REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Pn-592/2019-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz Z. OIB: ………zastupana po punomoćniku J. G. odvjetniku, protiv tuženika E. o. d.d. iz Z. OIB:……………, zastupan po punomoćniku D. Č. odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik E. o. d.d. dužan je tužiteljici R. B. s naslova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći platiti iznos od 7.680,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 7.680,00 kuna do zatraženih 10.180,00 kuna odnosno za iznos od 2.500,00 kuna, kao neosnovan.

III Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.666,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 4. rujna 2017. stradala kao putnik u autobusu ZET-a registarske oznake ZG ……… u Z. Navodi da je do nezgode došlo na raskrižju ulica N.V. G. i D. C. kada je vozač autobusa I. J. naglo više puta zakočio uslijed čega je oštećena pala i zadobila tjelesne ozljede i oštećenje zdravlja . Navodi da je u trenutku nezgode autobus registarske oznake ZG ……… bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj………………. Ističe da je tuženiku uputila odštetni zahtjev 14. ožujka 2018., ali tuženik istom nije udovoljio. Kao činjenice navodi da je trpjela bolove i strah, te da su kod iste zaostale trajne posljedice zbog kojih će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu, a bila joj je potrebna i pomoć i njega druge osobe čime joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika da joj isplati s osnove naknade štete iznos od 10.180,00 kuna od čega 2.500,00 kuna s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, 4.500,00 kuna s osnove pretrpljenih bolova, 2.500,00 kuna s osnove pretrpljenog straha, te 680,00 kuna za tuđu pomoć i njegu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2018. do isplate. Tužiteljica također traži da joj tuženik nadoknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da se 10. rujna 2013. dogodila nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake KA …………koje je imalo kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Ističe da tužiteljica potražuje naknadu štete koja joj je nastala za vrijeme prijevoza u autobus, te da je tijekom korištenja usluge prijevoza pretrpjela štetu kao putnik. Tuženik ističe da nije osigurao prijevoznika za štete koje nastanu tijekom prijevoza osoba pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je prema članku 694. ZOO-a prijevoznik dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom. Navodi da prema članku 697. ZOO-a prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženje iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, s ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Stoga smatra da tužiteljica ističe promašeni pravni osnov, pa smatra da se tuženik trebao osloboditi odgovornosti (članak 1067. stavak 2. ZOO) budući da je uzrok naglog kočenja radnja treće osobe na biciklu. Navodi da se NN biciklist kretao preko obilježenog pješačkog prijelaza, a na mjestu gdje ne postoji označena biciklistička staza te prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću kolnikom zbog čega je vozač autobusa I. J. bio primoran na naglo kočenje i mijenjanje smjera kretanja. Kako je radnja treće osobe uzrok naglog kočenja vozača što je imalo za posljedicu pad tužiteljice to tuženik spori da bi bio odgovoran naknaditi štetu tužiteljici. Tuženik smatra da se treba osloboditi odgovornosti i zbog činjenice da su sve ozljede tužiteljice nastala isključivo iz razloga jer se ista nije držala za rukohvat prilikom vožnje, jer da jest tužiteljica ne bi pala, a posljedično ne bi zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Osporava da bi dijagnoza trzajne ozljede vratne kralježnice bila u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim događajem budući je navedena dijagnoza prvi puta postavljena 20. listopada 2017. odnosno mjesec i pol nakon predmetnog štetnog događaja. Također ističe da nalaz radiologa od 20. rujna 2017. ukazuje na degenerativne promjene kod tužiteljice i nije dokaz pretrpljene ozljede u predmetnom štetnom događaju. Osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-5), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6-12), zahtjev za naknadu štete (list 13), očitovanje tuženika na odštetni zahtjev tužiteljice (list 14), izvješće vozača o prometnoj nesreći i šteti (list 27-28), proveo kombinirano prometno-sudsko- medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prometne struke dipl. ing. P. T. i sudske medicine dr. D. M. te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istih vještaka (list 76-81 i 83-85), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ortopeda i traumatologa dr. M. F. (list 102-104 i 108-110), te je saslušao stalne sudske vještake dipl. ing. P. T. dr. D. M. i dr. M. F., te je saslušao svjedoke K. Lj., I. J. te tužiteljicu kao stranku u postupku, a izvršen je i uvid u spis ODO u Zagrebu posl. br. KR-DO-…………

4. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Tuženik je pasivno legitimiran jer je vozilo u kojem je tužiteljica ozlijeđena u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika što isti ne poriče premda u odgovoru na tužbu navodi krivi dan nastanka štetnog događaja i registarsku oznaku vozila-autobusa, međutim iz činjeničnog opisa samog štetnog događaja pod točkom III. odgovora na tužbu razvidno je da tuženik opisuje upravo predmetni štetni događaj. Tuženik ustvari smatra da tuženik ne može odgovarati po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti jer istom nije propisana pokrivenost naknada ovakve štete za putnike u autobusu.

6. Sud smatra da je u ovom slučaju mjerodavna odredba čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05., 36/09. i 75/09., dalje ZOP) kojom je propisano da je obvezno osiguranje u prometu, između ostalog, i osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja. Članak. 17. st. 1. istog Zakona propisuje da su vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Dok je odredbom čl. 18. istog Zakona propisano i da se putnicima smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa. Prema odredbi čl. 20. tog Zakona, putnik kojemu se dogodi nesretan slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. Pravo oštećene osobe na podnošenje neposrednog zahtjeva odgovornom osiguratelju uređeno je i odredbom čl. 11. istog Zakona.

7. Kraj takvog materijalno pravnog određenja, nedvojbeno proizlazi da se odgovornost tuženika temelji na odredbama navedenog Zakona. Ovo osobito u kontekstu činjenice da je odredbom čl. 4. st. 2. istog Zakona propisano da ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrirati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema tom Zakonu obvezno.

8. Kako tuženik nije priznao svoju odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, to je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka K. Lj., I. J. te tužiteljice kao stranke u postupku.

9. Svjedok I. J. prilikom saslušanja naveo je da je zaposlen kao vozač autobusa u ZET-u, te kada mu se predočava o kojem štetnom događaju se radi navodi da se sjeća da se radi o prometnoj nezgodi kod tržnice u Španskom. Navedenoga dana on je s autobusom ZET-a išao s Črnomerca prema Španskom, a čini mu se da je bio negdje sumrak, ali nije sto posto siguran, međutim kako inače vozim samo večernje smjene od 17,00 h nadalje, to je moralo biti negdje u večernjim satima, ali se točnog vremena više ne sjeća. Dolazio je prema tržnici u Španskom, a paralelno s njegovim autobusom s desne strane je prema pješačkom prijelazu koji se nalazi na cesti dolazio biciklista koji se je kretao po nogostupu. Isti je odjednom naglo skrenuo u lijevo na taj pješački prijelaz bez da je sišao s bicikla, te ga je isti malo iznenadio s takvom svojom radnjom i naglo je zakočio, te do udara u biciklistu nije došlo. Međutim neki putnici u autobusu su pali, a čini mu se da je prisutna tužiteljica također pala, a sjeća se da je ista bila i ozlijeđena. Po njegovoj procjeni, koliko se sada može sjetiti, on je bio udaljen jedno 10-tak metara ili manje od pješačkog prijelaza kada je taj biciklista napravio tu radnju naglog skretanja na pješački prijelaz ispred njegovog autobusa. Nakon što je zakočio stao je s autobusom, te izišao iz autobusa s obzirom da je i biciklista stao. Pitao je istoga da kako tako naglo može skrenuti na pješački prijelaz, a da ne siđe s bicikla, a isti mu je tada rekao "Što te briga majmune jedan" i sjeo na bicikl i otišao. Nakon toga je zvao svoju centralu ZET- a s obzirom da je takva procedura kada je netko od putnika ozlijeđen te onda oni zovu hitnu pomoć i policiju. Premda se sjeća da je prisutna tužiteljica bila ozlijeđena više se ne sjeća koje je tužiteljica ozljede imala, također se ne sjeća koliko je putnika bilo u autobusu. Ne zna u kojem dijelu autobusa se nalazila tužiteljica. Policija i hitna pomoć su došli na lice mjesta, a hitna pomoć je odvezla tužiteljicu. Više se ne sjeća kojom se brzinom kretao, ali brzina nije mogla biti velika s obzirom da je jedno 50 metara prije pješačkog prijelaza krenuo sa stajališta autobusa, te nije mogao postići neku veliku brzinu, a u autobusu postoji tahograf koji je policija izuzela, te tamo postoje podaci o brzini njegovog kretanja. Zna da kada je zakočio da je odmah stao, a više se ne sjeća da li je skretao radi izbjegavanja biciklista. Kada mu se predočava skica prometne nesreće koju je nacrtao poslije same prometne nezgode, a čija preslika se nalazi i na listu 28 spisa, navodi da je iz iste razvidno da je nacrtao da je s autobusom skrenuo u lijevo i kada mu je prometna nezgoda bila svježa sigurno je da je u tom trenutku točno nacrtao kako je postupio, stoga je onda sigurno s autobusom skrenuo malo u lijevo. Uz taj pješački prijelaz ne postoji biciklistička staza. Kada se približavao pješačkom prijelazu sa strane pored pješačkog prijelaza nije bilo nikakvih pješaka. Ne može se očitovati kojom brzinom se kretao biciklista. Ne zna da li je tužiteljica u trenutku nezgode sjedila, stajala ili hodala.

10. Svjedok K. Lj. prilikom saslušanja naveo je da je navedenoga dana bio u autobusu ZET-a koji se vozio prema Španskom. Bio je mrak ali više ne zna koliko sati, a on je sjedio s desne strane autobusa na prednjem sjedalu, te je slušao muziku i gledao prema naprijed, te je odjednom netko naglo preletio ispred autobusa s biciklom, te je vozač naglo stao. Čuo je udarac, te se okrenuo i vidio da se tužiteljica nalazi na podu, a ista je bila na drugim vratima od vozača u autobusu. Prišao je da bi pomogao tužiteljici, međutim drugi ljudi su već došli do tužiteljice i pomagali joj da se digne, a u autobusu je bilo jedno desetak ljudi. Tada je vozač izašao iz svoje kabine te ga je isti tražio njegove podatke koje mu je dao, a kako se žurio to je otišao jer je vidio da drugi ljudi pomažu tužiteljici i dižu je, a on nije vidio da li je ista ozlijeđena. Prije izlijetanja biciklista na cestu vidio je da je isti skrenuo od desna na lijevo prema placu, ali nije vidio od kuda je isti došao. Ne zna da li je tužiteljica sjedila, stajala ili hodala u autobusu. Svjedok navodi da je on u trenutku kada je vidio da biciklist izlazi na cestu ispred autobusa očekivao je da će vozač autobusa zakočiti i trzajem ruke je izbacio slušalice iz uha, te se primio za držač sa rukom, te je iz tog razloga i mogao čuti udarac. Biciklista je bio par metara ispred autobusa u trenutku kada je isti izletio na cestu.

11. Tužiteljica saslušana kao stranka navela je da navedenoga dana bila u autobusu koji vozi od Črnomerca prema Španskom, a zna da je bilo negdje između 18,45 h i 19,00 h, te je išla s posla i ušla u taj autobus u Vrapču. Ušla je na druga vrata autobusa i sjela na prvo sjedalo iza vrata, a to je bilo lijevo sjedalo uz prolaz, a na desno je stavila svoju torbu. Navedeno sjedalo je nešto povišeno u odnosu na pod autobusa i druga sjedala. Nije pratila promet već je samo sjedila i meditirala kada se autobus odjednom naglo zatresao, te je imala dojam da se dugo tresao i kočio te se primila za ručku koja se nalazi ispred sjedala lijevo sa svojom lijevom rukom, međutim iako je sjedila i držala se pala je sa sjedala na lijevu stranu na pod autobusa. Ispred toga sjedala nalazi se jedno staklo koje odjeljuje to sjedalo od izlaza iz autobusa na ta druga vrata, a to staklo je negdje do polovice ulaza na sjedalo, te navedeno staklo nema držača za ruke s obzirom da se za njega ni ne bi mogla držati jer je dovoljno udaljeno od sjedala da bi se netko držao za to staklo. Ta štanga za koju se držala, a na kojoj se nalazi tipkalo za otvoriti vrata, odmah do tog stakla, međutim kako se radi o štangi ona se mogla za nju primiti s lijevom rukom kako je već rekla. Mislila je da će se uspjeti zadržati, međutim bez obzira na držanje je pala s te stepenice od sjedala na pod autobusa, pa prema središnjim vratima autobusa. Prvo je udarila s lijevom stranom tijela, te joj je bila natečena cijela lijeva strana tijela, a na glavi je odmah imala veliki hematom s lijeve strane glave iznad uha. Prišli su neki ljudi i pomogli su joj da se ustane, a sjeća se da je bila sva smušena. Ne sjeća se svjedoka Karla Ljubeka, a s obzirom da su joj u pomoć pristupili drugi ljudi koji su bili u blizini, a većinom se radilo o mlađim ljudima. U autobusu se nalazilo dosta ljudi i skoro sva sjedala su bila zauzeta, a bilo je i ljudi koji su stajali. Nakon nezgode odvezla ju je hitna pomoć s gospođom Silvom Osvadić, te su se njih dvije vozile u vozilu hitne pomoći, te zna da su istoj odmah u vozilu hitne pomoći rekli da joj je slomljena vilica. U bolnici su je obradili te su je odmah nakon obrade pustili doma i naredili strogo mirovanje u tamnoj prostoriji. Nakon te nezgode nije sama mogla otići ni do WC-a s obzirom da inače ima visok tlak i šećer, te joj je ta nezgoda pogoršala sve simptome. Napominje da inače ima i onkluziju subklaviju, odnosno začepljenje glavne žile koja vodi krv do mozga, te se njezin mozak opskrbljuje s krvlju pomoćnim žilama, te ona i inače mora paziti da ne padne da se ne prekine taj pomoćni dovod krvi do mozga. Tek kasnije su joj izbile plave modrice po tijelu, s obzirom da se to nije vidjelo prvi dan već drugi ili treći dan, a posebno su bile jake modrice na lijevom kuku, te i sada ima problema s time kukom kada hoda. Ozljeda u predmetnom štetnom događaju je utjecala na njezino zdravlje na način da joj se sve pogoršalo te ističe da ima jače vrtoglavice i češće nego što ih je ranije imala, a i tlak joj se povisio, tako da je pod jakom terapijom za tlak. Ranije je mogla vješati zavjese, a što sada više ne može raditi, a također navodi da uopće više ne može dignuti obje ruke iznad glave, te je odmah boli i ima trnce. Također ističe da joj se i puls, odnosno povećali su joj se otkucaji srca. I sada kada vidi autobus, odnosno kada uđe u njega i kada vidi to sjedalo osjeti strah od vožnje, te se sjeti tog događaja. Također ističe da u početku nakon prometne nezgode nije niti željela ulaziti u autobus već se vozila taksijem. Također ističe da su joj taj hematom i modrice na glavi jako dugo trajali. Kada je pala prvo je lupila u pod, ali taj udarac je bio jaki s obzirom na povišenje tog sjedala na kojem se nalazila. Prvo je udarila s glavom, pa s ramenom, pa s ostatkom lijevog dijela tijela, te navodi da je ona cijelo vrijeme mislila da će se spasiti, međutim nije. S lijeve strane sjedala na kojem je sjedila nalaze se druga dva sjedala koja su također na povišenome, a između tih sjedala se nalazi prolaz u autobusu po njenoj procjeni širine pola metra, s obzirom da se dvoje ljudi može mimoići kada ulaze ili prolaze. Navodi da je visoka 163 cm, a na bolovanju je bila jedno mjesec i pol dana. Nikada prije ovoga nije imala istih ili sličnih ozljeda. Tužiteljica pojašnjava da je pala na pod malo više naprijed lijevo ispred tog sjedala na kojem je sjedila, te navodi da se ona nije zarotirala oko te šipke za koju se držala s lijevom rukom, već je od trešnje autobusa ispustila tu šipku za koju se držala lijevom rukom, nakon čega je onda pala na lijevu stranu prema naprijed prema središnjem dijelu autobusa kod ulaza na druga vrata. Napominje da nije s glavom, te niti s jednim dijelom udarila u šipku autobusa već je udarila u pod. Ona je Silvu Osvadić vidjela da je ušla u autobus zajedno s njom na stanici Vrapče, te su čak progovorile i par riječi s obzirom da je ista imala puno vrećica i pitala ju je da li toj gospođi treba pomoć kod ulaska u autobus, a vidjela je da je ista otišla u stražnji dio autobusa iza nje.

12. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, te tužiteljice nesporno je da se tužiteljica dana 4. rujna 2017. nalazila u autobusu ZET-a, te je do nezgode došlo uslijed naglog kočenja autobusa kod tržnice Špansko u Zagrebu kada je ispred autobusa naglo izletio biciklist. Sud je prihvatio iskaz navedenih svjedoka jer su objektivno nezainteresirane za ishod ovog postupka.

13. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu iskazu tužiteljice koja je iskazala, kako je već rečeno, da je ušla na druga vrata autobusa i sjela na prvo sjedalo iza vrata, a to je bilo lijevo sjedalo uz prolaz, a na desno je stavila svoju torbu, te da je navedeno sjedalo nešto povišeno u odnosu na pod autobusa i druga sjedala. Nije pratila promet već je samo sjedila i meditirala kada se autobus odjednom naglo zatresao, te je imala dojam da se dugo tresao i kočio te se primila za ručku koja se nalazi ispred sjedala lijevo sa svojom lijevom rukom, međutim iako je sjedila i držala se pala je sa sjedala na lijevu stranu na pod autobusa. Ponašanje tužiteljice je posve uobičajeno i normalno za javni prijevoz. U autobusima kojima se obavlja javni prijevoz u Gradu Zagrebu predviđena su mjesta i za stajanje i za sjedanje putnika, pa je nebitno da li je tužiteljica stajala ili sjedila. Uzrok ozljeđivanja tužiteljice je upravo u naglom kočenju, a ne u činjenici da se tužiteljica nije dobro držala.

14. S obzirom na navedeno sud smatra da je tuženik kao osiguravatelj odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja temeljem čl. 1069. st. 1. u vezi sa st. 4. istog čl., odnosno čl. 1071. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu: ZOO).

15. Kako postoji prigovor uzročno-posljedičnoj vezi između nastanka štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, to je sud proveo kombinirano prometno-sudsko- medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prometne struke dipl. ing. P. T. i sudske medicine dr. D. M., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istih vještaka (list 76-81 i 83-85

).

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. P. T. proizlazi da provedena analiza pokazuje da je vozač autobusa zbog neopreznog ponašanja nepoznatog bicikliste poduzeo intenzivno kočenje autobusa kako bi izbjegao nalet na istoga. U trenutku reakcije autobus se kretao brzinom od 40 km/h, a kočenje je bio jedini način da vozač autobusa izbjegne nalet na biciklista. Kod intenzivnog kočenja promjena brzine autobusa je iznosila 6 km/h, a padom na pod autobusa tijelo tužiteljice je bilo izloženo promjeni brzine od 14 km/h.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. D. M. proizlazi da je tužiteljica stradala kao sjedeća putnica u autobusu gradskog prijevoza koji je u skretanju udesno naglo zakočio, uslijed čega je ista pala na podu putničkog prostora. Medicinskom obradom tužiteljice nakon događaja utvrđena je ozljeda i to natučenje glave sa oteklinom na lijevom tjemenom dijelu glave. Ovo je ujedno jedina ozljeda koja je pripisiva štetnom događaju i uzročno poveziva s istim. Sve druge dijagnoze zabilježene u naknadnoj medicinskoj dokumentaciji predstavljaju kronična bolesna stanja tužiteljice. Ovo se odnosi i na dijagnozu istegnuća vrata (trzajne ozljede) koja se po prvi puta navodi u zapisu o pregledu fizijatra učinjena više od 6 tjedana nakon događaja. Vještak smatra da po fizijatru iskazane tegobe od strane vrata su prvenstveno pripisive opsežnim degenerativnim promjenama vratne kralježnice. Gore navedena ozljeda glave je nastala padom uz udar lijevom stranom glave o čvrstu prepreku. S obzirom da je tijelo tužiteljice uslijed kočenja autobusa imalo tendenciju prisilnog polijetanja prema naprijed i ulijevo, ova prepreka je primjerice mogla biti baza vertikalnog rukohvata s lijeve strane putničkog prostora, postolje sjedala s lijeve strane putničkog prostora i slično. Opisani mehanizam ozljeđivanja podudaran je s dinamikom događaja koji je tužiteljica opisala u svom iskazu na ročištu. U trenutku kada je započelo kočenje tužiteljica se nije držala za rukohvat što proizlazi iz njezinog iskaza. Iz konačne posljedice vidljivo je kako iskazano hvatanje lijevom rukom za vertikalni rukohvat nije bilo učinkovito u sprječavanju pada. Međutim, specifičnost konkretne prometne situacije (skretanje autobusa udesno i s time vezana bočna komponenta polijetanja tijela), položaja tužiteljice u autobusu (mogućnost držanja za rukohvat samo lijevom rukom) i tjelesne konstitucije tužiteljice (značajna pretilost s tjelesnom masom od oko 95 kg izračunato prema vrijednosti BMI iz medicinske dokumentacije) čine pad tužiteljice mogućim, čak i u slučaju da se ona uoči početka kočenja držala rukom za rukohvat.

18. Da bi utvrdio osnovanosti i visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo medicinsko vještačenje ozljeda tužiteljice po stalnom sudskom vještaku ortopedu i traumatologu dr. M. F.

19. Uvidom u liječniku dokumentaciju, nalaz i mišljenje stalnog sudskog ortopeda i traumatologa dr. M. F. (list 102-104 i 108-110), sud je utvrdio da je tužiteljica zadobila udarac u glavu.

20. Vještak navodi da je tužiteljica kao posljedicu ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta još narednih 15 dana. Pretrpjela je i tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Vještak je naveo da nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralna muskulatura te trapezijusi, te bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg/srednjeg stupnja. Navedene ozljede vratne kralježnice smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 1% te će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

21. Na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka tuženik je imao prigovore pa je sud saslušao stalne sudske vještake dipl. ing. P. T. dr. D. M. i dr. M. F.

22. Prilikom saslušanja vještak dr. M. F. je vezano uz prigovor tuženika da li je ocjena iz nalaza i mišljenja vezano za strah, bol i tuđu pomoć dana za zadobivene ozljede i koje vještak navodi da je isto dano za ozljede zadobivene u štetnom događaju, a to je udarac u glavu i trzajna ozljeda vratne kralježnice. Na pitanje da li bi se mogao očitovati kakva bi ocjena bila da se iz ocjene izuzme trzajna ozljeda vratne kralježnice vještak navodi da se ne može na taj način očitovati, jer to po njegovom mišljenju nije moguće zato što je uvijek kod procjene navedenog potrebno uzeti u obzir sve ozljede pa tako i u ovom slučaju koje su zadobivene u štetnom događaju i u principu se zaostali strah, bol i tuđa pomoć od različitih ozljeda preklapaju te se onda sukladno zadobivenim ozljedama, tijeku liječenja te priloženoj medicinskoj dokumentaciji donosi odnosno iskazuje nalaz i mišljenje. Vještak navodi da je uzeo u obzir provedeno kombinirano vještačenje no mehanizam zadobivanja ozljede, priložena medicinska dokumentacija, te klinički pregled koji je izvršio 30. kolovoza 2021. mišljenja je da zaostaju trajne posljedice s osnova ozljede vratne kralježnice od jedan posto. Navodi da postoji određeno pravilo u praksi medicinskog vještačenja da bi ozljeda bila priznata ona bi trebala biti opisana u nekom ranijem periodu od samog štetnog događaja. Međutim, u ovom posebnom slučaju došlo je do snažnog udarca glavom te evidentno trzaja vratne kralježnice te je i u samom inicijalnom nalazu od 4. rujna opisano da je vrat bio palpacijski bolan u projekcije paravertebralne muskulature, te obzirom na taj nalaz te daljnju medicinsku dokumentaciju u kojoj se u kontinuitetu opisuju bolovi u vratnoj kralježnici donio je svoj nalaz i mišljenje. Opisane degenerativne promjene također sudjeluju u bolovima kod tužiteljice te je opisane degenerativne promjene uzeo u obzir prilikom izrade svog nalaza i mišljenja. Na pitanje da li opisana bolnost u inicijalnom nalazu od 4. rujna 2017. može biti uzrokovana nespornim degenerativnim promjenama koje se opisuju u dokumentaciji tužiteljice vještak navodi da je mišljenja da je bolnost u području vratne kralježnice opisana u nalazu od 4. rujna 2017. posljedica predmetnog štetnog događaja. Na pitanje kako ozljede koje je naveo zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi utječu na degenerativne promjene, da li pojačavaju bolest ili ne vještak odgovara da je mišljenja da su ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju prouzročile bolove koji su isključiva posljedica ovog štetnog događaja.

23. Stalni sudski vještak dipl. ing. P. T. prilikom saslušanja naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog dijela prometno-tehničkog nalaza i mišljenja koji je sastavni dio kombiniranog vještačenja. U pogledu prigovora s ročišta za glavnu raspravu od 22. veljače 2021. naglašava da je tužiteljica pri utvrđenim parametrima kretanja autobusa mogla pasti sa sjedala na pod autobusa. Naime, ona je kao putnik u autobusu bila osoba koja ne prati aktivno prometnu situaciju, a osim toga autobus je bio intenzivno kočen u zavoju pa je osim sila prouzročenih kočenjem na tijelo djelovala i centrifugalna sila formirana kretanjem autobusa u zavoju. Centrifugalna sila je na tijelo tužiteljice djelovala smjerom od desne prema lijevoj strani, dok su sile formirane kočenjem autobusa na tijelo djelovale od straga prema prednjoj strani. To znači da je zbog navedene kombinacije sila tijelo imalo tendenciju pomaka ravno naprijed i u lijevu stranu.

24. Stalni sudski vještak dr. D. M. prilikom saslušanja naveo je da u cijelosti ostaje kod sudskomedicinskog dijela zajedničkog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na upit istaknut od strane tuženika na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2021. pojašnjava kako se kod kočenja ne radi o promjeni brzine kao primjerice kod sudara kada je promjena praktički trenutačna odnosno zbiva se u kratkom vremenskom odsječku od približno 1/10 sekunde već se radi o usporenju odnosno o deceleraciji, što znači postupni pad brzine tijekom razdoblja kočenja. Dakle to je posve druga fizikalna veličina što je vidljivo iz mjerne jedinice (izražava se u m/sek[2] ), dakle nije ovdje promjena brzina označena za ocjenu mogućnosti ispadanja tužiteljice sa sjedala, već su to sile koje maločas pojasnio vještak prometne struke pa se on nadovezuje na to objašnjenje navodeći kao je već u pisanom nalazu i mišljenju naglasio bočnu komponentu polijetanja tijela (prema lijevoj strani, a ne samo prema naprijed kao kod pravocrtnog kočenja), tužiteljičinu pretilost, kao i okolnost postojanja jednog vertikalnog rukohvata s mogućnošću hvatanja lijevom rukom, a to su sve činitelji koji su pospješili vjerojatnost njezina slijetanja sa sjedala i pada. Kada mu se predočavaju dijelovi njegovog nalaza i mišljenja i to najprije citat iz medicinske dokumentacije o inicijalnom pregledu gdje je zabilježena bolnost vrata, a potom navod iz mišljenja gdje tvrdi da se dijagnoza istegnuća vrata odnosno trzajne ozljede postavlja po prvi put nakon približno mjesec i pol dana, odnosno više od šest tjedana odgovara da je jedno i drugo točno. Na pitanje da komentira nalaz kolege medicinskog vještaka dr. M. F. odgovara da je isti svoj nalaz i mišljenje dao promatrajući medicinsku dokumentaciju u kontekstu prometne situacije sa sudsko- medicinskog gledišta dok je kolega promatrao dokumentaciju s kliničkog gledišta.

25. Nakon usmenog očitovanja vještaka tužiteljica je i dalje imala prigovore na sudsko-medicinski dio vještačenja te je predlagala provođenje novog sudsko- medicinskog vještačenja, a tuženik je i dalje imao prigovore na nalaz vještaka dr. M. F., te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Sud je odbio ovakve dokazne prijedloge stranaka smatrajući da su vještaci u bitnome odgovorili na prigovore stranaka, a imajući u vidu i ekonomičnost postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora. Naime, medicinski vještaci zajednički potvrđuju uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljede glave, međutim što se tiče ozljede vratne kralježnice tu uzročno-posljedična veza nije jasno potvrđena. Vještak sudske medicine jasno navodi da takve uzročno-posljedične veze nema, dok vještak ortoped i traumatolog navodi da, iako je inicijalno utvrdio da je tužiteljica zadobila ozljedu glave, zbog tijeka liječenja smatra da postoji ozljeda vratne kralježnice bez obzira na degenerativne promjene iste. Stoga, kako je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen temeljem dokumentacije priložene u spisu, te pregleda tužiteljice, to je sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dipl. ing. P. T., dr. D. M. i dr. M. F. vezano za sam nastanak štetnog događaja i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda glave, a vezano za uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljedu vratne kralježnice i trajne posljedice uz ozljedu vratne kralježnice zaključke dr. M. F. ne prihvaća.

26. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebice trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha, te vrstu ozljeda, te činjenicu da je tužiteljica morala mirovati, te provodila fizikalnu terapiju, sud smatra da je time tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

27. Sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a sud se prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova i straha.

28. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pa je stoga sud radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade procijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

29. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te utvrđenja vještaka da se bolovi ne mogu razlučiti s obzirom na ozljedu glave i ozljedu vratne kralježnice, sud smatra da bi tužiteljici s naslova pravične novčane naknade pripalo zbog povrede prava osobnosti iznos od 4.500,00 kuna.

30. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te dužinu trajanja straha, te utvrđenja vještaka da se bolovi ne mogu razlučiti s obzirom na ozljedu glave i ozljedu vratne kralježnice, sud smatra da tužiteljici s naslova pravične novčane naknade pripada zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.500,00 kuna.

31. Kako je vještak naveo da trajne posljedice s osnove ozljede vratne kralješnice iznose 1% ne računajući degenerativne promjene, ali kako uzročno posljedična veza između štetnog događaja i navedene ozljede nije nedvojbeno utvrđena, a sud smatra da je ista i utvrđena, da 1% trajnih posljedica tužiteljici ne daje pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, pa je odbio tužiteljicu sa zahtjevom isplatu iznosa od 2.500,00 kuna, kao neosnovan.

32. S obzirom na sve navedeno te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu u skladu sa čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to je tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a valjalo dosuditi iznos od 7.000,00 kuna, a odbio je istu za iznos od 2.500,00 kuna, kao neosnovan.

33. Dok se nalazila na kućnom liječenju tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika, te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 10 dana liječenja, a u narednom periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno, te utvrđenja vještaka da se potreba za tuđom pomoći i njegom ne može razlučiti s obzirom na ozljedu glave i ozljedu vratne kralježnice. Kako su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a sud prema uobičajenoj sudskoj praksi po toj osnovi se priznaje naknada u iznosu od 17,00 kuna za jedan sat tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane tužiteljičinih ukućana, u kojem slučaju nije bilo potrebno platiti poreze i doprinose koje bi tužiteljica plaćala da joj je ta pomoć pružena naplatno. Zbog ovih razloga sud je obračunom utvrđenog trajanja tuđe pomoći i navedene cijene sata priznao tužiteljici u skladu s čl. 1095. ZOO-a zahtjev za imovinskom štetom u iznosu od 680,00 kuna.

34. Sud ukupno po svim vidovima štete smatra osnovanim iznos od 7.680,00 kuna, a istu je odbio za daljnji iznos od 2.500,00 kuna kao neosnovan. Valja imati na umu da je sud pri određivanju visine naknade imao u vidu da se radi o osobi starije životne dobi (rođena 1953.).

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a, a teče od osmog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22. ožujka 2018. pa do isplate. Naime, prema čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Uvidom u odštetni zahtjev (list 13) utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete 14. ožujka 2018. i tada u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate istekom tog dana, ali ista traži zakonske zatezne kamate od 22. ožujka 2018., odnosno odgovora tuženika na odštetni zahtjev (list 14), pa je sud tužiteljici na iznos od 7.680,00 kuna dosudio zakonske zatezne kamate od 22. ožujka 2018. do isplate.

36. Temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 8.666,50 kuna. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici, te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužiteljice je 75 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 25 %, pa se dobije postotak od 50 %, Međutim što se tiče osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspijela 100 %, pa onda konačni uspjeh tužiteljice gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 75%.

37. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja tužiteljice po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, te sastav podneska od 12. studenog 2020., te pristup na ročišta od 4. veljače 2019., 14. svibnja 2019., 2. prosinca 2019. i 22. veljače 2021. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 28. Tarife, te sastav podnesaka od 5. lipnja 2019. i 26. rujna 2019. po 10 bodova (prema traženju tužiteljice) temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 720 bodova, uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 7.200,00 kuna uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife u iznosu od 1.800,00 kuna ukupno 9.000,00 kuna. Kako je tužiteljica gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva u ovom postupku uspio s oko 75 % svojeg zahtjeva to razmjerno trošak tužiteljice iznosi 6.750,00 kuna. Tužiteljici je priznat i trošak neophodnog medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kuna, trošak sudskog dostavljača u iznosu od 116,50 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 200,00 kuna, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. S time da tužitelju u trošak postupka nije priznat trošak sastava podnesaka od 26.13.2018. i 13.11.2021. jer takvi podnesci ne postoje u spisu, te trošak pristupa na ročište od 15.01.2022. jer takvog ročišta nije bilo.

38. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

U Sesvetama 13. travnja 2022.

S U D A C

Andrea Herendić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.