REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1077/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz L., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica L. S. K., odvjetnica u M., protiv tuženice D. P. iz L., OIB …, koju zastupa punomoćnica A. R. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1362/2019-2 od 13. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1505/2018-5 od 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1362/2019-2 od 13. listopada 2020., zbog pravnog pitanja:
"Može li pravni slijednik tužiteljevog sunasljednika koji je ostavinsku imovinu stekao od svog pravnog prednika po drugom pravnom osnovu (pravni posao) s uspjehom istaći prigovor zastare iz članka 144. Zakona o nasljeđivanju („Sl. list FNRJ 20/1955, Sl. list SFRJ 12/95, 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03 – dalje: ZN/55)?"
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1362/2019-2 od 13. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1505/2018-5 od 29. listopada 2018.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno i za odluku u sporu i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Polazeći od toga da tuženica sporne nekretnine drži na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s majkom A. B. 2000. godine, a ne kao nasljednica iza pok. A. B. (oca), odnosno A. B. (majke), drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici o nasljedstvu (hereditatis petitio), pa da nema mjesta niti primjeni odredbe članka 144. ZN/55 kojim je reguliran institut zastare prava zahtijevati ostavinu.
4. Imajući na umu da je prednica tuženice sporne nekretnine stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. B. od 29. lipnja 1987. (koje je postalo pravomoćno 16. srpnja 1987.), da je tim nekretninama raspolagala za života u korist tuženice (ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. ožujka 2000.), da je ona preminula 2014. godine, a da tužitelj za njezina života prema njoj nije isticao nikakve zahtjeve sa svrhom ostvarenja nasljednog prava, ovaj sud smatra da bi bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu odgovoriti na pitanje bi li pravni slijednik onog (su)nasljednika koji je ostavinsku imovinu stekao od svog prednika po drugom osnovu (pravni posao) mogao s uspjehom isticati prigovor zastare iz čl. 144. ZN/55 u sporu koji protiv njega pokreće osoba kojoj je svrha ostvarenje nasljednog prava.
5. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, dok ostala pitanja, prema ocjeni ovog suda, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
