REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 3 Us I-1279/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja M. Z. iz K. V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. N., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 13. travnja
2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21- 01/233, URBROJ: 512-2501-21-23 od 27. rujna 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/21-01/273, URBROJ: 512M2-76-21-13 od 20. svibnja 2021. te priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za period od 14. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/233, URBROJ: 512-2501-21-23 od 27. rujna 2021.odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/21-01/273, URBROJ: 512M2- 76-21-13 od 20. svibnja 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 14. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u periodu od 14. listopada 1991. do 31. prosinca 1991. u mjestu B., Općina S. Tvrdi da je moguće kako još nije evidentiran u evidencijama Narodne zaštite MZ B. jer je potvrdu o priznavanju statusa hrvatskog branitelja od Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata dobio 20. veljače 2020., koja je validan dokaz u smislu Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, smatra da činjenica što tužitelj nije imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu budući je proglašen nesposobnim za vojnu službu nije propisana kao uvjet za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ističe da saslušani svjedoci nisu izjavili da tužitelj nije sudjelovao u izravnoj vezi s otporom jer na tom području nije bilo takvog djelovanja. Dodaje da je zadužio oružje i sudjelovao u izravnoj vezi s otporom od 10. do 13. prosinca 1991. u akciji „Papuk 91“, što suglasno potvrđuju svjedoci u izjavama od 2. srpnja 2020. Nadalje tužitelj opisuje iz kojih razloga smatra da je u spornom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi sa tim otporom te je stajališta kako je svaki oblik otpora u izravnoj vezi s otporom agresoru. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te tužitelju priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za period od 14. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drukčije riješena jer je, upravo suprotno navodima tužbe, jasno utvrđeno da tužitelj u spornom razdoblju nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako to propisuje odredba članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj u podnesku od 17. prosinca 2021. suštinski ponavlja navode tužbe.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 6. travnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
7. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 17. prosinca 2021. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja. Ujedno je opunomoćenik tužitelja zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn te na ime sudske pristojbe na tužbu 400,00 kn i presudu 400,00 kn, dakle sveukupno 5.800,00 kn.
8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite tadašnje MZ B. za razdoblje od 14. listopada 1991. do 31. prosinca 1991.
10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti za jedno razdoblje Domovinskog rata s bilo koje osnove, dok je iz podataka matične knjige vojnih obveznika razvidno da tužitelj u spornom razdoblju nije imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu budući je bio proglašen nesposobnim za vojnu službu. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše Mjesne zajednice B. niti za jedno razdoblje.
14. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.
15. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/21-01/273, URBROJ: 512M2-76-21-8 od 22. travnja 2021. tužitelj je pojasnio da se njegov zahtjev odnosi na utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici B.
16. Nadalje, svjedok Đ. B. je na zapisnik Područnim odsjekom za poslove obrane V., KLASA: 561-01/20-01/166, URBROJ: 512M2-81-21-8 od
27. siječnja 2021. u bitnome iskazao da se tužitelj priključio već formiranoj postrojbi Narodne zaštite u B., a često je na izvršenje zadaća odlazio u S. na poslove izvješćivanja i informiranja, nije mu poznato da li je koristio naoružanje, a oružanog otpora na tom području nije bilo te mu nije niti poznato da li je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima.
17. Svjedok M. P. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane V., KLASA: 561-01/20-01/166, URBROJ: 512M2-81-21-9 od 29. siječnja 2021. izjavio da se tužitelj priključio već formiranoj postrojbi Narodne zaštite u B. gdje je držao stražu, a u postrojbi je bio do 31. prosinca 1991. U početku su se služili lovačkim naoružanjem, a kasnije su zadužili puške M-48. Nadalje je dodao da je tužitelj izvršavao zadaće držanja straže, čuvanja stanovništva i imovine, a bio je zadužen i za poslove informiranja. Oružanog otpora u B. nije bilo.
18. Svjedok Z. R. je na zapisnik Područnim odsjekom za poslove obrane V., KLASA: 561-01/20-01/166, URBROJ: 512M2-81-21-10 od 29. siječnja 2021. suštinski je naveo identičnu izjavu koju je dao i svjedok M. P.
19. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka
2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke c) Zakona.
20. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.
21. Što se tiče potvrde o statusu hrvatskog branitelja izdanu od strane Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata od 20. veljače 2020., valja istaknuti da je odredbom članka 166. stavka 6. Zakona propisano da nadležno javnopravno tijelo iz stavka 1. ovoga članka (nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Z. u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na ostvarivanje prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji odnosno nadležno upravno tijelo Grada Z.) vodi evidencije i izdaje potvrde o statusu i pravima hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i članova njegove obitelj, članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, članova obitelji nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao i o ostalim statusima i pravima iz stavka 1. ovoga članka Zakona o kojima rješava. Stoga navedena potvrda na koju se poziva tužitelj u tužbi nije izdana od nadležnog tijela pa ne može niti utjecati na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
22. Nadalje, točni su navodi tužitelja da činjenica što tužitelj nije imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu budući je proglašen nesposobnim za vojnu službu nije propisana kao uvjet za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, međutim, isto utječe na to koliko dana borbenog sektora je morao biti angažiran pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite da bi stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (u slučaju da nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka propisan je uvjet od najmanje 30 dana – članak 3. stavak 1. točka c) Zakona).
23. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.
24. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
U Osijeku 13. travnja 2022.
Sutkinja
Jasenka Beker v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).
