REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 303/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz R., OIB …, kojega zastupa punomoćnica T. R., odvjetnica u S. B., protiv tuženika O. – K. d.d. O., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-47/2015-2 od 22. prosinca 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-406/2013-19 od 16. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

1. Preinačava se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R- 47/2015-2 od 22. prosinca 2016., u točki I.b izreke i sudi:

Odbija se žalba tuženika O. – K. d.d. O., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-406/2013-19 od 16. ožujka 2015., u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tuženiku iznos od 10.765,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 235,02 kuna od 16. travnja 2011. do isplate,

- 240,13 kuna od 16. svibnja 2011. do isplate

- 252,90 kuna od 16. lipnja 2011. do isplate

- 251,53 kuna od 16. kolovoz 2011. do isplate

- 263,08 kuna od 16. rujna 2011. do isplate

- 254,10 kuna od 16. listopada 2011. do isplate

- 242,54 kuna od 16.studeni 2011. do isplate

- 223,30 kuna od 16. prosinca 2011. do isplate

- 127,04 kuna od 16.siječnja 2012. do isplate

- 345,07 kuna od 16.veljače 2012. do isplate

- 456,47 kuna od 16.ožujka 2012. do isplate

- 478,20 kuna od 16.travnja 2012. do isplate

- 456,47 kuna od 16.svibnja 2012. do isplate

- 559,72 kuna od 16.lipnja 2012. do isplate

- 557,74 kuna od 16.srpnja 2012. do isplate

- 540,51 kuna od 16.kolovoza 2012. do isplate

- 562,34 kuna od 16.rujna 2012. do isplate

- 491,36 kuna od 16.listopada 2012. do isplate

- 562,35 kuna od 16.studenog 2012. do isplate

- 480,45 kuna od 16.prosinca 2012. do isplate

- 189,09 kuna od 16.siječnja 2013. do isplate

- 326,79 kuna od 16.veljače 2013. do isplate

- 493,27 kuna od 16.ožujka 2013. do isplate

- 517,93 kuna od 16.travnja 2013. do isplate

- 542,59 kuna od 16.svibnja 2013. do isplate

- 872,47 kuna od 16.lipnja 2013. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu od 1.406,25 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-406/2013-19 od 16. ožujka 2015. suđeno je:

„Nalaže se tuženiku O. K. d.d. O. da tužitelju L. Ž. iz R., na ime razlike plaće u periodu od 1. ožujka 2011.g. do 6. svibnja 2013.g. isplati ukupan iznos od 10.765,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to na iznose kako slijedi:

- 235,02 kn od 16. travnja .2011. godine do isplate,

- 240,13 kn od 16. svibnja 2011. godine do isplate

- 252,90 kn od 16. lipnja 2011. godine do isplate

- 251,53 kn od 16. kolovoz 2011. godine do isplate

- 263,08 kn od 16. rujna 2011. godine do isplate

- 254,10 kn od 16. listopada 2011. godine do isplate

- 242,54 kn od 16.studeni 2011. godine do isplate

- 223,30 kn od 16. prosinca 2011. godine do isplate

- 127,04 kn od 16.siječnja 2012. godine do isplate

- 345,07 kn od 16.veljače 2012. godine do isplate

- 456,47 kn od 16.ožujka 2012. godine do isplate

- 478,20 kn od 16.travnja 2012. godine do isplate

- 456,47 kn od 16.svibnja 2012. godine do isplate

- 559,72 kn od 16.lipnja 2012. godine do isplate

- 557,74 kn od 16.srpnja 2012. godine do isplate

- 540,51 kn od 16.kolovoza 2012. godine do isplate

- 562,34 kn od 16.rujna 2012. godine do isplate

- 491,36 kn od 16.listopada 2012. godine do isplate

- 562,35 kn od 16.studenog 2012. godine do isplate

- 480,45 kn od 16.prosinca 2012. godine do isplate

- 189,09 kn od 16.siječnja 2013. godine do isplate

- 326,79 kn od 16.veljače 2013. godine do isplate

- 493,27 kn od 16.ožujka 2013. godine do isplate

- 517,93 kn od 16.travnja 2013. godine do isplate

- 542,59 kn od 16.svibnja 2013. godine do isplate

- 872,47 kn od 16.lipnja 2013. godine do isplate

te na ime regresa za godišnji odmor iznos od 3.600,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena koja teče na iznos kako slijedi:

- na 1.800,00 kn od 1.1.2012.g. pa do isplate

- na 1.800,00 kn od 1.1.2013.g pa do isplate

kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-47/2015-2 od 22. prosinca 2016. suđeno je:

„I./ Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 406/2013-19 od 16. ožujka 2015.

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu u odnosu na dosuđeni iznos od 3.600,00 kn na ime regresa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. ZOO) tekućim na iznos od 1.800,00 kn od 1.1.2012. do isplate i na iznos od 1.800,00 kn od 1.1. 2013. pa do isplate,

b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu odluke u odnosu na dosuđeni iznos od ukupno 10.765,00 kn na ime razlike plaće za period od 1. ožujka 2011. do 6. svibnja 2013. s pripadajućim zateznim kamatama, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II./ Svaka stranka snosi svoje troškove.

III./ Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a o kojem pitanju ovisi odluka u ovom sporu i s obzirom na to što o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preinači. Tužitelj potražuje troškove sastava revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (članak 382. stavak 1. ZPP-a), mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.

7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 6. svibnja 2013. u ukupnom iznosu od 10.765,00 kuna, kao i regresa za godišnji odmor za 2011. i 2012. u ukupnom iznosu od 3.600,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, usvaja tužbeni zahtjev, uz zaključak da je tuženik, tužitelju obračunavao plaću po osnovici utvrđenoj Kolektivnim ugovorom tuženika a koja je osnovica niža i nepovoljnija od osnovice koju je tuženik bio dužan primjenjivati prema članku 40. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

9. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu, u dijelu u kojem je naložena isplata razlike plaće, temeljem pravnoga shvaćanja da je tuženik pravilno isplaćivao plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom, te II. i III. Aneksom kolektivnom ugovoru, sklopljenim između tuženika s jedne strane te Sindikata …, Sindikalna Podružnica O. –K. d.d. O. i Županijskog sindikata zaposlenika K. Sindikalna podružnica O.- K. d.d. O., s druge strane, jer niti jedna odredba uključujući i odredbe mjerodavnog Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09,61/11,82/12 i 73/13 dalje: ZR) i odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, ne zabranjuje tuženiku da sklopi sa sindikatima nepovoljniji kolektivni ugovor od Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Navedeno stoga, što iako iz odredbe članka 82. stavak 1. ZR-a, proizlazi da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u manjem iznosu od iznosa određenog kolektivnim ugovorom, iz odredbe članka 7. stavak 2 . ZR-a proizlazi da poslodavac i sindikati mogu ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ZR-om, pa su stoga po mišljenju drugostupanjskoga suda, tuženikove isplate plaće tužitelju bile u skladu s odredbama ZR-a i kolektivnog ugovora tuženika.

10. Revizijsko pitanje tužitelja odnosi se na to, pripada li radniku razlika između isplaćene plaće na temelju Kolektivnog ugovora poslodavca i plaće koja mu pripada na temelju granskog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo te Naredbi Ministarstva financija, a koji su za radnika povoljniji.

11. Obrazlažući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana tužitelj, između ostaloga, navodi da je pred Općinskim sudom u Osijeku donesen niz presuda potvrđenih presudama Županijskoga suda u Osijeku u kojima je odlučivano o identičnim tužbenim zahtjevima i koji su zahtjevi usvojeni, pa tako i tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje dok je bio radnik Osijek-Koteksa (primjerice presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3586/2014, Gž-2890/2014, Gž-262/2014, Gž- 4688/2013…) pa da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjima iznijetim u tim odlukama.

11.1. Unatoč načelnom stavu ovoga suda prema kojem se neujednačena praksa u okviru istog županijskog suda ima rješavati na odjelnoj sjednici toga suda, prema čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 122/10), ovo vijeće ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra kako stranka nije dužna trpjeti propust suda drugog stupnja da ujednači svoju praksu. Ovo tim više što je temeljna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske upravo osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11.2. Pritom je potrebno naglasiti kako je u predmetnom sporu riječ o istom poslodavcu kao što je to u odlukama na koje se revident pozvao (Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj III-7992/14 od 15. 03. 2015.).

11.3. Stoga je odlučeno dopustiti predmetnu reviziju.

12. Osnovana je tvrdnja tužitelja da je izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda, prema kojem nema mjesta primjeni granskog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo kao povoljnijeg prava za tužitelja, u smislu odredbe članka 7. stavak 3. ZR-a, u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem istoga Županijskoga suda o tom pitanju u većem broju drugih odluka, zbog čega je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje o tom pitanju na odjelnoj sjednici.

13. Kolektivni ugovor za graditeljstvo vrijedi za cijeli teritorij Republike Hrvatske, te se primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju poslove građenja (niskogradnje, visokogradnje i dr.), kako je to propisano čl. 1. i 2. toga Kolektivnog ugovora, pa kako tuženik obavlja takve poslove i tuženika obvezuje taj Kolektivni ugovor.

14. Kako je prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo, propisana viša osnovica od osnovice propisane Kolektivnim ugovorom tuženika odnosno pripadajućim Aneksima, u konkurenciji navedenih akata, sukladno članku 7. ZR-a, primjenjuje se pravni akt, a to je Kolektivni ugovor za graditeljstvo, iz kojeg za tužitelja proizlaze povoljnija prava.

15. Sukladno navedenoj odredbi članka 7. ZR-a, ako je neko pravo iz radno odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju, najpovoljnije određivanje visine tužiteljeve plaće je u visini određenoj prema članku 40. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, tako da eventualno nepovoljnije određivanje plaće bilo kakvim sporazumom sindikata i poslodavca nije od značaja.

16. Slijedom izloženog tužitelju pripada pravo na dosuđenu razlike plaće prema izračunu knjigovodstvenog vještaka, a kako to pravilno dosuđuje i prvostupanjski sud.

17. U smislu svega navedenoga, proizlazi da se drugostupanjska odluka temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u citiranim odlukama istoga Županijskoga suda i da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je valjalo (članak 395. stavak 1. ZPP) reviziju tužitelja uvažiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način kako je to učinjeno u izreci ove presude pod toč. 1.

18. S obzirom na konačan uspjeh tužitelju treba priznati i trošak pravnog lijeka, za sastav revizije (Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i odlučiti kao u izreci ove presude pod toč. 2.

Zagreb, 13. travanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.