REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 P-407/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari 1. tužiteljice Lj. L. iz Z., OIB: … i 2. tužitelja M.-D. L. iz M. B., OIB:… oboje zastupani po punomoćnici I. Š., odvjetnici, protiv tužene V. A. iz Z., OIB:… koju zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O. d. P. i P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2022., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 čm, u naravi soba, koji se nalazi u zgradi u …Z., upisanoj u z.k. ul. … k.o. G. Z. jest vlasništvo tužitelja Lj. i R. L. iz Z., ...

Nalaže se tuženici V. A. da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 čm, u naravi soba, a koji se nalazi u zgradi u …Z., upisanoj u z.k. ul. … k.o. G. Z. vrate vlasnicima Lj. i R. L. u vlasništvo i posjed."

II Nalaže se tužiteljima da tuženoj nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 30.312,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 13. travnja 2022. do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

u roku od 15 dana.

tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena,

Obrazloženje

1. Prvotužiteljica i pravni prednik drugotužitelja R. L. u tužbi navode da su suvlasnici zgrade u Z. upisanoj u z.k. ul. … k.o. G. Z.. Ističu da su tužene V. A. i M. M. također suvlasnice navedene zgrade. Navode da su tužene nepoznatog dana prije nekoliko godina uzurpirale vlasništvo tužitelja na dijelu navedene zgrade na način da su probile zid na dijelu podruma, u naravi soba površine oko 20 m² i izbile dovratak i vrata te nastalu rupu zazidale. Na taj način su prisvojile vlasništvo tužitelja i ne priznaju tužiteljima vlasništvo nad dijelom podruma, u naravi soba površine oko 20 m². Stoga predlažu da sud utvrdi da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 m², u naravi soba koji se nalazi u navedenoj zgradi jest vlasništvo tužitelja. Također predlaže da sud naloži tuženima da sjeverozapadni dio podruma površine oko 20 m², u naravi soba koji se nalazi u navedenoj zgradi vrate vlasnicima u vlasništvo i posjed.

2. Prvotužena u odgovoru na tužbu ističe da je drugotužena M. M. umrla prije podnošenja tužbe, pa predlaže tužbu odbaciti u tome dijelu. Osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti, te činjenične navode iz tužbe. Ističe da je točno da je tuženica bila suvlasnica predmetne nekretnine, ali nije točno da je na bilo koji način uzurpirala vlasništvo tužitelja. Kako tužena više nije suvlasnica predmetne nekretnine ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je svoj suvlasnički dio nekretnine (10/40) otuđila ugovorom o kupoprodaji zaključenim 12. travnja 2013. s M. H. kao kupcem. Navodi kako je uvidom u e izvadak razvidno da su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine (svaki u 10/40 djela), te im to nitko ne spori pa je očito da isti nemaju pravni interes tražiti od suda utvrđenje vlasništva na dijelu nekretnine upisane u z.k.ul. … k.o. G. Z.. Navodi da predmetna nekretnina nije etažirana, a prema važećim propisima „dio podruma“ ne može biti samostalni predmet vlasništva, a tužitelji su ukoliko su smatrali da je potrebno urediti međuvlasničke odnose mogli svoja prava štititi u izvanparničnom postupku. Tužena ističe da prilikom izvršavanja vlasničkog posjeda na navedenoj nekretnini niti na koji način nije postupala na štetu tužitelja, već je u svemu postupala prema prethodnom dogovoru sa suvlasnicima. Također ističe da predmetni tužbeni zahtjev kako je postavljen nije razumljiv i nije podoban za ovrhu.

3. Kako je doista tužena M. M. umrla prije podnošenja tužbe 15. rujna 2008., što je sud utvrdio provjerom u sustavu JRO MUP-a, sud je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama posl. br. 161 P- …/.. odbacio tužba tužitelja protiv tužene M. M.

4. Kako je prvotni drigotužitelj R. L. umro tijekom ovog postupka, to su postupak kao nasljednici preuzeli Lj. L. i M.-D. L. kao nasljednici tužitelja R. L. (L.).

5. Tužitelji tijekom postupka navode da je u zemljišnim knjigama nekretnina zk.č. br. …/.. dvorište u … 2 površine 163,2 čhv ili 587 m² (zk. tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u G. ulici 2 (zk tijelo A2 (dva), sve upisano u zk. ul. broj …k.o. G. Z. upisana je kao vlasništvo prvotužiteljice u 10/40 dijela, drugotužitelja u ukupno 10/40 dijela (2 puta po 5/40 dijela), tužene u ukupno 15/40 dijela (5/40 i 10/40 dijela), te pokojne M. M. u 5/40 dijela. M. M. je umrla 15. rujna 2008. Ista je majka od tužene V. A.. Prema saznanju tužitelja iza iste do današnjeg dana nije provedena ostavina, iako je ista suvlasnik prethodno opisane nekretnine. Iako tužena navodi da je ugovorom o kupoprodaji od 12. travnja 2013. prodala 10/40 dijela predmetne nekretnine M. H. predmetni ugovor do današnjeg dana nije provela u zemljišnim knjigama. Stoga je tužena i nadalje vlasnik 5/40 dijela predmetne nekretnine, te je u posjedu iste, a ujedno je vanknjižni vlasnik dodatnih 5/40 dijela predmetne nekretnine kao zakonska nasljednica iza svoje majke pokojne M. M. Prema saznanju tužitelja predmetnih 10/40 dijela nekretnine kojim je raspolagala tužena u naravi predstavlja stan u prizemlju, dok tužiteljica (vjerojatno se misli na tuženu) i nadalje živi u podrumu predmetnog objekta. Drugotužitelj navodi da je svoj suvlasnički dio nekretnine (5/40 dijela) stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po javnom bilježniku K. V. iza svoga oca pokojnog R. L., a preostalih 5/40 dijela temeljem ugovora o darovanju od svoje majke Lj. L. (prvotužiteljice). Tužitelji navode da su Lj. i R. L. (misli se na L.) 1/2 dijela (ukupno 20/40 dijela) predmetne nekretnine stekli temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. studenog 1966. sklopljenog sa P. i M. K. kao prodavateljima. Ističu da je u predmetnom ugovoru navedeno da 1/2 dijela predmetne nekretnine u naravi predstavlja jedan trosobni komforni stan u prvom katu, jedna podrumska prostorija i cijeli tavanski prostor sa ulazom zasebnim stubištem sa K. ulice, jedna garaža u dvorištu kuće (uže) odnosno širine 2,75 m i dužine 8 m (nedovršene). Pravni prednici tuženice pokojni S. i M. M. su prethodno sa P. i M. K. 9. listopada 1963. sklopili ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade kojim su utvrdili kome će što pripasti u budućem objektu. Točkom II. predmetnog ugovora utvrđeno je da S. i M. M. pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini, tj. trosobni stan u prizemlju sa ulazom iz …, dve podrumske prostorije do …, te pravo zajedničkog korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, a isto tako im pripada korištenja predbašće uz … i … do stubišta razmjerno udjelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže sa nesmetanim prolazom do garaže, a P. i K. K. pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini tj. jedan trosobni komforni stan u prvom katu sa ulazom iz …, jedna podrumska prostorija do dvorišta sa ulazom sa stubišta koje vodi u prvi kat i tavan, te pravo zajedničkog korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, kao i cijeli tavan, a isto tako im pripada korištenje predbašće uz K. ulicu od stubišta dalje razmjerno dijelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže. Dakle ističu da je pravnim prednicima tužitelja pripala jedna podrumska prostorija, a koju prostoriju je bespravno uzurpirala tužena iako su njeni pravni prednici dogovorili drugačije sa pravnim prednicima tužitelja. Navode da je nesporno da, prije nego što su Lj. i R. L. (misli se na L.) kupili 1/2 dijela predmetne nekretnine, od strane stalnog sudskog vještaka I. G. sačinjen 31. listopada 1966. nalaz, mišljenje i procjena građevne vrijednosti izvršenih radova na zgradi u Z., a na stranici 4. nalaza u dijelu u kome se navodi sadržaj zgrade kod opisa podruma stoji: oko 3/4 dijela podruma kojeg je vlasnik S. i M. M. uređen je stambeni prostor koji ima dvije sobe, kuhinju, kupaonu sa WC-om i hodnik. Stan ima zaseban ulaz sa …. Preostali dio podruma (sjeverozapadni) površine oko 20 m² pripada i vlasništvo je P. i M. K.. Pristup u taj dio podruma koji služi vlasnicima u gospodarske svrhe je iz stubišta situiranog uz K. ulicu, kojim vlasnici P. i M. K. dolaze u svojim trosobni stan u prvom katu i na tavan. Stoga tužitelji smatraju da je nedvojbeno utvrđeno da podrumska prostorija od 20 m² pripada pravnim prednicima tužitelja. Tužena je po mišljenju tužitelja bespravno uzurpirala tužiteljima predmetnu podrumsku prostoriju od 20 m² na način da je ogradila predmetnu podrumsku prostoriju pregradnim zidom te pripojila dijelu podruma koji već koristi. Tužitelji su također preinačili tužbeni zahtjev na način da predlažu na da sud naloži tuženoj da tužiteljima preda u posjed slobodnog od stvari i osoba uzurpirani dio nekretnine zk.č.br. 4821/131 dvorište u … površine 163,2 čhv ili 587 m² (zk. tijelo A1 (jedan), na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada u … (zk tijelo A2 (dva), sve upisano u zk. ul. broj 16750 k.o. G. Z., a koji uzurpirani dio u naravi predstavlja podrumsku prostoriju u sjeverozapadnom dijelu podruma površine cca 20 m², koja prostorija je prije građevinskih radova predstavljala sastavni dio stana tužitelja, i to na način da ukloni pregradni zid, a koji uzurpirani dio i način uklanjanja pregradnog zida će se specificirati po provođenju građevinskog vještačenja. Predlažu i da sud naloži tuženoj da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Tužena se prije upuštanja u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Ističe da su tužitelji prvobitno postavili tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva i povrat posjeda stvari, a nakon što se tužena upustila u raspravljanje tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev zahtijevajući povrat posjeda uzurpiranog dijela nekretnine uklanjanjem pregradnog zida na način koji će specificira tijekom postupka. Stoga smatra da je prvobitna tužba za utvrđenje prava vlasništva povučena, te se ne protivi povlačenju. Ukoliko sud dozvoli preinaku tužbenog zahtjeva tada u cijelosti osporava navode podneska tužitelja od 17. rujna 2018. Ukoliko sud dopusti preinaku tužbe tužena postavlja i protutužbeni zahtjev. Navodi da je nesporno da predmetna nekretnina nije etažirana, te da prema važećim propisima „dio podruma“ ne može biti samostalni predmet vlasništva, a tužitelji su ukoliko su smatrali da je potrebno urediti međuvlasničke odnose mogli svoja prava štititi u izvanparničnom postupku. Smatra da tužitelji nisu ovlašteni tražiti od tužene predaju posjeda budući da su tužitelji zajedno sa tuženom i M. H. suvlasnici cijele predmetne nekretnine (pa i spornog prostora u podrumu). Također ostaje kod prigovora nedostatka pasivne legitimacije jer da su predmetnom tužbom trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, pa tako i M. H. kao suvlasnica 10/40 dijela predmetne nekretnine. Tužena ističe da prilikom izvršavanja vlasničkog posjeda na navedenoj nekretnini na nikoji način nije postupala na štetu tužitelja, već je u svemu postupala prema prethodnom dogovoru sa svim suvlasnicima. Međutim, tužitelji su uzurpirali vlasništvo tužene na način da su tavanski prostor predmetne građevine neovlašteno prenamijenili u stambeni prostor. Ističe da je tužiteljima poništeno rješenjem kojim je prethodno bila odobrena adaptacija tavanski prostor u stambene svrhe, te je odbijen zahtjev za adaptaciju prostora u stambene svrhe rješenjem Skupštine grada Z., Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku broj UP/II-256/1973 od 26. veljače 1973. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da su suvlasnici međusobno ugovorom utvrdili raspored korištenja stambenog prostora u Z. i podjelu posjeda, ali ne tako da bi jedan od suvlasnika mogao vršiti takve promjene na objektu koje suštinski mijenjaju namjenu ili postojeći način korištenja prostora u zgradi. Unatoč tome tužitelji su bez potrebnih suglasnosti i protivno postojećem ugovoru samovlasno prenamijenili tavanski prostor u stambeni, te ga koriste kao stambeni. Ističe da je nakon neovlaštene prenamjene tavanskog prostora tužena s tužiteljicom Lj. L. i pokojnim R. L. postigla usmeni sporazum prema kojem se ista neće protiviti takvom korištenju tavanskog prostora uz uvjet da se isključivo suvlasnicima A./H. dozvoli da se koriste podrumskom prostorijom koja je predmet tužbe. Istom dogovoru je bio nazočan i tužitelj M.-D. L.. Navodi da su se stranke usuglasile da će se zazidati ulazna vrata u podrumsku prostoriju sa strane tužitelja. Dakle nije napravljen nikakav pregradni zid kako se neistinito navodi u tužbi, već su zazidana ulazna vrata sa strane tužitelja uz suglasnost iz svih suvlasnika. Ističe da od strane tužene nije bilo nikakvog uzurpiranja vlasništva. Ukoliko tužitelji ustraju na tvrdnji da tužena neosnovano koristi predmetnu prostoriju bez prethodnog dogovora sa tužiteljima tada tužena postavlja protutužbeni zahtjev zbog uznemiravanja njenog prava suvlasništva na način da sud zabrani tužiteljima protutuženicima uznemiravanje prava suvlasništva tužene na nekretnini koje uznemiravanje su izvršili na način da su tavanski prostor predmetne nekretnine prenamijenili u stambeni prostor te ga koriste kao stambeni prostor, te naloži tužiteljima protutuženicima da dovedu tavanski prostor u stanje prije izvršene prenamjene na način koji će biti specificiran nakon izvršenog očevida i vještačenja, te da im se ubuduće zabrani takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužene, te predlaže da sud naloži tužiteljima-protutuženicima da tuženici-protutužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7. Kako se tužena protivila preinaci tužbenog zahtjeva, a istoj je tužba već ranije dostavljena, to sud temeljem čl. 190 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) nije dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva od 17. rujna 2018. svojim rješenjem od 4. prosinca 2018. jer se doista radi o preinaci tužbenog zahtjeva, a ne nikakvoj specifikaciji kako to smatraju tužitelji. Također se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, kako to smatra tuženik, jer tužitelji nisu izričito povukli bilo koji dio tužbenog zahtjeva. Naime, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je djelomično deklaratorni tužbeni zahtjev, a djelomično kondemnatorni zahtjev, dok je preinačeni tužbeni zahtjev kondemnatorni zahtjev sasvim drugačijeg sadržaja od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva. Također, sud nije dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva od 18. veljače 2022. svojim rješenjem od 28. veljače 2022. s obzirom da ista sadržajno predstavlja istu preinaku kao i u preinaci tužbenog zahtjeva od 17. rujna 2018.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk.č. br. …/.. upisanu u zk. ul. broj … k.o. G. Z. sa stanjem na dan 26. studeni 2015. (list 4), porezno rješenje M. H. od 13. svibnja 2015. (list 17), izvadak iz zemljišne knjige za zk.č. br. …/… upisanu u zk. ul. broj … k.o. G. Z. sa stanjem na dan 11. rujna 2018. (list 35-36), Ugovor o darovanju između prvotužiteljice i drugotužitelja (list 37-38), kupoprodajni ugovor od 8. studenog 1966. između prvotužiteljice i R. L. sa P. i M. K. (list 39-41), dopis A., H. (list 42), Ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. između S. i M. M. sa P. i M. K. uz nadopunu (list 43-46), nalaz, mišljenje i procjenu građevne vrijednosti izvršenih radova na zgradi u Z., … stalnog sudskog vještaka I. G. od 31. listopada 1966. (list 47-54), rješenje Skupštine grada Z., Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku broj UP/II-256/1973 od 26. veljače 1973. (list 58-59), projektnu dokumentaciju (list 82-91), presliku građevinske dozvole (list 104), položajni nacrt (list 105-107), te proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke A. B. iz J. d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke A. B. iz J. d.o.o. (list 110-131), te je saslušao 2. tužitelja i tuženu kao stranke u postupku.

9. Sud nije proveo dokaz saslušanjem 1. tužene jer je ista odustala od svog saslušanja, a nije saslušao niti svjedoke M. H., Đ. A., Z. L., S. V., I. C. i B. C. jer sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

10. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

11. Među strankama je nesporno da su stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to prvotužiteljica u 10/40 dijela, drugotužitelj u ukupno 10/40 dijela (2 puta po 5/40 dijela), tužena u ukupno 15/40 dijela (5/40 i 10/40 dijela), te pokojna M. M. u 5/40 dijela, a isto proizlazi i iz izvadka iz zemljišne knjige za zk.č. br. … upisanu u zk. ul. broj …k.o. G. Z. sa stanjem na dan 11. rujna 2018. (list 35-36). Tužena osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da je svoj suvlasnički dio od 10/40 dijela prodala M. H.. Navedeno proizlazi i iz poreznog rješenja M. H. od 13. svibnja 2015. (list 17), premda tužena u spis nije dostavila navedeni Ugovor o kupoprodaji od 12. travnja 2013. između tužene i M. H. koji se navodi u poreznom rješenju. Međutim, navedeni Ugovor o kupoprodaji od 12. travnja 2013. između tužene i M. H. nikada nije proveden u zemljišnim knjigama, a tužena je suvlasnik još i 5/40 dijela predmetne nekretnine, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

12. Uvidom u Ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963. između S. i M. M. sa P. i M. K. uz nadopunu (list 43-46) utvrđeno je da su isti točkom I. ugovorili izgradnju stambene zgrade na zk.č. br. … upisanu u zk. ul. Broj… k.o. G. Z. koja se nalazi u … Točkom II. predmetnog ugovora ugovorili su da svi postaju suvlasnici zgrade u ¼ dijela, te da S. i M. M. pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini, tj. trosobni stan u prizemlju sa ulazom iz …, dve podrumske prostorije do …, te pravo korištenja praonice rublja u podrumu i hodnika, a isto tako im pripada korištenja predbašće uz … i .. do stubišta razmjerno udjelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže sa nesmetanim prolazom do garaže, a P. i K. K. pripada 1/2 dijela zgrade i zemljišta na predmetnoj nekretnini tj. jedan trosobni komforni stan u prvom katu sa ulazom iz K. ulice, jedna podrumska prostorija do dvorišta sa ulazom sa stubišta koje vodi u prvi kat i tavan, te pravo zajedničkog korištenja hodnika, kao i cijeli tavan, a isto tako im pripada korištenje predbašće uz K. od stubišta dalje razmjerno dijelu koji mu pripada iz zajedničkog korištenja dvorišta ispred garaže.

13. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 8. studenog 1966. između prvotužiteljice i R. L. sa P. i M. K. (list 39-41) utvrđeno je da su 1. tužiteljica i njezin pokojni suprug R. L. (premda su u ugovoru spominje R. L., nesporno je da se radi o istoj osobi), ranije 2. tužitelj, kao kupci sklopili isti sa P. i M. K. kao prodavateljima. U predmetnom ugovoru je navedeno da prodavatelji prodaju cijeli svoj suvlasnički dio od 1/2 dijela predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja jedan trosobni komforni stan u prvom katu, jedna podrumska prostorija i cijeli tavanski prostor sa ulazom zasebnim stubištem sa K…. ulice, te jedna garaža u dvorištu do kuće (uže), tj. širine 2,75 m i dužine 8 m (nedovršene).

14. Drugo tužitelj M.-D. L. prilikom saslušanja naveo je da su njegovi roditelji 60.-tih godina prošlog stoljeća živjeli u Nj. te su od obitelji Krajačić 1967. godine kupili u kući u Z., tavanski prostor, te trosobni stan na prvom katu i dolje jednu podrumsku prostoriju i garažu. Oni su se valjda tako dogovorili što kupuju, on to ne zna. Roditelji su jedno vrijeme tamo imali podstanare, a roditelji su i dalje živjeli i radili u Nj.. Njegov otac je jedno vrijeme živio u tom trosobnom stanu na 1. katu, a mama je i dalje bila u Nj., te je dolazila u taj stan samo po ljeti za vrijeme godišnjega. U podrumu je jedna podrumska prostorija bila njihova, međutim V. A. si je uzela tu prostoriju 23. travnja 2011., te je tata tada zvao policiju. Međutim, nakon dolaska policije ništa se nije promijenilo te su oni i dalje nastavili, odnosno V. A. i njezin suprug zajedno su sa zidarom razbili zid te su zauzeli tu prostoriju u podrumu. Od tada se tom podrumskom prostorijom koriste A. i još uvijek su unutra. Taj podrum u naravi je bila jedna sobica veličine cca 4x5 metara. Ta prostorija postojala je kao takva od 1967. godine kada je to njegov tata kupio pa do 23. travnja 2011. U toj sobi u podrumu jedan od podstanara je bio njegov sin L. Z., te V. S.. Navodi i da je on nekada koristio tu prostoriju na način da je nekada znao tamo odmoriti i prespavati. A. su sa svoje strane podruma, a on ne zna točno što su oni imali u podrumu, s obzirom da on s te strane podruma gdje su A. bili nikada nije bio, jer su isti imali poseban ulaz. Oni su sa svoje strane zida probušili zid u tu njihovu podrumsku prostoriju za koju je ranije rekao da je veličine 4x5 metara, te su u istu ušli, a onda su zazidali ranije postojeća vrata kroz koja su njegovi roditelji i podstanari ulazili u tu prostoriju, te tih vrata onda nije bilo. To je dolje sada sve jedan prostor, te on nema više nikakvog pristupa u taj podrumski prostor. Što se tiče stvari koje su se nalazile u tom podrumskom prostoru 2. tužitelj navodi da je to valjda njegov otac odnio, on to ne zna jer je bio na putu. Policija je prilikom uredovanja 23. travnja 2011. sačinila zapisnik, te se to može provjeriti kod policije. U navedenoj kući postoji i tavanski prostor međutim isti nije adaptiran u stambeni prostor, već je samo taj tavanski prostor podignut za možda jedan metar i to je podignut krov, da se izravna s drugim krovovima na drugim kućama. Taj tavan koristi on, a prije su ga koristili njegovi roditelji. Navodi da je 2011. njegov otac 81 godinu, a bolovao je od Alzheimerove bolesti, te je znao zaboravljati zbog bolesti.

15. Tužena V. A. prilikom saslušanja navela je da na adresi Z., živi od kada je kuća izgrađena 1963. godine. Napominje da navedena zgrada ima četiri etaže i to podrum, prizemlje, prvi kat i potkrovlje. Ona živi u stanu u prizemlju i u podrumu i to je oduvijek bilo tako, a prije su živjeli i njen otac i majka. Obitelj L. je došla u navedenu kuću 1967. godine kada su kupili suvlasnički dio od obitelji K.. Napominje da su njeni roditelji u podrumu koristili tri prostorije, a četvrtu prostoriju u podrumu je koristila obitelj K., a poslije nje obitelj L., jer je bila takva podjela. Gore gdje je bio tavanski prostor je bio neuređeni tavanski prostor, te je cijeli taj neuređeni tavan koristila obitelj K., odnosno kasnije obitelj L., te je bio takav dogovor. To je sve bilo tako do 2008. godine kada je gospodin R. L. na svoju ruku odlučio promijeniti krovište, a nije nju kao suvlasnika obavijestio o tome. Isti je podigao krovište i napravio dva potkrovna prozora da bi tamo mogao biti stambeni prostor. Nakon toga je 2011. godine probijen još jedan prozor, te je tavanski prostor uređen u stambeni prostor. S obzirom na to njen muž je 23. travnja 2011. pokušao probiti zid u podrumu prema sobici od L., a koju su oni, kako je već rekla, koristili u podrumu, s obzirom da je gospodin L. uzurpirao tavan. Ona je nakon toga rekla gospodinu R. L. da će ga tužiti za uzurpaciju prostora tavana. Nakon toga je gospodin R. L. rekao da on njima ustupa tu prostoriju u podrumu, a to je bilo 1. svibnja 2011. Međutim, o tome nisu napravili nikakav pismeni dogovor, jer gospodin L. nije htio ništa potpisati bez svoje supruge koja je bila u Nj.. Isti je došao kod njih i rekao da pozovu majstore, te kada je došao zidar gospodin L. je rekao da zidar dođe s njihove strane ulaza u tu njihovu podrumsku prostoriju, te je tada majstor zazidao ta ulazna vrata u tu podrumsku prostoriju jer je to noseći zid kuće. Također je tada gospodin R. L. zamolio njenog supruga da mu iznese stvari van, što je suprug i učinio. Nakon toga su oni ušli u tu prostoriju koju su koristili L. na način da su sa svojeg hodnika u podrumu probili vrata u tu prostoriju i od onda se koriste tom prostorijom. Navodi da je kasnije 2012. godine svojoj kćeri M. H. prodala stan u navedenoj kući u prizemlju, međutim kćer se nije mogla uknjižiti kao suvlasnik jer kuća nije etažirana, te čekaju etažiranje. Ona se sada koristi cijelim podrumskim prostorom, a gospodin M. L. se koristi cijelim tavanskim prostorom i misli da je to u redu s obzirom da su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela. Napominje da nakon smrti njene majke njezin suvlasnički dio nije upisan u zemljišnim knjigama na nju, odnosno majka je od njenog oca naslijedila jedan suvlasnički dio koji onda nije mogao biti prepisan na nju jer je sve to kasnilo iza tatine smrti. Navodi da nije sigurna da li je netko bio podstanar u toj podrumskoj prostoriji koju je ranije koristila obitelj L., ali je sigurna da je ta prostorija bila iznajmljivana kao uredski prostor. Ona ili njezini roditelji nikada nisu koristili tavanski prostor s obzirom da nisu imali ključ, niti pristup na tavan, a u taj tavanski prostor može se doći samo kroz taj stan na 1. katu koji je koristila obitelj L.. Dogovor između njezinih roditelja i obitelji K. je bio da će tavanski prostor koristi obitelj K.. Na pitanje zašto ako su imali dogovor s R. L. nisu s istim sve dogovorili kada su primili predmetnu tužbu, s obzirom da je i gospodin R. L. bio jedan od tužitelja, tužena navodi da je gospodin R. L. teže obolio 2012., te se čak i zaključao u kuću, nakon čega su oni zvali policiju, te je nakon toga došao sin odistoga M. L. te je svojeg oca odvezao u Nj., te se isti nakon toga nije niti vraćao u H.. Tužitelji odnosno njihovi prednici nisu imali odobrenje za korištenje tavanskog prostora kao stambenog prostora s obzirom da je gospodin R. L. još 1967. godine odmah htio taj tavanski prostor adaptirati u stambeni prostor međutim nisu dobili odobrenje G. Z., jer se njena obitelj protivila kao suvlasnici, a u ono vrijeme im nije želio prepustiti cijeli podrumski prostor. Radovi u podrumu otvaranja i zatvaranja vrata su trajali više dana, a gospodin R. L. je bio prisutan kada su se izvodili ti radovi s obzirom da je živio u to vrijeme u stanu na 1. katu. Na pitanje da li je uopće fizički bilo moguće zatvoriti vrata kroz koja je obitelj L. ulazila u podrumski prostor bez da bi se pristupilo na dio koji su do tada koristili L. tužena navodi da oni fizički nisu mogli doći do te sobe u podrumu. U svibnju 2011. kada su rađeni ti radovi nije zvana policija a gospodin R. je njih zvao da to naprave kako je ranije rekla.

16. Sud je izvršio očevid na licu mjesta na adresi Z., uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke A. B. iz J. d.o.o., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke A. B. iz J. d.o.o. (list 110-131). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti prilikom očevida 15. siječnja 2021. obavio pregled i detaljno snimanje prostora u podrumu i potkrovlju stambene zgrade na adresi … u Z.u te je nakon toga dao slijedeće mišljenje. Sporna prostorija u podrumu u naravi predstavlja dnevni boravak stana. Vidljivi su tragovi zatvaranja vrata na desnom zidu prostorije. Stan ima zaseban ulaz s istočne strane zgrade, te u naravi predstavlja jednu stambenu cjelinu. Ukupna površina tog prostora koja danas predstavlja dnevni boravak iznosi 18,71 m[2] . Predmetni prostor u potkrovlju zgrade predstavlja jednu stambenu jedinicu – dvosobni stan s ulazom u tavanski prostor. Predmetni stan se sastoji od kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, spavaće sobe i kupaonice te hodnika putem kojeg se pristupa tavanskom prostoru. Neosporno je kako je tavanski prostor dijelom prenamijenjen u stambeni prostor, no za taj isti prostor nisu ishođene dozvole te on nije legalan. Ukupna površina stana iznosi 55,74 m[2] , a tavanskog prostora 20,12 m .

17. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da se sporna soba u podrumu predmetne nekretnine u površini od 18,71 m2, prema utvrđenju građevinskog vještaka, nalazi u posjedu tužene što ista niti ne poriče, međutim tvrdi da je navedeno dogovorila sa prednikom sadašnjih tužitelja R. L.. Kako je isti već na početku ovog postupka umro, to sud nije mogao saslušati istoga na navedene okolnosti, a 1. tužiteljica, njegova supruga, odustala je od toga da je se sasluša kao stranku u postupku. Drugotužitelj navodi pak da je tužena, kako mu je rekao otac, navedenu prostoriju uzurpirala samoinicijativno. Imajući na umu navedeno, sud ne može utvrditi da li je oko toga postignut dogovor, međutim smatra da navedeno niti nije bitno za rješenje ovog spora pa nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka M. H., Đ. A., Z. L., S. V., I. C. i B. C. na okolnost korištenja navedene prostorije.

18. Članak 187. st. 1. ZPP-a propisuje da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok st.2. istog članka propisuje da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Stoga, po mišljenju suda tužitelj tužbom na utvrđenje prava vlasništva traži utvrđenje stečenog prava vlasništva protiv osobe koja mu to pravo osporava ili svojata. Tužbe na utvrđenje općenito, pa tako i tužba na utvrđenje prava vlasništva, mogu se podnijeti samo kad tužitelj za to ima pravni interes ili je to posebnim propisima predviđeno.

19. Kako je već ranije rečeno, stranke su upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to u idealnim dijelovima jer zgrada nije etažirana. Točno je da su još prednici tužitelja ugovorili način korištenja pojedinih dijelova zgrade Ugovor o zajedničkoj gradnji obiteljske stambene zgrade od 9. listopada 1963., te su prvotni tužitelji u ovom postupku kupoprodajnim ugovorom od 8. studenog 1966. potvrdili takav način korištenja zgrade. Međutim, tužitelji ne mogu tužbom tražiti utvrđenje svoga prava vlasništva na određenoj prostoriji u zgradi, konkretno sobi u podrumu, dok god su stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici u idealnim dijelovima jer ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije provediv u zemljišnoj knjizi. Također, iz istog razloga ne mogu tražiti niti da sud naloži tuženoj vraćanje navedene sobe, odnosno dijela podruma u vlasništvo i posjed kao vlasnicima.

20. Imajući na umu navedeno sud smatra neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tužitelji dužni tuženoj platiti trošak u iznosu od 30.312,50 kuna.

22. Trošak tužene se sastoji od troškova zastupanja tužene po punomoćniku- odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, te sastav podnesaka od 26. listopada 2018., 17. prosinca 2020. i 15. studenog 2021., te pristup na ročišta od 4. prosinca 2018., 18. ožujka 2019., 27. listopada 2020., 15. siječnja 2021. i 28. veljače 2022 po 250 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. i 7. Tarife, pristup na ročište od 30. svibnja 2016. po 125 bodova temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife i pristup na ročište 1. rujna 2020. po 50 bodova (prema traženju tužene) temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, odnosno ukupno 2425 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 24.250,00 kuna, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife u iznosu od 6.062,50 kuna, ukupno iznosi 30.312,50 kuna. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U Sesvetama 13. travnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženoj po pun.