Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-695/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja pod 1. T. K. iz Z., OIB: … i pod 2. D. Ž. K. iz Z., OIB: …, protiv ovršenika V. K. iz D., OIB: …, kojeg kao punomoćnik zastupa H. K., odvjetnik u D., odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-94/2020-19 od 13. listopada 2021., 13. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-94/2020-19 od 13. listopada 2021., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1.1. Pobijanim rješenjem kažnjen je ovršenik s kaznom od 20.000,00 (dvadeset tisuća) kuna jer se nije ponašao u skladu s rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj Ovr-460/17 od 22. kolovoza 2018. (donesenog na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda Dubrovniku, poslovni broj P-548/14-28 od 14. ožujka 2016. kojim je zabranjeno buduće smetanje posjeda), i to zbog ponovljenog smetanja posjeda razdoblju:

- 24. do 27.studenog 2018.onemogućavanjem ovrhovoditeljima prolaska kroz zajednički ulaz ostavljanjem bez nadzora pasa i vezanjem metalnom žicom za metalnu ogradu željezne kapije – mate,

- 2. do 12.srpnja 2019. onemogućavanjem prolaska ovrhovoditeljima kroz zajednički ulaz vezanjem metalnom žicom za metalnu ogradu željezne kapije - mate

- 5. do 13.kolovoza 2019. onemogućavanjem ovrhovoditeljima prolaska kroz zajednički ulaz zaljepljivanjem za metalnu ogradu željezne kapije – mate,

- 24. do 27. listopada 2019. onemogućavanjem prolaska kroz zajednički ulaz ostavljanjem bez nadzora opasa, ostavljanjem stvari na stepeništu koje otežavaju prolaz, i zaljepljivanjem i vezanjem metalnom žicom za metalnu ogradu željezne kapije - mate

- 13. do 20. srpnja 2020. onemogućavanjem prolaska kroz zajednički ulaz ostavljanjem bez nadzora pasa i zaljepljivanjem za metalnu ogradu željezne kapije – mate,

- 19. do 21. kolovoza 2021. prepriječavanjem prolaska kroz zajednički ulaz turistima – gostima ovrhovoditelja (točka I. izreke).

1.2. Nadalje, točkom II. izreke odlučeno je kako će sud ovršeniku, bude li se ponovno ponašao protivno svojoj obvezi iz pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj Ovr-460/17 od 22. kolovoza 2018., izreći novu novčanu kaznu i to u iznosu od 25.000,00 (dvadeset i pet tisuća) kuna.

1.3. Točkom III. izreke odbijen je prijedlog ovrhovoditelja da se ovršeniku izrekne kazna u ovom postupku:

- za smetanje posjeda počinjeno neurednom odvodnjom ispušnih plinova iz roštilja po prijedlogu od 2.kolovoza 2019.,

- za smetanje posjeda počinjeno zabranjivanjem radova bravarima na okućnici i stepeništu u razdoblju od 1. do 7. runa 2019. po prijedlogu ovrhovoditelja od 30.listopada 2019.,

- za smetanje posjeda zbog nedopuštanja izvođenja radova, postavljanja skele i izvršavanja drugih radova na nekretnini ovrhovoditelja po prijedlogu ovrhovoditelja od 11. rujna 2021.

2. Protiv točke I. i II. citiranog rješenja pravodobno se žali ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji su osporili sve žalbene navode ovršenika.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupovnih odredaba na koju pazi po službenoj dužnosti, kao niti ostvarenje bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje. Također, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

6. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- kako je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Metković, na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda Dubrovniku, poslovni broj P-548/14-28 od 14. ožujka 2016., donio rješenje Ovr-460/17 od 22. kolovoza 2018. kojim je zabranjeno buduće smetanje posjeda, a radi prestanka smetanja posjeda, te određena ovrha tako da je naloženo ovršeniku da prestane smetati posjed nekretnine ovrhovoditelja i to čest. zem. 464/21 k.o. G., a posebice na način da udalji pse i drži ih udaljenima od zajedničkog ulaza u nekretninu, omogući očitanje brojila ovrhovoditelja djelatnicima V. D., prestane tjerati i zastrašivati zainteresirane kupce ovrhovoditeljeve nekretnine i omogući prolaz kroz zajednički ulaz u nekretninu turistima koji su iznajmili nekretninu ovrhovoditelja, te mu je zabranjeno svako daljnje smetanje posjeda nekretnine ovrhovoditelja. Ujedno je istim rješenjem zapriječena kazna od 10.000,00 kn te je ovršenik upozoren ako se nakon donošenja tog rješenja bude ponašao suprotno navedenoj obvezi, da će sud, na ovrhovoditeljev prijedlog, izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio;

- kako je rješenjem o kažnjavanju Pu Ovr-347/19 od 6. lipnja 2019. ovršenik kažnjen zbog ponovljenog smetanja posjeda kaznom od 10.000,00 kn, te mu je zapriječeno izricanjem nove novčane kazne i to u iznosu od 20.000,00 kuna bude li se ponovno ponašao protivno svojoj obvezi iz pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj Ovr-460/17 od 22. kolovoza 2018.;

- kako su ovrhovoditelji u više navrata sudu podnijeli prijedloge za izricanje kazni sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi i rješenju o kažnjavanju Ovr-347/19;

- kako u navedenim podnescima ovrhovoditelji navode kako ovršenik i dalje ne postupa sukladno ovršnoj ispravi i ponaša se protivno toč. II. rješenja o kažnjavanju broj Ovr-347/19 od 6. lipnja 2019.

8. Odredbom članka 265. stavka 1. OZ-a propisano je da ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 263. toga Zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da prijedlog za ovrhu iz stavka 1. toga članka ovrhovoditelj može podnijeti u roku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenoga smetanja.

9. U provedenom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio kako su ovrhovoditeljevi prijedlozi pravodobno podneseni te da ovršenik svojim radnjama čini ponovno smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjeg, te je sukladno odredbi članka 263. stavka 3. OZ-a ovršeniku izrekao novčanu koja je prethodno i bila zapriječena rješenjem poslovni broj Ovr-347/19 od 6. lipnja 2019.

10. Prvenstveno na žalbene navode ovršenika valja reći kako iz stanja spisa proizlazi da su prijedlozi ovrhovoditelja pravodobno podneseni. Naime, u svakom pojedinom prijedlogu ovrhovoditelji su naveli datum saznanja za čin smetanja, sam čin smetanja su potkrijepili fotografijama, video snimkama i sl., a prijedloge su podnijeli u roku propisanom odredbom članka 265. stavka 3. OZ-a. S druge strane, osim pukog navođenja kako sud neosnovanu poklanja vjeru ovrhovoditeljima, ovršenik ne navodi nikakve činjenice niti predlaže neko dokazno sredstvo kojim bi se potvrdili njegovi navodi o nepravodobnosti prijedloga ovrhovoditelja, odnosno da bi ovrhovoditelji za čin smetanja saznali ranije. U ovršnom postupku, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a dolazi do supsidijarne primjene ZPP-a, te je ovršenik taj koji je u obvezi predložiti dokaze kojima pobija navode protivne strane. Pritom je potrebno razjasniti kako prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja čini očitu omašku u pisanju kada navodi da bi se prijedlog ovrhovoditelja podnesen 30. listopada 2019. odnosio na smetanje učinjeno od 24 - 27. rujna 2019. jer iz sadržaja samog prijedloga (list 122-127 spisa) proizlazi kako ovrhovoditelji navode da bi čin smetanja bio učinjen u razdoblju od 24. -27. listopada 2019.

11.1. Nadalje, a u odnosu na ostale žalbene navode ovršenika, u kojima u bitnom ističe kako je pobijana odluka nekritičkim prihvaćanjem suda svih tvrdnji ovrhovoditelja, iako većina fotografija koje su ovrhovoditelji priložili nisu datirane te se iz njih ne bi mogao utvrditi datum nastanka čina smetanja, kao niti tko je čin smetanja poduzeo, a on nije mogao dokazivati negativne činjenice, za navesti je kako slijedi;

11.2. U svakom postupku zadatak suda je raspraviti određen odnos među strankama te pravilna odluka suda pretpostavlja jasan i pouzdan sud o postojanju pravnog odnosa i određenog prava odnosno obveze iz tog odnosa.

11.3. To se postiže kada sud istinito utvrdi činjenični i pravni osnov za postojanje prava o kome se vodi spor na način da mora za osnov prava u tijeku raspravljanja, kao i za osnov suđenja uzeti određeno pravno pravilo materijalnog prava, pa u skladu s njim pravilno raspraviti i utvrditi činjenice važne za postojanje prava i potom, na osnovu tako raspravljenog i istinito utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odgovarajućeg pravnog pravila, obrazloženo sudi o pravu koje je predmet spora u parnici, a što je ovdje sud i učinio.

11.4. Meritorna odluka suda podrazumijeva takav zaključak suda u kojemu postoji podudarnost uvjerenja suda između činjeničnog stanja na temelju kojega odlučuje o zahtjevima stranaka i stvarnog činjeničnog stanja, pri čemu sud provodi samo one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

11.5. Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, koje su činjenice relevantne ovisi od pravne kvalifikacije slučaja, a egzistencija relevantnih činjenica utvrđuje se na razne načine pa tako i dokazivanjem kao nizom parničnih radnji procesnih subjekata. Neposredan predmet dokazivanja nisu činjenice već tvrdnje o činjenicama, pa je moguće da predmet dokazivanja budu i negativne činjenice odnosno tvrdnje da činjenice određenog sadržaja ne postoje. Teret dokazivanja negativnih činjenica je na stranci koja se poziva na nepostojanje određene činjenice i to onda kada nepostojanje te činjenice utječe na osnovanost njezinog zahtjeva. Provjeravanje istinitosti negativne tvrdnje moguće je posrednim putem i to utvrđivanjem postojanja činjenice koja isključuje mogućnost istodobnog postojanja osporavane činjenice. Iz svega navedenog može se zaključiti da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje tvrdnje o kojima ovisi osnovanost zahtjeva odnosno prigovora.

11.6. Budući da iz stanja spisa proizlazi kako su stranke u ovom postupku sudjelovale potpuno ravnopravno te da je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, da im je omogućeno u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih) te korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, ne može se smatrati kako je došlo do povrede prava stranke.

12. Stoga kada je prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja utvrdio da je ponovno smetanje počinjeno i da se radi o istom ili sličnom smetanju, te omogućio ovršeniku da se očituje o navodima ovrhovoditelja, pravilno je i odlučeno o zatraženom prijedlogu.

13. Zaključno, u odnosu na žalbeni navod ovršenika u kojem navodi kako se od njega zahtijeva da pse koji se nalaze na nekretnini drži u zatvorenom prostoru što bi bilo suprotno Zakonu o zaštiti životinja, za navesti je kako se od ovršenika zahtjeva jedino da se ponaša u skladu sa ovršnim ispravama pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-548/14-28 od 14. ožujka 2016. te rješenjima Ovr-460/17 od 22. kolovoza 2018. i Ovr-347/19 od 6. lipnja 2019.

14. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Split, 13. travnja 2022.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.