Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 17 Gž-990/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Vujčić, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-572/2019-23 od 16. ožujka 2020., 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-572/2019-23 od 16. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkama 1, 2. i 7. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-572/2019-23 od 16. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkama 3, 4, 6, 8. i 9. izreke predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"1. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 da tužiteljici GI OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102849708 od 14. veljače 2006., isplati iznos od 29.650,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 22,05 kn od 14.11.2008.
- na iznos od 66,31 kn od 15.01.2009.
- na iznos od 71,85 kn od 16.02.2009.
- na iznos od 30,87 kn od 16.03.2009.
- na iznos od 36,90 kn od 10.04.2009.
- na iznos od 46,30 kn od 15.05.2009.
- na iznos od 26,28 kn od 15.06 2009.
- na iznos od 32,40 kn od 15.07.2009.
- na iznos od 21,23 kn od 14.08.2009.
- na iznos od 35,26 kn od 15.09.2009.
- na iznos od 21,15 kn od 15.10.2009
- na iznos od 33,47 kn od 16.11.2009.
- na iznos od 28,35 kn od 15.12.2009.
- na iznos od 55,80 kn od 15.01.2010.
- na iznos od 70,85 kn od 15.02.2010.
- na iznos od 68,11 kn od 15.03.2010.
- na iznos od 86,01 kn od 15.04.2010.
- na iznos od 114,90 kn od 14.05.2010.
- na iznos od 115,94 kn od 15.06.2010.
- na iznos od 157,09 kn od 15.07.2010.
- na iznos od 155,08 kn od 13.08.2010.
- na iznos od 223,32 kn od 15.09.2010.
- na iznos od 191,64 kn od 15.10.2010.
- na iznos od 190,55 kn od 15.11.2010.
- na iznos od 240,19 kn od 15.12.2010.
- na iznos od 227,25 kn od 15.02.2011.
- na iznos od 242,55 kn od 15.03.2011.
- na iznos od 240,61 kn od 15.04.2011.
- na iznos od 273,50 kn od 13.05.2011.
- na iznos od 322,86 kn od 15.06.2011.
- na iznos od 398,36 kn od 15.07.2011.
- na iznos od 492,50 kn od 16.08.2011.
- na iznos od 357,12 kn od 15.09.2011.
- na iznos od 323,67 kn od 14.10.2011.
- na iznos od 320,66 kn od 15.11.2011.
- na iznos od 326,97 kn od 15.12.2011.
- na iznos od 363,78 kn od 16.01.2012.
- na iznos od 373,92 kn od 15.02.2012.
- na iznos od 360,24 kn od 15.03.2012.
- na iznos od 361,00 kn od 16.04.2012.
- na iznos od 370,86 kn od 15.05.2012.
- na iznos od 377,03 kn od 15.06.2012.
- na iznos od 362,89 kn od 16.07.2012.
- na iznos od 358,84 kn od 16.08.2012.
- na iznos od 335,17 kn od 14.09.2012.
- na iznos od 358,14 kn od 15.10.2012.
- na iznos od 370,42 kn od 15.11.2012.
- na iznos od 361,54 kn od 14.12.2012.
- na iznos od 351,52 kn od 15.01.2013.
- na iznos od 348,91 kn od 15.02.2013.
- na iznos od 344,22 kn od 15.03.2013.
- na iznos od 368,90 kn od 15.04.2013.
- na iznos od 329,89 kn od 15.05.2013.
- na iznos od 327,89 kn od 14.06.2013.
- na iznos od 327,30 kn od 15.07.2013.
- na iznos od 330,88 kn od 14.08.2013.
- na iznos od 339,93 kn od 16.09.2013.
- na iznos od 349,05 kn od 15.10.2013.
- na iznos od 15.828,46 kn od 07.11.2013.
- na iznos od 381,58 kn od 15.11.2013.. do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 da tužiteljici GI OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate zbog zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102849708 od 14. veljače 2006., isplati iznos od 3.244,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 68,70 kn od 16.03.2009.
- na iznos od 68,78 kn od 10.04.2009.
- na iznos od 69,11 kn od 15.05.2009.
- na iznos od 67,59 kn od 15.06 2009.
- na iznos od 67,73 kn od 15.07.2009.
- na iznos od 66,76 kn od 14.08.2009.
- na iznos od 67,37 kn od 15.09.2009.
- na iznos od 66,23 kn od 15.10.2009
- na iznos od 66,68 kn od 16.11.2009.
- na iznos od 66,04 kn od 15.12.2009.
- na iznos od 67,37 kn od 15.01.2010.
- na iznos od 68,01 kn od 15.02.2010.
- na iznos od 67,50 kn od 15.03.2010.
- na iznos od 68,20 kn od 15.04.2010.
- na iznos od 69,52 kn od 14.05.2010.
- na iznos od 69,27 kn od 15.06.2010.
- na iznos od 71,26 kn od 15.07.2010.
- na iznos od 70,77 kn od 13.08.2010.
- na iznos od 74,33 kn od 15.09.2010.
- na iznos od 72,08 kn od 13.10.2010.
- na iznos od 71,63 kn od 15.11.2010.
- na iznos od 73,95 kn od 15.12.2010.
- na iznos od 72,83 kn od 15.02.2011.
- na iznos od 73,22 kn od 15.03.2011.
- na iznos od 72,65 kn od 15.04.2011.
- na iznos od 73,98 kn od 13.05.2011.
- na iznos od 76,17 kn od 15.06.2011.
- na iznos od 79,66 kn od 15.07.2011.
- na iznos od 84,22 kn od 16.08.2011.
- na iznos od 76,44 kn od 15.09.2011.
- na iznos od 48,71 kn od 14.10.2011.
- na iznos od 48,24 kn od 15.11.2011.
- na iznos od 48,08 kn od 15.12.2011.
- na iznos od 49,01 kn od 16.01.2012.
- na iznos od 48,91 kn od 15.02.2012.
- na iznos od 48,01 kn od 15.03.2012.
- na iznos od 47,73 kn od 16.04.2012.
- na iznos od 47,61 kn od 15.05.2012.
- na iznos od 47,43 kn od 15.06.2012.
- na iznos od 46,53 kn od 16.07.2012.
- na iznos od 45,97 kn od 16.08.2012.
- na iznos od 44,79 kn od 14.09.2012.
- na iznos od 45,07 kn od 15.10.2012.
- na iznos od 45,01 kn od 15.11.2012.
- na iznos od 44,23 kn od 14.12.2012.
- na iznos od 43,56 kn od 15.01.2013.
- na iznos od 42,98 kn od 15.02.2013.
- na iznos od 42,35 kn od 15.03.2013.
- na iznos od 42,63 kn od 15.04.2013.
- na iznos od 41,01 kn od 15.05.2013.
- na iznos od 40,52 kn od 14.06.2013.
- na iznos od 39,96 kn od 15.07.2013.
- na iznos od 39,63 kn od 14.08.2013.
- na iznos od 39,38 kn od 16.09.2013.
- na iznos od 39,07 kn od 15.10.2013. do isplate, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., oib:23057039320 da tužiteljici GI OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102953298, solemniziranom po javnom bilježniku Ivanu Marković, iz [adresa] broj OU-128/06 od 18. travnja 2006. isplati iznos od 21.645,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 32,33 kn od 14.11.2008.
- na iznos od 75,67 kn od 15.01.2009.
- na iznos od 81,10 kn od 16.02.2009.
- na iznos od 41,66 kn od 16.03.2009.
- na iznos od 47,14 kn od 10.04.2009.
- na iznos od 56,47 kn od 15.05.2009.
- na iznos od 36,63 kn od 15.06 2009.
- na iznos od 42,69 kn od 15.07.2009.
- na iznos od 31,63 kn od 14.08.2009.
- na iznos od 45,48 kn od 15.09.2009.
- na iznos od 31,55 kn od 15.10.2009
- na iznos od 43,74 kn od 16.11.2009.
- na iznos od 38,63 kn od 15.12.2009.
- na iznos od 65,76 kn od 15.01.2010.
- na iznos od 80,57 kn od 15.02.2010.
- na iznos od 77,86 kn od 15.03.2010.
- na iznos od 95,49 kn od 15.04.2010.
- na iznos od 123,95 kn od 14.05.2010.
- na iznos od 124,98 kn od 15.06.2010.
- na iznos od 165,52 kn od 15.07.2010.
- na iznos od 163,48 kn od 13.08.2010.
- na iznos od 230,65 kn od 15.09.2010.
- na iznos od 191,48 kn od 15.10.2010.
- na iznos od 199,91 kn od 15.11.2010.
- na iznos od 249,09 kn od 15.12.2010.
- na iznos od 270,96 kn od 14.01.2011.
- na iznos od 236,20 kn od 15.02.2011.
- na iznos od 251,35 kn od 15.03.2011.
- na iznos od 249,35 kn od 15.04.2011.
- na iznos od 284,75 kn od 13.05.2011.
- na iznos od 334,14 kn od 15.06.2011.
- na iznos od 409,55 kn od 15.07.2011.
- na iznos od 415,05 kn od 18.07.2011.
- na iznos od 368,04 kn od 15.09.2011.
- na iznos od 331,11 kn od 18.10.2011.
- na iznos od 338,58 kn od 15.12.2011.
- na iznos od 375,45 kn od 16.01.2012.
- na iznos od 385,52 kn od 15.02.2012.
- na iznos od 384,92 kn od 20.02.2012.
- na iznos od 371,65 kn od 15.03.2012.
- na iznos od 372,34 kn od 16.04.2012.
- na iznos od 382,15 kn od 15.05.2012.
- na iznos od 388,23 kn od 15.06.2012.
- na iznos od 373,94 kn od 16.07.2012.
- na iznos od 369,77 kn od 16.08.2012.
- na iznos od 346,01 kn od 14.09.2012.
- na iznos od 368,88 kn od 15.10.2012.
- na iznos od 381,02 kn od 15.11.2012.
- na iznos od 372,03 kn od 14.12.2012.
- na iznos od 361,92 kn od 15.01.2013.
- na iznos od 359,23 kn od 15.02.2013.
- na iznos od 354,44 kn od 15.03.2013.
- na iznos od 378,97 kn od 15.04.2013.
- na iznos od 339,89 kn od 15.05.2013.
- na iznos od 337,84 kn od 14.06.2013.
- na iznos od 337,10 kn od 15.07.2013.
- na iznos od 340,57 kn od 14.08.2013.
- na iznos od 349,46 kn od 16.09.2013.
- na iznos od 358,41 kn od 15.10.2013.
- na iznos od 362,80 kn od 15.11.2013.
- na iznos od 378,31 kn od 16.12.2013.
- na iznos od 304,45 kn od 15.01.2014.
- na iznos od 321,30 kn od 14.02.2014.
- na iznos od 327,86 kn od 14.03.2014.
- na iznos od 321,66 kn od 15.04.2014.
- na iznos od 311,47 kn od 15.05.2014.
- na iznos od 313,53 kn od 16.06.2014.
- na iznos od 319,58 kn od 17.07.2014.
- na iznos od 325,85 kn od 14.08.2014.
- na iznos od 328,01 kn od 15.09.2014.
- na iznos od 334,20 kn od 15.10.2014.
- na iznos od 342,65 kn od 14.11.2014.
- na iznos od 344,77 kn od 15.12.2014.
- na iznos od 345,44 kn od 15.01.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.03.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.04.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.05.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.06.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.07.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.08.2015.
- na iznos od 344,51 kn od 01.09.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, da tužiteljici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102953298, solemniziranom po javnom bilježniku Ivanu Marković, iz [adresa], S. i [adresa] broj OU-128/06 od 18. travnja 2006. isplati iznos od 5.993,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 96,57 kn od 15.01.2008.
- na iznos od 96,15 kn od 15.02.2008.
- na iznos od 98,69 kn od 14.03.2008.
- na iznos od 98,25 kn od 15.04 2008.
- na iznos od 94,93 kn od 15.05.2008.
- na iznos od 96,03 kn od 16.06.2008.
- na iznos od 95,06 kn od 15.07.2008.
- na iznos od 94,77 kn od 14.08.2008
- na iznos od 94,91 kn od 15.09.2008.
- na iznos od 96,54 kn od 15.10.2008.
- na iznos od 100,55 kn od 14.11.2008.
- na iznos od 95,60 kn od 15.12.2008.
- na iznos od 104,50 kn od 15.01.2009.
- na iznos od 104,95 kn od 16.02.2009.
- na iznos od 101,35 kn od 16.03.2009.
- na iznos od 169,66 kn od 10.04.2009.
- na iznos od 171,05 kn od 15.05.2009.
- na iznos od 168,00 kn od 15.06.2009.
- na iznos od 168,88 kn od 15.07.2009.
- na iznos od 167,18 kn od 14.08.2009.
- na iznos od 169,26 kn od 15.09.2009.
- na iznos od 167,12 kn od 15.10.2009.
- na iznos od 168,95 kn od 16.11.2009.
- na iznos od 168,11 kn od 15.12.2009.
- na iznos od 172,27 kn od 15.01.2010.
- na iznos od 173,20 kn od 15.02.2010.
- na iznos od 172,74 kn od 15.03.2010.
- na iznos od 175,37 kn od 15.04.2010.
- na iznos od 179,70 kn od 14.05.2010.
- na iznos od 179,80 kn od 15.06.2010.
- na iznos od 185,97 kn od 15.07.2010.
- na iznos od 185,60 kn od 13.08.2010.
- na iznos od 195,75 kn od 15.09.2010.
- na iznos od 135,69 kn od 15.10.2010.
- na iznos od 136,54 kn od 15.11.2010.
- na iznos od 141,79 kn od 15.12.2010.
- na iznos od 144,14 kn od 14.01.2011.
- na iznos od 140,28 kn od 15.02.2011.
- na iznos od 141,91 kn od 15.03.2011.
- na iznos od 141,64 kn od 15.04.2011.
- na iznos od 76,49 kn od 13.05.2011.
- na iznos od 79,27 kn od 15.06.2011.
- na iznos od 83,44 kn od 15.07.2011.
- na iznos od 83,68 kn od 18.08.2011.
- na iznos od 81,04 kn od 15.09.2011. do isplate, u roku od 15 dana.
5. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.
6. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, da tužiteljici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015. isplati iznos od 15.854,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
7. Odbija se zahtjev tuženika za utvrđenje tuženikova potraživanja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta o postojanju tražbine tuženika prema tužitelju s osnova ugovora o kreditu broj 5102849708 u iznosu od 1.220,32 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 5,81 kn od 16.03.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,69 kn od 15.04.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,89 kn od 16.05.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,90 kn od 15.06.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,45 kn od 15.07.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,98 kn od 15.08.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,06 kn od 16.09.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,33 kn od 14.10.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,07 kn od 16.11.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,26 kn od 16.12.2006. godine pa do isplate,
- na iznos od 28,09 kn od 16.01.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 40,37 kn od 16.02.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 27,47 kn od 16.03.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 41,95 kn od 17.04.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 62,26 kn od 16.05.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 62,50 kn od 16.06.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,32 kn od 17.07.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 59,01 kn od 17.08.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,12 kn od 15.09.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,91 kn od 16.10.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,80 kn od 16.11.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 73,39 kn od 15.12.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 38,78 kn od 16.01.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 43,37 kn od 16.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,40 kn od 15.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,25 kn od 16.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,41 kn od 16.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 44,30 kn od 17.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,99 kn od 16.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,71 kn od 15.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,13 kn od 16.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 22,94 kn od 16.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,40 kn od 16.12.2008. godine pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. uredbe o visini stope zatezne kamatne, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak. 2. zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
8. Odbija se zahtjev tuženika za utvrđenje tuženikova potraživanja vezana s osnova razlike u kamati, te da se utvrdi postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici s osnova ugovora o kredita broj 5102953298, u iznosu od 993,39 CHF, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 49,93 CHF od 16.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,89 CHF od 15.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,85 CHF od 15.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,81 CHF od 16.04.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,77 CHF od 16.05.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,77 CHF od 17.06.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,75 CHF od 18.07.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,73 CHF od 15.08.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,67 CHF od 16.09.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,63 CHF od 16.10.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,58 CHF od 15.11.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,54 CHF od 16.12.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,49 CHF od 16.01.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,70 CHF od 02.03.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,65 CHF od 02.04.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,62 CHF od 02.05.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,57 CHF od 02.06.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,51 CHF od 02.07.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,47 CHF od 02.08.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,42 CHF od 02.09.2015. godine pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta, te se temeljem navedenog odbija prigovor prijeboja s osnova odbijenih potraživanja tuženika iz točke 7. i 8.
9. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.490,00, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu u dijelu pod točkama 1, 2, 3, 4, 6, 7, 8. i 9. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud obrazloženje pobijane presude koje se odnosi na kredit 708 (kredit od 14. veljače 2006. u odnosu na koji nije provedena konverzija) proširio i na kredit 298 (kredit od 18. travnja 2006. u kojemu je provedena konverzija). Smatra i kako je prvostupanjski sud uz navedeni konvertirani kredit pogrešno zaključio da nakon provedene konverzije nije otklonjena eventualna neravnoteža između stranaka te da tužiteljica uopće ima pravni interes voditi ovaj postupak protiv tuženika. Nadalje, u žalbi ističe i kako prvostupanjski sud nije cijenio dokaze kojima je tuženik dokazivao da je tužiteljici pružio informacije kako prije, tako i prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u pogledu uvjeta sklapanja kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF te stoga smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda kako je odredba o valutnoj klauzuli u CHF u oba kredita bila nerazumljiva pa time i nepoštena i ništetna, pa da s tog osnova u konačnici tužiteljici i pripada pravo na isplatu. U pogledu odredbi oba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe prije svega kako s obzirom na izvršenu konverziju po kreditu 298 (od 18. travnja 2006.) prvostupanjski sud uopće nije bio ovlašten ispitivati eventualnu ništetnost, jer je konverzija provedena sukladno zakonu. U odnosu na kredit 708 (od 14. veljače 2006.) u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi smatra kako prvostupanjski sud svoju odluku nije mogao temeljiti isključivo na utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., ne cijeneći niti jedan dokaz koji je dostavljen od strane tuženika. Zaključno smatra kako su sporne odredbe o načinu promjene kamatne stope u cijelosti razumljive. U pogledu dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja, smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da svoju odluku nije obrazložio. U pogledu prigovora zastare također ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, utvrđujući da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom postupku, tj. od 13. lipnja 2014. (za promjenjivu kamatu) i od 14. lipnja 2014. (za valutnu klauzulu). Posljedično svim žalbenim navodima smatra pogrešnom i odluku o trošku postupka. Predlaže presudu preinačiti i tužbene zahtjeve koji se odnose na Ugovor o kreditu 298 (toč. 3, 4. i 6.) odbaciti, a tužbene zahtjeve koji se odnose na Ugovor o kreditu 708 (toč. 1. i 2.) odbiti, podredno predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Tužiteljica svoje potraživanje temelji na činjeničnim navodima tužbe da je 14. veljače 2006., kao korisnica kredita, sklopila s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 5102849708 kojim joj je odobren kredit u iznosu od 21.792,83 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita. Tužiteljica i tuženik su 18. travnja 2006., sklopili i drugi Ugovor o kreditu br. 5102953298 kojim joj je odobren kredit u iznosu od 50.079,89 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita. Oba kredita su sklopljena uz promjenjivu kamatnu stopu koja se više puta tokom kredita mijenjala jednostranom odlukom banke bez istovremeno preciznog određivanja uvjeta i referentnosti promjenjive stope, zbog čega tužiteljica po oba kredita potražuje od tuženika isplate na ime preplate s osnova ništetne odredbe po promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnova ništetne valutne klauzule koja je bila ugovorena u valuti CHF. Pored navedenog, tužiteljica potražuje preplaćeni iznos s osnova razlike u ukupnim anuitetima u odnosu na početni tečaj s osnova kredita broj 5102953298 od 18. travnja 2006.
U odnosu na Ugovor o kreditu broj 5102849708 od 14. veljače 2006.
5. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkama 1, 2. i 7. izreke koji se odnosi na navedeni ugovor o kreditu (u kojemu nije bila provedena konverzija) u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5.2. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
5.3. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pravilno polazi od pravnih stavova izraženih u presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.
5.4. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
5.5. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, prvostupanjski sud je pravilno kao prethodno pitanje, utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odluke tuženika iz Ugovora o kreditu broj 5102849708 od 14. veljače 2006. sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, pa stoga nije ni bio dužan provoditi nikakve daljnje dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
5.6 Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.
5.7 Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetne. Ranije citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
5.8. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
5.9. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
5.10. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor, mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 7,99% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.
5.11. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu broj 5102849708 od 14. veljače 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.
5.12. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.
5.13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su ugovorne odredbe kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika ništetne, pa su stoga svi žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno, odbijeni kao neosnovani.
5.14. Izvedenim financijskim vještačenjem (koje tuženik žalbom ne osporava), prvostupanjski sud je utvrdio da je u spornom razdoblju tužiteljica kao korisnik kredita, temeljem promjena kamatnih stopa po kreditu, platila 3.244,43 kn više, nego što bi bio platila da se kamatna stopa po kreditu nije mijenjala, odnosno da je ostala na početnih 7,99 % te je u skladu s istim izračunom pravilno naložio tuženiku isplatu tako utvrđenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Nadalje vještačenjem utvrđena je i tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita u iznosu od 29.650,32 kn te je u skladu s istim izračunom pravilno naložio tuženiku isplatu tužbenim zahtjevom zatraženih iznosa s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
5.15. Neosnovano tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o njegovu prigovoru radi prebijanja te svoju odluku u navedenom dijelu uopće nije obrazložio. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke jasno navodi kako su utvrđene i negativne razlike kod plaćanja kredita u onim razdobljima kada je tužiteljica plaćala manje od onog što je predviđeno početnim otplatnim planom u iznosu od 1.209,08 kn, za koji iznos je tuženik istakao prigovor prijeboja. Nadalje, prvostupanjski sud potom pravilno utvrđuje kako je predmet prijeboja zahtjev tuženika da mu tužiteljica vrati ono što je manje platila u mjesecima kada je tečaj CHF-a bio manji od početnog tečaja (prema otplatnom planu), te za svaku takvu uplatu tuženik potražuje i kamatu.
5.16. O navedenom zahtjevu tuženika, prvostupanjski sud pravilno odlučuje utvrđujući kako ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 323. ZOO, a to stoga što plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužiteljica nije ništa primila, odnosno stekla bez osnove jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Sukladno tome, prigovor prijeboja pravilno je odbijen kao neosnovan.
5.17. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužiteljice nastupila zastara. Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je jasno pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.). I u odnosu na dio zahtjeva s osnova valutne klauzule u smislu ranije iznesenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. listopada 2018., slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara. Stoga su i navedeni žalbeni razlozi tuženika odbijeni kao neosnovani.
5.18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama 1, 2. i 7. izreke, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
U odnosu na Ugovor o kreditu broj 5102953298 od 18. travnja 2006.
6. Tuženik osporava dio tužbenog zahtjeva tužiteljice po navedenom ugovoru navodom da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZIDZOPK) odnos između tužiteljice i tuženika u cijelosti riješen u skladu s odredbama navedenog Zakona te nakon toga ne postoji daljnja obveza tuženika.
6.1. Osnovno tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud odluku o navedem dijelu tužbenog zahtjeva obrazlaže na način da obrazloženje pobijane presude koje se odnosi na kredit 708 (kredit od 14. veljače 2006. u odnosu na koji nije provedena konverzija) proširuje i na kredit 298 (kredit od 18. travnja 2006. u kojemu je provedena konverzija).
6.2. Prvostupanjski sud svoju odluku, nadalje obrazlaže zaključkom da iako je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZOPK, a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima, konvertiranjem nije uklonjena neravnoteža temeljem ništetnih odredbi ranijeg ugovora. Navedeni zaključak prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka kojim je utvrđeno da razlika glavnice izračunate kao konvertirana EUR glavnica u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 216.311,48 kn i preostale CHF glavnice prije konverzije i iznosu od 200.456,50 kn, iznosi 15.854,98 kn, iz čega zaključuje kako je razvidno da konvertiranjem nije uklonjena neravnoteža temeljem ništetnih odredbi ranijeg ugovora.
6.3. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja odlučujući o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tuženik, jer pobijana presuda nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.
6.4. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužiteljica, iako su stranke 2. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, ima pravni interes za utvrđenja djelomične ništavosti Ugovora o kreditu od 18. travnja 2006., jer činjenica da su stranke sklopile navedeni Dodatak na temelju ZIDZOPK, kojim su se odredbe Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice uz sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom, ne znači da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje djelomične ništavosti Ugovora o kreditu. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Naime, da je u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu, tuženik koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe utvrđeno je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbi o redovnoj kamati u dijelu kojim je ugovorena njezina promjenjivost u skladu s jednostranom odlukom tuženika te je u skladu sa čl. 118. ZZP i čl. 502.c ZPP prvostupanjski sud vezan na pravna utvrđenja iz tog kolektivnog spora u ovom individualnom sporu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a na koja utvrđenja iz tih presuda se tužitelj i pozvao.
6.5. Međutim, između stranaka je nesporno da su 2. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZIDZOPK. Provedbom konverzije sukladno čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju, stranke su izmijenile pojedine odredbe Ugovora o kreditu od 18. travnja 2006., s time da je korisnik kredita pristao na konverziju. Stoga je pri odlučivanju sud prvog stupnja morao utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi tada tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.
6.6. Naime, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZOPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da se radi o preplati, međutim nije jasno da li je neravnoteža uklonjena konvertiranjem, jer u navedenom dijelu prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže isključivo provedenim financijskom vještačenjem.
6.7. Glede navedenog je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji odgovorio na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
6.8. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u preostalom pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o tuženikovu prigovoru radi prebijanja, jer je još uvijek neizvjesno postojanje potraživanja tužiteljice u odnosu na koje je navedeni prigovor istaknut, kao u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, jer je još uvijek neizvjestan konačni omjeru uspjeha stranaka u sporu.
6.9. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovom rješenjem. To znači da će o predmetu spora prvostupanjski sud donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazano, a donijeti će i novu odluku o troškovima parničnog postupka. Pri odluci o osnovanosti (neosnovanosti) tužbenog zahtjeva sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu Dodatkom ugovora o kreditu od 2. veljače 2016., u vezi kojeg pravnog pitanja je Općinski građanski sud u Zagrebu Sudu Europske unije podnio zahtjev za prethodnu odluku, koji predmet se vodi pod brojem C-567/2020, a o kojem zahtjevu Sudu Europske unije još uvijek nije odlučio.
7. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
8. U nepobijanom dijelu pod toč. 5. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 13. travnja 2022.
Sudac
Goran Škugor
