REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-1843/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SF d.o.o. i okrivljenog S.S. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi koje brani odvjetnik L.T. iz OD XX, zbog prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19, 53/20, 133/20), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljene pravne osobe S.F. d.o.o. i okrivljenog S.S. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijete protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: 5 Pp G-481/2019 od 14. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana zajednička žalba okrivljene pravne osobe S.S. d.o.o. i okrivljenog S.F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i pobijana presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena pravna osoba S.F. d.o.o. i okrivljeni S.S. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba S.S. d.o.o. i okrivljeni S.S. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi S.F. d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, dok je okrivljenom S.S. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 3.500,00 kuna i koji su upozoreni da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečenih novčanih kazni da će se smatrati da su u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljena pravna osoba S.F. d.o.o. i okrivljeni S.S. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, svaki.

2. Okrivljena pravna osoba S.F. d.o.o. i okrivljeni S.S. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi pravodobno su podnijeli zajedničku žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja zajedničke žalbe, navodeći u bitnom da izrečene novčane kazne nisu na zakonu osnovane budući je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio da radne dozvole nisu bile izdane na vrijeme iz čega proizlazi da je MUP zaprimio na vrijeme zahtjeve za njihovo izdavanje te propustio dozvole izdati u propisanom roku zbog čega okrivljenici odgovaraju, a koji nisu mogli utjecati na rad službe za izdavanje dozvole i koji su bili osuđeni na čekanje a sada snose prekršajnu odgovornost, a za koje je sud utvrdio da su izdane mjesec dana nakon inspekcijskog nadzora slijedom čega nije nastala šteta niti proizlazi namjera okrivljenika za počinjenje prekršaja zbog čega je okrivljenike trebalo osloboditi od kazne sukladno odredbi članka 38. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona i zbog čega nije potrebno korigirati ponašanje okrivljenika niti postoje razlozi za kažnjavanje. Okrivljenici nadalje ističu da je zbog pandemije koronavirusa došlo do otežanog poslovanja, da trpe posljedice i da svako kažnjavanje čini štetu zbog nemogućnosti isplate plaća radnicima i to njih troje, posljedično i do otkaza čime je ugrožena egzistencija radnika kao i da su posljedice prekršaja bile brzo otklonjene i da okrivljenici nisu nikada kažnjavani.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prvostupanjskom presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti kao niti da su počinjene povrede koje žalitelji ističu u podnesenoj žalbi, a slijedom čega je pobijana presuda na zakonu osnovana.

4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja izvođenjem svih potrebnih dokaza tijekom postupka budući je na glavnoj raspravi održanoj dana 10. rujna 2021. godine izveo dokaze ispitivanjem predstavnika okrivljene pravne osobe S.F. d.o.o. S.S. koji je ujedno i odgovorna osoba u pravnoj osobi i koji u iznesenoj obrani nije formalno priznao krivnju, nije osporavao odlučne činjenice koje predstavljaju konstitutivna obilježja prekršaja navodeći da su državljani Bosne i Hercegovine B.H., E.M. i S.Z. obavljali poslove gletanja unutarnjih zidova, ugradbe štokova vrata te poslove betonaže unutarnjih stepenica a da prethodno nisu ishodili potrebne dozvole za boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj jer je bila žurba i prijeka potreba za dovršenje ugovorenog posla, koji je na vrijeme podnio zahtjeve za izdavanje dozvola i koje su izdane mjesec dana od samog događaja, a što je i u skladu sa drugim provedenim dokazima. Prvostupanjski sud je nakon zakonito provedene glavne rasprave, cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te iznio u obrazloženju valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka optužbe, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

4.1. Neovisno o navodima obrane okrivljenika koje ujedno ističu i u podnesenoj žalbi, za navedene radnike kao državljane treće države su prije početka boravka i rada u Republici Hrvatskoj, okrivljenici bili dužni ishoditi dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada kako je to propisano člankom 73. stavkom 1. Zakona o strancima, a koje okrivljenici nisu nesporno ishodili kako to isti i sami ističu, niti neodgodiv dovršetak poslova može predstavljati razloge za isključenje protupravnosti budući se radi o kogentnoj normi čije protivno postupanje predstavlja prekršaj iz prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima. Dakle, u konkretnom slučaju okrivljenici nisu mogli dopustiti boravak i rad radnika na poslovima unutar njihove djelatnosti bez odgovarajućih dozvola i koji su bili dužni prethodno ishoditi predmetne dozvole za boravak i rad, te su isti u slučaju neizdavanja dozvola u propisanim rokovima mogli pokrenuti odgovarajuće upravne postupke sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21) te ni u kojem slučaju dopustiti obavljanje navedenih poslova prije pribavljenih dozvola neovisno o iznesenim razlozima. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih nesporno utvrdio sve odluče činjenice koje čine konstitutivna obilježja prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

5. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, povodom zajedničke žalbe okrivljenika, ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne primjerene vrsti i stupnju krivnje, težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne, a koje su okrivljenicima izrečene u znatno ublaženim iznosima za zatečene radnike državljane treće zemlje ozvole za boravak i rad. Naime, za prekršaj iz članka 226. stavka 1. točke 1. bez d

Zakona o strancima za pravnu osobu je propisana novčana kazna u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog stranca za kojeg je poslodavac - pravna osoba zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, dok je stavkom 3. navedene odredbe propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi. Stoga je u konkretnom slučaju ovaj Sud utvrdio da su u konkretnom slučaju izrečene novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna za pravnu osobu i 3.500,00 kuna za odgovornu sobu u pravnoj osobi razmjerne sa vrstom i stupnjem krivnje počinitelja, težini prekršaja kako to proizlazi iz stanja spisa koje su izrečene u znatno ublaženim iznosima za navedeni prekršaj, a kojom će se ostvariti generalna i specijalna prevencija. Potrebno je navesti da su prilikom izricanja novčanih kazni uzete u obzir sve okolnosti kod okrivljenika koji ne osporavaju svoju krivnju niti odlučne činjenice u odnosu na predmetni prekršaj zbog čega su upravo okrivljenicima izrečene primjene novčane kazne za navedeni prekršaj.

6. Razmatrajući žalbene navode okrivljenika da je u konkretnom slučaju bilo uvjeta za oslobođenje od kazne budući je u članku 38. stavku 1. Prekršajnog zakona propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, dok je u članku 38. stavku 2. Prekršajnog zakona propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja ili kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak odnosno kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, potrebno je navesti da je predmetna odredba fakultativne naravi te neovisno o okolnosti što su okrivljenici prethodno podnijeli zahtjev za izdavanjem dozvola za boravak i rad državljana treće države, koje su naknadno bile izdane protekom mjeseca dana od provedenog inspekcijskog nadzora, u konkretnom slučaju odluka prvostupanjskog suda o kažnjavanju okrivljenika je donesena u skladu sa zakonom prema objektivnoj procjeni prvostupanjskog suda uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, a koju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao svakog okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 13. travnja 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenicima, branitelju i ovlaštenom tužitelju.