REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-3690/2022

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog R.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbama okrivljenog R.J. i oštećene M.B., podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Pp-1901/2022-6 od 23. veljače 2022. u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o j e :

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog R.J. i oštećene M.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni R.J. oslobađa se obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Pp-1901/2022-6 od 23. veljače 2022. okrivljeni R.J.je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju od 23. veljače 2022. u 06,40 sati do 9. ožujka 2022. u 06,40 sati kao 15 dana zatvora pa je okrivljeniku preostalo izdržati kaznu zatvora u trajanju od 45 dana.

2. Na temelju odredbe čl. 13. st. 1. t. 2. i čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja M.B. na udaljenost od 20 metara ispod koje udaljenosti joj se ne smije približiti na području Republike Hrvatske niti je smije uhoditi i uznemiravati na bilo koji način i to u trajanju od dvije godine, a na temelju odredbe čl. 13. st. 1. t. 3. i čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u stanu u XX u trajanju od dvije godine.

3. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Protiv te presude okrivljeni Rado Josipović je pravodobno podnio žalbu u kojoj izričito ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalitelj navodi da toga dana nije bio u stanu, kad je došao u stan da je zatekao oštećenicu sa litrom vina i normabelom, da se ničega nije sjećala te smatra da nije kriv za prekršaj za koji je proglašen krivim.

4.1. Nadalje, protiv te presude oštećenica M.B .je podnijela žalbu u korist okrivljenih , navodeći u bitnom da joj je teško pala presuda kojom je okrivljeni Rade Josipović proglašen krivim, da je danima utučena i tužna, da žali što je došlo do navedene situacije jer da je taj dan konzumirala tablete normabel i alkohol, da je doživjela veliki šok što je okrivljeni bio u zatvoru te da je odlučila ići na liječenje. Predlaže da se ukinu zaštitne mjere okrivljeniku, jer da bez njega ne može živjeti, a da planiraju u dogledno vrijeme i vjenčanje.

4.2. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika R.J. i oštećene M.B. i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u onom dijelu kojim se pobija žalbom te po službenoj dužnosti je ispitao jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i jesu li povrijeđene odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, pritom ovaj Sud nije utvrdio da su u postupku počinjene gore navedene povrede, a jednako tako ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno te nisu prihvaćeni žalbeni navodi okrivljenika u kojima navodi da nije kriv za prekršaj za koji je proglašen krivim.

6. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je u bitnom porekao učin prekršaja koji mu je stavljen na teret, u postupku je ispitana svjedokinja oštećenica M.B. izvanbračna partnerica okrivljenika koja ga je teretila da se ponašao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, prvostupanjski sud je proveo dokaz suočenja između okrivljenika i svjedokinje, te je svjedokinja gledajući u oči okrivljenika detaljno opisala kako ju je udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lijeve strane lica, da joj je govorio riječi navedene u optužnom prijedlogu. Nadalje, prvostupanjski sud je izvršio uvid u presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-7182/21, te potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajnu evidenciju iz koje je vidljivo da je okrivljenik pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to od 6. studenog 2019. i 2. srpnja 2021., te je pročitana i presuda Općinskog suda u Splitu broj K-1117/2021. od 16. studenog 2021. te presuda Županijskog suda u Splitu broj K-58/2022-5 od 8. veljače 2022., i po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na temelju analize i ocjene izvedenih dokaza pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

7. Naime, sud prvog stupnja je odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio koje se odnose na prekršajno djelo i prekršajnu odgovornost žalitelja, te je prvostupanjski sud pravilno iskaz svjedokinje M.B. ocijenio uvjerljivim, istinitim, okolnosnim i razložnim, jednako tako je svjedokinja i iskazivala i provedbom dokaza suočenja sa okrivljenikom, dakle prvostupanjski sud je za odluku o krivnji dao valjane i uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, sve provedene dokaze je analizirao i cijenio kako je to propisano odredbom čl. 88. Prekršajnog zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te je iste trebalo odbiti kao neosnovane.

8. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj kazni ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku pravilno izrečena teža vrsta kazne kazna zatvora u trajanju od 60 dana. Naime, prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio težu vrstu prekršajne sankcije kaznu zatvora, odnosno cijenio je cjelokupno ponašanje okrivljenika, njegovu osobnost, izraženi stupanj izostanka samokritičnosti, te po ocjeni ovog Suda izrečenom kaznom zatvora će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene kazne na blažu, kako to predlažu žalitelji.

9. Prvostupanjski sud je i odluke o izrečeni zaštitnim mjerama dostavno i pravilno obrazložio, a okolnost navedena u žalbi oštećene M.B. da bez okrivljenika ne može živjeti i da mu se ukinu zaštitne mjere nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

10. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6, Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen naknade troškova žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je lošeg imovnog stanja, da nema prihoda pa bi po ocjeni ovog Suda plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v. r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.