REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3381/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.K. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog S.K. podnesenoj po branitelju D.H. odvjetniku iz XX protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: 32. Pp-2025/2021-9 od 1. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni S.K. je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj: 32. Pp-2025/2021-9 od 1. ožujka 2022. okrivljeni S.K. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 760,00 kuna što je protuvrijednost domaće valute od 200 DEM koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa odredbom članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna te troškove svjedočenja od 648,00 kuna u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude okrivljeni S.K. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog žalbenih osnova propisanih u članku 194. stavku 1. Prekršajnog zakona.
4. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da se ista preinači u smislu žalbenih razloga, u bitnom ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno jer da nisu provedeni svi dokazi, odnosno da sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedoka D.J. kao očevica navedenog događaja te da je povrijeđeno jedno od temeljnih načela pravičnog postupka, načelo jednakosti oružja, koje posebno značenje ima u prekršajnom i kaznenom postupku s obzirom na nejednakost stranaka u postupku. Nadalje, navodi da je nedopustivo odbijanje dokaznih prijedloga okrivljenika jer iz obrazloženja proizlazi da je navedeni dokazni prijedlog odbijen cijeneći iskaz svjedoka I.M.. Jednako tako žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije kod odluke o kazni cijenio olakotnu okolnost ranije ponašanje to jest njegovu dosadašnju neosuđivanost a što je svakako trebao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja izrečene novčane kazne. Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili da ga se oslobodi odgovornosti za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li nastupila zastara prekršajnog progona te pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ocjene pisane obrane okrivljenika te iskaza ispitanih svjedoka oštećenice M.S., S.I. i I.M. koji je i očevidac događaja evidentiran od policije i predloženi u optužnom prijedlogu te je prvostupanjski sud pregledao i video zapis događaja sa nadzorne kamere u ugostiteljskom objektu benzinske postaje.
8. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji utemeljio na svjedočkim iskazima M-S-, S.I. i I.M. koje iskaze je cijenio kao okolnosne, određene, precizne i uvjerljive te da su isti u bitnom suglasni, odnosno sud je provedene dokaze na temelju odredbe članka 88. stavka 2. cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, i za odluku o krivnji dao valjane i u svemu argumentirane razloge koje u cjelini prihvaća i ovaj Sud.
9. Naime, žalitelj ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije pravilno i točno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se u postupku ispita svjedok D.J. smatrajući da je na taj način mu povrijeđeno jedno od temeljnih načela pravičnog postupka načelo jednakosti oružja koje ima posebno značenje u prekršajnom i kaznenom postupku s obzirom na nejednakost stranaka u postupku.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se u postupku ispita svjedok D.J. s obrazloženjem da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i razjašnjeno na temelju svih raspoloživih dokaza, ispitivanja svjedoka i pregledanog video zapisa nadzorne kamere tako da ispitivanje predloženog svjedoka nije potrebno, a sa druge strane je u obrazloženju navedeno da svjedok I.M., je jasno i određeno iskazao da predloženi svjedok D.J. nije bio kritične zgode na mjestu prekršaja, pa je okrivljeni navođenjem lažnog svjedoka koji ne prima sudske pozive očito namjeravao odugovlačiti prekršajni postupak a što je na sudu da to spriječi. Nadalje treba naglasiti kako niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, a niti iz Zakona o kaznenom postupku, čije su odredbe sukladno članku 82. stavku 3. Prekršajnog zakona primjenjuju u prekršajnom postupku, ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što s druge strane niti nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno prema tome da li će se ili neće izvesti neki dokaz pitanje je ocjene vjerodostojnosti u svakom pojedinom slučaju, međutim u konkretnom slučaju je ovaj Sud prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda odnosno razloge zbog kojih je odbijen prijedlog okrivljenika da se u postupku ispita svjedok D.J..
8.2. Dakle, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, već je okrivljeniku pružena ujednačena mogućnost utjecanja na tijek i rezultat postupka putem ostvarivanja prava na sudjelovanje u procesnim radnjama. Okrivljenik se odlučio u smislu članka 164. stavka 1. Prekršajnog zakona obranu iznijeti pisanim podneskom, a zamjenska punomoćnica nije imala primjedbe na provedene dokaze.
8.3. Slijedom navedenog, odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se žalitelj upućuje, time da iz obrazloženja presude jasno proizlazi zbog kojih razloga je sud prihvatio kao objektivne iskaze ispitanih svjedoka koji su bitno suprotni pisanoj obrani okrivljenika, kao i razloge zbog kojih je odbio prijedlog okrivljenika za provedbu dokaza ispitivanja predloženog svjedoka, dakle navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa je iste valjalo odbiti kao neosnovane.
9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da je ista pravilna i zakonita te da je okrivljeniku izrečena novčana kazna koja nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 30 dana te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu odnosno blažu prekršajnu sankciju po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, te se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.
9.1. Prvostupanjski sud je novčanu kaznu dovoljno individualizirao osobi žalitelja, odnosno naveo otegotne okolnosti koje je cijenio kod izricanja mjere novčane kazne, a okolnost da okrivljenik nije do sada prekršajno kažnjavan nije okolnost koja je imajući u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajne sankcije, od utjecaja bi se okrivljeniku preinači odluka o novčanoj kazni u nižem iznosu. Po ocjeni ovog Suda tako izrečenu novčanu kaznu ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
10. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška žalbenog postupka od 300,00 kuna, koji iznos je primjeren trajanju i složenosti postupka i u skladu je sa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.
11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. travnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
