REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 160/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice R. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-282/2021-6 od 7. prosinca 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4820/20-2 od 18. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1195/19-21 od 23. rujna 2020., kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/15-01/477, Ur.broj: 513-04-19-2 od 18. siječnja 2019. i porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za nadzor, Klasa: UP/I-471-02/2015-01/141, Ur.broj: 513-07-24-01-15-02 od 31. srpnja 2015., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-282/2021-6 od 7. prosinca 2021. te se ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4820/20-2 od 18. ožujka 2021. i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1195/19-21 od 23. rujna 2020. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranog prvostupanjskog upravnog tijela tužiteljici je za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. utvrđena porezna obveza poreza na dodanu vrijednost sa zateznim kamatama te joj je naloženo plaćanje te obveze.

2. Rješenjem drugostupanjskog upravnog tijela žalba tužiteljice je odbijena i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela.

3. Presudom suda prvog stupnja prihvaćena je tužba tužiteljice i poništena su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela te je odlučeno kao u izreci navedene presude.

4. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tuženika.

5. Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da se prihvati žalba tuženika i poništi prvostupanjska presuda te odbije tužba tužiteljice.

6. Na zahtjev je odgovoreno.

7. Zahtjev je osnovan.

8. U ovoj stvari sporno je (između ostalog), je li nastupila zastara naplate poreznog duga.

9. U ovom stadiju postupka nije sporno:

- da je 31. srpnja 2015. doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2014. sa zateznim kamatama te joj je naloženo plaćanje te obveze,

- da je rješenjem tuženika od 18. siječnja 2019. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 31. srpnja 2015.

10. Prvostupanjski i drugostupanjski sud zauzimaju pravno shvaćanje da je primjenom odredbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12 i 136/12 – dalje: OPZ/08), a u vezi čl. 197. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 – dalje: OPZ/16) u ovoj pravnoj stvari nastupila relativna zastara naplate poreznog duga tijekom žalbenog postupka budući od prvostupanjskog rješenja donesenog 31. srpnja 2015. kojim je tužiteljici utvrđen porez na dodanu vrijednost za 2014. u iznosu od 52.291,27 kn, a na koje je rješenje tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem od 18. siječnja 2019. (koje je tužiteljici dostavljeno 11. ožujka 2019.) proteklo više od tri godine u kojem razdoblju porezno tijelo nije poduzelo ni jednu službenu radnju u smislu odredbe čl. 95. st. 1. OPZ/08 kojim bi bio prekinut tijek zastare na utvrđivanje poreza.

11. Takvo pravno shvaćanje suda prvog i drugog stupnja nije pravilno.

12. Naime u primjeni i tumačenju odredbe čl. 197. OPZ/16 ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u odluci U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021. na koju se poziva i ovaj sud i u ovoj odluci da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje, u kojoj je rečeno da je u prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđenje i naplatu poreza odlučno, je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16 odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08 (toč. 19. obrazloženja).

13. Kako u ovoj pravnoj stvari od početka tijeka zastare, a slijedom izloženog, nije prošao trogodišnji rok relativne zastare niti šestogodišnji rok apsolutne zastare do 1. siječnja 2017., to odluke sudova nižeg stupnja nisu na zakonu osnovane, pa je valjalo riješiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. Zakona o upravnom sporu ("Narodne novine", broj 20/10), te će sudovi u nastavku postupka raspraviti i opravdanost ostalih prigovora tužbe o kojima sudovi nisu raspravljali zauzimajući pogrešno pravno shvaćanje da je u postupku naplate poreznog duga nastupila relativna zastara.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.