REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 192/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Ž. iz C., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica iz G., protiv tuženika G. G., ..., G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica iz G., radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1227/17 od 14. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-126/16 od 5. lipnja 2017., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice J. Ž., kao neosnovana.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-126/16 od 5. lipnja 2017. suđeno je:
"I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice J. Ž. iz C., koji glase:
1."Utvrđuje se da je tužiteljica J. Ž. iz C., temeljem "Ugovora o djelu" od 31. listopada 2014. godine Klasa: 102-04/14-01/I Urbroj: 2123/01-02-14-1 u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika G. G., ..., počevši od 1. studenog 2014. godine na poslovima čišćenja radnih prostorija u gradskoj upravi, P. centru G., H. ..., Gradskoj čitaonici i knjižnici i gradskom prostoru u zgradi na adresi, ...
Tuženiku se nalaže da tužiteljicu vrati na rad i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."
2. "Utvrđuje se da je tužiteljica J. Ž. iz C., temeljem "Ugovora o djelu" od 1. veljače 2016. godine Klasa: 112-04/16-01/3, Urbroj: 2123/01-02-16-1 u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika G. G., ... na poslovima čišćenja radnih prostorija gradskoj upravi, P. centru G., H. ..., Gradskoj čitaonici i knjižnici i gradskom prostoru u zgradi na adresi, ...
Tuženiku se nalaže da tužiteljicu vrati na rad i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."
II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1227/17 od 14. studenog 2017. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenjenog materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno preinači drugostupanjsku presudu na način da uvaži žalbu tužiteljice i preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju. Predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužiteljica ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.
8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je temeljem Ugovora o djelu od 31. listopada 2014. u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od 1. studenog 2014., podredno utvrđenje da je tužiteljica temeljem Ugovora o djelu od 1. veljače 2016. u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika te zahtjev tužiteljice da ju tuženik vrati na rad.
10. Tijekom postupka utvrđeno je:
- da su stranke u razdoblju od 1. studenog 2014. do 20. veljače 2016. zaključivale više ugovora o djelu za poslove čišćenja radnih prostorija tuženika s radnim vremenom od 4 sata, odnosno 8 sati;
- da je u isto vrijeme tužiteljica bila zaposlena u servisu za čišćenje prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme radeći poslove čišćenja od 2,5 sati u E.;
- da u vrijeme zaključivanja ugovora o djelu kod tuženika Pravilnikom o unutarnjem redu upravnih tijela od 20. listopada 2014. nije bilo sistematizirano radno mjesto spremačice;
- da je tuženik Pravilnikom o unutarnjem redu upravnih tijela od 21. prosinca 2015. sistematizirao mjesto spremačice;
- da je tuženik 5. siječnja 2016. objavio javni natječaj za radno mjesto spremačice – izvršitelja na neodređeno vrijeme uz obvezni probni rad na koji natječaj se javila i tužiteljica;
- da je ugovor o radu sukladno navedenom natječaju zaključen s drugom radnicom.
11. Temeljem tih činjenica sudovi ocjenjuju da je u konkretnom slučaju očito da volja stranaka nije bila da se izvršenjem ugovora o djelu zasnuje radni odnos te da kod tuženika nije niti bilo sistematizirano radno mjesto spremačice odnosno da između stranka nije ugovoren radni odnos u smislu odredbe čl. 10.st.2 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR) već obavljanje poslova čišćenja uz naknadu.
12. Dakle, nižestupanjski sudovi izražavaju pravno shvaćanje kako se na temelju tako sklopljenih ugovora između stranaka, a koji su po svojoj pravnoj naravi građanskopravni ugovori u smislu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO), a ne ugovori o radu u smislu ZR-a, ne zasniva radnopravni odnos.
13. U javnim službama (kao što je G. G.), ako posebnim propisom nije drugačije određeno, dolazi do primjene općih propisa o radu na radne odnose službenika i namještenika. Sukladno čl. 10. ZR radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i radnika, a u nedostatku ograničavajućih odredbi, proizlazi da je poslodavac slobodan u svom izboru radnika.
14. Tužiteljica u tijeku postupka i u reviziji navodi, da na ovu činjeničnu situaciju, s obzirom na narav i vrstu rada, kad se radilo o stalnim, kontinuiranim poslovima koji su zahtijevali zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, treba primijeniti odredbu čl. 10. st. 2 ZR.
15. Odredbom čl. 10. st. 1. i 2. ZR određeno je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu te ako poslodavac sa radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
16. U konkretnom slučaju tužiteljica je s tuženikom (dok Pravilnikom o unutarnjem redu upravnih tijela nije bilo sistematizirano mjesto spremačice) zaključila više ugovora o djelu.
16.1. Tuženik je Pravilnikom o unutarnjem redu od 21. prosinca 2015 . za te poslove predvidio jednog izvršitelja i putem oglasa, na koji se prijavila i tužiteljica primio na rad drugog namještenika, a ne tužiteljicu (iako je kasnije to rješenje poništeno međutim nije važno za razrješenje predmetnog spora).
17. Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovori o djelu) mogli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz odredbe čl. 10. st. 2. ZR.
17.1. U prilikama konkretnog slučaja, prema navedenom činjeničnom utvrđenju o okolnostima u kojima su sklapani ugovori - ti ugovori (koji su po sadržaju odgovarali i volji stranaka: na koje je tužiteljica pristala - znajući njihov jasno definirani sadržaj, smisao i njihove učinke te pravnu osnovu njihova sklapanja) u odnosu na okolnosti na koje upućuje odredba čl. 10. st. 2. ZR nemaju obilježja ugovora o radu.
17.2. To što je tužiteljica za razdoblja rada po sklopljenim ugovorima dolazila kod tuženika svakodnevno obavljati ugovoreni posao – četiri pa šest sati dnevno, radila (kao i drugi radnici, ali u radnom odnosu) po uputama i nadzoru nadređenih, imala svoje mjesto rada, ne dokazuje nešto suprotno izloženom: te okolnosti (u pogledu ovlasti tužiteljice i tuženika) isto tako mogu biti i obilježja rada po ugovorima o djelu u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu.
17.3. Isto tako, u odnosu na navod tužiteljice da je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme, valja reći da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 10. st. 2. ZR jer je na temelju odredbe čl. 17. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 86/2008,61/2011) određeno da se u službu prima putem javnog natječaja ako tim Zakonom nije drukčije propisano, dok je odredbom čl. 24. određeno da se u službu prima rješenjem o prijamu u službu.
17.4. Dakle, radni odnos se u javnim službama zasniva konstitutivnim upravnim aktom, pa radni odnos tužiteljice nije mogao na temelju ugovora o djelu (kao građanskopravnim ugovorima) niti prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme.
18. Kako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci pod st. 1.
19. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (toč. 2. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
