REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-3906/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika M. I. d.o.o. B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. P. i T. S., odvjetnici u P., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice OPĆINA M., M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik R. Đ., odvjetnik u P., radi utvrđenja i upisa pomorskog dobra, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-298/2020-56 od 2. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-298/2020-56 od 2. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je nekretnina oznake k.č. br. .. zgr. uređena morska obala površine 1548 m2 k.o. P., pomorsko dobro. Tuženik je dužan trpjeti brisanje prava vlasništva s njegovog imena uz istovremeni upis pomorskog dobra na toj nekretnini, te je dužan naknaditi parnične troškove tužitelju u iznosu od 5.250,00 kn i umješaču u iznosu od 2.812,50 kn.

2. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj prije svega da je tužitelj označavanjem površine nekretnine u tužbenom zahtjevu zapravo preinačio tužbu i o tome prvostupanjski sud nije donio posebnu odluku, a nije ni zatražio tuženikov pristanak (čl. 190. st. 2. ZPP-a). Već zbog toga tužbu je trebalo odbaciti. Pored navedenog, tijekom postupka izveden je dokaz po vještaku geodetske struke. Prvostupanjski sud nije dostavio vještaku tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje i nije pozvao vještaka da se očituje o tuženikovim prigovorima na njegov nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi (čl. 260. ZPP-a). Na taj način je tuženik onemogućen u raspravljanju.

3. Pored navedenog, tuženik je u žalbi ukazao na njegovo pravo na pošteno i pravično suđenje te na odluke Ustavnog suda RH u tom pogledu. Osim toga, tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na navodnoj nezakonitoj tuženikovoj uknjižbi kada je 1. siječnja 1997. predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo. Rizik za pogrešku državnih tijela treba snositi država, a ne pojedinac. Zato se država ne smije dovoditi u poziciju u kojoj profitira od vlastitih pogrešaka.

4. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari uknjižio pravo vlasništva u svoju korist pred nadležnim Općinskim sudom. U tom postupku je njeno pravo vlasništva pravomoćno upisano u zemljišnim knjigama. Na taj način tuženica je stekla pravo vlasništva na temelju zakona i na temelju pravomoćne sudske odluke te je imala pravo legitimno očekivati trajno ostvarenje tog svog imovinskog prava bez naknadnog miješanja države u njena stečena prava. Pored toga odredbom čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, jamči se pravo vlasništva. Na opisani način prvostupanjski sud je preuranjeno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo. Zato je predložio drugostupanjskom sudu uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist, a podredno, ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja iznesena u obrazloženju pobijane presude (čl. 8. ZPP-a), kao i pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud je dao pravilne i detaljne razloge uz svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva koje prihvaća i ovaj sud, pa se na njih i poziva.

8. I pored toga, kao i pored svih žalbenih razloga, pretežno pravno postupovne prirode, ovaj sud također dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti.

9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina pomorsko dobro. To je potvrdio i sudski vještak geodetske struke, A. L. u njegovom nalazu i mišljenju.

10. Pravno je nemoguće i nedopušteno steći pravo vlasništva na nekretnini koja je i u vrijeme stjecanja vlasništva nad njom, kao u ovoj pravnoj stvari, bila u nevlasničkom režimu. Drugim riječima, na njoj se ne može steći valjano pravo vlasništva, pa ni pravomoćnim sudskim rješenjem uknjižbi tog vlasništva, jer riječ je o nekretnini koja predstavlja opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (Pomorski zakonik, „Narodne novine“ broj: 17/94, 74/94 i 43/96; čl. 2. i čl. 28. st. 2. Zakona o morskim lukama, „Narodne novine“ broj: 108/95, 6/96, 137/99 i 97/00).

11. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (čl. 5. st. 2. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11; dalje: ZPDML).

12. Odredbom čl. 37.a ZPDML-a je izrijekom Republici Hrvatskoj dano ovlaštenje da može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra. To je Republika Hrvatska i učinila u ovoj pravnoj stvari.

13. Kod ovakvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda promašeni su tuženikovi prigovori o tome kako mu u ovom postupku nije osigurano pošteno i pravično suđenje. Bilo bi zapravo nepošteno i nepravično da je tuženik kojim slučajem zadržao pravo vlasništva na nekretnini koja predstavlja javno dobro izvan prometa i zato u nevlasničkom režimu.

14. Kod činjenice da je riječ o opisanoj nekretnini, pozivanje tuženika na to da je prvostupanjski sud propustio održati ročište za glavnu raspravu i na njega pozvati sudskog vještaka radi očitovanja o tuženikovim prigovorima na nalaz i mišljenje (čl. 260. st. 1. ZPP-a) i da mu je time uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a), je po ocjeni ovog suda neosnovano. Ni jedan vještak, ni jedan prigovor, kao i ni jedno dodatno ročište za glavnu raspravu, neovisno o tome što sud nije dužan takvo ročište zakazati, nije moglo i ne može promijeniti pravnu prirodu ove nekretnine u tuženikovu korist.

15. Preciziranje tužbenog zahtjeva u smislu naznake površine predmetne nekretnine, posebno jer je riječ o preciziranju nakon nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i procesni stadiji u kojem je provedeno, po ocjeni ovog suda ne može se smatrati preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 192. st. 1. i 2. ZPP-a, a još i manje se može okvalificirati bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kako bez osnove tuženik upućuje u žalbi.

16. I konačno, kod ovakvog stanja stvari nije bilo legitimno očekivati od tuženika da će se u ovoj pravnoj stvari o tužbenom zahtjevu odlučiti drugačije nego što je to učinjeno pobijanom presudom. Zbog svih opisanih okolnosti, zemljišno knjižno rješenje nadležnog suda nije moglo kao takvo opstati, a eventualne posljedice tadašnjeg tuženikovog očekivanja nisu predmetom postupka u ovoj pravnoj stvari.

17. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o parničnim troškovima. Tu svoju odluku je detaljno obrazložio navođenjem radnji za koje se troškovi dosuđuju, u kojem iznosu i po kojoj osnovi, pa se i toj odluci prvostupanjskog suda tuženik neosnovano usprotivio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac