REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1817/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A., OIB: ... , iz Ž., zastupan po punomoćniku L. A., odvjetniku u S., protiv tuženika Z. Š., OIB ... , iz V., zastupan po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj. i V. d.o.o., S., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-303/2018-2 od 23. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-146/11 od 2. ožujka 2018., na sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-303/2018-2 od 23. svibnja 2018. u dijelu točke I. izreke, stavak 2., kojim je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade nematerijalne štete preko iznosa od 54.000,00 kn do iznosa od 81.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u točkama II. i III. izreke i sudi:

1.Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-146/11 od 2. ožujka 2018. pod točkom I. izreke, stavak 2. u dijelu kojim je zahtjev za naknadu nematerijalne štete odbijen preko iznosa od 54.000,00 kn do iznosa od 81.000,00 kn te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 27.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 2. ožujka 2018. do isplate po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 54.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 176.000,00 kn (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime materijalne štete iznos od 3.960,00 kn s pripadajućim zateznima kamatama, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu materijalne štete u iznosu od 236.040,00 kn (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 16.680,00 kn, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužitelj odbijen (točka III. izreke).

2.Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

''I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja D. A. i žalba tuženika Z. Š. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-146/11 od 2. ožujka 2018. pod točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-146/11 od 2. ožujka 2018. i sudi:

Nalaže se tužitelju D. A. da u roku od 15 dana isplati tuženiku Z. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 42.575,90 kn.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.''

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je zahtjev tužitelja odbijen te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ističući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjev za naknadu troškova revizije nije određeno postavio.

4.Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene materijalne i nematerijalne štete nastale tužitelju u štetnom događaju 21. veljače 2005., za koju štetu je odgovoran tuženik budući da je tuženik iz automatske puške ispalio više hitaca u neposrednu blizinu tužitelja, pri čemu su fragmenti jednog projektila tužitelja pogodili u nogu, zadavši mu brojne strijelne rane desne potkoljenice i hrpta stopala s više manjih i većih metalnih stranih tijela zabijenih u goljeničnu kost.

7. U revizijskoj fazi postupka preostala je sporna osnova i visina naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade, kao i visina naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je na temelju presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-875/11 od 11. listopada 2011., koja je djelomično potvrđena od strane Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Kž-86/12 od 10. travnja 2012. da je tuženik utvrđen krivim što je 21. veljače 2005. oko 3,30 satu u S., u ulici ... , u neposrednoj blizini konobe ''P. k.“ u vlasništvu D. A., nakon prepirke sa E. D., pjevačicom u konobi, iz kamiona marke S. registarske oznake i broja ... , uzeo automatsku pušku model ''AK-47'', kalibra 7,6 x 39 mm, tvorničkog broja ... te ispalio više hitaca u neposrednoj blizini D. A., E. D., J. Š., D. I., A. I. i D. Đ., svjestan da time može ugroziti njihove živote i pristajući na navedeno, pri čemu je jedan projektil ispalio o tlo na udaljenosti ne većoj od 50 cm od D. A., čiji fragmenti su istog pogodili u nogu, zadavši mu brojne strijelne rane desne potkoljenice i hrpta stopala sa više manjih i većih metalnih strani tijela zabijenih u goljeničnu kost.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi, a imajući na umu odredbu čl. 12. st. 3. ZPP, izveli zaključak da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a koja se odgovornost za štetu temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

10. Iz rezultata provedenih liječničkih vještačenja sudovi su utvrdili da je tužitelj zbog posljedica povreda zadobivenih u štetnom događaju trpio fizičke boli i strah u intenzitetu i trajanju opisanom u nalazima i mišljenjima liječnika vještaka te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 17,5 % trajno te 14-15% kroz razdoblje od godinu i pol dana, kao i duševne boli zbog nastupjele naruženosti srednjeg stupnja koja je trećim osobama povremeno vidljiva. Primjenom odredbe čl. 200. ZOO, tužitelju je odmjerena pravična novčana naknada na ime pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 10.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha 7.000,00 kn, na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kn, te zbog naruženosti u iznosu od 17.000,00 kn, dakle u sveukupnom iznosu od 54.000,00 kn. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je kao previsoko postavljen.

11. Ujedno je, na temelju odredbe čl. 195. st. 1. ZOO prihvaćen zahtjev na ime troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn te pružene tuđe pomoći u iznosu od 1.960,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev je po toj osnovi odbijen kao previsoko postavljen. Nadalje, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 200.00,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a iz razloga što tužitelj nije dostavio relevantnu dokumentaciju o svom poslovanju potrebnu za provođenje dokaza financijskim vještačenjem zbog čega financijski vještak nije bio u mogućnosti utvrditi postoji li razlika između zarade tužitelja prije i nakon štetnog događaja i ako da, u kojoj visini.

12. Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

13. Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer prvenstveno nije pravilno primijenjena odredbe čl. 195. st. 1. ZOO kada je odbijen zahtjev za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade kao ni odredba čl. 200. ZOO kada nije prihvaćen zahtjev za isplatu naknade nematerijalne štete u cjelokupnom zatraženom iznosu.

14. Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO, koja se primjenjuje u ovom sporu na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, dalje: ZOO/05), propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

15. Imajući na umu ranije iznesena utvrđenja da tužitelj nije dokazao nastupanje i visinu štete zbog izgubljene zarade, navodi revizije tužitelja da je iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj (koja se odnosila na razdoblje nakon, a ne i prije štetnog događaja) moglo provesti vještačenje i sl., zapravo se svode na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog čega nije dopušteno izjavljivanje revizije.

16. Međutim, s pravom tužitelj u reviziji ističe da je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade pretrpljene nematerijalne štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

17. Na temelju iznesenih utvrđenja suda utemeljenih na nalazima i mišljenjima liječnika vještaka, kao i imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice dob tužitelja, njegovo dotadašnje zanimanje, kao i činjenicu da je tužitelj zbog zaostalih posljedica povređivanja proglašen profesionalno nesposobnim za rad za poslove u ugostiteljstvu, kao i da se tužiteljev život i u socijalnom i dijelom u psihičkom smislu promijenio nakon štetnog događaja, ovaj sud, primjenjujući odredbu čl. 200. st. 1. ZOO i pravno shvaćanje sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. smatra da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli predstavlja iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.500,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 30.000,00 kn te zbog naruženosti iznos od 25.500,00 kn, dakle sveukupni iznos od 81.000,00 kn, dok su nižestupanjski sudovi dosudili po navedenim osnovama sveukupni iznos od 54.000,00 kn.

18. Slijedom navedenog, odbijanjem tužbenog zahtjeva na ime nematerijalne štete u ukupnom iznosu 176.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravno iz čl. 200. ZOO pa je u tom smislu djelomično preinačena nižestupanjska odluka (čl. 395. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude i tužitelju na ime pravične novčane naknade pretrpljene nematerijalne štete dosuđen i daljnji iznos od 27.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. ožujka 2018. do isplate (čl. 277. st. 1. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO/05). Pri tom na navode revizije treba još reći da iznos pravične novčane naknade nematerijalne štete dospijeva u času presuđenja (kada je ta naknada prvi puta izražena u novcu) pa navodi revizije kojima se ističe da je tužitelj još u kaznenom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev nisu od utjecaja na tijek zateznih kamata na iznos dosuđene naknade nematerijalne štete.

19. U preostalom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo djelomično odbiti (točka II. izreke).

20. S obzirom na djelomično preinačenje odluke o glavnoj stvari valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).

21. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio visinu parničnih troškova na ime zastupanja koji pripadaju tužitelju u iznosu od 69.687,50 kn, što s troškom sudske pristojbe od 930,00 kn i nužnim troškovima vještačenja od 4.500,00 kn ukupno iznosi 75.117,50 kn. Nadalje, drugostupanjski sud utvrđuje da je u odnosu na tuženika pravilno sud prvog stupnja utvrdio da mu pripadaju troškovi postupka u iznosu od 63.125,00 kn. Utvrđenu visinu troškova parničnih stranaka tužitelj revizijom niti ne osporava.

22. Budući da je tužitelj djelomično uspio u sporu, odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, imajući pri tom u vidu i pravno shvaćanje izraženo u pogledu prekomjernih troškova postupka u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, presuda od 18. studenoga 2021. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu ovaj sud je vodio računa o kvalitativnom i o kvantitativnom uspjehu stranaka, kao i o svim drugim okolnostima konkretnog slučaja. Tužitelj je u pogledu osnove zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kvalitativno uspio u cijelosti, dok je kvantitativno uspio s oko 40%, u pogledu osnove za naknadu nenovčane materijalne štete zbog nastalih troškova liječenja i pružene tuže pomoći i njege kvalitativno je uspio u cijelosti, a kvantitativno s oko 10% zahtjeva, dok u pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade nije uspio u sporu. Imajući stoga na umu utvrđeni kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu (oko 42%), kao i činjenice da je tužitelj zahtjev za naknadu nenovčane materijalne i nematerijalne štete bio previsoko postavio s obzirom na dotadašnju ustaljenu sudsku praksu u pogledu dosuđivanja naknada te štete, međutim da je tuženik u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev te, iako je zahtjev podnositelja u odnosu na jednu od osnova pretrpljene štete i to na ime izgubljene zarade u iznosu od 200.000,00 kn, u cijelosti odbijen, zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, a niti to mijenja činjenicu da je tužitelj dokazao nastanak štetnog događaja, odgovornost tužitelja za štetu, kao i uzročno-posljedičnu vezu sa štetom koju je pretrpio, a uzrokovanu tuženikovim napadom vatrenim oružjem na njegov tjelesni integritet, kojoj šteti sam tužitelj nije doprinio. Stoga je ovaj sud, cijeneći sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, kao i visinu utvrđenih troškova postupka obiju parničnih stranaka, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Kako tužitelj nije određeno postavio zahtjev za naknadu troškova revizije u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, nije bilo mjesta dosudi naknade troškova revizije tužitelju.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.