točke I., to nisu ispunjene pretpostavke za odluku o takvoj vrsti ponude u smislu članka 327. ZPP-a
31. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u svezi članka 154.a. ZPP-a i članka 163. ZPP-a te je tuženiku kao prijeko potreban priznat trošak zastupanja po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika u G., sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 – ispravak i 107/15, dalje OT). Priznati troškovi zastupanja tuženika odnose se na sastav odgovora tužbu od 22. siječnja 2010. (Tbr. 8 /1 – 250 bodova), zastupanja na ročištu dana 27. siječnja 2010. (Tbr. 9/1 – 250 bodova), zastupanja na ročištu dana 20. listopada 2010,. (Tbr. 9/1-250 bodova), zastupanja na ročištu od dana 18. travnja 2011. (Tbr.9/1-250 bodova), zastupanja na ročištu od dana 26. rujna 2014. (Tbr. 9/1-250 bodova), zastupanja na ročištu od dana 30. studenog 2021.. (Tbr. 9/1-250 bodova), zastupanja na ročištu od dana 14. siječnja 2022. (Tbr. 9/1-250 bodova), što ukupno iznosi 1750 bodova. Imajući u vidu vrijednost jednog boda od 10,00 kuna prema Tbr. 50 OT, tuženiku je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 17.500,00 kuna. Zaključno, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen je u cijelosti, jer je tuženik u cijelosti uspio u parnici, sve sukladno s naprijed citiranim odredbama ZPP-a.
32. Na osnovi iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Gospiću, 13. travnja 2022.
S u d a c:
Žana Vlainić
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj - putem punomoćnika
2. Tuženik – putem zamjenice ODO G., Građansko-upravni odjel
Broj zapisa: eb30a-6b0ef
Kontrolni broj: 01407-b9f4f-ae3f5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽANA VLAINIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
