REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 90/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz Z., OIB: … , zastupane po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva A. H. & G. j.t.d., Z., protiv tuženika A. d.o.o. za p. u. i t., Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 261/2018-4 od 25. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3005/16-28 od 29. ožujka 2018., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-261/2018-4 od 25. rujna 2020. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3005/16-28 od 29. ožujka 2018. kojom je suđeno:
"I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova "Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu" od 10. studenog 2016., kojom je tuženik zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu sklopljen 13. ožujka 2015. s tužiteljicom na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu "tehničkog direktora", te se utvrđuje da njihov radni odnos nije prestao temeljem te tuženikove odluke.
2. Raskida se ugovor o radu sklopljen 13. ožujka 2015. na neodređeno vrijeme između tužiteljice A. L., … OIB: … kao radnice i tuženika A. d.o.o. z. p. u. i t., … OIB: … kao poslodavca, radi tužiteljičinog obavljanja poslova na radnom mjestu "tehničkog direktora", s danom 17. prosinca 2017.
3. Nalaže se tuženiku A. d.o.o. z. p. u. i t., …. , OIB: … , da tužiteljici A. L., … , OIB: … , isplati odgovarajući iznos naknade štete u visini od 96.591,55 kn (slovima: devedeset i šest tisuća petsto devedeset i jednu kunu i pedeset i pet lipa), koji iznos predstavlja 5 (pet) ugovorenih mjesečnih plaća koje je tužiteljica ostvarila u 3 (tri) mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a koju je štetu tužiteljica pretrpjela uslijed nedopuštenog otkaza Ugovora o radu, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.
4. Nalaže se tuženiku A. d.o.o. z. p. u. i t., … , OIB: … , nadoknaditi tužiteljici A. L., … , OIB: … , trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos tih troškova od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunatom po godišnjoj kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana."
II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."
2. Protiv navedene presude, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti revizijske razloga i pobijane presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
3. Na reviziju tuženik nije odgovorio.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopustivosti odluke o otkazu ugovora o radu od 10. studenoga 2016., a kojom odlukom joj je zbog poslovno uvjetovanog razloga otkazan ugovor o radu i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 96.591,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. ožujka 2015. kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta tehničkog direktora,
- da je tijekom vremena, a radi potreba poslovanja, tuženik tužiteljici predložio umanjenje njene plaće na što tužiteljica nije pristala,
- da je tuženik reorganizirao svoje poslovanje na način da je poslove radnog mjesta tužiteljice rasporedio drugim radnicima,
- da je uslijed toga došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice kod tuženika,
- da je tuženik tužiteljici Odlukom od 10. studenoga 2016. otkazao ugovor o radu, a u kojoj je naveo da joj ugovor otkazuje zbog poslovno uvjetovanog razloga budući da je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu „tehničkog direktora“ jer poslodavac više nema potreba za istima.
7.1. Neosnovano tužiteljica u reviziji ističe da bi sud drugog stupnja donošenjem svoje odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je utvrdio kao nespornu činjenicu da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o adu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu iako je tužiteljica tijekom postupka jasno sporila pravnu narav te odluke.
7.2. Naime, suprotno navodima tužiteljice sud drugog stupnja pravilno je utvrdio da je među strankama nesporna činjenica da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 10. studenog 2016., s obzirom da je sama tužiteljica tvrdila da joj je navedenom odlukom otkazan ugovor o radu, a iz same odluke proizlazi da se tuženik u istoj pozvao na poslovno uvjetovani razlog. Točno je da je tužiteljica tijekom postupka sporila pravnu narav te odluke (što ne dovodi u pitanje utvrđenje da se tuženik pozvao u odluci odnosno otkaz temeljio na poslovno uvjetovanom razlogu). Pritom je navode tužiteljice drugostupanjski sud u svojoj odluci ocijenio neosnovanim te je za takvu ocjenu dao valjano obrazloženje pa ne postoje razlozi zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Tužiteljica je tijekom prvostupanjskog postupka isticala, a u čemu ustraje i u reviziji, kako navedene povrede postupka na koje je ukazivala nisu otklonjene niti u drugostupanjskoj presudi, jer da su nižestupanjski sudovi zanemarili činjenicu da je predmetni otkaz nedopušten jer nije, prema odredbi čl. 120. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, dalje: ZR) uopće obrazložen, posljedično čemu sudovi iz predmetne odluke o otkazu koja sadrži "jedva jednu rečenicu", a kojim navodima su ograničeni prilikom odlučivanja o valjanosti otkazivanja, nisu osnovano mogli zaključiti niti iz kojeg je točno razloga tužiteljici otkazan ugovor o radu pa niti utvrditi da bi tuženik tijekom postupka, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. a u svezi s čl. 115. st. 1. ZR, uspio dokazati postojanje opravdanog razloga za predmetno otkazivanje, ustrajući pri tome u tvrdnji da je tuženik tužiteljici otkazao (ili trebao otkazati) ugovor o radu zbog osobno uvjetovanog razloga, a ne iz poslovno uvjetovanog razloga.
9. Navodi tužiteljice nisu osnovani.
10.1. Imajući na umu da ZR ne određuje da bi otkaz morao imati oblik odluke koji bi sadržavao uvod, izreku i obrazloženje, dovoljno je da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga poslodavac daje otkaz ugovora o radu (tako i ovaj sud u odluci Revr-68/2010-2), s time da je samim navođenjem razloga za otkaz ispunjen i propisani uvjet da poslodavac mora u pismenom obliku obrazložiti otkaz (tako i u odluci ovoga suda Rev-325/2015).
10.2. U osporavanoj odluci tuženika navedeno je da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu te da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu jer je prestala potreba za radom tužiteljice na poslovima „tehničkog direktora“ jer poslodavac više nema potrebe za istima. S obzirom na navedeno, a suprotno revizijskim navodima tužiteljice, predmetni otkaz ispunjava uvjete određene čl. 120. st. 1. i 2. ZR, jer se iz istog sa sigurnošću može zaključiti da je tuženik tužiteljici ugovor o radu otkazao jer je za njenim radom prestala potreba, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u konkretnom slučaju radi o poslovno uvjetovanom otkazu opisanom čl. 115. st. 1. toč.
1. ZR.
11. U odnosu na daljnje navode tužiteljice kojima upire da se u konkretnom slučaju radi o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu valja reći da i u slučaju kada poslodavac radniku otkaže ugovor o radu pogrešnom vrstom otkaza, prilikom ocjenjivanja nedopustivosti takvog otkaza, odluka suda ovisi o tome je li je pogrešnom vrstom otkaza ugrožena pravna pozicija radnika u odnosu na pravilnu vrstu otkaza, pa ako jest, takav otkaz bi bio nedopušten. Stoga kada bi eventualno (što u ovoj pravnoj stvari nije utvrđeno) bio dan poslovno uvjetovani otkaz umjesto pravilno, osobno uvjetovani otkaz, samo zbog te činjenice takav otkaz ne bi bio nedopušten jer radnik poslovno uvjetovanim otkazom ne bi bio stavljen u nepovoljniju pravnu poziciju niti bi mu na taj način bilo povrijeđeno bilo koje pravo iz radnog odnosa u odnosu na njegovu poziciju u situaciji da mu je ugovor o radu otkazan osobno uvjetovanim otkazom.
12.1. Vezano uz revizijske navode koji se odnose na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici navedenog u odluci o otkazu – prestanak potrebe za radom tužiteljice na poslovima „tehničkog direktora“ valja reći:
12.2. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR, mora dokazati poslodavac s time da je, a kako to osnovano tužiteljica ističe u svojoj reviziji, ograničen isključivo razlogom navedenim u odluci o otkazu. To međutim ne onemogućava poslodavca da tijekom parničnog postupka koji za predmet ima utvrđenje dopustivosti odnosno nedopustivosti određenog otkazivanja pojašnjava i dokazuje postojanje navedenog razloga.
12.3. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranje ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužiteljice) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su se poslovi disperzirali na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom.
12.4. Stoga, a kako dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti da je tuženik poslove koje je obavljala tužiteljica rasporedio na druge radnike, opravdavaju shvaćanje da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, te da je imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
12.5. Dakle, činjenica da su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge zaposlenike, koju činjenicu tuženica tijekom postupka nije osporavala, samo po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem posla koje je do tada obavljala tužiteljica. Sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici, pa su utoliko razlaganja tužiteljice u reviziji neosnovana.
13. Slijedom navedenog odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku, zbog čega ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
