REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2933/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ž. Ž. iz Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. K. iz K., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1081/2017-2 od 5. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-284/2016 od 16. svibnja 2017., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim čl. 2 st. 11., 12., 13. i 14. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između tužiteljice i tuženika 25. veljače 2009. uz naknadu parničnog troška, a podredno da se utvrdi da su relevantne odredbe čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16) sastavni dio Ugovora o specijalizaciji te da stupaju na mjesto čl. 2 st. 11., 13. i 14. tog Ugovora uz naknadu parničnog troška. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije te ju predlaže odbiti u cijelosti.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda te navode razloge o svim odlučnim činjenicama.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o specijalizaciji, a podredno da se utvrdi da su relevantne odredbe čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16) sastavni dio Ugovora o specijalizaciji te da stupaju na mjesto čl. 2. st. 11., 13. i 14. tog Ugovora.

9. Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu od 1. prosinca 2008.,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o specijalizaciji kojim se regulirana prava i obveze između stranaka,

- da je Ugovorom čl. 12. utvrđeno da je tužiteljica dužna ostati na radu u D. K. najmanje 120 mjeseci nakon položenog specijalističkog ispita

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora o specijalizaciji njegove odredbe bile u skladu s tada važećim Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 111/2009).

10. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Tužiteljica u reviziji prigovara da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev da su odredbe čl. 2 st. 11., 12., 13. i 14. Ugovora o specijalizaciji ništetne s obrazloženjem su navedene odredbe bile u skladu s tada važećim Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 111/2009). Ovaj sud navedeni revizijski razlog smatra neosnovanim jer su stranke sklopile Ugovor upravo sukladno odredbama važećeg pravilnika pri čemu su se suglasile o bitnim sastojcima ugovora pa su slijedom toga sukladno čl. 9 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 95/05 - dalje ZOO) dužne ispuniti svoju obvezu i odgovarati za njeno ispunjenje.

12. Neosnovani su navodi tužiteljice da su predmetne odredbe ugovora ništetne jer nisu u skladu s izmijenjenim Pravilnikom ("Narodne novine" broj 62/2016) iz razloga što odredbe tog izmijenjenog Pravilnika ne proizvode pravni učinak retroaktivno već od dana stupanja na snagu a što je kasnije od datuma kada su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni Ugovor.

13. Ovaj sud je mišljenja da sud u pobijanoj presudi nije postupio suprotno odredbi čl. 4. i 7. ZOO , a niti suprotno čl. 270. st. 1. ZOO budući da ugovorena činidba nije nemoguća,nedopuštena,neodređena ili neodrediva pa se stoga ugovor niti ne može smatrati ništenim odnosno odredbe čije utvrđenje ništetnosti tužiteljica traži postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, tužiteljica se u reviziji poziva da je sud pobijanom presudom zanemario povrede čl. 23. i 56. Ustava Republike Hrvatske koje su učinjene upravo spornim odredbama predmetnog Ugovora, a koji revizijski razlog ovaj sud ocjenjuje neosnovanim, kao i navode da je postupljeno suprotno zakonskoj odredbi kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

14. Također prigovara da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije sukladno odredbi čl. 248. ZOO. upotpunio navedeni Ugovor s odredbama izmijenjenog Pravilnika kojim je propisana obveza tuženika da tužiteljici ponudi izmijenjeni Ugovor o specijalizaciji jer stranke nisu ugovorile da je Pravilnik ili njegova kasnija izmjena sastavni dio ugovora niti su ugovorile da će se ugovorne odredbe mijenjati prema izmjenama i dopunama Pravilnika. Stoga sama činjenica da su izmijenjenim Pravilnikom drukčije uređena prava i obveze stranaka ne znači da se ugovor o specijalizaciji može mijenjati te utvrditi da su ranije ugovorene odredbe koje nisu u skladu s izmijenjenim i dopunjenim Pravilnikom nišettene.

15. S obzirom na ostale revizijske navode tužiteljice (kojima se revizija pretežnim dijelom svog sadržaja iscrpljuje) i kojima tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, za ukazati je na sljedeće. Takvim revizijskim navodima tužiteljica pokušava revidirati pobijanu drugostupanjsku presudu iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

16. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.