REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-2865/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Rovinjska 2a, protiv tuženika OPĆINA VRSAR, Vrsar, Trg De Grasi I, OIB 03592077573, kojeg zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-15/2021-36 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-15/2021-36 od 29. travnja 2021.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.463.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. prosinca 2016. do isplate, sve u roku osam dana (točka I. izreke) i nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 73.150,00 kn (točka II. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da je temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZIDZŠ) stekao vlasništvo sporne nekretnine, niti da je tuženik Općina Vrsar prodala nekretninu kao nevlasnik i s time stekla bez osnove iznos kupoprodajne cijene od 1.463.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući ju u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja te da preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku plaćanje parničnog troška tužiteljici, podredno da ukine presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

4. Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor koji osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 19.470,00 kn.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

8. Tužitelj u tužbi tvrdi da je sporna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala u postupku preoblikovanja od nekretnina stare izmjere i to dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Te su čestice na dan stupanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama predstavljale šume odnosno da se radilo o šumskom zemljištu. Stoga je novonastala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti (ex lege) vlasništvo Republike Hrvatske. Tuženik je međutim predmetnu nekretninu prodao, dakle, novčani dio u vrijednosti prodanog zemljišta stekao je bez pravne osnove pa je dužan tužitelju naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tu nekretninu odnosno nekretnine iz kojih je ona nastala stekao zakonito, na temelju (detaljno navedenih) pravomoćnih sudskih odluka i da kao takav nije znao niti mogao znati da k. č. [katastarska čestica] nije njegova, već se smatrao punopravnim vlasnikom. Uostalom, to nisu činili spornim niti Općinski sud u Poreču, niti Županijski sud u Puli, niti Državna revizija i Porezna uprava, odnosno tužitelj putem svojih nadležnih institucija. Stoga se ne radi o stjecanju bez osnove (sve i da se radi o tome, tuženik nije bio nepošten stjecatelj). Nastavno ne radi se niti o stjecanju od nevlasnika kako to tvrdi tužitelj, jer je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o prodaji nekretnine tuženik bio upisan vlasnikom. Tuženik čini spornim da je tužitelj temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama postao vlasnikom starih k.č. iz čijih je dijelova nastala utužena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te usprkos navedenom, tuženik čini spornim i navodi da:

- su stare oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile u šumsko gospodarskoj osnovi, na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, jer Program gospodarenja gospodarskom jedinicom Borik 1982-1991 nikada nije donijet, pa time niti te k.č. nisu mogle biti u obuhvatu tog Programa, posljedično u šumsko gospodarskoj osnovi. Da je tome tako evidentno je i iz činjeničnih navoda tužbe u kojima tužitelj tvrdi da su bile u Programu od 1990. do 1999. godine, iako ni takav Program nikada nije donijet od strane nadležne šumarije i odobren od strane Skupštine Općine Poreč (koja je postojala 1990. godine). Dakle tužiteljica nije dokazala da su k. č. [katastarska čestica] bile 16. listopada 1990. u šumsko gospodarskoj osnovi,

- je bespredmetno za ovaj postupak da li je k. č. [katastarska čestica] bila po kulturi šuma kad je nesporno da nije bila u šumsko gospodarskoj osnovi.

11. Suprotno navodima žalbe, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u situaciji kad je tuženik tužbeni zahtjev osporio u cijelosti na tužitelju je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica: da su sporne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. bile upisane kao društveno vlasništvo, te da su na taj dan predstavljale šume odnosno da se radilo o šumskom zemljištu.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi da je za utvrditi gore navedene činjenice sud imao dokaze u spisu, a to su zemljišnoknjižni zapisnici i rješenja iz postupka preoblikovanja.

13. Suprotno tome prvostupanjski sud osnovano zaključuje da tužitelj nije dokazao da je k.č. stare oznake 695/4 k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. bila upisana kao društveno vlasništvo a time ni svoju tvrdnju da je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama stekla pravo njena vlasništva. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka iz zemljišne knjige koji je u spis dostavio tužitelj proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji br. 03/01. pa tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama stekao pravo vlasništva na k.č. stare oznake 695/4 k. o. [katastarska općina], a to ne proizlazi niti iz drugih dostavljenih dokaza.

14. Nije sporno da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala iz dijelova starih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da se pri tome radilo o postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a tuženik da se radilo o postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Na navedene okolnosti prilaže dokaze (Oglas Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj 13-Su-321/11 od 2. kolovoza 2011., 6484 i Odluka Općinskog suda u Poreču broj 14-Su-637/01 od 25. rujna 2002.).

15. Međutim, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da na temelju dokaza i isprava koje je priložio tužitelj, nije mogao utvrditi od kojih dijelova starih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je nastala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To se moglo utvrditi mjerničnim vještačenjem. Međutim, tuženik je odustao od prijedloga za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku šumarske struke i od mjerničnog vještačenja kao i od predloženog uviđaja pa je i sud odustao od izvođenja navedenih dokaza koje tužitelj nije predlagao. Kao što je već istaknuto, na tužitelju je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica da su sporne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. bile upisane kao društveno vlasništvo, te da su na taj dan predstavljale šume odnosno da se radilo o šumskom zemljištu.

16. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi sporne nekretnine bile njegovo vlasništvo niti da bi tuženik njihovom prodajom stekao utuženi iznos bez osnove.

17. Pri tome se naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak. S obzirom na sve navedeno tužbeni je zahtjev u cijelosti osnovano odbijen.

18. Odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se u žalbi poziva tužitelj odnose na drugačiju pravnu činjeničnu i pravnom osnovu i tamo izraženi stavovi nisu od značaja za ovaj spor. Ostali žalbeni razlozi nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.

20. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

21. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Odbijen je tuženikov zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb,13. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać