REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 42/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u J., protiv tuženika B. F. iz J., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G., odvjetnica u Z. i B. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 1879/14-2 od 4. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P - 10/14-13 od 15. srpnja 2014., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između tužitelja kao zajmoprimatelja i tuženika kao zajmodavatelja, potvrđenog kao javnobilježnički akt od strane javnog bilježnika S. V. pod br. OU – 416/03 od 30. prosinca 2003. i provedenog u zemljišnoj knjizi pod br. Z – 16/14 i brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Potvrde javnog bilježnika Ž. K. iz K. br. OU – 244/2007 od 22. travnja 2008., provedenog u zemljišnoj knjizi pod br. Z – 1147/08, te je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja u z.u. 1235 k.o. J., k. č. br. 1768, stambeno-poslovni objekt u J., dvorište, parkiralište i zgrada u površini od 2542 m2 kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva br. OU – 416/03 od 30. prosinca 2003. i Potvrde javnog bilježnika Ž. K. iz K. br. OU – 344/2007 od 22. travnja 2008., tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini koje je upisano u korist tuženika uz istovremeni upis vlasništva te nekretnine na ime tužitelja. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 18.083,50 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na brisanje provedene uknjižbe i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja.
8. Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja temeljem činjeničnih utvrđenja:
- da je prethodno pravomoćno utvrđeno (presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž – 768/10 od 4. prosinca 2013.) da je ništetan Ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen između tužitelja i tuženika 20. prosinca 2001., potvrđen kao javnobilježnički akt od strane javnog bilježnika S. V. pod br. OU – 374/01, kao i Ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen između tužitelja i tuženika 30. prosinca 2003., potvrđen kao javnobilježnički akt od strane javnog bilježnika S. V. pod br. OU – 416/03 od 30. prosinca 2003., te - da se tuženik temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 30. prosinca 2003. u zemljišnim knjigama upisao kao prethodni vlasnik nekretnine koja je vlasništvo tužitelja (z.u. 1235 k.o. J.), a potom temeljem Potvrde javnog bilježnika Ž. K. iz K. br. OU – 344/2007 od 22. travnja 2008. koja je izdana temeljem prethodno navedenog ništetnog pravnog posla, kao punopravni vlasnik.
9. Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja pobijanom presudom pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja. Naime, u prethodno izloženom činjeničnom osnovu ispunjene su pretpostavke prihvaćanja zahtjeva tužitelja na brisanje provedene nevaljane uknjižbe i uspostavu prijašnjega stanja prema pravilima o brisovnoj tužbi iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) u svezi s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), u kojoj je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom, odnosno neistinitom uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati. Temelj zahtijevanja sudske zaštite upisanog knjižnog prava ovom tužbom je povreda tog prava provedbom nevaljane, odnosno neistinite uknjižbe, tj uknjižbe za koju u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi uknjižba uistinu bila istinita i valjana. Shodno citiranim odredbama, brisovnu tužbu ovlašteni su podnijeti oštećeni nositelji knjižnog prava, tj. osoba čije je upisano knjižno pravo neposredno povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, kao i njihovi univerzalni sljednici. S druge strane, brisovna tužba se podnosi protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (neposredni stjecatelj). Pod pretpostavkama pod kojima se brisovna tužba može podnijeti protiv neposrednog stjecatelja, ona se može podnijeti i protiv njegovih univerzalnih sljednika. Pod zakonom određenim pretpostavkama (čl. 129. st. 2. ZZK-a) brisovna tužba može se podnijeti i kad je neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom u korist treće osobe (singularnog sljednika). U tom smislu, kako to pravilno cijeni drugostupanjski sud, potvrdu javnog bilježnika Ž. K. iz K. br. OU – 344/2007 od 22. travnja 2008. (koju je javni bilježnik ovlašten izdati u pretpostavkama iz odredbe čl. 277. Ovršnog zakona /"Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje OZ/) treba sagledavati u kontekstu ništetnog pravnog posla temeljem kojeg je nastala (čl. 274. – 278. OZ-a u svezi s odredbom čl. 279. OZ-a) i tako bez tog ništetnog pravnog posla ne može predstavljati samostalnu pravnu osnovu za valjani upis u zemljišne knjige.
11. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
