REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 147/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ivana Rinčića iz Splita, A. G. Matoša 61, OIB 78373896788, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vučetić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AD Plastik d.d., Solin, Matoševa 8, OIB 48351740621, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7016/2013-2 od 9. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/12 od 6. lipnja 2013., na sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7016/2013-2 od 9. studenoga 2016. u toč. I. izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. „Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 650.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1.03.2008.g. do isplate, sve u roku od 8 dana.
2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka.“
1.2. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 98.593,75 kn.
2. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, potvrđena prvostupanjska presuda, dok je, u toč. II. izreke, odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke tužitelj je podnio reviziju, navodeći da reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači, odnosno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pri čemu tužitelju valja napomenuti da se revizija ne može podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP) pa revizijski navodi istaknuti u tom pravcu nisu razmatrani.
7. U revizijskoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu otpremnine predviđene Menadžerskim ugovorom broj 37533/06, od 11. rujna 2006., radi odlaska u invalidsku mirovinu, pri čemu je sporno je li radni odnos tužitelju prestao radi odlaska u mirovinu ili na tužiteljev vlastiti zahtjev, o čemu ovisi pravo tužitelja na isplatu predmetne otpremnine.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj 11. rujna 2006. sklopio s tuženikom Menadžerski ugovor broj 37533/06;
- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) Područni ured Split, Klasa: UP/I-141-02-07-01, Ur.broj: 341- 18-05-3-07-99839 od 10. ožujka 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad;
- da je tužitelju isplaćena otpremnina po osnovi prava iz njegovog radnog odnosa i o tome mu je izdan obračun plaće (platna lista) za veljaču 2008.;
- da je tužitelj tuženiku 15. veljače 2008. poslao dopis u kojemu ga je obavijestio o ispunjavanju uvjeta za mirovinu te je zamolio da mu se zaključi radna knjižica s danom 18. veljače 2008.;
- da je tuženik tužitelju zaključio radnu knjižicu s danom 18. veljače 2008.;
- da je Nadzorni odbor tuženika 20. veljače 2008. donio Odluku o opozivu tuženika kao člana uprave, navodeći da je osnova opoziva vlastiti zahtjev tužitelja;
- da je tuženik zaprimio spomenuto rješenje HZMO-a 19. ožujka 2008.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu da je čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora određeno da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu u slučaju da mu mandat člana uprave i radni odnos prestanu, oboje, na njegov zahtjev, sudovi su ocijenili da je radni odnos tužitelja prestao na njegov zahtjev 18. veljače 2008., s kojim je danom zaključena njegova radna knjižica, osobito stoga što je tužitelj 20. veljače 2008. opozvan sa mjesta člana uprave, odlukom Nadzornog odbora tuženika, također na vlastiti zahtjev, a ne zbog odlaska u invalidsku mirovinu. Pritom drugostupanjski sud dodaje da spomenuto rješenje HZMO-a kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, nema nikakve pravne učinke na radni odnos tužitelja kod tuženika, jer je doneseno kada je tužitelju radni odnos već prestao. Pa budući da je tužitelju radni odnos prestao i da je opozvan s dužnosti člana uprave na njegov zahtjev, ne pripada mu pravo na otpremninu po čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
10. Odluka drugostupanjskog suda, barem za sada, ne može se prihvatiti pravilnom.
11. U pravu je revident kada tvrdi da postoje nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjskog suda, u smislu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP, a po pitanju utvrđenja koja se odnose na dopis tužitelja tuženiku od 15. veljače 2008.
12. Naime, prema čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora tužitelju ne pripada pravo na otpremninu u slučaju da mu mandat člana uprave i radni odnos prestanu, oboje, na njegov zahtjev, dok je čl. 9. Menadžerskog ugovora ugovoreno da tužitelj može ostvariti pravo na otpremninu ako mu je radni odnos prestao zbog umirovljenja ili neosnovanog opoziva odlukom Nadzornog odbora.
13. S obzirom da je tužitelj u navedenom dopisu naveo da: „iz zdravstvenih razloga, a po osnovu: ili odredbi zakona o starosnoj mirovini ili rješenja liječničke komisije HZMO-a“ odlazi u starosnu mirovinu s danom 19. veljače 2008. te da: „moli za zaključenje radne knjižice s danom 18. veljače 2008.“, ne može se za sada prihvatiti ocjena sudova da iz predmetnog dopisa proizlazi da je tužitelj time zahtijevao prestanak radnog odnosa. Naime, činjenica da je tužitelj zatražio zaključenje radne knjižice s određenim datumom, kada je izvijestio tuženika o svom umirovljenju prema odluci HZMO, nema sama po sebi za posljedicu da se samo zbog toga treba smatrati da je tužitelj zahtijevao prestanak radnog odnosa pa u tom dijelu odluku drugostupanjskog suda nije moguće ispitati.
14. Budući da su u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome je li ili nije tužitelj sam zatražio prekid njegovog radnog odnosa, a u situaciji kada je tužitelj u svom dopisu obavijestio tuženika kao poslodavca da iz zdravstvenih razloga odlazi u mirovinu te da, stoga, moli za zaključenje radne knjižice s određenim datumom, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.
15. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.
16. U ponovljenom će postupku drugostupanjski će sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
17. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb30b-0e7a3
Kontrolni broj: 064a8-d0e52-697d9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
