REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 P-86/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz D. S., OIB: ...

, zastupan po punomoćniku A. Č., odvjetniku, protiv tuženika B. Lj. iz S. OIB: ...

, zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku,  radi isplate 45.062,50 kuna, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2022., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika, te punomoćnika tuženika, 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Tuženik B. Lj. dužan je tužitelju M.K. platiti iznos od 26.687,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 26.687,50 kuna do zatraženih 45.062,50 kuna, odnosno za iznos od 18.375,00 kuna, kao neosnovan.

III Tuženik je dužan tužiteljici platiti troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao punomoćnik tuženika istoga zastupao u parničnom predmetu protiv J. P., a koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u S. pod poslovnim brojem P-1474/2009, da bi potom dobio poslovni broj P-1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te na kraju parnice poslovni broj Pu P-272/2019 Općinskog suda u S. Navodi da je po okončanju postupka tuženiku dostavio obračun troškova zastupanja specificiran po obavljenim radnjama, a dostavio je i račun broj 02-1- 2/2020 kojim je zatražio da se utuženi iznos plati u roku od 8 dana. Tuženik je na poziv tužitelja odgovorio pisanim putem iz kojeg sadržaja je jasno zaključiti kako tuženik odbija platiti zatraženi iznos. Tužitelj ističe da neovisno o ishodu parničnog postupka njemu kao punomoćniku - odvjetniku pripada nagrada i naknada troškova za obavljeni rad za zastupanje tuženika u parničnom postupku, a sve prema odvjetničkoj tarifi važećoj u vrijeme poduzimanja pojedine odvjetničke radnje. Ističe da prema odredbi članka 18.. Zakona o odvjetništvu odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno odvjetničkoj tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Prema stavku 3. odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. Tužitelj navodi da je postupio sukladno navedenim odredbama te tuženiku izdao račun broj 02-1-2/2020 i isti dostavio tražeći od njega da mu podmiri na ime nagrade i troškova iznos od 45.062,50 kuna u roku 8 dana. Kako je iz dopisa tuženika koji je dostavio tužitelju razvidno da je tuženik ne želi mirnim putem tužitelju platiti njegovu nagradu i naknadu troškova prema izdanom računu, a na ime zastupanja u parničnom postupku to tužitelj predlaže da sud nakon provedenoga postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45.062,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2020. do isplate. Predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu izražava zgražanje da ga nakon svega dočeka tužba odvjetnika koji ga je zastupao po povjerenju, te taj isti odvjetnik radi namjernog stvaranja troškova njemu angažira drugog odvjetnika, kao da se sam ne bi mogao zastupati. Ističe da je nesporno da ga je tužitelj zastupao u postupku protiv J. P. radi umanjenja vrijednosti njegove nekretnine i da se postupak vodio pred sudom u S.. Ističe da mu tužitelj nije stavio na raspolaganje spis predmeta kako bi ga mogao provjeriti vezano za zastupanje. Navodi da je točno da mu je njegov odvjetnik, a sada tužitelj u izračun dostavio obračun obavljenih radnji sa naznakom njihovih vrijednosti, ali uz taj račun i obračun mu nije dostavio niti jedan dokument da bi on znao da li ga je isti predao sudu i da li ga je ispravno obračunao. Ističe da mu tužitelj na njegov zahtjev nije želio dostaviti spis. Navodi da su pojedine radnje tarifirane sa po 5.000,00 kuna jer je tužbeni zahtjev postavljen na 300.000,00 kuna što je bilo suludo, a mogao je postaviti i na više miliona i na taj način obračunati po tarifi sastav tužbe, ročišta, te zastupanja i podneske, a što je dokaz potpune nekontrole vlastitih postupanja, te namjera da to nekontrolirano postupanje i njemu naplati. On kao tuženik ima jedan jedini dokaz, a to je riječ to je njegova i riječ njegove supruge R. Lj. koja je bila prisutna kada je sa tužiteljem potpisao punomoć i sporazum da će se isti naplatiti u određenom iznosu kada postupak bude uspješno dovršen. Smatra da nije sporno da odvjetnik koji zastupa stranku ima pravo na naknadu i nagradu u skladu sa odvjetničkom tarifom,

te u skladu sa ispostavljenim računom. Ističe da mu tužitelj 12 godina nije ispostavio nikakav niti jedan jedini račun, a kojeg bi on odbio platiti, nego je isti ispostavio račun tek nakon što on nije pristao da mu u gotovini plati određeni iznos bez računa i nakon što ga je prijavio Odvjetničkoj komori jer mu nije predao spis, pa čak niti nakon toga, nego mu je poslao nekoliko papira zbog kojih je morao doći iz Nj. jer je isti inzistirao da to mora preuzeti on, a ne njegova kćer koja na pošti ima punomoć za preuzimanje pošiljaka. Također navodi da račun tužitelja ukazuje da je isti u 2020. godini ispostavio dva računa i da je taj drugi račun ispostavljen u osmom mjesecu 2020. godine, pa je tužitelj u cijeloj 2020. godini prije ovoga računa ispostavio samo jedan račun, pa je očito da tužitelj radi ilegalno, nezakonito, bez izdavanja računa, naplaćuje neposredno usluge bez računa i vara državu. Točno je da je tužitelju uputio podnesak gdje je naveo da neće platiti usluge. Navodi da je sa tužiteljem kao odvjetnikom koji mu je preporučen i kao osobom od povjerenja potpisao sporazum u njegovom uredu u prisutnosti svoje supruge da će se isti naplatiti određenom postotku od ostvarene naknade štete koja će mu biti dosuđena. Navodi da ga 12 godina tužitelj nije izvještavao o tijeku postupka i radnjama koje je poduzimao, osim što mu je dostavljao uplatnice za troškove postupka koji je uredno plaćao. Račune za zastupanje tužitelj nije ispostavljao jer je znao da su se dogovorili da mu ništa neće platiti, nego da će se naplatiti od iznosa ostvarene naknade štete. Ističe da kada mu je odbio platiti na ruke bez računa zatraženi iznos te mu je odbio predati spis, pa se povodom toga obratio H. odvjetničkoj komori i tek nakon njihove intervencije mu je tužitelj dostavio maksimalno 5 % spisa uz račun i obračun radnji koje je navodno poduzimao u postupku, nakon čega ga je on obavijestio da mu ne namjerava platiti niti jedne jedine kune. Ističe da tužitelja ne može tužiti ni za naknadu štete koju mu je isti nanio nekorektnim i nekvalitetnim vođenjem postupka u trajanju od 12 godina. Prigovara osnovu i visini potraživanja jer uz tužbu nije dostavljen niti jedan jedini dokument za koji je obračunata naknada sa navođenjem tarifnog broja odvjetničke tarife iz koje bi bilo vidljivo da je obračunati iznos u skladu sa odvjetničkom tarifom, a konačno da je ta radnja poduzeta. Ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja u cijelosti, a posebno sva potraživanja koja potječu u skladu sa obračunom do 26. listopada 2020. Jer je tužitelj ako utvrdi da nije imao sporazum o zastupanju s njime morao za svaku radnju ispostaviti račun, tako da potraživanje za svaku poduzetu radnju ako nema sporazuma teče opći zastarni rok od 5 godina od dana poduzete radnje.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun broj 02-1-2/2020 i obračun troškova zastupanja od 28. kolovoza 2020. (list 4-6), dopis tuženika tužitelju (list 7-8), presliku rješenja Vrhovnog suda R. H. posl. br. Rev-x 68/17-2 od 24. siječnja 2017. (list 19-22), presliku rješenja Vrhovnog suda R. H. posl. br. Rev 152/09-2 od 28. travnja 2009. (list 22-25), te je saslušao svjedoka R. Lj., te tužitelja i tuženika kao stranke u postupku, a izvršio je i uvid u spis ovog suda poslovni broj Pu P-272/2019.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama je nesporno da je predmet ovog spora trošak odvjetničkog honorara i nagrade po računu broj 02-1-2/2020 i obračunu troškova zastupanja od 28. kolovoza 2020. (list 4-6), a za zastupanje tuženika po tužitelju kao odvjetniku u predmetu koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P-1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te ranije poslovni broj P-1474/2009 ovog suda.

6. Sud je također izvršio uvid u navedeni spis te je utvrdio da se postupak pod posl. br. Pu P-272/2019 vodio između tužitelja B. Lj., te tuženika J. P. radi isplate. Također je utvrđeno da je u navedenome postupku tužitelji zastupao ovdje tuženika, a tamo tužitelja kao punomoćnik-odvjetnik i to temeljem pismene punomoći izdane 15. prosinca 2008., a tužba je podnesena 23. ožujka 2009. do otkaza punomoći na ročištu od 15. travnja 2013. Ovdje tužitelj je ponovo zastupao ovdje tuženika, a tamo tužitelja u navedenom postupku kao punomoćnik- odvjetnik kada je ovdje tuženik, a tamo tužitelj usmeno na zapisnik od 3. travnja 2014. ponovo izdao punomoć ovdje tužitelju da ga isti zastupa u navedenom postupku kao punomoćnik-odvjetnik sve do pravomoćnog okončanja postupka, odnosno kada je isti zaprimio presudu Županijskog suda u S. B., Stalna služba u P. i od 7. siječnja 2020. poslovni broj Gž-1002/2019-2 dana 21. svibnja 2020.

7. Sporno je da li su stranke sklopile sporazum ili ugovor kojim su ugovorile da će ovdje tužitelj svoje potraživanje za zastupanje ovdje tuženika kao tužitelja u postupku protiv J. P. naplatiti iz tamo tužiteljevog uspjeha u postupku, te visina potraživanja tužitelja i da li je dio potraživanja tužitelja u zastari.

8. Svjedok R. Lj., tuženikova supruga, navela je da joj je poznato da je njen suprug, ovdje tuženik, vodio postupak na ovom sudu, a istoga je u tom postupku zastupao kao odvjetnik ovdje tužitelj. Poznato joj je da su se isti prvo usmeno dogovorili da će tužitelj naplatiti 20 posto od svote koju njen suprug bude dobio u parnici. Nakon toga je gospodin K. napravio i pismeni ugovor koji im nikada nije dao, a ona je svemu tome bila prisutna sa suprugom. Njen suprug je od gospodina K. tražio primjerak tog ugovora, ali mu ga tužitelj nije dao, već je rekao da će ga poslati naknadno. Otišli su iz kancelarije tužitelja, a da li je on to poslije poslao ona ne zna. Njima je gospodin K. rekao da su spor dobili i da trebaju platiti 60.000,00 kuna, te da to treba naplatiti. Poslije su saznali da je bilo 70.000,00 kuna u njihovu korist da su dobili. Bili su u kancelariji kod tužitelja koji im jerekao da će to pokušati naplatiti. Zna da je poslije toga tužitelj uvijek kada je nešto trebao kontaktirao njenog supruga, a ne nju. Ona ne zna zbog čega se vodi ovaj postupak jer su oni dobili parnicu i odštetu, te ponavlja da je tužitelj rekao da su dobili parnicu i da to sada treba naplatiti. Ovdje tužitelj je imao svoju odvjetničku kancelariju kod svoje kuće, odnosno iza kuće je bila posebno njegova odvjetnička kancelarija. Više se ne može sjetiti koje je godišnje doba bilo kada je bila sa suprugom u odvjetničkoj kancelariji tužitelja, a u odvjetničkoj kancelariji tužitelja bila je više puta. Kada je bila prvi puta prisutna sa suprugom u odvjetničkoj kancelariji tužitelja i kada je isti s njenim suprugom usmeno dogovarao sve u vezi zastupanja vidjela da je odvjetnik Knežić to sve zapisivao na papir rukom, te zna da je njen suprug nakon toga to potpisao, s time da ona ne zna sadržaj onoga što je suprug potpisao jer ona to nije čitala. Također navodi da je tužitelj prije nego je dogovoreno zastupanje i vođenje parnice do njenog supruga došao na lice mjesta na njihovu nekretninu da se uvjeri da li je to to, odnosno da li ima smisla vođenje parnice, te kada je sve to vidio,

a onda je nakon toga bilo sve to u njegovoj odvjetničkoj kancelariji, kada su njen suprug, ovdje tuženik i tužitelj dogovarali vezano za zastupanje, te ponavlja da ja sve to što je bilo zapisano na papiru, a radilo se o običnom papiru veličine A4, čiji sadržaj ona nije čitala već ga je pročitao njen suprug. Na pitanje da li je njezin suprug davao kakve upute u kojem pravcu bi se trebalo ići, odnosno zastupanje u predmetu svjedok navodi da su oni razgovarali o predmetu. Sjeća se samo da je gospodin uzeo slučaj i rekao da zna što treba raditi i u kojem pravcu ići. Oni su 2014. otišli na rad u Nj., te je o tome njen suprug obavijestio svojeg odvjetnika, ovdje tužitelja, te su isti kontaktirali putem telefona, a suprug je obavijestio odvjetnika i o adresi u Njemačkoj. Pojašnjava da im je ovdje tužitelj kao odvjetnik rekao da su dobili parnicu, međutim nikada nisu dobili nikakve novce vezane za taj spor. Ponavlja da je ona čula kada su njezin suprug i ovdje tužitelj razgovarali usmeno da će se tužitelj naplatiti isključivo od uspjeha u parnici i to 20 % od iznosa dobivenog u parnici. Navodi da njen suprug tijekom vođenja te parnice nije ništa plaćao tužitelju kao odvjetniku.

9. Tužitelj M. K., prilikom saslušanja naveo je da tuženika nije od ranije poznavao već ih je upoznao zajednički poznanik. Tuženik je došao u njegov odvjetnički ured s papirima koje je pregledao i preuzeo je zastupanje tuženika u postupku koji se vodio pred ovim sudom gdje je tuženik bio tužitelj. Isti mu je potpisao punomoć za zastupanje i to je jedini dokument koji mu je ovdje tuženik potpisao, te ništa od bilo kakvog ugovora o zastupanju bilo usmenog, bilo pismenog nije bilo. Kada je ovdje tuženik došao u njegov odvjetnički ured i kada mu je potpisao punomoć za zastupanje s istim nije bila prisutna supruga, danas saslušani svjedok. Kada je isti došao taj prvi put u njegov odvjetnički ured isti mu je ispričao priču da mu je vještak izvještačio, ali ne u sudskom postupku, da je šteta na njegovom objektu zbog izgrađene zgrade u neposrednoj blizini od zgrade u kojoj je kupio stan 30 % od kupoprodajne cijene stana, te je zato i postavio tužbeni zahtjev na 300.000,00 kuna. U tom sudskom postupku sud je odredio očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, te je u tom postupku, koji se vodio po tužbi ovdje tuženika kao tužitelja građevinski vještak utvrdio da je šteta na objektu ovdje tuženika 10 %, te je on smanjio tužbeni zahtjev na 71.000,00 kuna pa je vjerojatno da saslušani svjedok misli da je to dobila. Netočna je tvrdnja svjedoka da sam je rekao da su dobili parnicu, a niti je to mogao reći s obzirom da je tuženik kao tužitelj u navedenom postupku odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom. Takvu presudu je potvrdio i Županijski sud s obzirom da je na presudu uložio žalbu. Komunikacija s ovdje tuženikom, a tamo tužiteljem, u navedenom predmetu bila je vrlo teška, te su mu se preporučene pošiljke vraćale da je odselio, a i telefonom su kontaktirali vrlo teško, s obzirom da sam ga je vrlo teško uspijevao dobivati na telefon. Kada je dobio drugostupanjsku presudu Županijskog suda pismeno je pozvao ovdje tuženika, a tamo tužitelja, da dođe u njegov odvjetnički ured. Isti je došao pa mu je objasnio da su izgubili parnicu, jer da je presuda potvrđena od strane Županijskog suda. Isti je bio iznenađen s time. Rekao mu je da mu nije tijekom postupka naplatio svoje usluge koje je trebao naplatiti, a isti tada ništa nije odgovorio i otišao je iz njegovog odvjetničkog ureda. Sutra ga je zvao telefonom da mu vrati spis, te je istome vratio dio originalne dokumentacije koju mu je isti dao kada je preuzeo zastupanje, te mu je predao i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, a za ostalo ga je uputio da može izvršiti uvid u sudski spis s obzirom na obimnost predmeta. Nakon toga ga je ovdje tuženik prijavio odvjetničkoj komori, a njegova prijava je odbačena kao neosnovana. Nakon toga sam je ovdje tuženiku ispostavio račun za zastupanje u navedenom predmetu i poslao ga poštom preporučeno. U računu je popis svih poduzetih radnji u navedenom predmetu od tužbe do žalbe na prvostupanjsku presudu. Svi zapisnici i poduzete radnje nalaze se u navedenom sudskom spisu, pa smatra da ih ovdje ne trebam nabrajati, a kako je rekao sve radnje su popisane u ispostavljenom troškovniku i računu. Ovdje tuženika je kao tužitelja u navedenom predmetu zastupao jedanaest godina od 2009. do 2020., a da u tom periodu nije naplatio niti jednu kunu. Kako je već rekao supruga ovdje tuženika nije došla u njegov odvjetnički ured kada je preuzeo zastupanje tužitelja u tom predmetu, a ovdje tuženika, već je supruga ovdje tuženika dolazila s istim u njegov odvjetnički ured upravo kada je smanjio tužbeni zahtjev u navedenom predmetu nakon nalaza vještaka na 71.000,00 kuna. Navodi da je odvjetnik 27 godina i skoro nikada ne dogovara zastupanje od postotka uspjeha u parnici. U tim rijetkim s lučajevima ugovor uvijek napiše u dva primjerka, te jedan primjerak dobije stranka, a drugi zadržava u spisu. Da je radio takav ugovor s tuženikom isti bi kao stranka dobio takav ugovor i mogao bi ga predočiti sudu, međutim u ovom slučaju takvog ugovora nije bilo, niti usmenog, a niti pismenog. Navodi da ugovor o zastupanju stranke nikada ne piše rukom, već je to uvijek napisano štampano na kompjuteru. Također navodi da u uredu ima jednu gospođu koja mu piše, te istoj uvijek izdiktira kada treba sastaviti takav ugovor, te onda takav ugovor da stranci da ga potpiše. Ovdje tuženiku nije svih 11 godina kako ga je zastupao ispostavio niti jedan račun, te je mislio da će mu isti sve platiti na kraju postupka. Tužitelj navodi da je ovo jedan od rijetkih postupaka koji je trajao toliko dugo 11 godina da je zastupao neku stranku. Ima i drugih situacija gdje zastupa stranke gdje se naplaćuje od stranaka na kraju postupka, te do sada nije imao nikakvih problema s naplatom od stranaka u takvim situacijama.

10. Tuženik B. Lj. prilikom saslušanja naveo je da je upoznao ovdje tužitelja već ranije u vikendici preko poznanika, te je supruga uvijek bila sa njime kada je kontaktirao s tužiteljem, pa tako i kada je svaki puta dolazio u njegov odvjetnički ured. Kada je prvi puta došao u odvjetnički ured isti je ispisao na papir ugovor koji je ispisao rukom, te tamo napisao da će on dobiti 20 % od uspjeha u parnici, a on je to potpisao, te sam mu je potpisao i punomoć za zastupanje, te je svemu tome bila prisutna i njegova supruga. Na tome rukom pisanom ugovoru je sam tužitelj napisao „Ugovor“ i dolje je napisao tekst, a on je to onda potpisao kako je rekao. Navodi da je tom prilikom istome donio procjenu od sudskog vještaka da mu je nastala šteta na njegovoj nekretnini od 30 % vrijednosti njegove nekretnine, a koje vještačenje nije bilo sačinjeno u sudskom postupku, te su mu onda rekli da će trebati odvjetnika, a to mu je rekao taj vještak da za to treba odvjetnika. On se žalio i Gradu Z. za tu izgradnju kuće pored njegove nekretnine, s time da kada je to sve počelo, prvo su na toj kući bili postavljeni samo temelji, a gospođa u Gradu mu je samo rekla da imaju hrpu toga, a ništa nije uspio riješiti jer iz Grada uopće nisu htjeli izaći na teren. Taj prvi puta kada je bio kod tužitelja kao odvjetnika nije bila prisutna gospođa koja radi u njegovom odvjetničkom uredu, te mu je tada tužitelj rekao da će mu dostaviti taj ugovor koji je potpisao, te mu je vjerovao s obzirom da se on bavi sasvim drugim stvarima i nije u tome. Tijekom cijelog postupka gdje ga je tužitelj zastupao kao odvjetnik isti ga ništa nije obavještavao već mu je samo dostavio dvije uplatnice za plaćanje vještačenja, a nikada nije dobio nikakve pisane obavijesti što se dešava u postupku. Kada ga je zvao telefonom i pitao kako napreduje isti je govorio da je sve po planu. Navodi da mu je tužitelj jednom prilikom napao ženu i vrijeđao ju je kao da je glupa, te je bio pod utjecajem alkohola. Što se tiče iznosa od 300.000,00 kuna koji je stavljen kao vrijednost predmeta spora u tom postupku navodi da on s tužiteljem nije dogovarao da se stavi ta vrijednost predmeta spora, a vjerojatno je isti tako napisao jer mu je donio taj nalaz građevinskog vještaka gdje je taj građevinski vještak izvještačio onih 30 % štete od vrijednosti stana. Poslije se ispostavilo da to nije tako, a što je ustanovljeno po drugom vještaku u tom postupku. O tome ga je tužitelj kao odvjetnik obavijestio. Navodi da je više puta dolazio u odvjetnički ured tužitelja, a više se ne može sjetiti koliko je to točno puta bilo, ali zna da je to svaki puta bilo sa suprugom. Sa suprugom nije dolazio u odvjetnički ured da bi se smanjio tužbeni zahtjev na 71.000,00 kuna nakon nalaza građevinskog vještaka u tom postupku, već ga je tužitelj samo pozvao na plaćanje vještačenja. Obično je bilo tako da ga je isti zvao telefonom i tražio da dolazi u njegov odvjetnički ured kada je trebalo nešto dogovoriti ili platiti za vještaka. Kada su dobili presudu da su dobili parnicu i da su dobili 60.000,00 kuna tužitelj ih je pozvao u svoj odvjetnički ured i rekao da treba čekati da li će se žaliti strana koju je tužio, gospodin P. Sud je donio odluku da su dobili parnicu. Tužitelj ga je pitao kako će riješiti račun, a on mu je rekao da kada dođu sredstva da će se on naplatiti i da je račun čist. Kada je to bio u odvjetničkom uredu ovdje tužitelja kada je dobio parnicu on ne zna da li je to prvostupanjska ili drugostupanjska odluka, odnosno odluka županijskog suda ili ovog suda ili nešto drugo jer on tu presudu nije vidio. Na kraju se ispostavilo da je sve drugačije. Gospodin K., ovdje tužitelj ga je zvao prošle godine u srpnju. u H., a on je u njegov odvjetnički ured došao negdje krajem srpnja prošle godine. Kada je došao u njegov odvjetnički ured sa suprugom isti mu je predočio da su izgubili parnicu, te je rekao da mora platiti njegove odvjetničke troškove. Tada mu je rekao da kako su se dogovorili da će tako biti i plaćen i otišao je iz njegovog odvjetničkog ureda, te je isti rekao da mu mora platiti punu cijenu, a on je opet njemu rekao da kako su se dogovorili prije 11 godina da će biti i plaćen i otišao. Drugi dan je istoga zvao telefonom i tražio od njega papire, isti mu nije htio dati te papire, te ga je tužio odvjetničkoj komori, a odbili su ga s tom tužbom. Nakon toga mu je tužitelj ispostavio račun za zastupanje u tom postupku, a više se ne sjeća točnog iznosa. On istoga više nije nakon ispostave računa kontaktirao, a ga je onda tužio u ovom postupku. Na pitanje da li je nakon što mu tužitelj nije poslao taj ugovor o zastupanju koji je potpisao kada je prvi put bio kod tužitelja kao odvjetnika ikada u tih 11 godina koliko ga je tužitelj zastupao tražio od istoga da mu dostavi primjerak tog ugovora tuženik navodi da ga to nije nikada tražio. Osim ovog ugovora s tužiteljem potpisivao je i neke druge ugovore, te ističe da u svim tim slučajevima je od te suprotne strane dobio primjerke tih ugovora, a u slučaju da ih nije dobio on ih ne bi tražio jer valjda svako zna da li njemu to treba ili ne treba, a on je običan građanin nije odvjetnik, te ja ne zna puno o tome, te očekuje da mu svatko da nešto što njemu treba. Na pitanje vezano za situaciju kada je tužitelj navodno došao pod utjecajem alkohola i vrijeđao mu suprugu zašto mu nije otkazao punomoć tuženik navodi da je to bilo unazad zadnje dvije i pol godine. Ističe da se navedeno dogodilo u odvjetničkom uredu tužitelja. Kada je bio u odvjetničkom uredu tužitelja, a ne zna da li je to bilo 2019. ili 2020. bio je pozvan u odvjetnički ured ovdje tužitelja te napominje da je u njegov odvjetnički ured dolazio po pozivu istoga kada je trebalo nešto raspravljati o predmetu u kojem ga je isti zastupao, a o nečemu drugome uopće nisu razgovarali. Tada kada je došao došao je sa suprugom, premda je uvijek bio pozivan samo on, ali je želio da supruga dođe sa njime. Sjećam se da tada postupak još nije bio gotov, te misli da je trebalo platiti nekih 2.000,00 kuna, ali nije siguran te nije siguran da li se radi upravo o tome i da li je bio upravo zato pozvan. Na pitanje tužitelja da li je tužitelju na bilo koji način ograničio punomoć koju mu je potpisao za zastupanje u postupku u kojem ga je zastupao pred ovim sudom tuženik navodi da je istome potpisao punomoć da može raditi sve samostalno u postupku, te da je tužitelj radio sve sam kako hoće. Na pitanje zašto mu onda, ako je bio nezadovoljan s njegovim zastupanjem u postupku, nije otkazao punomoć, tuženik navodi da kako bi mu otkazao punomoć jer mu je prvo rekao da je parnicu dobio, da bi mu poslije šest mjeseci rekao da je postupka izgubio.

11. Sud ne može prihvatiti iskaz tuženika i njegove supruge R. Lj. kada isti tvrdi da je tuženik sa s tužiteljem sklopio sporazum o zastupanju, odnosno ugovor kojim će se ovdje tužitelj kao odvjetnik naplatiti svoje zastupanje u postupku ovog suda poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P-1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u Sesvetama, te ranije poslovni broj P- to u postotku od 20 % od uspjeha u parnici. Naime, da je takav sporazum ili ugovor sklopljen sigurno bi i ovdje tuženik dobio jedan primjerak takvog sporazuma ili ugovora, a sud je neživotno i nelogično kada tuženik tvrdi da isti iako je ugovor sklopljen, nije odmah dobio svoj primjerak od ovdje tužitelja, odnosno da ga nije dobio ni kasnije, a niti ga je sam tražio od ovdje tužitelja cijelo vrijeme od 2008. kada je isti prvi puta izdao punomoć za zastupanje tužitelju kao punomoćniku-odvjetniku. Također ovdje valja imati na umu da je tužitelj ovdje tuženiku otkazao punomoć za zastupanje u navedenom postupku 15. travnja 2013., kako je već rečeno, pa je dakle bilo kakav ugovor ili sporazum ako je i sklopljen 2008. kada je ovdje tuženik prvi puta angažirao ovdje tužitelja kao punomoćnika-odvjetnika za zastupanje u navedenom postupku prestao važiti otkazom punomoći 15. travnja 2013. Niti jedna od stranaka ne tvrdi da bi kasnije, nakon što je na očevidu od 3. travnja 2014. izdana nova punomoć od strane ovdje tuženika ovdje tužitelju kao punomoćniku-odvjetniku u navedenom postupku, bio sklapan neki novi ugovor ili sporazum o naplati za zastupanje u navedenom postupku temeljem tamo tužiteljeva uspjeha u parnici u postotku od 20 %.

12. Odnos odvjetnika i klijenta predstavlja ugovor o djelu, reguliran čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) koji propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U okviru tog odnosa stranka odvjetniku izdaje punomoć kojom se isti legitimira pred sudom. Cijena rada odvjetnika je regulirana posebnim propisom – odredaba mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) donesenom u skladu sa Zakonom o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) gdje su vrednovane pojedine radnje koje odvjetnik obavlja za klijenta. Tarifa u čl. 43. st. 1. propisuje da odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne strane ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi sa izvršenim radom, pa tužitelj dakle ima pravo na naplatu troška za izvršeni rad iako je ovdje tuženik izgubio postupak koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P- 1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te ranije poslovni broj P-1474/2009 ovog suda. Tarifa propisuje u svojoj glavi XIX da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

13. Tužitelj nije kao punomoćnik-odvjetnik tuženiku kao stranci ispostavio račun nakon otkaza punomoći 15. travnja 2013., a tražbina na temelju ugovora o nalogu odnosno zastupanja zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a. Računu broj 02-1-2/2020 je izdan tek 28. kolovoza 2020. (list 4-6). Stoga sud smatra da je osnovan prigovor zastare tuženika za sve radnje iz obračuna troškova zastupanja (list 4-5) u predmetu koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P-1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te ranije poslovni broj P-1474/2009 ovog suda izvršene temeljem punomoći izdane 15. prosinca 2008. koja je otkazana 15. travnja 2013. i to: sastav tužbe od 19. ožujka 2009. u iznosu od 5.000,00 kuna, sastav podneska od 22. svibnja 2009. u iznosu od 50,00 kuna, sastav podneska od 21. rujna 2009. u iznosu od 50,00 kuna, pristup na ročište od 17. siječnja 2011. u iznosu od 5.000,00 kuna, sastav podneska od 22. prosinca 2011. u iznosu od 50,00 kuna, pristup na ročište od 12. prosinca 2012. u iznosu od 1.250,00 kuna i pristup na ročište od 15. travnja 2013. u iznosu od 1.250,00 kuna, odnosno sastav dopisa od 11. ožujka 2010. u iznosu od 50,00 kuna, sastav dopisa do 22. ožujka 2010. u iznosu od 50,00 kuna i sastav dopisa od 7. prosinca 2011. u iznosu od 50,00 kuna (za koje dopise osim zastare nema dokaza uopće da su upućeni ovdje tuženiku) što ukupno iznosi 12.800,00 kuna. Također, ovdje tuženik se u navedenom postupku kao stranka sam zastupao na ročištu od 16. rujna 2013. pa tužitelj nema pravo na odvjetnički trošak za zastupanje ovdje tuženika kao stranke u iznosu od 1.250,00 kuna. Kako je prigovor zastare osnovan za navedeni iznos od 12.800,00 kuna, a neosnovano je potraživanje tužitelja za iznos od 1.250,00 kuna, to je potraživanje tužitelja neosnovano u ukupnom iznosu od 14.050,00 kuna. Neosnovano je i potraživanje tužitelja za PDV od 25% na navedeni iznos, odnosno u iznosu od 3.512,50 kuna. Dakle, potraživanje tužitelja neosnovano je u ukupnom iznosu od 17.562,50 kuna.

14. Što se tiče potraživanja ostalih troškova tužitelja iz obračuna troškova zastupanja (list 4-5) za zastupanje tuženika po tužitelju kao odvjetniku u predmetu koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P- 1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te ranije poslovni broj P-1474/2009 ovog suda, kako je ovdje tuženik izdao ovdje tužitelju novu punomoć kao punomoćniku-odvjetniku u navedenom postupku dana 3. travnja 2014. i ista nije otkazana, a navedeni postupak je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u S.B., Stalna služba u P. poslovni broj Gž-1002/2019-2 dana 7. siječnja 2020., a račun broj 02-1-2/2020 je izdan 28. kolovoza 2020., što je razvidno iz navedenog računa (list 6), to je

neosnovan prigovor zastare tuženika za navedeni dio potraživanja za sve radnje od izdavanja nove punomoći 3. travnja 2014. do pravomoćnog okončanja postupka 7. siječnja 2020., s obzirom da sud smatra da u ovom slučaju treba primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a od pravomoćnog okončanja postupka jer nije provedena ovrha.

15. Kako je sporna visina potraživanja tužitelja da bi sud utvrdio točno koje radnje je tužitelj kao odvjetnik i punomoćnik poduzeo u ime tuženika u navedenom postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Pu P-272/2019, ranije poslovni broj P-1900/2015 Općinskog građanskog suda u Z., Stalna služba u S., te ranije poslovni broj P-1474/2009 ovog suda, te da li navedene radnje odgovaraju obračuna troškova zastupanja (list 4-5) koji je tužitelj dostavio u ovaj spis, te da li je navedeni obračun troškova zastupanja sukladan račun broj ... od 28. kolovoza 2020. (list 6) odnosno da li je isti kao izvođač izvršio djelo (čl. 597. ZOO-a), odnosno da li je isti naplatio odgovarajuću cijenu sukladno čl. 613. st. 1. ZOO-a koji propisuje da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, sud je izvršio uvid u navedeni spis. S time da u konkretnom slučaju postoji obvezatna tarifa, koja je već ranije navedena i to Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje u tekstu: Tarifa) koja se primjenjuje s obzirom da je račun broj 02-1-2/2020 izdan 28. kolovoza 2020.

16. Uvidom u navedeni spis ovog suda utvrđeno je da je vrijednost predmeta spora u navedenom postupku u tužbi od 23. ožujka 2009. određena sa 300.000,00 kuna, a tužitelj je svojim podneskom od 24. ožujka 2017. snizio tužbeni zahtjev na 71.033,00 kuna. Sukladno ranije navedenoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sud je uzimao u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i samo one radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka (članak 155 Zakona o parničnom postupku -NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) i to u periodu od 3. travnja 2014. (nova punomoć) do pravomoćnog okončanja postupka 7. siječnja 2020.

17. Osnovano je potraživanje tužitelja za zastupanje na očevidu od 3. travnja 2014., na ročištu od 18. studenog 2014. i na ročištu od 17. veljače 2015. u iznosu od 5.000,00 kuna za svaku radnju (500 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. i 7. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 5.000,00 kuna), te sastav podneska od 30. rujna 2014.u iznosu od 1.000,00 kuna prema traženju tužitelja (100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 1.000,00 kuna), te za sastav podnesaka od 24. ožujka 2017. i 26. travnja 2018., te zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2018. i na ročištu od 12. rujna 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju (100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 1.000,00 kuna), te sastav podnesaka od 22. kolovoza 2016. i 27. rujna 2018. u iznosu od 50,00 kuna za svaku radnju prema traženju tužitelja (5 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 1.000,00 kuna) i sastav žalbe od 29. rujna 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna (125 bodova temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 1.250,00 kuna), odnosno ukupno 21.350,00 kuna uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 5.337,50 kuna, odnosno sveukupno 26.687,50 kuna.

18. Sud smatra neosnovanim potraživanje tužitelja za sastav dopisa od 31. svibnja 2016. i 15. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 kuna svaki, jer tužitelj nije dokazao da bi uputio takve dopise sada tuženiku, te sastav podnesaka od 7. studenoga 2016., 12. siječnja 2017., 1. ožujka 2017., 26. travnja 2017., 28. lipnja 2017., 29. kolovoza 2017., 13. rujna 2018., 16. travnja 2019., 23. rujna 2019., 28. listopada 2019. i 5. prosinca 2019. u iznosu od po 50,00 kuna svaki, jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, odnosno ukupno 650,00 kuna uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 162,50 kuna odnosno sveukupno 812,50 kuna.

19. Stoga sud smatra osnovanim trošak zastupanja tuženika po tužitelju u navedenom predmetu po računu broj 02-1-2/2020 od 28. kolovoza 2020. (list 6) u ukupnom iznosu od 26.687,50 kuna (zajedno s uračunatim PDV-om) i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa 10. rujna 2020. do isplate, a temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u navedenom dijelu i odlučio kao pod točkom I izreke presude. Neosnovan je tužbeni zahtjevu tužitelja u ukupnom iznosu od 18.375,00 kuna (17.562,50+812,50) zajedno s uračunatim PDV-om, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 4.150,00 kuna. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici, te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 59 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 41 %, pa se dobije postotak od 18 %, međutim što se tiče osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 100 %, pa onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 59%.

21. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podneska od 13. listopada 2021., te pristup na ročišta od 12. srpnja 2021., 15. studenog 2021. i 1. ožujka 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 500 bodova, uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 5.000,00 kuna. Kako je tužitelj gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva u ovom postupku uspio s oko 59 % svojeg zahtjeva to razmjerno trošak tužitelja iznosi 2.950,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 800,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 400,00 kuna, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

22. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

U Sesvetama 13. travnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.