REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2133/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po skrbniku i zakonskom zastupniku ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi izmjene visine rente, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-369/18-3 od 18. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3011/15-9 od 23. svibnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja u cijelosti kojom je suđeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku plaćati tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 4.070,00 kn, počam od 01.08.2015. god. pa nadalje, s time da je dužan dospjele, a neisplaćene obroke platiti odmah, a buduće do najkasnije svakog 10-og dana u tekućem mjesecu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente, pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po skrbniku i zakonskom zastupniku ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 23. svibnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u skladu s navodima revizije ili da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
3. Tuženik nije podnio sudu odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući i razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude, dao dostatne, jasne i neproturječne razloge na temelju kojih je dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred prvostupanjskim sudom (tumačenjem ugovora o nagodbi) zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za traženo povišenje iznosa rente. Pritom okolnost što prvostupanjski sud nije provodio supsidijarni dokaz saslušanjem stranaka, u situaciji kada je sve odlučne činjenice utvrdio iz jasnog sadržaja samog ugovora te pravilnim tumačenjem njegovih pravnih posljedica, ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.
7. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
8. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbi čl. 319. kao i primjenjivost odredbe čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
9.1. Sudovi su, donoseći presude u ovoj pravnoj stvari, pošli od jasnog izričaja odredbi Sporazuma o nagodbi od 8. veljače 2010. (dalje: Sporazum) te potom tumačenjem odredbi tog Sporazuma zaključili da je zajednička namjera ugovaratelja bila da se tim ugovorom o nagodbi regulira sveukupna šteta, izuzev štete zbog buduće izgubljene zarade i troškova liječenja nastalih nakon 1. siječnja 2010., jer je nagodbom utvrđeni iznos naknade stvarna šteta koja je odmjerena prema tadašnjim ali i budućim pravnim i činjeničnim pretpostavkama, uz uvažavanje svih sadašnjih i budućih okolnosti o kojima ovisi visina štete. Navedeno tumačenje i zaključak prihvaća i ovaj revizijski sud, a navodima u reviziji tužiteljica nije uspjela dovesti u sumnju njihovu jasnoću i pravilnost jer su nižestupanjski sudovi prilikom donošenja presude u ovoj pravnoj stvari upravo vodili računa o svim relevantnim okolnostima prilikom tumačenja Sporazuma te pravilno primijenili odredbu čl. 319. ZOO.
9.2. Također je pravilan stav nižestupanjskih sudova da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta analognoj primjeni odredbe čl. 1096. ZOO budući da se ista isključivo odnosi na izmjenu visine rente dosuđene odlukom suda. Naime, kod utvrđivanja visine rente odlukom suda nema „uzajamnih popuštanja“ niti odricanja koji su koherentni zaključivanju ugovora o nagodbi. Stoga se na pravni odnos stranka, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZOO, primjenjuju odredbe čl. 369. – 372. ZOO koje reguliraju izmjenu ugovora (ovdje konkretno Sporazuma) zbog promijenjenih okolnosti.
9.3. Naposljetku, i prema pravnom shvaćanju ovog suda okolnost povećanje cijene pružanja tuđe pomoći (od 20,00 kn po satu u vrijeme zaključenja nagodbe na 23,00 kn po satu u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari) nije izvanredna niti nepredvidiva okolnost koja bi opravdavala izmjenu ugovora u smislu odredbi čl. 369. st. 1. i 2. ZOO, budući da se to povećanje moglo predvidjeti i stoga uzeti u obzir prilikom zaključenja Sporazuma pa se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje u cijelosti neosnovanim.
10. U smislu svega izloženog nisu ostvareni razlozi iz revizije tužiteljice, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija kao neosnovana odbijena.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
