REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 276/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske OIB 49508397045, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2311/2020-3 od 29. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2233/2019 od 21. veljače 2020., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je platiti tuženoj tužitelju 11.220,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4787/2021 od 30. studenog 2021. dopušteno je tuženoj podnijeti reviziju u odnosu na pitanja:
„1.Može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću radniku te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili se ta isplata ima smatrati izdatkom za drugoga sui generis?
2. Od kada počinje teći zastarni rok za zahtjev osobe koja je učinila izdatak za drugog za naknadu učinjenog izdatka?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv presude drugog stupnja tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da revizijski sud odbije tužbu kao neosnovanu te naloži tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je neosnovana.
7. Na temelju utvrđenja:
- da je na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3355/14 od 30. lipnja 2016. tužitelj isplatio svojoj djelatnici Snježani Horvat dodatak na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti, u razdoblju od studenog 2013. do veljače 2014. ukupan iznos od 11.220,94 kn,
- da se navedeno potraživanje djelatnice tužitelja temelji na Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj 142/10 - dalje: Kolektivni ugovor) kojim je u čl. 54. ugovoreno da radnici imaju pravo na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima i izvorima opasnosti,
- da je tužitelj u ovršnom postupku svojoj djelatnici iznos koji je predmet spora isplatio 9. svibnja 2018.,
sudovi nižeg stupnja zaključili su da je tužena tužitelju prouzročila štetu, jer je pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07, 45/09/, 63/11 i 94/13 - dalje: ZZDVO) tužena bila dužna financirati tužitelja, a da je čl. 109. st. 3. ZZDVO propisana obveza da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
7.1. Obzirom da je tužena odnosno Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, to je tužena imala obvezu tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu dodataka u visini plaće tužiteljevom djelatniku, što tužena nije učinila.
7.2. Budući da tužena nije doznačila tužitelju sredstva potrebna za isplatu dodatka u visini plaće navedenom djelatniku, tužitelju je za utuženo razdoblje u trenutku kada je u ovršnom postupku ovršen za navedeni iznos, nastupila šteta. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) prihvaćen je tuženi zahtjev na naknadu štete.
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li nastupila zastara u ovom predmetu. Naime, prema tvrdnjama u reviziji tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa koji je dospio u razdoblju od studenog 2013. do veljače 2014., dok je zahtjev za mirno rješavanje spora podnesen 8. srpnja 2019., dakle, izvan roka od pet godina, pozivom na odredbu čl. 225. ZOO koja propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
9. Prvenstveno, kada je tužitelj na temelju pravomoćne presude svojoj zaposlenici isplatio naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima, radilo se o tražbini koja potječe iz radnog odnosa zaposlenice, prema tome, radi se o tražbini koju je radnica imala prema svom poslodavcu, te je poslodavac, plativši navedeni iznos, izvršio svoju obvezu, a ne obvezu nekoga drugoga.
10. U tom trenutku, tužitelju je nastupila šteta, jer je za ovršeni iznos umanjena njegova imovina. Dakle, rok za zastaru počeo je teći drugog dana od dana kada je tužitelju nastala šteta i u svakom slučaju zastara nije nastupila onog dana kada je tužitelj svoj zahtjev postavio tuženiku, 8. srpnja 2019.
11. Čak i da se ne radi o odnosu naknade štete, već o odnosu izdatka za drugog sui generis, zastara počinje teći od onog trenutka kada je takav izdatak za drugog učinjen, a ne od trenutka kada je dospjela obveza onog koji je prema zakonu bio dužan platiti svom dužniku.
12. Dakle, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Broj zapisa: eb30d-873b2
Kontrolni broj: 09fd1-935a6-05c84
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
