REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-345/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Ilki Leko kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. M. iz V., P. , OIB … koga zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica iz P., protiv tuženika M. P. iz P., OIB … koga zastupa punomoćnica V. G., odvjetnica iz P. radi isplate, nakon glavne rasprave održane 4. travnja 2022. u nazočnosti tužitelja I. M., punomoćnice tužitelja M. R., odvjetnice iz P., tuženika M. P. i punomoćnice tuženika V. G., odvjetnice iz P. i presude objavljene 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku M. P. iz P., OIB: …, isplatiti tužitelju I. M. iz V., P., OIB: …, na ime dugovanja po ovrhama od strane FINA-e za neplaćene račune teleoperatera, ukupan iznos od 23.577,27 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska Narodna Banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju I. M., OIB … da tuženiku M. P., OIB …naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj I. M. podnio je tužbu protiv tuženika M. P. radi isplate. U tužbi navodi da je tuženik dana 12. svibnja 2016. godine zamolio tužitelja da mu pomogne na način da za njega uzme dva telefona na pretplatu, pri čemu mu je obećao da će uredno plaćati troškove tih pretplata. Stoga su istoga dana zajedno otišli u Slavonski Brod u trgovinu T. (sada T.), gdje je tužitelj zaključio jedan ugovor i uzeo jedan mobitel. Potom su otišli u Požegu u T-C. gdje je tužitelj potpisao još jedan ugovor za mobitel. Tuženik je uzeo sve dokumente za te mobitele. Za svaki od navedenih ugovora pretplata je iznosila oko 200,00 kuna mjesečno, dok u isto vrijeme, tužitelju nije poznato o kakvim se telefonima radilo. Nekoliko dana nakon potpisivanja ranije navedenih ugovora, na adresu tužitelja stigla je dostava za koju je tužitelj potpisao potrebne dokumente, a da nije znao da je to bila još jedna nova pretplata koju je tuženik ugovorio na ime tužitelja. Za ranije navedene i potpisane ugovore, tužitelj je dobivao račune na svoju kućnu adresu, te je iste prosljeđivao tuženiku koji je obećao plaćati iste, no tužitelju nije bilo poznato da li je, na koji način i koliko uredno tuženik te račune plaćao. Krajem 2016. godine, tužitelj je dobio prvu opomenu za neplaćene račune, a da bi 2017. godine došao do saznanja kako je pokrenuta ovrha protiv njega zbog neplaćanja troškova teleoperaterima, a da bi u travnju 2018. godine i siječnju 2020. godine u Finu došle još dvije osnove za plaćanje vezano za uvodno opisane ugovore. O tome je tužitelj obavijestio tuženika, te mu je isti rekao da će on to platiti čim bude imao veći iznos novca, no to nikada nije učinio. U rujnu 2020. godine tužitelj je primio poziv iz T. i tvrtke M. d.o.o., kojom prilikom je upitan da li se mogu dogovoriti s njim oko otplate duga, jer da im nije sve plaćeno. Tužitelj im je objasnio da je tuženik M. P. vlasnik svega. Nakon navedenog poziva, tužitelj je obavijestio tuženika koji mu je više puta obećao da će to sve platiti, no to nikada nije učinio. Budući da do siječnja 2021. godine tuženik nije platio dug, tužitelj je zvao tuženika koji mu se nije javljao, a kada su se 25. veljače 2021. godine susreli u Požegi, tužitelj je pitao tuženika zašto do tada dug nije plaćen, na što mu je ovaj odgovorio kako više nema mobitel. U tom trenutku tužitelj je shvatio da ga je tuženik doveo u zabludu, te da nema namjeru ispuniti svoju obvezu. Nadalje, tužitelj je dana 1. ožujka 2021. godine na zapisnik u Policijskoj upravi Požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega, broj 511-22-05-2/66-204/1-21, podnio kaznenu prijavu protiv tuženika M. P. zbog kaznenog djela prijevare, a koja kaznena prijava je Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj: KP-DO-52/2021-10 od dana 17. svibnja 2021. godine odbačena, te je tužitelj upućen da svoja potraživanja ostvari u odgovarajućem građanskom postupku, što na ovaj način i čini, a kako bi naknadio štetu koju mu je nanio tuženik. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon što provede raspravu i izvede sve dokaze, donese presudu kojom se nalaže tuženiku M. P. iz P., OIB:…, isplatiti tužitelju I. M. iz V., P., OIB: …, na ime dugovanja po ovrhama od strane FINA-e za neplaćene račune teleoperatera, ukupan iznos od najmanje 23.577,27 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska Narodna Banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena.

2. Tuženik M. P. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik apsolutno otklanja svaku odgovornost za sklapanje ugovora između tužitelja i označenih teleoperatera. Da navedeno nije tuženikova odgovornost dokazuje i činjenica da je pred Općinskim državnim odvjetništvom, pod brojem KP-DO-52/2021 vodio pretkazneni postupak radi kaznenog djela prevare gdje su ispitani tuženik, tužitelj i svjedoci, nakon čega je kaznena prijava odbačena. Tužitelj i tuženik su bili prijatelji. Tužitelj je od tuženika u više navrata tražio da mu posudi novac, s obrazloženjem da je slabog imovinskog stanja, da ima četvero djece, zbog čega se tuženik sažalio i posudio mu novac. Budući nije imao načina da mu vrati, tužitelj je tuženiku ponudio da će uzeti mobilni aparat na pretplatu, aparat prodati te na taj način tuženiku vratiti dug. Dug je vraćen samo djelomično. Zbog toga je tuženik bio prisutan kod sklapanja ugovora ali s plaćanjem pretplate ili ugovornim odnosom nema apsolutno nikakve veze. Tuženik, opreza radi iznosi prigovor zastare potraživanja. Ukoliko su predmetni ugovori sklopljeni u svibnju 2016. godine na rok od 2 godine, zastara je nastupila u svibnju 2021. godine. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te obvezati istog tuženiku nadoknaditi trošak postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u specifikaciju izvršenih osnova za plaćanje Fine od 1. ožujka 2021. po Ovrv-589/17, Ovrv-77/18 i Ovrv-1457/19 te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u P. broj Kp-DO-52/2021, saslušani su svjedoci S. V. i Z. M., a u svrhu dokazivanja saslušani su tužitelj I. M. i tuženik M. P..

4. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje Fine od 1. ožujka 2021. utvrđeno je da je 19. rujna 2017. T. H. d.o.o. kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate protiv tužitelja u ovom postupku I. M. na temelju rješenja o ovrsi, a radi naplate duga u ukupnom iznosu od 17.929,11 kn što se odnosi na glavnicu i troškove. 12. travnja 2018. HT d.d. kao ovrhovoditelj pokrenuo je postupak prisilne naplate protiv tužitelja u iznosu od 2.879,84 kn što se odnosi na glavnicu i troškove, a 9. siječnja 2020. je E. M. d.o.o. kao ovrhovoditelj pokrenuo prisilnu naplatu duga od 1.768,32 kn što se odnosi na glavnicu i troškove.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik bili prijatelji. Nadalje, između stranaka nije sporno da je I. M. u tri navrata s pružateljem telekomunikacijskih usluga sklopio ugovore o kupnji mobilnih uređaja. Prilikom sklapanja takvih ugovora bio je prisutan i tuženik M. P. i on je prilikom sklapanja ugovora o kupnji mobilnih uređaja platio prodavatelju dio cijene mobilnih uređaja. Po sklapanju ugovora tuženik M. P. preuzeo je mobilne uređaje.

6. Tuženik ne spori da je nakon preuzimanja mobilnih uređaja te mobilne uređaje prodao za iznos od 2.000,00 kn za svaki mobilni uređaj.

7. Nesporno je, a utvrđeno je i uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Požegi da je tužitelj I. M. protiv tuženika M. P. podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog dijela prijevare. ODO u Požegi je rješenjem broj Kp-DO-52/2021-10 od 17. svibnja 2021. odbacio kaznenu prijavu protiv M. P. zbog kaznenog dijela prijevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona i dao oštećeniku pouku da na temelju članka 55. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ukoliko smatra da rješenje nije na zakonu osnovano preuzeti progon protiv M. P..

8. Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je tuženik zamolio da mu pomogne na način da za njega kupi mobilne uređaje na pretplatu, a tuženik će uredno plaćati račune za mobilne uređaje. Tužitelj je dobivao račune, slao je račune tuženiku koji te račune nije plaćao pa su protiv tužitelja bili pokrenuti ovršni postupci radi prisilne naplate troškova nastalih kupnjom mobilnih uređaja uz pretplatu.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužitelj ponudio tuženiku da će uzeti mobilni aparat na pretplatu, dati ih tuženiku koji će ih prodati, tuženik će novac zadržati za sebe i na taj način će tužitelj vratiti dug tuženiku jer mu je tuženik posuđivao novac.

10. Sud je na te sporne okolnosti kritički analizirao kako iskaz tužitelja, tako i iskaz tuženika, iste međusobno usporedio, a usporedio i s materijalnim dokazima u koje je sud izvršio uvid.

11. Tužitelj I. M. u svom iskazu naveo je da su se M. i on poznavali iz kafića i postali su prijatelji. Poznavali su se iz kafića godinu dana i onda su postali prijatelji.

12. svibnja 2016. obojica su bili u gradu i M. ga je zamolio rekavši mu da ima akcija u S. B. u trgovačkom centru prodaja mobitela. On je od njega zatražio da ode s njim i da u trgovini A. ili T. 2 potpiše ugovor o aparatu s tim da on plati 10% aparata trgovini, a ostatak u 24 rate. Dogovorili su da će M. P. sve ovo platiti. On je potpisao ugovor o kupnji mobilnog aparata. Vratili su se u P.. Zajedno su otišli u V.. U V.-u je bila akcija. U V.-u su poljubili vrata i otišli u T.. M. P. je tako zapovijedao i tako je htio. On je imao volju pomoći mu. M. P. je njega zamolio. U T. je potpisao ugovor o kupnji aparata. M. mu je rekao da će sve biti analizirano i plaćeno u kratkom roku. On je smatrao da će M. to sve odjednom platiti. On nije od trgovaca niti primio mobilni uređaj gdje je potpisao ugovor jer je M. uzeo uređaj i on mu je sve papire dao. Nakon 15 dana M. ga zamolio da kopira osobnu iskaznicu i u jednom kombiju je potpisao neki ugovor. Prvo je potpisao neki ugovor, a onda je i predao kopiju iskaznice koju je ranije kopirao. M. je došao u Č., odvezao ga u V. gdje je bio taj kombi i gdje je potpisao ovaj ugovor. On nije prilikom potpisivanja tog ugovora u kombiju ništa dobio. M. mu je rekao da je taj dan bila akcija, ne zna čega je bila akcija. Poslije su mu stizali računi, zvali su ga, misli neki M., T. 2, T.. Zvali se ga za dugovanja po ovim ugovorima koje je potpisao. Onda mu je bio blokiran račun. Bio je dogovor da mu on donese račune koje će dobivati za sve ove ugovore koje je potpisao. On je njemu te račune i nosio. Mislio je da je plaćao račune jer su svi ugovori bili kod njega. Njemu je M. dao par tisuća kuna, 5-6 tisuća kuna tako da je novac ostavljao kod Z. M. u kafiću gdje mu je i rekao, ostavljao je novac u K., a ostavljao je i novac u kladionici i tamo je podizao oko 200,00 kn i to točno 2 puta po 200,00 kn. Njemu M. duguje 17.000,00 kn. Ne duguje, kako on procjenjuje, njemu osobno nego tim tvrtkama s kojima je sklopljen ugovor. M. je on htio izaći u susret i vjerovao mu je. M. i on su dogovorili da ugovori idu njemu, da aparati idu njemu i da će on sve račune plaćati. Ni sam ne zna zašto je M. P. izašao u susret. Nakon godinu dana je shvatio, a kada nije plaćao račune iako je govorio da će račune plaćati, da ne ide na dobro i kada ga je sreo u gradu on mu je govorio da pričeka i da će uredno sve platiti. Svi ugovori i svi aparati su išli u ruke M. P.. Od M. nije nikada posuđivao novac niti je od njega tražio da mu novac posudi. Njemu niti jedan trgovac prilikom potpisivanja ugovora ništa nije objašnjavao. M. je platio 10% prilikom potpisa ugovora. Zna što znači ugovorni odnos na 24 mjeseca i da je on obvezan plaćati.

11.1. Tuženik M. P. u svom iskazu naveo je da su I. i on bili u prijateljskom odnosu i taj prijateljski odnos prestao je kada ga je I. prijavio policiji za prijevaru. On trenutno ne radi ništa. 2016. radio je za tvrtku B. za kredite. On je bio u prijateljskim odnosima i sa S. V., a ni s njim nije u prijateljskim odnosima kada ga prijavio policiji za prijevaru. On je M. u više navrata posuđivao novac jer mu je rekao da je u financijskom poteškoćama. To je bilo otprilike godinu dana prije 2016. Više puta posuđivao je po 200,00 kn, po 1500,00 kn jer je znao da su mu isključili struju i vodu zbog neplaćanja. Po njegovoj procjeni posudio mu je sigurno od 6000,00 kn. Nisu postojali rokovi u kojima bi mu trebao novac vratiti, a on je od njega tražio da mu novac vrati i novac mu nije vratio. On je M. predložio da ode podići mobitel tako da ode u T. 2, u V.. Dogovor je bio da on sklopi ugovor o kupnji mobitela. On će mobitel uzeti i novac dobiven prodajom mobitela ide za povrat ovog zajma. On je otišao zajedno s njim u S. B., ne sjeća se da su bile akcije i u trgovini u centru S. na pultu je sklopio ugovor o kupnji mobitela. On je mobitel odmah nakon sklapanja ugovora uzeo i taj je mobitel prodao. On je I. rekao da je mobitel prodao i novac dobiven prodajom da ide za povrat zajma. Istog dana u Požegi ili nekog drugog dana, sada se ne sjeća u T-C.-u je M. napravio pretplatnički ugovor, potpisao je ugovor i dobio je mobitel. Uzeo je, odnosno M. mu je dao mobitel. I taj je mobitel prodao za 2000,00 kn i to je rekao M. da to ide za povrat zajma. Prilikom preuzimanja mobitela u ove dvije trgovine, u B. i P. trebalo je platiti 200,00 kn i taj iznos je on platio. Treći put, I. M. naručio je mobitel kako bi mu riješio pitanje duga. Otišao sam po M., u V. je došao kombi za dostavu i I. M. je trebao potpisati da preuzima mobitel i to je potpisao. On je čovjeku iz tog kombija, dostavljaču platio 200,00 kn jer se prilikom preuzimanja plaća aparat. Uzeo je i taj mobitel, prodao i taj mobitel za 2000,00 kn i o tome je rekao M.. I ovaj prvi mobilni uređaj kupljen u S. B. prodao je za 2000,00 kn. Prodajom ova 3 mobitela novac je zadržao za sebe, a M., kako je rekao, rekao je za koji iznos je prodan i da to ide za povrat zajma. Možda je i on uzeo ugovore o kupnji ovih uređaja jer je sve bilo u jednoj vrećici. M. je znao što je obveza njegova po tom ugovoru. Ova kupnja i prodaja mobitela bila je 2016., a ne može se sjetiti točno datuma. M. je više puta njega tražio zbog svojih financijskih problema, a tražio je od njega da plati račune za kupnju ovih mobitela i da mu pomogne. On mu je rekao da će mu pomoći i par računa je i platio. Čak je možda to i priložio policiji. Kako su bili još u dobrim odnosima, a kako je stalno imao financijskih problema jer je u kreditima i on je, kada je novac trebao, novac ostavljao kod Z. M. jer je M. tražio da mu novac posudi. Još na nekoliko mjesta je ostavljao za M. novac i na taj način je njemu posuđivao novac. M. je govorio da mu dolaze svakakvi računi koje nije mogao platiti i kada je zatražio novac on mu je, kako je rekao, novac ostavljao za M. kod Z. M. i, kako je rekao, i na drugim mjestima. Znao je da su mu primanja zaplijenjena zbog ovih mobilnih uređaja. Znao je i prije da mu je račun blokiran zbog drugih dugova i upoznali su se jer je on radio u tvrtki koja se bavi posredovanjem u kreditima, a Z. M. je M. rekao da mu možda mogu pomoći oko kredita. M. je znao da će mu nakon kupnje mobilnih uređaja stizati računi. Kako je rekao, on je M. pomagao u novcu jer je bio u dugovima. Nisu posebno ugovarali davanje novca kao zajam, a dogovor je bio da mu vrati kad bude mogao. Ova kupnja 3 mobilna uređaja je bila dogovor između I. i njega da on proda mobitele i da novac dobiven prodajom bude radi povrata novca koji je M. posudio. Novac koji je ostavljao kod Z. M. i na drugim mjestima za M. bio je novac koji je dan M. jer je on od njega tražio i koji je bio posudba. To se događalo prije nego je M. na ova tri mjesta kupio mobilne uređaje koje je on prodao. Da li je I. M. zadržao broj uređaja prilikom sklapanja ugovora i mobitela jer je to bio pretplatnički odnos njemu nije poznato jer broj mobitela nije bio važan. Vjerojatno se aparat dobije jeftinije ako se sklopi pretplatnički odnos, a niti jednom niti drugome broj mobitela po pretplatničkom ugovoru nije bio važan. M. je mogao aktivirati broj jer je potpisao ugovor. Kako je bio prisutan s I. M. kada je potpisivao ugovore za kupnju mobitela, on je čuo da je M. i objašnjen ugovor kojeg je potpisao od strane prodavatelja. Protiv njega je odbačena kaznena prijava I. M. za prijevaru. Protiv njega je odbačena kaznena prijava S. V. za prijevaru. Kako je rekao, on je odmah prilikom potpisivanja ugovora uzeo mobilne uređaje i kako je rekao prodao ih i novac zadržao. On je M. pokušao pomoći da podigne kredit, nije mu uspio pomoći jer su mu primanja mala, a zaduženja velika. M. mu je sam rekao da je zadužen i to mu je izgovorio i nakon 2016. M. je bio svjestan da ako ne bude platio račune i dalje bi bio jednako zadužen i račun je bio blokiran. On M. ništa nije dužan.

12. Sud je iskaz tuženika ocijenio istinitim i vjerodostojnim te ga je u cijelosti prihvatio. Za razliku od iskaza tuženika, sud je iskaz tužitelja ocijenio nevjerodostojnim i nelogičnim pa iskaz tužitelja sud nije prihvatio. Naime, tužitelj je osoba u dobi od 47 godina i sud nalazi da je isti prosječnih intelektualnih sposobnosti pa je nelogično da bi, kako to tvrdi tužitelj, pomogao tuženiku na način da je u jednome danu, u kratkom vremenu otišao s tuženikom u S. B. u jednu trgovinu, pa zatim u P. u dvije trgovine kako bi kupio mobilne uređaje na zapovijedanje tuženika. Isto tako, nelogično je da tužitelj prilikom kupnje mobilnih uređaja samo, kako to navodi potpisuje ugovore, a da o sadržaju takvih ugovora uopće nije informiran. Naime, općepoznato je da se prilikom sklapanja ugovora o kupnji mobilnog uređaja i sklapanja pretplatničkog odnosa, a posebice ako ugovorni odnos traje duže (tužitelj navodi da je cijena mobilnog uređaja jednim dijelom plaćena prilikom sklapanja ugovora od strane tuženika, a ostatak u 24 rate) kod pružatelja telekomunikacijskih usluga podnosi pisani zahtjev kojeg potpisuje podnositelj zahtjeva kod teleoperatera od podnositelja zahtjeva zahtijeva sve popunjavanje obrasca s detaljnim podacima, a podnositelj zahtjeva dobiva na uvid i opće uvjete poslovanja samog teleoperatera. Stoga sud nalazi da nije uvjerljiv iskaz tužitelja kojim tvrdi da je samo potpisivao ugovore, da nije preuzeo potpisane ugovore, a posebno stoga što je tužitelj potpisivanjem ugovora stupio u ugovorni odnos koji traje dulje vrijeme i koje ima i za tužitelja je imao za posljedicu plaćanje računa kroz dulje vrijeme.

13. Temeljem iskaza tuženika sud je utvrdio da je tuženik posuđivao novac tužitelju koji novac tužitelj nije vraćao po pozivu na vraćanje tuženika. Između tužitelja i tuženika radi vraćanja posuđenog novca postojao je dogovor da tužitelj kod teleoperatera sklopi ugovore o kupnji mobilnih uređaja, a tužitelj će mobilne uređaje predati tuženiku koji će ih prodati i novcem dobivenim prodajom namiriti svoje potraživanje. Tuženik je tri mobilna uređaja za koje je tužitelj sklopio ugovor o kupnji od tužitelja primio, sva tri mobilna uređaja je prodao za iznos od 2.000,00 kn i novac dobiven prodajom zadržao na ime povrata duga.

14. Dakle, temeljem iskaza tuženika sud je utvrdio da tuženik ne duguje tužitelju novčani iznos koji je tužitelju zaplijenjen u postupku prisilne naplate duga prema sklopljenim ugovorima o kupnji mobilnih uređaja, a koji novčani iznos tužitelj ovom tužbom potražuje. Sud nalazi da je tužitelj sklopio ugovore o kupnji mobilnih uređaja i obveznik je prodavatelju isplatiti ugovorenu cijenu, a ako je zasnovao pretplatnički odnos s pružateljima telekomunikacijskih usluga obveznik je i plaćanja novčanih iznosa koji proizlaze iz zasnovanog pretplatničkog odnosa.

15. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka S. V. koji tvrdi da ga je tuženik prevario jer za te tvrdnje da je tuženik počinio kazneno djelo prijevare na štetu tog svjedoka ne postoji osuđujuća presuda.

15.1. Sud nije posebno analizirao iskaz svjedoka Z. M. jer ocjenjuje da isti o detaljima odnosa tužitelja i tuženika vezano za kupnju mobilnih uređaja nema neposredna saznanja.

16. Zbog svega naprijed navedenog sud je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja odbio i odlučio kao u izreci.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, za pristup na pripremno ročište održano 11. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn, kako je to tuženik i zatražio, te za pristup na glavnu raspravu održanu 4. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn što iznosi 2.500,00 kn i PDV na taj iznos 625,00 kn pa je priznao ukupan trošak tuženika u iznosu od 3.125,00 kn. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik je kao s neosnovanim odbijen. Naime, sud nije priznao trošak tuženika na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik trošak sudske pristojbe na tužbu nije nastao kao i trošak ročišta za objavu jer tuženiku takav trošak još nije nastao.

18. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 13. travnja 2022.

S u d a c

Ilka Leko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica M. R., iz P.

2. Odvjetnica V. G., iz P.