REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 3 Us I-1400/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja B. S. iz P., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 13. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21- 01/353, URBROJ: 512-2501-21-2 od 10. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/353, URBROJ: 512-2501-21-2 od 10. studenoga 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/21-01/1198, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 29. rujna 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj u tužbi navodi da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nesagledavanja dokaza u spisu te povrede članaka 19. stavka 2. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 49. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tvrdi da je od ratnog zapovjednika dobio popis boraca voda A. na kojem je tužitelj pod rednim brojem 22 i koji dostavlja te je u žalbi predložio usporedbu sa popisom Ministarstva obrane Republike Hrvatske i pozivanje zapovjednika da pojasni formacije i popis boraca iz toga perioda. Tužitelj nadalje citira pojedine odredbe Ustava Republike Hrvatske te smatra da tijelo koje je vodilo postupak nije ocijenilo savjesno i brižljivo sve dokaze, kao i da mu treba biti priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Predlaže Sudu uvažiti tužbu i naložiti prvostupanjskom dijelu da prizna izjavu ratnog zapovjednika i popis pripadnika, odnosno da utvrdi stvarno činjenično stanje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Naime, iz izjave tužitelja, kao i izjava svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2022. suštinski ponavlja navode tužbe, dok tuženik u podnesku od 14. ožujka 2022. ponavlja navode iznesene u odgovoru na tužbu.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 6. travnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
7. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj (koji je svoj izostanak opravdao u podnesku od 7. ožujka 2022.) te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.
8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 28. lipnja 2021. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite tadašnje MZ T. (vod A.) za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., uz koji je priložio pisanu izjavu I. P. i presliku oružnog lista te je predložio saslušanje svjedoka P. Č., njegovog neposrednog zapovjednika u spornom razdoblju. U zahtjevu je tužitelj naveo da je obavljao slijedeće zadaće: davanje straže i čuvanje sela.
10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2145 – 123. brigada HV P. od 2. siječnja 1992. do 14. svibnja
1992. i temeljem pripadnosti VP 3082 – 201. brigada PZO O. od 2. kolovoza 1995. do 23. rujna 1995., regulirao je obvezu služenja vojnog roka i imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše Mjesne zajednice T., a nisu pronađeni niti podaci o pripadnosti tužitelja nekim drugim sastavnicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju.
14. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.
15. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane P., KLASA: 561-01/21-01/180, URBROJ: 512M2-79-21-3 od 30. lipnja 2021. tužitelj je naglasio da je u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. bio pripadnik Narodne zaštite MZ T.-Š.-A. te je vršio dužnost stražara u odredu gdje mu je neposredni zapovjednik bio P. Č. iz A. Također je naveo da je sudjelovao u osmatranju, obilasku i čuvanju žitnih polja, držanju straže, naoružanoj ophodnji, izgradnji bunkera, grudobrana od vreća s pijeskom na području sela T., da je bio pripravan u vrijeme opsade i osvajanja vojarne u P. Navedene aktivnosti obavljao je noću te je koristio svoje osobno naoružanje. Istaknuo je da se nalazi na popisu voda A. koji je zapovjednik P. Č. dostavio Područnom odsjeku za poslove obrane P.
16. Nadalje, svjedok P. Č. je na zapisnik Područnim odsjekom za poslove obrane P., KLASA: 561-01/21-01/166, URBROJ: 512M2-79-21-3 od 30. lipnja 2021. u bitnome iskazao da je tužitelj bio lovac i raspolagao s više komada lovačkog naoružanja s pripadajućim streljivom s kojim je išao na stražu i ophodnje, a lovačku pušku posuđivao je i drugim pripadnicima odreda Narodne zaštite. Dodao je da je tužitelj sudjelovao u stražarskim dužnostima i ostalim aktivnostima koje je i sam tužitelj naveo u svom iskazu.
17. Također, iz zahtjevu priložene izjave svjedoka I. P. od 28. lipnja 2021. proizlazi da je isti potvrdio sve navode tužitelja i svjedoka P. Č. o angažiranosti tužitelja pri naoružanom odredu Narodne zaštite MZ T. u traženom razdoblju.
18. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjavu tužitelja i izjave svjedoka, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na temelju navoda iz podnesenog zahtjeva, kao i njegove vlastite izjave te izjava svjedoka u kojima su opisane zadaće koje je obavljao) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.
19. Što se tiče priloženog popisa voda A., valja istaknuti da nije riječ o službenom popisu Narodne zaštite tadašnje MZ T., već o evidenciji koja nije datirana, ovjerena niti potpisana od strane ovlaštene osobe te stoga isti nije relevantan za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
20. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, a pri tome ne nalazi povrede ustavnih prava na koje tužitelj ukazuje u tužbi.
21. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.
U Osijeku 13. travnja 2022.
Sutkinja
Jasenka Beker v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).
