Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c
49 Pr-260/2019-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. O. iz T., O.: …, zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetniku iz V. G., protiv tuženika P. G. d.o.o.,
S., O.: …, zastupanog po punomoćnici M.
F., dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. veljače 2022., u prisutnosti zam. pun. tužitelja A. V., odvjetničkog vježbenika kod G. K., odvjetnika u S.
te punomoćnice tuženika, po objavi 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku P. G. d.o.o., S., O.:
…, u roku od 15 dana tužitelju J. O., T . , O.: …, na ime naknade štete isplatiti iznos od 46.205,00 kn od čega iznos od 44.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. rujna 2018. godine do isplate te iznos od 2.205,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 2.695,00 kn te više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.025,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužbom koja je zaprimljena kod suda 22. ožujka 2019. tužitelj potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu naknade štete u iznosu od 52.000,00 kn sa kamatama i troškom postupka zbog ozljede na radu 2. svibnja 2017. kada se
na parkiralištu kamiona u kamenolomu K.-K. prilikom penjanja u kabinu
kamiona okliznuo i pao na leđa.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva smatrajući kako je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.
Podredno je istakao da je tužitelj makar djelomično pridonio nastanku štete.
Naime, kritične prigode da se tužitelj, pri penjanju u kabinu kamiona, držeći se za rukohvat radi pomoći pri penjanju, neoprezno uhvatio za rukohvat pri čemu
mu je ruka poskliznula te je pao na leđa. Visina tužbenog zahtjeva da je neumjerena te previsoko postavljena, a posljedice da nisu takve da bi tužitelja sprječavale u obavljanju poslova i radnih zadataka. Osim toga, da je tijek zakonskih zateznih kamata pogrešno zatražen jer da iste mogu teći od
presuđenja.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom prijave o ozljedi na radu,
medicinske dokumentacije za tužitelja, police osiguranja, zahtjeva za naknadu štete od 6. rujna 2018., dopisa G. d.d., dopisa D. za
starije i nemoćne osobe, L., S. od 28. siječnja 2020., vještačenjem po sudskim vještacima dr. A. P., spec. opće kirurgije, dr. M.
J., spec. neurokirurgu, dr. N. S., spec. psihijatru, saslušanjem
svjedoka N. B. i A. M. te saslušanjem tužitelja.
4. Podneskom od 22. prosinca 2021. tužitelj je temeljem nalaza i mišljenja vještaka te uz primjenu novih orijentacijskih kriterija za naknadu neimovinske štete zauzetih pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-
47/2020-5, precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio od tuženika isplatu iznosa od 48.900,00 kn sa kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. rujna 2018. do isplate. Tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu iz istih razloga istaknutih tijekom postupka i tijeku zakonskih kamata.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj obavljajući radne zadatke kod tuženika kao poslodavca, dana 2. svibnja 2017. pretrpio ozljedu na radu na parkiralištu kamiona u kamenolomu K.-K. kada je prilikom penjanja u
kabinu kamiona pao na leđa, ali je sporno da li je tuženik odgovoran za štetu tužitelju kao i visina štete.
7. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR)
propisano je da je, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom,
poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga
prava. Temeljem odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14,154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Ovim je propisima u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne
odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako
se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se
neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Dakle, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi okolnost da li je do pada tužitelja i time nastale mu štete došlo zbog njegove krajnje nepažnje ili zbog obične nepažnje, od koje okolnosti ovisi pravilna primjena materijalnoga prava jer bi se poslodavac oslobodio odgovornosti za štetu pod pretpostavkom da je postupio po svim propisima koji reguliraju problematiku zaštite na radu, tek ako je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.
8. Pregledom prijave o ozljedi na radu, proizlazi da je do ozljede tužitelja došlo na uobičajenom ili mjestu rada unutar lokalne jedinice, za vrijeme redovitog rada, na parkiralištu kamiona u kamenolomu K. K. na način da se
ozlijeđeni krenuo popeti u kabinu kamiona kako bi otišao na redovni zadatak prijevoza kamena iz kamenoloma na drobilanu. Prilikom penjanja u kamion i držeći se za rukohvat za pomoć pri penjanju, ruka da je posklizla i ozlijeđeni je pao na leđa. Kao način ozljeđivanja u prijavi je naveden pad sa stepenice kamiona te udarac o pod, kao uzrok ozljede poremećaji u tehnološkom procesu rada. Navedeno je i da su korištena osobna zaštitna sredstva, da je radnik osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, kao neposredni rukovoditelj je naveden
N. B., a očevidac A. M..
9. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je u vrijeme nesreće radio kod tuženika 35
godina, a na mjestu vozača 20-ak godina, da svakodnevno prije kretanja obavlja posao kontrole ulja i motora što je radio i kritične prigode, da se radi o kamionu visine oko 4 m, a radi provjere stanje motora da se mora popeti na visinu od 2-2,5 m. To da se radi na način da se zagazi na dvije skale koje su pokretne jer vise na sajli, a pri tome da se pridržava rukohvata koji se nalazi s desne strane stepenice. Rukohvat da je cijev promjera 40 mm, za koju se
uhvati i penje, a u drugoj ruci se drži ulje. Kritične prigode da nije ništa nosio već je išao samo izvršiti kontrolu ulja, da je na sebi imao uobičajenu radnu obuću i odjeću koju je zadužio. Toga dana da nije bilo ništa neuobičajeno na
kamionu, da je stavio nogu na stepenicu, a u trenutku kad je drugu nogu stavio na drugu stepenicu, da su se one podvukle ispod kamiona jer su fleksibilne, a on odjednom izgubio ravnotežu i pao. Prilikom penjanja da se pridržavao rukohvata jer se na drugi način ne može početi penjati, da je pao
na tlo, a u pomoć mu je priskočio kolega A. M.. Do njega da je došao i
poslovođa A. M., a M. da ga je odnio na klupu u svlačioni. Na
bolovanju da je bio 11 mjeseci, a s obzirom da je ležao i držao imobilizacijski
"korzet", pri obavljanju svakodnevne higijene i poslova da su mu pomagali supruga i djeca.
10. Na temelju kazivanja svjedoka N. B., neposrednog rukovoditelja
tužitelja, proizlazi da je tužitelj toga dana imao zadatak da kao i inače,
prekontrolira ulje u motoru i mjenjaču kamiona visine preko 4 m, na koji se
tužitelj treba popeti i to na visinu oko 2,5 m na način da se uhvati za rukohvat te zagazi na dvije stepenice koje su pokretne na čeličnom užetu. Svjedok je naveo da se stepenice pomiču kada se na njih stane, tužitelj da je postupio uobičajeno i prema pravilima struke. Nakon što je obaviješten o nesreći da je došao na lice mjesta te zatekao tužitelja kojem je dao tabletu protiv bolova.
11. I na temelju iskaza svjedoka A. M., nadređenog tužitelju u
vrijeme nesreće, proizlazi da je tužitelj bio na svome radnom zadatku, da se trebao popeti na kamion radi kontrole ulja, koji pregled su dužni napraviti vozači kamiona prije kretanja. Kamion da je visine oko 4 m, vozači da se trebaju popeti na oko 2 metra, a penju se na način da zagaze na skale koje se nalaze na sajli pa su iste pomične, da se radi o dvije stepenice, a rukohvat se nalazi s jedne strane. Tužitelj da je postupao uobičajeno i pravilno.
12. Analizom naprijed izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužitelj kritične prigode ozlijeđen na radnome mjestu na način da se prilikom penjanja u kabinu kamiona prilikom obavljanja uobičajenog radnog zadatka, okliznuo i pao na leđa. Kazivanje tužitelja i opis mjesta rada te nastanka nezgode sudu je uvjerljivo i logično, a potkrijepljeno je navodima iz iskaza svjedoka, čije iskaze sud smatra u bitnom jednakima i istinitima. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su stepenice na kamionu na koja se tužitelj morao popeti u okviru radnog zadatka provjere stanja ulja i motora kamiona, pomične, na način da se podvuku pod kamion kad se na njih zagazi te da imaju rukohvat (cijev) za
koju se radnik pridržava prilikom penjanja. Za navesti je da je obveza tuženika da skrbi da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnosti i zdravlje radnika, što se odnosi i na prostor u kojima se odvija rad kao i pomične stepenice kamiona,
koje predstavljaju opasnu stvar i povećanu opasnost nastanka štete za
okolinu. U postupku suprotno tvrdnji tuženika, nije dokazano da bi tužitelj postupao suprotno pravilima struke niti je dokazano postojanje isključive ili djelomične odgovornosti na strani tužitelja niti činjenica da bi se isti ozlijedio namjerno ili zbog krajnje nepažnje, u kojem slučaju bi tuženik mogao izbjeći
svoju odgovornost pa sud zaključuje da tuženik odgovara za štetu koju tužitelj trpi zbog predmetnoga događaja.
13. S obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju,
valjalo je utvrditi visinu potraživanja. Naime, člankom 1100. st. 1. ZOO-a
propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu
naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st.
2. propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 1085. te čl. 1090. ZOO određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja,
oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova
s tim u vezi, naknadu za gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
14. Radi utvrđenja karaktera ozljeda i visine štete nastale tužitelju zbog ozljede na radu kritične prigode, proveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima čije nalaze i mišljenja kao stručna, argumentirana i objektivna sud prihvaća. Vještačenjem po sudskom vještaku dr. A.
P., spec. opće kirurgije, proizlazi da je tužitelj 2. svibnja 2017. na radnom mjestu, prilikom penjanja u kamion, zadobio ozljedu leđa okliznućem i padom
na leđa, da se pri pregledu u bolnici utvrdilo da se radi o prijelomu drugog slabinskog kralješka kao posljedici navedenog pada, da je upućen na kućno
liječenje, ordinirana mu je ortoza, naloženo izbjegavati sjedenje te uzimanje tableta protiv bolova. Tužitelj da se javljao na redovite ambulantne kontrole tako da je na kontroli od 27. srpnja 2017. nakon gotovo 3 mjeseca od
ozljeđivanja, odstranjena ortoza i preporučena fizikalna terapija, koju je tužitelj provodio te se javljao na kontrolne preglede zbog bolova u leđima posebno neurologa. Tužitelj da je učinio CT kralježnice te magnetsku rezonancu, a zbog ovih tegoba da je bio na bolovanju do 15. ožujka 2018. Dakle, vještak je mišljenja da je tužitelj zadobio ozljedu drugog slabinskog kralješka u smislu prijeloma koju direktno povezuje sa predmetnim padom 2. svibnja 2017. zbog čega je doživio povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti od 10% prvenstveno zbog funkcionalnog deficita u smislu ograničene nepokretljivosti slabinskog dijela kralježnice, u smislu reducirane rotacije i savijanja kralježnice. Slijedom navedenoga da će tužitelj imati ograničenja kod svih poslova koji zahtijevaju rad u prignutom položaju kao i poslova koji zahtijevaju duže stajanje i hodanje. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a blagog intenziteta narednih 10 tjedana. Tužitelju da je bila potrebna tuđa
njega i pomoć prva tri tjedna u prosjeku 2 sata, a potom još tri tjedna jedan sat. Tužitelj da je imao neugodu i nelagodu prvenstveno zbog straha za ishod liječenja, potom zbog izlaganja ionizirajućem zračenju, a i zbog činjenice da je kroz period od gotovo 3 mjeseca nosio ortozu. Na traženje tuženika da se vještak očituje na uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15. lipnja 2018., vještak je naveo kako 10% trajnog umanjenja opće životne aktivnosti
ne predstavlja razlog nesposobnosti za rad, ali da će u radu takva osoba ulagati pojačane napore za savladavanje radnih zadataka.
15. Vještačenjem po vještaku dr. M. J., spec. neurokirurgu, proizlazi
da sa neurokirurškog gledišta treba pridodati da je tužitelj uradio pretragu CT i
MR koje su potvrdile dijagnozu prijeloma drugog slabinskog kralješka, da je suglasan sa procjenom oštećenog tjelesnog zdravlja za 10% te se usuglasio
sa procjenom trajanja i intenziteta bolova kao i potrebe za tuđom njegom i
pomoći.
16. Vještak dr. N. S., spec. psihijatar, u svome je nalazu i mišljenju,
kojeg sud prihvaća, naveo da je tužitelj u nastavku liječenja u nekoliko navrata psihijatrijski pregledan te mu je ustanovljena dijagnoza anksiozno depresivnog poremećaja traumatske geneze. Kod tužitelja da su opisani simptomi
napetosti, sniženog raspoloženja i nesanice te mu preporučeno uzimanje
anksiolitika. Vještačenjem proizlazi da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedeća 3 dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sljedećih 10-14 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 4-5 mjeseci s time da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica ozljeđivanja nije bilo.
17. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom držeći nalaze i mišljenja vještaka vjerodostojnim, argumentiranim i stručnim, imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na zdravlje tužitelja u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, neugodnostima liječenja, vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o životnoj dobi, stupnju zdravstvenog oštećenja, to istome prema mišljenju ovoga suda u tim okolnostima pripada pravična novčana naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 44.000,00 kn.
18. U postupku je vještačenjem utvrđeno da je tuđa njega i pomoć tužitelju bila potrebna prva tri tjedna u prosjeku 2 sata, a potom još tri tjedna jedan sat,
dakle ukupno 63 sata. Naime, oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao te usluge. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu,
pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu
tražila, a to je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći. U konkretnom slučaju prema mišljenju suda, sukladno
sudskoj praksi te potvrdi D. L., cijena sata ovakve pomoći je 35,00 kn pa je opravdano dosuditi tužitelju iznos od 2.205,00 kn za ovaj vid štete.
19. Na dosuđeni iznos nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti priznata je zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva temeljem čl. 1103. ZOO-a, a na ime tuđe njege i pomoći od presuđenja do isplate, a ne
kako je zatraženo, imajući u vidu da je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su odlučne za dosuđenu naknadu prema stanju na dan presuđenja, sve
sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a. Za više zatraženi iznos od 2.695,00 kn na
ime nematerijalne štete te više zatražene kamate na tuđu njegu i pomoć,
tužbeni zahtjev je kao neosnovan valjalo odbiti.
20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te je tužitelju, koji nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog
zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, priznat trošak u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to: za sastav odštetnog zahtjeva 100
bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova, za sastav dva podneska po 25 bodova, za zastupanje na 7
ročišta po 100 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn uz PDV daje iznos
od 15.625,00 kn. Tome je valjalo dodati iznos od 2.400,00 kn na ime troška vještačenja, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 18.025,00 kn.
U Splitu, 13. travnja 2022.
S U D A C
mr. sc. Daniela Pivčević v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
