REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 8. P-519/2019-22

U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja F. obrt za usluge, sa sjedištem u Ž., vlasništvo M. V., OIB: …, koga zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u S., protiv tuženika G. S., S., OIB: …, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 20. listopada 2021., objavljene 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku G. S., sa sjedištem u S., OIB: …, da u roku od 8 (osam) dana, i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju F. - Obrt za usluge, sa sjedištem u Ž., vlasništvo M. V., OIB: …, imovinsku štetu iz osnova ulaganja u izgradnju i adaptaciju javnog nužnika „L. k.“ u iznosu od 58.125,19 kn, uz zatezne kamate koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i teku od 14. listopada 2015. do isplate.

II Nalaže se tuženiku G. S., sa sjedištem u S., OIB: 78755598868, da u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju F. - Obrt za usluge, sa sjedištem u Ž., vlasništvo M. V., OIB: …, imovinsku štetu iz osnova izgubljene dobiti uslijed neobavljanja koncesijske djelatnosti u prostoru javnog nužnika „Lučka kapetanija“ u iznosu od 39.950,80 kn, uz zatezne kamate koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i teku od 14. listopada 2015. do isplate.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na sklapanje ugovora o koncesiji između tužitelja i tuženika.

II Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na alternativni tužbeni zahtjev radi isplate neimovinske štete s osnova gubitka poslovnog ugleda.

III Dužan je tuženik, u roku od 8 (osam) dana, nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250,00 kn, uvećane za zatezne kamate, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom 8. ožujka 2017. zaprimljena je tužba tužitelja F. d.o.o., sa sjedištem u S., OIB: …, protiv tuženika G. S., S., OIB: …, radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da su stranke 14. kolovoza 2012. sklopile Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. Predmetni Ugovor je zaveden kod tuženika pod brojem 1273/2012, Ur.br.2181/01-01-12-1. Opisani Ugovor je sklopljen temeljem Odluke tuženika od 18. srpnja 2012., a osnovom prikupljanja javnih ponuda za koncesiju skupnog upravljanja i održavanja javnih nužnika u opsegu i pod uvjetima utvrđenim Ugovorom. Sukladno članku 3. Ugovora tužitelj je javne nužnike preuzeo u stanju zatečenom na dan sklapanja Ugovora. Sukladno članku 5. Ugovora, koncesija je tužitelju dodijeljena na rok od 4 godine, počev od dana potpisivanja ugovora, odnosno do 14. kolovoza 2016. Odredbama Ugovora je utvrđeno da je tužitelj kao korisnik koncesije obvezan nužnike održavati u ispravnom stanju, organizirati rad održavanjem reda i čistoće putem nadzornog lista, obvezan je nadoknaditi štetu korisnicima njegovih usluga ukoliko do nje dođe, plaćati naknadu za koncesiju, održavati građevinske objekte u kojima se nužnici nalaze u ispravnom stanju, te nužnike držati otvorenim u radnom vremenu, kako je to prilogom 2 o radnom vremenu utvrđeno, a usluge naplaćivati prema maksimalnom iznosu utvrđenom sukladno prilogu 1 ugovora. Člankom 9. stavak 2. Ugovora je određeno da je tuženik, kao davatelj koncesije dužan tužitelju osigurati nesmetan pristup objektima u kojima se javni nužnici nalaze, te se suzdržati od postavljanja štandova i drugih naprava uzduž objekta, koje bi priječile neometan ulaz u prostor javnih nužnika i to u širini od najmanje 3 metra, te putem komunalnih službi spriječiti neovlašteno postavljanje plakata na fasade objekata u kojima su javni nužnici. Člankom 12. Ugovora stranke su utvrdile uvjete pod kojima tuženik, kao davatelj koncesije može otkazati opisani ugovor, a to je u slučaju da tužitelj ne obavlja djelatnost koncesije sukladno odredbama Ugovora, postupa protivno važećim propisima i pravilima struke ili u slučaju da na snagu stupe propisi koji onemogućavaju obavljanje djelatnosti sukladno odredbama Ugovora. Sukladno članku 13. stavak 2. Ugovora, u slučaju da davatelj koncesije odustane od ugovora, prije isteka roka zbog izmjene prostornog plana, rekonstrukcije postojećih objekata u prostoru, te drugih razloga, dužan je obeštetiti tužitelja na način da isplati vrijednost eventualno uloženih sredstava u adaptaciju nužnika, umanjen za amortizaciju za rok korištenja ili je korisniku koncesije dužan osigurati drugi odgovarajući zamjenski prostor na bližoj lokaciji za obavljanje djelatnosti održavanja javnih nužnika. Člankom 14. su utvrđeni uvjeti prestanka ugovora. Stranke su 24. rujna 2012. sklopile I Aneks Ugovora o koncesiji kojim su izmijenile članak 18. osnovnog ugovora o koncesiji na način da je kao datum početka primjene osnovnog ugovora naznačen 1. rujna 2012. godine, kada su nužnici predati tužitelju na stvarno korištenje, umjesto 1. kolovoza 2012. kako je navedeno u osnovnom Ugovoru. Stranke su dana 19. prosinca 2012. godine sklopile Aneks Ugovora o koncesiji kojim su izmijenili članak 2. stavak 2. osnovnog Ugovora na način da je tuženik obvezan platiti godišnju potporu od 325.500,00 kn razdijeljeno, kroz dvomjesečne obroke, umjesto godišnje do 28. veljače tekuće godine. Izmijenjen je i članak 9. osnovnog ugovora na način da su dodane odredbe kojima je tužitelju omogućeno postavljanje pomičnih putokaza za javne nužnike i postavljanje reklamnog ormarića (oznake javnog nužnika) na M. Stranke su 18. travnja 2013. godine sklopile III Aneks Ugovora o koncesiji kojim su, radi nalijetanja osobnog automobila nepoznatog počinitelja, na nužnik M. za taj nužnik utvrdile način sanacije postojećeg oštećenja, izgradnju dva nova betonska modula s odvojenim sanitarnim instalacijama. Utvrđeno je da će troškove sanacije snositi tužitelj, u cijelosti, bez prava na povrat sredstava, osim u slučaju kada bi tuženik, bez opravdanog razloga, skratio ugovoreni koncesijski rok.

3. Stranke su 13. svibnja 2013. sklopile IV Aneks Ugovora o koncesiji, Klasa: 022-05/13-03/570, Ur.br.2181/01-01-13-1, kojim su utvrdile da je objekt javnog nužnika T. p. - L. kapetanija premalen, te da ugovaraju način uređenja dodatnog prostora, financiranje tog uređenja i daljnje upravljanje tim objektom. Slijedom odredbi IV Aneksa postojeći javni nužnik proširen je s površine od 18,00 m2, na susjedni prostor površine 36,00 m2, odnosno ukupno 54,00 m2. Novouređeni objekt je planiran s odvojenim sanitarnim prostorima, sa ženskim, muškim kabinama i kabinama za invalide, te odvojeni prostor za odlaganje putničke prtljage. Tehničko rješenje je priloženo Aneksu ugovora, sve troškove sanacije i uređenja prostora je preuzeo tužitelj, radovi na sanaciji i uređenju prostora su izvedeni u predviđenom roku od 60 dana, od potpisa IV Aneksa ugovora. Odredbama Aneksa je utvrđeno da je tuženik, u slučaju jednostranog i neopravdanog skraćivanja ugovornog koncesijskog roka, dužan tužitelju refundirati neamortizirana sredstva utrošena za preuređenje tog objekta.

4. Tužitelj je predmetni prostor uredio, na način da je javni WC proširen na ukupnu površinu od 37,08 m2, koji se sastojao od hodnika, 3 kabine za žene, 2 kabine za muškarce, kabine za invalide i kabine za djelatnicu. Građevinski radovi uređenja prostora javnog nužnika, koštali su 215.063,21 kn, sukladno troškovniku građevinsko zanatskih radova, sačinjenom po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenitelju P. P. od 22. kolovoza 2013. godine. Predmet procjene nije bio prostor za prtljagu s kabinom. Stranke su 31. siječnja 2015. sklopile V Aneks Ugovora o koncesiji kojim su utvrdile da je objekt javnog nužnika M. sukladno III Aneksu Ugovora saniran, da su sanacijom formirana dva povezana, manja modula, pojedinačne površine 12,00 m2, sa sanitarnim sadržajem, da je u okviru sjevernog modula predviđena ostava u koju se može smjestiti prigodna suvenirnica - trgovina, površine 6,00 m2, s prodajnim izlozima. Sukladno tim utvrđenjima stranke su regulirale način postave i korištenja suvenirnice-trgovine u sklopu nužnika M. tuženik je odobrio korištenje opisanog prostora u tu svrhu, a troškove prenamjene i uređenja, kao i potrebna odobrenja za rad je osigurao tužitelj. Pravo korištenja prostora ostave, u svrhu suvenirnice-trgovine, sukladno tom Aneksu traje do isteka koncesije. Stranke su 31. svibnja 2015. sklopile VI Aneks Ugovora o koncesiji kojim su utvrdile da je prethodnim V Aneksom Ugovora tužitelju odobreno otvaranje suvenirnice-trgovine u sklopu nužnika M. te da tuženik, slijedom V Aneksa Ugovora smanjuje tužitelju godišnju potporu utvrđenu člankom 2. stavkom 2. osnovnog Ugovora za 5%, odnosno na iznos od 309.225,00 kn godišnje, koju potporu je dužan platiti do 28. veljače tekuće godine.

5. Odlukom tuženika o određivanju komunalnih djelatnosti koje se mogu dati na obavljanje fizičkim i pravnim osobama, na temelju Ugovora o koncesiji, koja Odluka je objavljena u Službenom glasniku G. S. br.11, od 9. lipnja 2010. i to člankom 2. točkom 2. te Odluke, koncesijom se može steći pravo obavljanja komunalne djelatnosti održavanja javnih nužnika u potrebnom broju objekata, uz dio nužnika koji je povjeren vlastitom trgovačkom društvu. Člankom 2. stavak 2. iste Odluke je određeno da se koncesijom može steći pravo gradnje komunalnih objekata i uređaja za obavljanje komunalne djelatnosti. Člankom 3. stavak 5. iste Odluke utvrđeno je da se koncesija za obavljanje komunalne djelatnosti iz članka 2. bez uključenog prava gradnje, daje na rok 10 godina, a koncesija koja uključuje pravo građenja komunalnih objekata i uređaja potrebnih za obavljanje komunalne djelatnosti se daje na rok do 30. godina. Člankom 6. iste Odluke je utvrđeno da se Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi na temelju kriterija ekonomski i najpovoljnije ponude ali i na temelju poslovnog ugleda ponuditelja, kadrovske i tehničke sposobnosti za obavljanje poslova obuhvaćenih koncesijom, povoljnosti ponude iz aspekta zaštite i očuvanja okoliša. Opisana Odluka o određivanju komunalnih djelatnosti izmijenjena je Odlukom o izmjeni Odluke o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju Ugovora o koncesiji od 30. rujna 2015. na način da je brisana točka 6. članka 2. Odluke koja se odnosi na komunalnu djelatnost prijevoza pokojnika. Drugih izmjena Odluke o određivanju komunalnih djelatnosti nije bilo. Iz opisanih odredbi odluke proizlazi da je tuženik trebao sklopiti s tužiteljem za javne nužnike L. k. i M. Ugovor o koncesiji u trajanju od najmanje 10 godina, obzirom je tužitelju dozvolio izgradnju, proširenje i uređenje ta dva objekta.

6. Povjerenstvo za T. palaču tuženika predložilo je 17. lipnja 2015. Gradonačelniku Grada Splita nacrt prijedloga Odluke o odabiru najpovoljnije ponude radi osnivanja prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini Turistička palača u Splitu. 30. lipnja 2015. gradonačelnik je predložio odluku o odabiru, a Gradsko vijeće donijelo odluku kojom je prihvaćen prijedlog ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini Turistička palača, a kao najpovoljnija ponuda izabrana je ponuda društva V. d.o.o. Istom odlukom prihvaćen je i prijedlog Ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini turistička palača, a Gradonačelnik ovlašten na potpisivanje tog Ugovora. Iz obrazloženja Odluke Gradskog vijeća tuženika proizlazi da je T. palaču nužno rekonstruirati, da je za rekonstrukciju izrađena projektna dokumentacija i ishođene dozvole, da se planiranom rekonstrukcijom neće mijenjati postojeća bruto površina i tlocrtna izgrađenost objekta koji sadrži prizemlje i nadgrađe sa ukupno 20 poslovnih prostora i jednim javnim WC-om. Nakon izvršnosti prethodno opisane Odluke tuženik je 4. kolovoza 2015. s društvom V. d.o.o. zaključio Ugovor o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini T. p. u S., Klasa: 022-05/15-03/804, Ur.br. 2181/01-01- 15-1. Tuženik je s društvom V. d.o.o. 7. kolovoza 2015., a temeljem javnog natječaja za osnivanje prava plodouživanja s rekonstrukcijom, prenio na društvo V. d.o.o. pravo plodouživanja tog objekta i obveze investitora radova na rekonstrukciji tog objekta.

7. Predmetnim Ugovorom o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini "Turistička palača" u Splitu, u bitnome je utvrđeno: - da tuženik osniva pravo plodouživanja s rokom od 25 godina, počev od dana istupanja plodouživatelja u posjed tog objekta, a u korist društva V. d.o.o. (članak 1. stavak 1.); - da se pravo plodouživanja ne osniva na prostorima u javnom korištenju, te da ti prostori nisu predmet davanja u zakup od strane plodouživatelja (članak 1. stavak 5.); - da će prostore u javnom korištenju davati u zakup i ubirati zakupninu tuženik (članak 1. stavak 5.); - da se plodouživatelju dopušta upis prava plodouživanja na zgradi Turističke palače, osim prostora u javnom korištenju; - da tuženik uvodi u posjed plodouživatelja najkasnije do 15. listopada 2015., a da je plodouživatelj dužan izvesti sve radove planirane projektom i objekt dovršiti do 30. travnja 2016. (članak 3. i članak 9.); - da plodouživatelj ne može vršiti promjenu namjene prostora utvrđenu javnim natječajem bez suglasnosti tuženika, ne smije izvoditi novu rekonstrukciju, ne može prenijeti pravo plodouživanja na treću osobu, osim iznimno, te da rekonstruiranu i opremljenu turističku palaču može koristiti isključivo u svrhu obavljanja gospodarskih djelatnosti utvrđenih projektnom dokumentacijom; - da je plodouživatelj dužan pravo zakupa poslovnih prostora prvo ponuditi postojećim zakupoprimcima-korisnicima, po cijeni koja je utvrđena ugovorom, pri čemu su utvrđene maksimalne cijene za pojedine prostore i rok od 3 godine unutar kojega je plodouživatelj dužan primijeniti utvrđene cijene (članak 21. stavak 2.); - da je poslovni prostor iz tlocrta prizemlja glavnog projekta, list br.002, pod rednim brojem 9 javni WC koji je pod koncesijom do 14. kolovoza 2016.; - da za prostore koji nisu obuhvaćeni tom odredbom cijenu zakupa ugovara plodouživatelj slobodno; - da plodouživatelj snosi sve troškove tekućeg održavanja poslovnih prostora osim onih na kojima se pravo plodouživanja ne osniva (članak 25. stavak 1.); Plodouživatelj je sukladno navedenom Ugovoru uveden u posjed 14. listopada 2015., kada je otpočeo radove.

8. Zbog arheoloških iskapanja radovi su privremeno obustavljeni, a radi čega je tuženik plodouživatelju odobrio produljenje roka za dovršetak radova za 60 radnih dana, pa su radovi umjesto 29. travnja 2016. trebali biti okončani najkasnije 26. srpnja 2016.

9. Kako je općepoznato radovi nisu okončani ni na dan sačinjavanja ove tužbe. U Službenom glasniku tuženika br. 38 od 21. srpnja 2016. tuženik je objavio zaključak o pokretanju postupka za davanje javne koncesije za obavljanje poslova održavanja javnih nužnika na području Grada Splita, i to P. N. M. i L. k. obzirom je prethodni Ugovor trebao isteći 31. kolovoza 2016. Tužitelj je podnio ponudu na navedeni natječaj, ali je tuženik natječaj poništio.

10. Gradonačelnik Splita je 6. prosinca 2016. podnio Gradskom vijeću drugi prijedlog odluke za davanje koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti skupnog održavanja dva javna nužnika na području grada u povodu kojeg je donesena odluka o davanju koncesije tužitelju za održavanje javnih nužnika na lokacijama N. i M. na rok od 4 godine.

11. Tužitelj do dana sačinjavanja ove tužbe, kao najpovoljniji ponuditelj nije sklopio Ugovor o koncesiji s tuženikom radi obavljanja djelatnosti održavanja javnog nužnika N. i M. a sklopio je Ugovor o koncesiji za nužnik na lokaciji P. što nije sporno. Tužitelj u navedena tri javna nužnika obavlja komunalnu djelatnost održavanja javnih nužnika, mada ne raspolaže Ugovorom o koncesiji. Odluka o dodjeli koncesije za obavljanje djelatnosti održavanja javnih nužnika sukladno odredbama Zakona o koncesijama ne proizvodi pravna djelovanja za stranke, a ni treće osobe sve dok stranke ne zaključe Ugovor o koncesiji. Tuženik je i u razdoblju od 31. kolovoza 2016. do 6. prosinca 2016. kada je stari Ugovor o koncesiji istekao, a novi nije sklopljen, insistirao da tužitelj obavlja opisanu komunalnu djelatnost, neovisno o svemu, a zbog turističke sezone koja je bila u jeku, a i drugih razloga, pa je tužitelj nastavio s obavljanjem djelatnosti, ali je zbog nedostatka Ugovora kod isplata plaća i doprinosa postupao protivno Zakonu o računovodstvu i financijama, evidentirao je prihod i rashode, opet protivno zakonu, jer za to nije imao pravne osnove, što mu je narušilo poslovni ugled, obzirom se informacija da posluje nelegalno objavila i u "Slobodnoj Dalmaciji". 14. listopada 2015. kada je plodouživatelja uveden u posjed T. palače i otpočeo građevinske radove, između stranaka je bio na snazi Ugovor o koncesiji za obavljanje djelatnosti održavanja javnih nužnika za javni nužnik Turistička palača, ali zbog radova rekonstrukcije palače tužitelj nije mogao koristiti nedavno uređeni poslovni prostor u tom objektu. Plodouživatelj je prigodom izvođenja radova u objektu Turistička palača, uništio opremu javnog nužnika i srušio sve što je tužitelj izgradio u prostoru javnog nužnika Turistička palača, a prije nego je istekao rok na koji je koncesija sklopljena i prije nego je tužitelj amortizirao troškove ulaganja u taj prostor.

12. Tuženik je prekršio odredbe Odluke o dodjeli koncesija za komunalne djelatnosti, jer je tužitelju smanjio rok trajanja koncesije za javne nužnike M. i L. kapetanija" u koje objekte je tužitelj. O "traljavosti" tuženika izvijestila je i "Slobodna Dalmacija" 18. kolovoza 2016. u članku pod naslovom "Traljavost u Banovini: ponavljaju natječaj zbog bizarne pogreške". Tužitelj je iz prethodno navedenog članka doznao da plodouživatelj-vlasnik društva V. d.o.o. S. M. namjerava zadržati nužnik u T. palači, povećati cijene korištenja i unutar vlastite tvrtke organizirati obavljanje djelatnosti održavanja javnih nužnika, a što je protivno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, naprijed opisanim Odlukama o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju ugovora o koncesiji i Ugovoru o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini Turistička palača, koji je sklopljen između tuženika i društva V. d.o.o. To iz razloga jer je navedenim Ugovorom određeno da svi prostori u javnom korištenju, a to je sigurno javni nužnik, nisu predmet plodouživanja, određeno je da se na tim prostorima ne može zasnovati plodouživanje, te je određeno da te prostore u zakup daje tuženik i za iste ubire zakupninu.

13. Sklapanjem Ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p. u S., "u nevrijeme" tuženik je tužitelju pričinio štetu, koja se očituje u gubitku planirane dobiti, šteti iz osnova neamortizirane investicije u opremanje i uređenje nužnika u tom objektu, a što je sve posljedica neizvršavanja ugovornih obveza utvrđenih Ugovorom o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. od 14. kolovoza 2012. i IV Aneksa toga Ugovora od 13. svibnja 2013. od strane tuženika. Sklapanjem Ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti javnih nužnika od 14. kolovoza 2012., tuženik je oštetio tužitelja jer je postupio protivno članku 2. stavak 3. i članku 3. stavak 5. i stavak 6. Odluke o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju Ugovora o koncesiji, objavljene u Službenom glasniku Grada Splita br. 11/2010, jer je tužitelju odobrio građenje i uređenje prostora javnog-nužnika u "Turističkoj palači" i M. slijedom čega je, za te prostore, s tužiteljem morao sklopiti Ugovor o koncesiji koja uključuje pravo građenja na rok od najmanje 10 godina, a najviše 30 godina. Sukladno članku 13. stavak 2. Ugovora o koncesiji, a u vezi s člankom 6. IV Aneksa Ugovora o koncesiji za slučaj da tuženik odustane od ugovora, prije isteka roka, a zbog rekonstrukcije postojećih objekata, dužan je obeštetiti tužitelja na način da mu isplati vrijednost eventualno uloženih sredstava u adaptaciju nužnika "Turistička palača" umanjen za amortizacijski rok korištenja ili mu je dužan osigurati odgovarajući zamjenski prostor na bližoj lokaciji za obavljanje utvrđene djelatnosti održavanja javnih nužnika. Pri tome treba istaći da je amortizacijski rok, u konkretnom slučaju, nezakonito smanjen s 10 godina na 4 godine, jer je amortizacijski rok istovjetan roku korištenja, a koji je opet nezakonito smanjen s najmanje 10 godina na 4 godine. Sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu održavanje javnih nužnika je komunalna djelatnost koja se obavlja kao javna služba, a za trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti odgovorne su jedinice lokalne samouprave, pri čemu su posebno dužne osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja, trajno i kvalitetno obavljanje djelatnosti i dužne su osigurati javnost rada javnih službi. Komunalne djelatnosti u smislu članka 3. stavak 2., a u vezi sa člankom 11. stavkom 2. tog Zakona su posebno one djelatnosti koje tijelo jedinice lokalne samouprave Odlukom odredi. Komunalne djelatnosti se mogu obavljati isključivo u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i to putem trgovačkih društava koje osniva jedinica lokalne samouprave, javne ustanove koju osniva jedinica lokalne samouprave, putem vlastitog pogona ili temeljem ugovora o koncesiji ili povjeravanju komunalnih poslova, u kojem slučaju se temeljem tih ugovora komunalne djelatnosti povjeravaju pravnim ili fizičkim osobama, a putem javnog natječaja. Tuženik je sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu donio Odluku o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju ugovora o koncesiji, a kao jednu od tih djelatnosti je odredio djelatnost javnih nužnika. Uz dio javnih nužnika koji se povjeravaju vlastitom trgovačkom društvu. Djelatnost održavanja javnih nužnika se ne može obavljati izvan okvira Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke tuženika i ne može biti predmet Ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini "Turistička palača" u Splitu, niti predmet ugovora o zakupu između plodouživate!ia i davatelja javne usluge održavanja javnih nužnika.

14. Konačno tuženik je člankom 1. stavak 5. i člankom 2. Ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p. u S., koji je sklopio s društvom V. d.o.o. isključio iz prava plodouživanja sve prostore u javnom korištenju, utvrdivši da ti prostori nisu predmet davanja u zakup i nisu predmet plodouživanja društva V. d.o.o. Ugovorom o koncesiji za obavljanje djelatnosti održavanja javnih nužnika od 14. kolovoza 2012., koji je sklopljen na rok od 4 godine, tuženik je postupio protivno članku 2. stavak 3. i članku 3. stavak 5. i stavak 6. Odluke o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju Ugovora o koncesiji s pravom građenja i oštetio tužitelja uskrativši mu pravo obavljanja opisane djelatnosti u prostoru javnog nužnika L. k. u kojima je tužitelj izveo značajne građevinske radove, uz odobrenje tuženika, za razdoblje od 6 godina. Navedena šteta se očituje u neostvarivanju prihoda u tom razdoblju i šteti iz osnova troškova izgradnje i uređenja objekta L. k. Onemogućavanjem obavljanja djelatnosti u razdoblju od 15. listopada 2015., kada je plodouživatelj V. d.o.o. uveden u posjed i radove u objektu T. p. do 14. kolovoza 2016., odnosno isteka koncesije tuženik je tužitelju pričinio izravnu štetu onemogućivši mu ostvarenje planirane dobiti.

15. Tuženik je sukladno članku 13. stavak 2. Ugovora o koncesiji bio dužan osigurati tužitelju odgovarajući zamjenski prostor na istoj lokaciji, a za vrijeme izvođenja radova, a što također nije učinio, čime mu je pričinio štetu. U razdoblju od 12. kolovoza 2016. odnosno isteka koncesije, pa do 6. prosinca 2016., a i danas, na insistiranje ovlaštenih osoba tuženika, tužitelj je nastavio obavljati djelatnost održavanja dva javna nužnika M. i N. bez valjanog Ugovora o koncesiji, čime mu je pričinjena šteta u vidu gubitka poslovnog ugleda. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži sklapanje ugovora sa tuženikom, alternativno iznose naknade štete s osnova vrijednosti uloženih sredstava, naknade štete s osnova izgubljene dobiti i naknadu neimovinske štete s osnova gubitka poslovnog ugleda.

16. Nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19. listopada 2021. sadržaja pobliže navedenog u izreci.

17. Pred ovim sudom zaprimljen je 23. ožujka 2018. tuženikov odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbeni zahtjev nije na zakonu zasnovan. U odgovoru na tužbu tuženik poriče navode tužbe i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako u pogledu osnova tako i visine. U bitnome je istaknuto da je 14. kolovoza.2012. tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. temeljem kojeg ugovora je tužitelj kao korisnik koncesije od tuženika davatelja koncesije dobio pravo obavljanja komunalne djelatnosti-održavanja javnih nužnika, na rok od 4 godine, dakle do 14. kolovoza 2016, da je zaključeno nekoliko aneksa ugovora, da je 13. svibnja 2013. zaključen aneks ugovora kojim je tuženik omogućio tužitelju njegovim sredstvima proširenje postojećeg prostora javnog nužnika L. k. položenog u prizemlju objekta T. p. od površine 18 m2 na površinu od 36 m2, što ukupno daje novouređeni prostor u površini od 54 m2, ali da je dana 04.08.2015. tuženik zaključio sa društvom V. d.o.o. Ugovor o osnivanju prava plodouživanja s rekonstrukcijom nad objektom T. p., a kojim ugovorom da nisu bili obuhvaćeni poslovni prostori u javnom korištenju, no svejedno da su danom uvođenja društva V. d.o.o. u objekt T. p., otpočeli radovi na rekonstrukciji cijele palače i to baš dana 14. listopada 2015., što znači da je tužitelju od navedenog datuma 14. listopada 2015. onemogućeno obavljanje ugovorene koncesije u označenom javnom nužniku. Nakon toga, po isteku spornog Ugovora o koncesiji za upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. i to baš 14. kolovoza 2016., tuženik je tužitelju omogućio nastavak obaVljanja te djelatnosti na dva javna n. u. i M. ali bez zaključenog ugovora o koncesiji , te da je time tužitelju počinjena šteta u vidu gubitka poslovnog ugleda. Sukladno gore navedenom, tužitelj traži u ovoj parnici donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnog nužnika L. k. i to na način da tuženik kao korisnik koncesije preuzme od društva V. d.o.o. predmetni javni nužnik L. k. i dodijeli ga tužitelju na slijedeći rok od 6 godina, te naknadu imovinske i neimovinske štete.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti i to zbog slijedećeg. Tužitelj i tuženik zaključili su dana 14. kolovoza 2012. osnovni Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. temeljem kojeg ugovora je tužitelj od tuženika dobio pravo obavljanja komunalne djelatnosti-održavanja javnih nužnika, na rok od 4 godine, dakle do 14. kolovoza 2016. U točki 13. stavak 3. Ugovora ugovoreno je "da u slučaju da davatelj koncesije odustane od ugovore prije isteka roka zbog izmjene prostornog plana, rekonstrukcije postojećih objekata u prostoru te drugih razloga, dužan je obeštetiti korisnika koncesije na način da isplati vrijednost eventualno uloženih sredstava u adaptaciji javnih nužnika, po posebnom odobrenju davatelja koncesije, umanjen za amortizaciju za rok korištenja ili pak osigurati korisniku koncesije odgovarajući zamjenski prostor na bližoj lokaciji za obavljanje utvrđene djelatnosti održavanja javnih nužnika."

19. Tužitelj je 4. veljače 2013. i 22. ožujka 2013. dostavio tuženiku dopise u kojima traži dozvolu i prijedlog sa skicom, radi proširenja postojećeg prostora javnog nužnika L. k. položenog u prizemlju objekta T. p. od površine 18 m2 na površinu od 36 m2, što bi ukupno dalo novouređeni prostor u površini od 54 m2, s prijedlogom da bi troškove uređenja objedinjenog prostora snosio tužitelj. Po navedenom, tužitelj i tuženik zaključili su 13. svibnja .2013. IV Aneks ugovora o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. U točci 2. Aneksa ugovoren je "način uređenja dodatnog prostora javnog nužnika T. p. -L. k., financiranje i daljnje upravljanje objekta javnog nužnika. Točkom 4. Aneksa ugovoreno je "da sve troškove predmetne sanacije snosi korisnik koncesije i to u cijelosti i bespovratno." U točci 6. Aneksa ugovoreno je "da za slučaj da G. S. jednostrano i bez opravdanog razloga skrati ugovorni koncesijski rok upravljanja objekta javnog nužnika, korisnik koncesije bi imao pravo refundacije dijela neamortiziranih sredstava utrošenih za preuređenje objekta javnog nužnika. Amortizacijski rok otplate utrošenih sredstava iznosi 3,5 godina tj. preostalo vrijeme trajanja važećeg koncesijskog ugovora." Dakle, ugovoreni koncesijski odnos između tužitelja i tuženika temelji se na odredbama članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, temeljem kojeg je tuženik donio Odluku o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju ugovora o koncesiji (Službeni glasnik Grada Splita broj 11/10, 34/15). Ugovor o koncesiji je specifičan ugovor o zakupu. Tuženik je na valjan i zakonit način zaključio sa tužiteljem osnovni Ugovor o koncesiji i IV Aneks tog ugovora. Nesporno je da se tužitelj obvezao izvesti sve radove na proširenju objekta javnog nužnika L. k. o svom trošku i bespovratno, te da je vrijednost izvedenih radova procijenjena prema sačinjenom vještvu ovlaštenom vještaku procjenitelju za graditeljstvo P. P. prema izvršenom očevidu dana 24. srpnja 2013. Nesporno je da je taj novouređeni javni nužnik tužitelj koristio do 14. listopada.2015. kad je u prostor T. p. uveden drugi zakupnik.

20. Nesporno je da je tužitelju onemogućeno korištenje spornog novouređenog javnog nužnika u vremenu od 14. listopada 2015. do 14. kolovoza 2016. tj. do dana isteka osnovnog Ugovora o koncesiji. Pozivom na ugovornu odredbu u točki 6. IV Aneksa ugovora, tuženik bi imao jedino pravo na refundaciju dijela neamortiziranih sredstava utrošenih za preuređenje objekta javnog nužnika, a amortizacijski rok otplate utrošenih sredstava iznosio bi za razdoblje od 14. listopada 2015. do 14. kolovoza.2016.

21. Tuženik osporava zahtjev tužitelja za donošenje presude koja nadomješta ugovor o koncesiji jer je takav zahtjev protivan odredbama ZPP-a i ne ide u sudsku nadležnost. Također, tužitelj nije ovlašten osporavati Ugovor o osnivanju prava plodouživanja s rekonstrukcijom nad objektom T. p. zaključen između tuženika i društva V. d.o.o. jer nije ugovorna strana tog ugovora, a niti je ovlašten u parničnom postupku tražiti od tuženika izmjene tog ugovora, niti nekog drugog općeg akta. Ugovor o koncesiji ne daje legitimaciju za podnošenje zahtjeva kojim se osporava zakonitost općeg akta. Stoga, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Potraživanje tužitelja naknade neimovinske štete zbog gubitka poslovnog ugleda nema uporište u zakonu. Ističe se prigovor zastare pozivom na odgovarajuće odredbe ZOO-a koje reguliraju zakupodavni odnos. Radi svega naprijed iznijetog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz osudu tužitelja na podmiru parničnog troška.

22. U dokaznom postupku sud je izvršio pregled isprava priloženih spisu, saslušao svjedoka A. K., Š. C. i I. P., te proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 19. listopada 2021. je osnovan. 24. Tužitelj je podneskom od 19. listopada 2021. povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na sklapanje ugovora o koncesiji te u dijelu alternativnog tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete – gubitka poslovnog ugleda, čemu se tuženik nije protivio. Stoga je sukladno odredbi članka 193. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje ZPP) odlučeno kao u izreci pod I i II rješenja.

25. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. u S. 14. kolovoza 2012. (u daljnjem tekstu Ugovor o koncesiji);

- da su stranke sklopile anekse I., II., III., IV., V. i VI. Ugovora o koncesiji;

- da je tužitelj investirao u javne nužnike;

- da je tuženik donio zaključak o usvajanju teksta javnog natječaja za osnivanje prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p. u S. dana 17. lipnja 2015.;

- da je tuženik 30. lipnja 2015. donio prijedlog odluke o odabiru najpovoljnije ponude i prihvaćanju prijedloga Ugovora o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p.;

- da je za najboljeg ponuđača izabrana tvrtka V. d.o.o., s kojom je tuženik sklopio Ugovor o osnivanju plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p.;

- da je tuženik donio odluku o davanju koncesije za dva javna nužnika N. u. i M. ali ugovor o koncesiji nije sklopljen,

- da je tužitelju onemogućeno korištenje spornog novouređenog javnog nužnika u vremenu od 14. listopada 2015. do 14. kolovoza 2016. tj. do dana isteka osnovnog Ugovora o koncesiji.

26. Uvidom u Ugovor o koncesiji utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao davatelja koncesije i tužitelja kao korisnika koncesije temeljem koje korisnik koncesije ima pravo upravljanja i održavanja javnih nužnika N. u., L. k. i M. u S. Koncesija je dodijeljena na rok od 4 godine računajući od 14. kolovoza 2012. Stranke su sklopile anekse I., II., III., IV., V. i VI. Ugovora. Odredbom članka 3. Aneksa III. Ugovora navedeno da je da se sanacija objekta javnog nužnika provodi uklanjanjem postojećeg oštećenog modula sa sanitarnim instalacijama i postavom dva zamjenska betonska modula na istoj poziciji. Odvojeni manji moduli, do12 m2 površine svaki, imaju razdijeljene sanitarne kabine za muške i ženske korisnike, a osiguravaju i nesmetan pristup invalidnih osoba. Odredbom članka 4. je regulirano da sve troškove sanacije snosi korisnik koncesije, ovdje tužitelj. Odredbom članka 3. IV. Aneksa propisano je da se postojeći javni nužnik od 18 m2 površine, proširuje na dodatni susjedni prostor od 36 m2, a troškove sanacije snosi korisnik, ovdje tužitelj. 27. Temeljem uvida u troškovnik izvedenih građevinsko-zanatskih radova uređenja javnog wc-a lociranog u prizemlju objekta anagrafske oznake O. L. 3 (L. kapetanija) proizlazi da troškovi sanacije iznose 215.063,21 kn ili 28.560.85 Eur. 28. Na okolnost pregovaranja vezano za sklapanje predmetnog Ugovora i Aneksa ugovoru proveden je dokaz saslušanjem z.z. tužitelja te svjedoka Š. C., A. K. i I. P.

29. Svjedok I. P. je u svom iskazu naveo da je zaposlenik G. S. od 1986., a trenutno je na funkciji zastupanja G. S. Nije sudjelovao prilikom zaključenja ugovora o koncesiji iz razloga što su taj ugovor realizirale druge službe, a s tim je upoznat u dijelu rekonstrukcije palače. Naime bio je u timu koji je vodio rekonstrukciju, a bio je i šef službe koja je vodila rekonstrukciju palače. Prilikom rekonstrukcije palače, taj se objekt nije mogao koristiti. Rekonstrukcija palače trajala je sigurno 3-4 godine. Nakon rekonstrukcije palače G. S. je zaključio ugovor o plodouživanju sa tvrtkom V. d.o.o., koja je izvršila rekonstrukciju palače. Bilo je predviđeno, da se nakon rekonstrukcije turističke palače, svi objekti koji su bili u zakupu, odnosno svi korisnici zakupa, i dalje nastavljaju sa zakupom na rok od 3 godine. Tako je bilo i govora o tome da se i F. d.o.o. vrati onoliko vremena koliko je bilo potrebno do isteka ugovora o koncesiji. Svi su se zakupci vratili, a F. d.o.o. kao koncesionar se nije vratio. G. S. je pokušavao riješiti problem sa F., d.o.o., ali je u međuvremenu došlo do smjene vlasti u G. S. Poznato mu je da je F. d.o.o. i prije nego što je došlo do rekonstrukcije turističke palače uredio prostor koji mu je dan u koncesiju i koji je stvarno na nešto sličio, ali mu detalji nisu poznati.

30. Svjedok A. K. je u svom iskazu naveo da je od studenog 2006. zaposlen u G. S. i radi na poslovima višeg savjetnika u službi za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima. Poznato mu je da je postojao ugovor o koncesiji zaključen između tužitelja i G. S., a vezano za upravljanjem wc-ima koji su položeni na M., T. palači i N. ulici. Predmetni wc u T. palači je rekonstruiran sa svim ostalim objektima odnosno prostorima u tom objektu. U tekstu natječaja naglašeno je i stavljeno da taj wc ima, da je do određenog datuma pod koncesijom, a misli da se radi do kolovoza 2016. To je bilo stavljeno u uvjete natječaja za plodouživanje, kao i ugovor o plodouživanju, a određeno vrijeme je trajalo rekonstruiranje. Ističe da se nije plodouživanje produžavalo za onaj period za koji je T. palača bila pod rekonstrukcijom. Koliko mu je poznato, tužitelj nije koristio, nakon rekonstrukcije, objekt koncesije. Nakon rekonstrukcije, tužitelj je imao još 10 mjeseci, do isteka koncesije, a koliko se sjeća. Zašto mu objekt nije vraćen u korištenje, nije mu poznato. Naime, plodouživatelj je trebao naplaćivati zakupe po cijeni po kojoj ih je naplaćivao grad, a ovo je drugačiji slučaj jer se nije radilo o zakupu već o koncesiji. Poznato mu je da je tužitelj uložio u uređenje wc prije rekonstrukcije palače, ali ti detalji o ulaganju, odnosno o visini ulaganja mu nisu poznati.

31. Svjedok Š. C. je u svom iskazu naveo da u G. S. radi od 7. siječnja.2014. i to na poslovima višeg savjetnika za upravljanje projektima, a od zaposlenja do 30. kolovoza 2017. bio je pročelnik Ureda za gospodarstvo. O korištenju javnih nužnika koje je F. d.o.o. koristio zna da je upravljao kao koncesionar u N., M., L. K., a četvrti je bio P. Koliko zna, tužitelj je ulagao u te WC-a i to prije nego što je došao u B., a radi se o WC-ima na M. i L. kapetaniji. Bilo mu je poznato, kad se išlo, nije bio aktivno uključen u poslove rekonstrukcije T. palače, ali zna da je projektom za rekonstrukciju T. palače, predviđeno rušenje svega osim nosive konstrukcije, s tim da fasada objekta prati prethodni objekt. U jednom periodu, dok su se ove stvari događale, nije radio iz razloga godišnjeg odmora i bolovanja, a radi se o periodu od početka kolovoza 2015. do kraja veljače 2016., ali zna da su u tom periodu počeli radovi na T. palači, te da je tada je prestao s radom i WC. Kada je tužitelj prestao raditi, a vezano za wc u L. kapetaniji, ističe da mu je ostalo nekih 10-12 mjeseci do isteka koncesije. Naime, svjedok je ugovor o plodouživanju proučio početkom 2017. kada je trebalo ići na sklapanje ugovora o zakupu javnih površina, u okviru zahvata T. palače. Misli da nakon rekonstrukcije tužitelj više nije koristio odnosno nije upravljao nužnicima u objektu T. palače. Što se tiče ulaganja, ne zna kolika je visina ulaganja bila, ali zna da je tužitelj vršio ulaganja.

32. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka budući da isti nisu međusobno proturječni i nisu proturiječni sa drugim spisu priloženim ispravama. Tako je iskazima utvrđeno da je tužitelj, temeljem koncesije, obavljao djelatnost održavanja javnih nužnika u području M. N. u. i T. p. Prilikom rekonstrukcije T. palače, objekt u kojem je nužnik, se nije mogao koristiti, a sama rekonstrukcija je trajala oko 3-4 godine. Nakon rekonstrukcije palače tuženik je zaključio ugovor o plodouživanju sa tvrtkom V. d.o.o., koja je izvršila rekonstrukciju palače dok su svi korisnici zakupa i dalje nastavljali sa zakupom na rok od tri godine. Svi su se zakupnici vratili, dok se tužitelj kao koncesionar, nije vratio. F. je i prije rekonstrukcije T. palače uredio prostor koji mu je dan na korištenje temeljem koncesije. Nakon rekonstrukcije T. palače, tužitelj nije više koristio javne nužnike. Kada je tužitelj prestao sa održavanjem nužnika ostalo mu je nekih 10-12 mjeseci do isteka koncesije.

33. Temeljem odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 2. propisano je da se predmnijeva obična nepažnja.

34 Odredba članka 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), spriječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

35. Tužitelj je obavljao djelatnost održavanja javnih nužnika u N. u., L. k. i M. u S., temeljem Ugovora o koncesiji zaključenog sa tuženikom. Radi se o komunalnoj djelatnosti koju tužitelj može jedino obavljati temeljem ugovora o koncesiji. Članak 3. Odluke o određivanju komunalnih djelatnosti koje se obavljaju na temelju ugovora o koncesiji propisuje da se koncesija za obavljanje komunalnih djelatnosti daje na rok do 10 godina. Koncesija koja uključuje pravo građenja komunalnih objekata i uređaja potrebnih za obavljanje komunalnih djelatnosti može se dati na rok do 30 godina. Dakle, Odluka tuženika o određivanju komunalne djelatnosti koje se obavljaju na temelju ugovora o koncesiji propisuje maksimalni rok do kojeg se koncesija može dodijeliti.

36. Tako su parnične stranke Ugovorom o koncesiji ugovorile trajanje koncesije na rok od 4 godine računajući od dana potpisivanja ugovora tj. u konkretnom slučaju od 14. kolovoza 2012. do 14. kolovoza 2016.

37. Nije sporno da tužitelj nije mogao koristiti objekt koncesije u razdoblju od 14. listopada 2015. do 14. kolovoza 2016. Također nije sporno da je tužitelj izvršio ulaganja u predmet koncesije, a što je regulirano III. Aneksom ugovora o koncesiji i IV. Aneksom ugovora o koncesiji. Odredbe članka 6. Aneksa ugovora ovlašćuju tužitelja da može, a uslijed skraćenja ugovornog koncesijskog roka, tražiti refundaciju dijela neamortiziranih sredstava utrošenih za sanaciju objekta javnog nužnika.

38. Naime, tuženik je sa društvom V. d.o.o. sklopio ugovor o osnivanju prava plodouživanja sa rekonstrukcijom na nekretnini T. p. u S. Člankom 1. tog Ugovora je navedeno da se plodouživanje ne osniva na prostorima u javnom korištenju i iste nisu predmet davanja u zakup od strane plodouživatelja. Prostori u javnom korištenju davat će u zakup i ubirati zakupninu G. S., ovdje tuženik. Također je u točci I. Ugovora navedeno da planirana rekonstrukcija kojom se neće mijenjati postojeća bruto površina i tlocrt na izgrađenost sadrži, između ostalog, i jedan javni wc kojim je, temeljem predmetnog ugovora o koncesiji, upravljao tužitelj. Međutim, tužitelj nije nastavio obavljanje djelatnosti temeljem ugovora o koncesiji, a nakon što je došlo do rekonstrukcije objekta koncesije. Dakle nije bilo razloga da tužitelj ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovora o koncesiji.

39. Stoga je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi imovinsku štetu s osnova izvršenih ulaganja i s osnova izmakle dobiti za period od 15. listopada 2015. kada je plodouživatelj V. d.o.o. uveden u posjed, pa do 14. kolovoza 2016. odnosno do isteka koncesije.

40. Na okolnost izvršenih ulaganja u predmetu koncesije, na okolnost visine izgubljene dobiti i na okolnost refundacije troškova tužitelju od strane tuženika, provedeno je vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije.

41. Vještakinja je u svom vještvu od 2. lipnja 2021., a koje sud prihvaća kao stručno i objektivno, navela da u razdoblju od 14. listopada 2015. do 14. kolovoza 2016. godine (10 mjeseci) tužitelj nije mogao obavljati djelatnosti u objektu javnog nužnika L. kapetanija:

1. Neamortizirani iznos sredstava utrošenih za preuređenje objekta, iznosi ukupno 46.500,15 kn odnosno s PDV-om 58.125,19 kn.

2. Izgubljena zarada tužitelja, obračunata u visini prosječne mjesečne dobiti ostvarene u razdoblju od siječnja 2013. do listopada 2015. godine iznosi 49.938,63 kn bruto odnosno 39.950,80 kn neto.

3. Tuženik je tužitelju isplatio ugovoreni iznos potpore za cijelo razdoblje koncesije tj. od 14. kolovoza 2012. do 14. kolovoza 2016. godine u iznosu od 1.274.875,00 kn. 42. Sud je vještvom utvrdio da neamortizirani iznos sredstava utrošenih na preuređenje objekta iznosi ukupno 58.125,19 kn dok visina izgubljene zarade iznosi neto 39.950,80 kn.

43. Stoga je slijedom iznijetog tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i temeljem odredbe članka 1089. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod I i II presude.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 i 118/14) priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2018. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pristupa na ročišta od 9. srpnja 2018., 24. listopada 2018. i 16. siječnja 2019. (Tbr. 9. točka 2.) svako u iznosu od po 500,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 10. veljače 2020. i 1. srpnja 2020. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 2. listopada 2020. i 22. listopada 2020. (Tbr. 8. točka 3.) u iznosu od po 500,00 kn, trošak sastava podnesaka od 19. listopada 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 20. listopada 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9. točka 9.) u iznosu od 500,00 kn, što ukupno iznosi 9.000,00 kn. Tužitelju je priznat PDV u iznosu od 2.250,00 kn, trošak pristojbe tužbe u iznosu od 5.000,00 kn, trošak uplate vještva u iznosu od 4.000,00 kn, što sveukupno iznosi 20.250,00 kn. Stoga je stoga u odnosu na trošak riješeno kao u točci III izreke rješenja.

U Splitu 13. travnja 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu RH putem ovog suda u 3 primjerka.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis