REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 133/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. R. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2018. broj K-154/16-30 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2020. broj Kž-160/2020-4, u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2018. broj K-154/16-30 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2020. broj Kž-160/2020-4 osuđen je S. R. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., nakon čega je isti, na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja, odvjetnika K. V. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se „osuđeni S. R. oslobodi optužbe, podredno da se ukinu osporene presude i predmet vrati na ponovni postupak“.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje:
III Kr 133/2021-6
ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da zahtjev treba odbaciti jer je podnesen od neovlaštene osobe.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju koji se nisu očitovali.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik navodi da je zahtjev podnio zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koje su počinjene tijekom prvostupanjskog i u žalbenom postupku, čime je, po njegovom mišljenju, ostvaren razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Navedeno obrazlaže tvrdnjom da je zaključak suda o krivnji okrivljenika ne samo pogrešan, nego i u potpunosti arbitraran budući da nema nikakvo uporište u ispravama koje prileže spisu. Smatra da je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji okrivljenika temeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka za daktiloskopiju i identifikaciju centra u kojem su naznačene samo dvije fotografije otisaka prsta, međutim ničim se ne dokazuje odakle potječe sporni otisak dlana koji je također vještačen, s obzirom da spisu predmeta ne prileži fotodokumentacija iz koje bi bilo vidljivo gdje je koji trag pronađen. Također ističe da drugostupanjski sud nije dao valjano i argumentirano obrazloženje zbog čega prvostupanjski sud za potrebe kaznenog postupka nije trebao pribavljati fotodokumentaciju očevida pa uslijed navedenog propusta objektivni promatrač ne može znati, već može samo nagađati odakle potječe vještačeni otisak. Stoga smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju postupili arbitrarno i nezakonito te protivno pravilu in dubio pro reo, a svojim arbitrarnim i nezakonitim zaključkom u pogledu krivnje okrivljenika teško su mu povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Iz ovakvog sadržaja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te iznesenih razloga proizlazi da osuđenik, u suštini, osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica koje se odnose na kazneno-pravnu odgovornost okrivljenika odnosno da isti osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, prigovori koji se odnose na činjenično stanje i činjenična utvrđenja ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se time u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, a što nije u skladu sa člankom 517. ZKP/08. u kojem su precizno navedeni razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
8. Također je neosnovana tvrdnja iz zahtjeva da drugostupanjski sud nije dao valjano i argumentirano obrazloženje zbog čega prvostupanjski sud za potrebe kaznenog postupka nije trebao pribavljati fotodokumentaciju očevida, kako bi se iz iste vidjelo gdje su pronađeni sporni tragovi dlanova i prstiju, a koji su naknadno vještačeni, iako je takav prigovor bio iznesen u žalbi na prvostupanjsku presudu. Naime, Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci od 21. travnja 2020. broj Kž-160/2020-4 u bitnome se na određen i dostatan način referirao na ovu žalbenu tvrdnju, navodeći jasne i razumljive razloge zbog čega nije bilo potrebno pribavljati predmetnu
III Kr 133/2021-6
fotodokumentaciju očevida (stranica 3., 1. odlomak obrazloženja). Stoga, a imajući u vidu sve naprijed izneseno, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju evidentno je da se ne radi o arbitrarnim odlukama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te uslijed navedenog nije ostvarena povreda prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. odnosno nije počinjena istaknuta povreda iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.)
9. U odnosu na navode iz zahtjeva koji se sadržajno odnose na povredu pravila in dubio pro reo, zbog čega je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje napominje se da se navedeno pravno-logičko pomagalo, propisano u članku 3. stavku 3. ZKP/08., primjenjuje tek u situaciji ukoliko dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Vezano za tvrdnje podnositelja zahtjeva o utemeljenju zaključka suda o krivnji okrivljenika " isključivo na nalazu i mišljenju vještaka za daktiloskopiju i identifikaciju" te da je zbog toga trebalo primijeniti navedeno pravilo, potrebno je istaknuti da sud prilikom raspravljanja predmeta i ocjene dokaza nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenjuje načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 9. stavka 3. ZKP/08., pri čemu sve provedene dokaze cijeni na ravnopravan i identičan način te na temelju svih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđuje sve odlučne činjenice, a kao što je to učinjeno i u ovom kaznenom predmetu. Stoga niti ovaj navod iz zahtjeva nije osnovan.
10. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
