REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-5377/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u parničnom predmetu tužitelja G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu N. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika G. d.o.o., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica iz R., radi isplate iznosa od 106.447,76 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-244/2018-50 od 23. listopada 2020., 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-244/2018-50 od 23. listopada 2020. u dijelu točke II. njene izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice G. L. iz R., poslovni broj Ovrv-437/18 od 1. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju 48.029,89 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2015. do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka od 2.812,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2018. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.931,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 244/2018-50 od 23. listopada 2020. u dijelu točke II. njene izreke za iznos od 12.390,48 kn i u točkama III. i IV. njene izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice G. L. iz R., poslovni broj Ovrv-437/18 od 1. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju 12.390,48 kn (dvanaesttisućatristodevedeset kuna i četrdesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 7.043,48 kn od 28. veljače 2015. i na iznos od 5.347,00 kn od 28. ožujka 2015. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju 12.390,48 kn (dvanaesttisućatristodevedeset kuna i četrdesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 7.043,48 kn od 28. veljače 2015. i na iznos od 5.347,00 kn od 28. ožujka 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-244/2018-50 od 23. listopada 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice G. L. iz R., poslovni broj Ovrv-437/18 od 1. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju 46.027,39 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka od 2.142,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. ožujka 2018. do isplate (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice G. L. iz R., poslovni broj Ovrv- 437/18 od 1. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju 60.420,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 48.029,89 kn od 28. veljače 2015., na iznos od 7.043,48 kn od 28. veljače 2015. i na iznos od 5.347,00 kn od 28. ožujka 2015. do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka od 2.812,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2018. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.931,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznom kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku 5.512,02 kn na ime prouzročenog parničnog troška (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu preostalog troška parničnog postupka od 6.250,00 kn (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj potražuje 94.057,28 kn na temelju zakupa montažne hale koja se nalazi na kč. br. ... upisana u zk. ul. ... k.o. T.-S. za razdoblje od 39 dana. Utvrđeno je da je tuženik bio u ugovornom zakupodavnom odnosu s trgovačkim društvom M... d.o.o. u stečaju, R. na temelju ugovora o zakupu koji je bio sklopljen na određeno vrijeme, a koji je sporazumno raskinut prema dopisu od 16. siječnja 2015. potpisanom od strane tadašnje ovlaštene osobe za zastupanje trgovačkog društva M... d.o.o. u stečaju, stečajne upraviteljice A. V. G..

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je predmetnu montažnu halu M... d.o.o. u stečaju, R. prodao tužitelju na temelju ugovora o kupoprodaji 12. prosinca 2014.

2.2. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik, koji nije s tužiteljem potpisao ugovor o zakupu i koji je sporazumno raskinuo ugovor o zakupu s ranijim vlasnikom, nije u nikakvom obvezno pravnom odnosu iz kojeg bi tužitelj crpio pravo na naplatu zakupnine, pa je tužbeni zahtjev po toj osnovi utvrdio neosnovanim. Iz tog razloga prvostupanjski sud se nije upuštao u utvrđivanje osnovanosti ostalih tuženikovih prigovornih tvrdnji kojima je u odnosu na utuženu zakupninu osporavao vrijeme i cijenu, a istaknuo i prigovor zastare.

2.3. U odnosu na činjeničnu osnovu neosnovanog korištenja predmetne montažne hale, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženikov posjed bio nepošten jer je znao da mu ne pripada pravo na posjed s obzirom na prestanak ugovora o zakupu koji je sklopio s društvom M... d.o.o. u stečaju, R.. Visinu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja bez pravne osnove prvostupanjski sud je utvrdio na temelju cijene najma od 23,82 kn/m2 za površinu od 1700 m2, ocijenivši da tužitelj nije dokazao da je tuženik stvarno koristio veću površinu.

2.4. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu električne energije za siječanj i veljaču 2015., prvostupanjski sud je odbio jer tužitelj nije dokazao da je podmirio račune prema isporučitelju električne energije, odnosno da je tražbina po toj osnovi na njega prenesena.

3. Protiv te presude u točkama II., III. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bine povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 14.375,00 kn.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da nema ugovornog odnosa između stranka, jer je tužitelj kao kupac montažne hale stupio u prava i obveze zakupodavca te da je 13. siječnja 2015. postao isključivi vlasnik predmetne hale i kasniji raskid kojim je M... d.o.o. u stečaju, R. obavijestio tuženika da je ugovor raskinut nema pravni značaj.

4.1. U odnosu na utvrđenu površinu korištenja hale tužitelj u žalbi analizira iskaze saslušanih svjedoka i navodi da svjedoci nisu iskazivali mjereći površinu hale, a ističe i da je prvostupanjski sud odbacio prijedlog da svjedok preda u spis fotografije pozivajući se na odredbe Zakona o parničnom postupku iako dokaz nije bio kod tužitelja nego kod svjedokinje.

4.2. Tužitelj osporava da je tuženik napustio predmetni prostor 16. veljače 2015. i smatra da prvostupanjski sud ako je primijenio institut izvanugovornog, stvarnog korištenja prostora ne može tužitelja vezati podacima koje je u svom računu tužitelj navodio kao temelj obračuna.

4.3. Također, tužitelj smatra da nije bitno je li tužitelj platio račune za struju (a jest), nego jesu li oni dospjeli i je li tužitelj za njih terećen te je neshvatljivo zašto bi tužitelj morao snositi taj trošak.

4.4. U odnosu na trošak parničnog postupka tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud trebao cijeniti ne samo postotak uspjeha u sporu neko i nepoštenje i prijevarno postupanje tužitelja u cijelom postupku i prije postupka.

5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik koji predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a potražuje i naknadu troška odgovora na žalbu od 3.125,00 kn.

5.1. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je bio u ugovornom odnosu s M... d.o.o. u stečaju, R. na temelju ugovora o zakupu zaključenog na određeno vrijeme koji je raskinut 16. siječnja 2015. i toga dana je ugovorni odnos prestao, a tužitelj je od M... d.o.o. u stečaju, R. preuzeo predmetni prostor 16. siječnja 2015. na temelju zapisnika o primopredaji prostora, a ne 13. siječnja 2015. kako to tužitelj tvrdi u žalbi.

5.2. Ističe da tuženik nije s tužiteljem zaključio pisani ugovor o zakupu i da je ugovor između tuženika i M... d.o.o. u stečaju, R. prestao sporazumnim raskidom zbog prodaje hale, a tužitelj nije nikada tuženiku predao posjed hale niti je tuženik platio tužitelju ikakvu zakupninu.

5.3. Tuženik navodi i da bi bilo krajnje neživotno da je tuženik i nakon 16. veljače 2015. kad je sklopio novi ugovor o zakupu s novim zakupnikom Z. d.d. K., nastavio koristiti raniji, predmetni, prostor.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita osim u dijelu u kojemu je odbijen tužiteljev zahtjev na naknadu režijskih troškova u kojem dijelu je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari je isplata zakupnine za montažnu halu koja se nalazi na kč. br. ... upisana u zk. ul. ... k.o. T.-S. za razdoblje od 39 dana, a podredno isplata naknade za koristi za vrijeme neosnovanog posjedovanja montažne hale.

9. Odredbom članka 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18) propisano je da ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, a ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na neodređeno vrijeme prestaje otkazom (članak 23. stavak 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora).

10. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora predviđeno je da zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnoga prostora, a u tom slučaju treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca (stavak 2. istog članka).

11. U konkretnom sporu tuženik je bio u ugovornom odnosu s M... d.o.o. u stečaju, R. na temelju Ugovora o zakupu dijela montažne hale od 22. svibnja 2013. kojim ugovorom je u članku 3. stavku 2. ugovoreno da se ugovor o zakupu zaključuje na neodređeno vrijeme, a najkasnije do unovčenja hale koja je predmet zakupa (str. 111. spisa).

12. Iz takve stipulacije trajanja zakupa proizlazi da je zakup ugovoren na razdoblje do unovčenja predmeta zakupa (kojeg je zakupodavac u stečaju prodavao u okviru stečajnog postupka) kao krajnjeg roka na koji je zakup zaključen. Budući da je kupoprodajnu cijenu tužitelj uplatio prodavatelju društvu M... d.o.o. u stečaju, R. 12. siječnja 2015. (što proizlazi iz zapisnika o primopredaji prostora – str. 60. spisa) istekom tog dana je na temelju ugovorne odredbe članka 3. stavka 2. Ugovora o zakupu dijela montažne hale od 22. svibnja 2013. i članka 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ugovor o zakupu prestao. Stoga, raskid ugovora o zakupu koji je učinio M... u stečaju, R. dopisom nazvanim „sporazumni raskid ugovora o zakupu montažne hale“ nema pravnog učinka, jer je ugovor o zakupu već ranije prestao istekom roka na koji je zaključen.

13. U smislu odredbe članka 30. stavka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, tužitelja kao kupca predmeta zakupa vežu odredbe Ugovora o zakupu koji je tuženik imao s ranijim zakupodavcem, pa tako i odredba o trajanju zakupa najkasnije do unovčenja predmeta zakupa.

14. Stoga neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je bio u ugovornom odnosu s tuženikom na temelju stupanja u prava i obveze ranijeg zakupodavca.

15. Također, pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokaz koji je dostavljen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Dokaze potrebne radi utvrđenja odlučnih činjenica dužne su dostaviti stranke (članak 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, članak 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku) te suprotno žalbenim navodima dokaze ne predlaže niti dostavlja svjedok. Naprotiv, iskaz svjedoka dan pred sudom je dokazno sredstvo kojim se utvrđuju sporne činjenice.

16. Isto tako, prvostupanjski sud je dao valjane razloge na temelju kojih je utvrdio površinu koju je tuženik koristio bez pravne osnove koje prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud, također, primjećuje da je prvostupanjski sud neposredno saslušao svjedoke, vještaka i osobu ovlaštenu za zastupanje tužitelja i na temelju svojih neposrednih čulnih zapažanja ocijenio prirodu i sadržaj njihovih iskaza koji su djelomično proturječni, o čemu je u obrazloženju iznio valjane razloge. Zbog prirode neposredno izvedenih dokaza, sud koji ih izvodi može ih najbolje i ocijeniti.

17. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku) te neosnovano žalitelj u žalbi iznosi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi razdoblje neosnovanog korištenja predmetne montažne hale i za razdoblje za koje tužitelj nije ni iznio određenu činjenicu.

18. Međutim, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu troškova potrošene struje u predmetnom razdoblju jer nije dokazao da je podmirio račune prema isporučitelju električne energije, odnosno da je tražbina po toj osnovi na njega prenesena.

19. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (članak 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

20. Da bi bilo moguće udovoljiti zahtjevu da se vlasniku naknade sve koristi koje je nepošteni posjednik nekretnine imao za vrijeme posjedovanja potrebno je vlasniku priznati i pravo na potpunu naknadu, jer u protivnom bi vlasnik morao plaćati troškove električne energije potrošene u korist tuženika, što je nespojivo s institutom naknade koristi koje je nepošteni posjednik imao i člankom 165. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

21. Budući da se o predmetnim troškovima električne energije radi o izvanugovornom odnosu za naknadu štete, nisu postojali uvjeti za izdavanje platnog naloga te je u tom dijelu prvostupanjski sud treba ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ali i prihvatiti tužbeni zahtjev.

22. Zbog toga je u dijelu koji se odnosi na plaćanje troškova električne energije pobijanu presudu valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao u točkama II.1. i II.2. izreke ove presude. U preostalom dijelu navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Budući da su stranke u ovom predmetu uspjele približno u jednakim dijelovima (54% i 46%), okolnosti konkretnog predmeta prema shvaćanju ovog suda opravdavaju zaključak da svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku i članka 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19). Stoga je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška odlučeno kao u točki II.3. izreke ove presude.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Sudac

Davor Pustijanac, v.r.