REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-12137/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.Ž., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika S.Ž., podnesenoj putem branitelja L.B., odvjetnika iz Z., protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. studenog 2021., broj: 30 Pp-679/2021-15, na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.Ž. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik S.Ž. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik S.Ž. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 229. stavka 5. cit. Zakona i iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 10.600,00 (desettisućašesto) kuna, s time da je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme koje je okrivljenik proveo u smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva koje mu je određeno od strane policije od 24. prosinca 2019. u 22,35 sati do 25. prosinca 2019. u 10,35 sati, u iznosu od 600,00 (šesto) kuna pa okrivljeniku preostaje novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

3. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni.

4. U žalbi okrivljenik ističe da u razlozima pobijane presude nema objašnjenja zašto nije proveden dokaz ispitivanjem predloženog svjedoka N.O., policijskog službenika koji ima neposrednih saznanja o predmetnom događaju, čime je počinjena relativna povreda odredaba prekršajnog postupka. Iskaz svjedoka A.M. da je kontradiktoran i suprotan iskazu svjedoka E.L., kao i materijalnim dokazima u spisu. Okrivljenik da nije htio potpisati niti jedan dokument koji su mu dali policijski službenici jer je znao da je nevin i da nije počinio niti jedan prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenik u žalbi potpuno neosnovano navodi da je počinjena relativno bitna povreda postupka time što je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio bez ispitivanja predloženog svjedoka, policijskog službenika N.O..

9. Naime, smislenom primjenom odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, a kojom su definirane relativno bitne povrede postupka, se mora utvrditi, osim da je odredba povrijeđena i činjenica da je utjecala ili mogla utjecati na odluku. Naime, u vezi navoda žalbe okrivljenika da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo da nije prihvatio prijedlog okrivljenika za ispitivanjem navedenog svjedoka, valja navesti da je na ročištu održanom 2. studenog 2021. okrivljenik u prisutnosti branitelja nakon provedenog dokaznog postupka izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a koji zapisnik su okrivljenik i branitelj propisno upozoreni potpisali bez ikakvih primjedbi pa je bez utjecaja na odluku što prvostupanjski sud po prethodnom traženju okrivljenika da se ispita navedeni svjedok isto nije obrazložio u pobijanoj presudi.

10. Nadalje, žalitelj potpuno pogrešno interpretira neposrednost saznanja o konkretnom događaju povezujući isto sa osobom, navedenim policijskim službenikom, koja je dobila dojavu o predmetnom događaju. Naime, upravo ispitani svjedok A.M., ima neposredna saznanja o svim prekršajima koji se okrivljeniku stavljaju na teret, budući je, kako je to naveo u svom iskazu, nakon što su voditelj smjene N.O. i on vidjeli predmetno vozilo kako se kreće unazad na parkiralištu te se zaustavilo, on izašao iz postaje i tražio vozača prometnu i vozačku dozvolu, te je na ročištu kao vozača prepoznao okrivljenika, pa su stoga neosnovani navodi žalbe da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju. Prvostupanjski je sud u potpunosti prihvatio iskaz navedenog svjedoka, ocijenivši ga vjerodostojnim dajući za to razloge koje prihvaća i ovaj sud.

11.Također, okolnost koja se ističe u žalbi da su se okrivljenik i ispitani svjedok E.L. našli na parkiralištu, kako bi provjerili stanje auta, kojeg je okrivljenik posudio navedenom svjedoku za put u Vukovar nije od nikakvog utjecaja na pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, kako se to pokušava prikazati u žalbi.

12. Naime, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskog službenika A.M., kojeg je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao i iskaz svjedoka E.L., koji je upravo na upit branitelja okrivljenika iskazao da je okrivljenik, između ostalog, probao i da li rade kočnice na način da je vozilom išao metar unaprijed, pa nazad (broj lista 77), tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti, pri čemu valja istaknuti da je okrivljenik u svojoj obrani naveo da kod sebe nije imao ni vozačku ni prometnu.

13. Nadalje, ključna odlučna činjenica tko je kritične zgode upravljao predmetnim vozilom utvrđena je na osnovu iskaza djelatnika policije A.M., službene osobe koja nema razloga neosnovano teretiti okrivljenika, a što je u suglasnosti i sa dijelom iskaza svjedoka E.L., koji je kritične zgode bio sa okrivljenikom, kao i uvida u snimku nadzorne kamere od 24. prosinca 2019., što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u presudi i za to dao valjane razloge, analizirajući svaki dokaz posebno, a poglavito dokaz ispitanog svjedoka A.M., kao i dokaz provedenim suočenjem između okrivljenika i svjedoka A.M., tako da nije osnovan žalbeni navod okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

14. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

16. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedena djela utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, s time da je za prekršaj iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona (umanjenu za 600,00 kuna) ovaj Sud smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Karmen Novak-Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.